Oscar Wilde - Slika Doriana Graya

5/27/2018 Oscar Wilde - Slika Doriana Graya

1/292

Oscar WILDE

Slika Doriana Graya

UVODNA RIJE

Umjetnik je stvaralac lijepoga.

Umjetnosti je svrha da otkriva sebe, a pritaji umjetnika.

Kritik je ovjek kojemu uspijeva da utisak to ga je primio od neega lijepog,

izrazi u nekom drugom obliku ili oblikuje s pomou neke nove materije.

Najvii i najnii oblik kritike jest neka vrsta autobiografije.

Tko u lijepome iznalazi ruan smisao, poroan je i bez ljupkosti, a to je mana.

Tko u lijepome iznalazi lijep smisao, kulturan je, i za takva ovjeka jo ima

nade.

Meu izabrane spadaju oni, koji u lijepim stvarima vide samo Ljepotu.

Nema moralnih ili nemoralnih knjiga. Ima samo dobro ili loe pisanih knjiga, i

to je sve.

Nevoljkost, to je devetnaesto stoljee osjea prema realizmu, jest bijes kojim


2/292

kipti Caliban1kad gleda svoj nakazni lik u ogledalu.

Nevoljkost, to je devetnaesto stoljee osjea prema romantici, jest bijes to ga

osjea Caliban kad u ogledalu ne vidi svoga lika.

Moralni ivot ovjekov prua umjetniku glavnu grau, ali moral umjetnosti u

biti je savrena primjena nesavrenih sredstava.

Umjetnik nikada ne eli da ita dokazuje. A ak se i istine mogu dokazivati.

Umjetnik nema nikakvih etikih naklonosti. Etika naklonost u umjetnika znai

neoprostiv manirizam.2

U umjetnika nema morbidnosti. Umjetnik je kadar sve izraziti.

Misao i jezik umjetnikovo su orue.

Poroci i vrline umjetnikova su graa.

S obzirom na oblik, glazba je praoblik umjetnosti. S obzirom na osjeaj, gluma

je najsavrenija umjetnost.

Sva je umjetnost povrina i simbol u isti mah.

Umjetnik, koji ruje ispod povrine, ini to na vlastitu pogibao.

1Caliban zlobna nakaza u Shakespeareovoj Buri. (Prev.)

2Manirizam stil u likovnoj 'umjetnosti (15301600); u prenesenom smislu: umjetniko stvaranje bez osobneinvencije; pretjerivanje, ukoenost. (Prev.)


3/292

Tko izmeu redaka pronalazi simbole, ini to na vlastitu pogibao.

U umjetnosti se ogleda zapravo promatra, a ne ivot.

Suprotna miljenja o nekom umjetnikom djelu dokazuju njegovu novost,

raznolikost i ivotnu sposobnost.

Kada su kritici nesuglasni, evo dokaza da je umjetnik u suglasnosti sa samim

sobom.

Moemo oprostiti ovjeku kada stvara neto korisno, sve dok se sam ne pone

diviti svome djelu. Jedino opravdanje za ovjeka koji stvara neto beskorisno,

jest u tome to se neizmjerno divi svome djelu.

Sva je umjetnost sasvim beskorisna.

OSCAR WILDE

I POGLAVLJE

Atelijer bijae sav proet tekim mirisom rua, a kad bi ljetni povjetarac

pokrenuo drvee u vrtu, kroz vrata bi se irio mr jorgovana ili jo njenijo

miomir ruiasto rascvala trnova gloga.

Leei na divanu od perzijskih bisaga i puei kao obino bezbroj cigareta, lord

Henry Wotton mogao je iz svoga kuta upravo jo nazreti treperavi sjaj

medenoutih i medenoslatkih cvjetova zanovijeti, kojoj uzdrhtale grane kao da


4/292

su jedva nosile teret svoje rasplamsane ljepote; a na mahove prhnule bi po

dugim zastorima od sirove svile, kojima su veliki prozori bili zastrti, fantastine

sjenke ptic u letu, i to bi lepetanje za trenutak ostvarilo neki japanski ugoaj, pa

bi ga podsjetilo na one blijede poput jantara ute slikare u Tokiju, koji

posredstvom neke izvjetaeno ukoene umjetnosti nastoje da u ovjeku pobude

osjeaj brzine i pokretljivosti. Uslijed priguena zuja pela, promiui kroz

visoku nepokoenu travu ili kruei jednolino uporno oko opraenih zlatnih

aica nasumce izrasla kozinca, tiina kao da je bivala jo tjeskobnijom.

Potmulo brujanje Londona bijee nalik na daleko orguljanje u dubokom basu.

Nasred sobe, na uspravno namjetenu slikarskom stalku, stajae slika neobino

lijepa mladia, u naravnoj veliini, a malo podalje, suelice slici, sjedio slikar

Basil Hallward, koji je prije nekoliko godina napreac bio nestao, te je njegovo

ieznue silno odjeknulo i izazvalo kojekakva nagaanja.

Slikar promatrae draesni i umilni lik, to se tako divno odraavao u njegovojumjetnosti, pa mu radostan smijeak zatitra na licu i kao da se tamo ugnijezdi.

No onda se ovaj mahom tre i, stiui oi, uze pritiskati one kapke, kao da se

boji da se ne prene iz toga udnog sna; bijae da ga eli zadrati u svojoj svijesti.

To vam je najbolje djelo, Basile, najbolje to ste ga ikad stvorili ree lord

Henry lagano i odmjereno. Morate sliku dogodine bezuvjetno poslati uGrosvenor.3Akademija je suvie velika i vulgarna. Kad bih god poao onamo,

ili je bilo toliko ljudi te nisam vidio slika, a to je strano, ili je bilo toliko slika te

nisam vidio ljudi, a to je jo stranije. Doista je Grosvenor jedino pravo mjesto

za vas.

3Grosvenor Grosvenor Gallery, izlobena dvorana na Grosvenor Squareu u Londonu. (Prev.)


5/292

Ne vjerujem da u je uope izloiti odvrati slikar i zabaci glavu na onaj

udan nain, zbog ega su mu se ve njegovi prijatelji u Oxfordu smijali. Ne,

tu sliku neu nikamo poslati.

Lord Henry nabra obrve i pogleda subesjednika kroz prozrane plavkaste oblake

dima, to su se u udnovatim kolutima sukali iz njegove cigarete, veoma proete

opijumom.

Uope je neete nikamo poslati? Ali zato, dragoviu? Imate li nekih

razloga? Vi ste slikari doista pravi udaci! inite sve i sva da doete na glas. Atek to se proslavite, a vi slavu pod noge. To to namjeravate, vrlo je smijeno,

jer na svijetu postoji samo jedna stvar koja je gora od popularnosti, kada svatko

o vama govori, a to je kada nitko o vama ne govori. Tom biste se slikom izdigli

iznad svih mladih u Engleskoj, a svi stari slikari naprosto bi pomahnitali od

zavisti, ukoliko su stari uope jo sposobni da bilo to osjete.

Znam da ete mi se smijati otpovrnu no ja je zaista ne mogu izloiti. U

njoj ima i suvie moje osobnosti.

Lord Henry protegnu se na divanu i zasmija.

Da, znao sam da ete tako reagirati; ali ipak, to rekoh, iva je istina.

U njoj ima i suvie vae osobnosti! Dajem vam rije, Basile, da nikada nisam

ni slutio da u vas ima toliko tatine; i ja doista ne vidim nikakve slinosti izmeu

vas, onako mrka lica snanih crta, a kose mrke poput uglja, i ovoga mladog

Adonisa koji kao da je sav stvoren od bjelokosti i ruina lia. Ta dragi Basile,

to je pravi Narcis, a vi tja, vi, dabome, imate produhovljeno lice i sve to k

tome spada. Ali ljepota istinska ljepota prestaje gdje produhovljena izraz


6/292

poinje. Duh je sam po sebi neka vrsta prekomjernosti te unitava sklad svaijeg

lica. U asu kada ovjek sjeda da razmilja, on vam se sav preobrazi u nos ili

elo ili u kakvu drugu grdobu. Ta pogledajte samo intelektualce koji su imali

uspjeha u svojoj profesiji. Oni su izrazito runi! Dakako, izuzevi crkvu. No

sveenici, dabome, ne misle. Kad je biskupu osamdeset godina, on i dalje govori

ono isto to je govorio kao osamnaestogodinji mladi i, razumije se, uslijed

toga uvijek izgleda upravo draesno. Va tajnoviti mladi prijatelj, ije mi ime

niste odali, ali me njegova slika ipak oarala, taj vam nikad ne razmilja. U to

sam uvjeren. On vam je nekakvo tupoumno lijepo bie, koje bi moralo biti

vazda u vaoj blizini, zimi, kada nema svijea da u nj gledamo, a ljeti, kadaelimo da neim osvjeimo duh. Ne obmanjujte se, Basile: Vi niste nimalo nalik

na nj.

Niste me pravo razumjeli, Harry4 otpovre umjetnik. Naravno da nisam

nalik na nj. To mi je savreno jasno. I doista, da sam nalik na nj, to mi ba

nikako ne bi bilo drago. Zato slijeete ramenima? Istinu vam govorim. Postojineka tragina sudbina svih onih koji u tjelesnom ili duevnom pogledu nisu

poput drugih ljudi, nalik na traginu sudbinu kraljeva, na ija lutanja i na ije

zablude neprestano nailazimo prouavajui povijest svijeta. Mnogo je bolje kada

se ne razlikujemo od svojih blinjih. Samo rugobe i tupoglavci uivaju ivot po

miloj volji. Oni mirno samo sjede i dokono promatraju raspomamljenu igru

ivota. Ne znajui za pobjede, ne znaju ni za poraze. Oni naprosto ive kao tobismo svi mi morali ivjeti: nesmetano, ravnoduno i bez trzavica. Ne donose

nesreu drugima, ali ni drugi njih nikada ne guraju u nesreu. Mi teko plaamo

i ispatamo za sve ono to nam bogovi daju: vi, Harry, za svoj poloaj i

bogatstvo, ja za svoje znanje, za svoju umjetnost ukoliko ona uope to

4Harry umanjenica od Henry. (Prev.)


7/292

vrijedi a Dorian Gray za svoju ljepotu.

Dorian Gray? Tako li se zove? upita lord Henry prolazei atelijerom

prema Basilu Hallwardu.

Da, tako se zove. Nisam namjeravao da vam odam njegovo ime.

Ali zato ne?

O, to vam ne bih mogao tono objasniti. Kada nekoga jako, jako volim, nikadnikome ne odajem njegova imena. Osjetio bih to, kao da izruujem dio njega

samoga. S vremenom sve vie volim tajnovitost. ini se da je to jedini nain, na

koji uspijevamo da nam se moderni ivot priinja misterioznim i zamamnim. I

najobinija stvar ima svoju dra, ako je krijemo pred drugima. Kada otputujem

iz grada, nikada ne velim svojima kamo odlazim. Jer kada bih to uinio, propade

mi sve veselje toga putovanja. Moda je to luda navika, ali ona u neku rukuunosi mnogo romantike u na ivot. Bit e da me zbog toga smatrate luckastim?

Ni najmanje odgovori lord Henry. Ne, doista ne, dragi Basile. Vi kao

da zaboravljate da sam oenjen, i da je jedna od mnogih branih drai u tome to

su i mu i ena primorani da ive ivotom uzajamne pretvornosti i licemjerja. Ja

nikada ne znam gdje mi je ena, a ona opet nikada ne zna to ja radim. Kada segdje susretnemo a i to se ponekad deava kada smo oboje pozvani na

kakav objed ili se sastanemo na Vojvodinu imanju, onda priamo jedno drugom

najnevjerojatnije stvari, a lice nam ozbiljno, da ne moe biti ozbiljnije. Moja

ena to sjajno umije, kudikamo bolje od mene. Nema toga da se ona zaree u

pogledu svojih sastanaka, a meni se to uvijek deava. No ako me ulovi u lai,

boe sauvaj da plane. A ja kadikad upravo zaelim da plane; ali ona tek prsne u

smijeh, i to je sve.


8/292

Mrsko mi je sluati vas, Harry, kako vi to govorite o braku nato e Basil

Hallward prilazei vratima to vode u vrt. Uvjeren sam da ste zapravo vrlo

dobar mu, te se samo stidite svojih branih vrlina. Doista ste udan svat.

Nikada od vas nije uti ni rijei o neemu moralnom, a ipak, nikada da poinite

to loe. Sav taj va cinizam naprosto je neto namjeteno.

A za me je opet prostoduna prirodnost namjetenost, i to namjetenost

koja me moe najvie razdraiti uskliknu lord Henry smijui se. I obojica

mladih ljudi pooe zajedno u vrt te sjedoe na dugu klupu od bambusovetrstike, u sjeni visoka lovorikova dbuna. Po glatkom je liu arala suneva

svjetlost. U travi podrhtavahu bijele tratinice.

Uneke lord Henry izvue sat, te e tiho:

Na alost, sada mi valja poi, Basile; ali prije nego poem, morate mibezuvjetno odgovoriti na pitanje to sam vam ga maloas postavio.

I to? javi se slikar gledajui uporno u zemlju.

Ta znate vi vrlo dobro.

Ne znam, Harry.

Pa dobro, ponovit u ga. elim da mi objasnite zato neete izloiti sliku

Doriana Graya. elim da ujem od vas pravi razlog.

Ve vam rekoh pravi razlog.


9/292

Ne, niste ga iznijeli. Rekoste da u toj slici ima i suvie od vae osobe. Ali to

je djetinjarija.

Harry prihvati Basil Hallward gledajui svoga subesjednika u lice

svaki portret to je slikan s osjeajem, jest slika samog umjetnika, a ne njegova

modela. Osoba koju slika prikazuje, samo je povod i zgodna prilika. Slikar ne

otkriva u arenilu boja tu osobu nego sebe. Evo, dakle, zato ne elim izloiti

ovu sliku: bojim se da sam u njoj razotkrio tajnu svoje due.

Lord Henry se zasmija.

A kakva je to tajna? upita on.

Rei u vam odgovori Hallward, ali mu se na licu vidje da je zbunjen.

Sav gorim od radoznalosti, Basile proslijedi prijatelj gledajui u nj.

O, nije to bogzna to, Harry povrnu slikar i sve se bojim da me neete

razumjeti. Moda mi ak neete ni povjerovati.

Lord Henry se smijeio; sagnuvi se, ubra u travi tratinicu ruiastih latica, te je

stade paljivo motriti.

Znam posigurno da u vas razumjeti pripomenu razmatrajui vrlo

pomnjivo malo okruglo zlaano cvjetite, okieno prljenom bijelih latica i u

sve mogu povjerovati, samo ako je sasvim nevjerojatno.

Povjetarac stre s drvea pokoji cvijet, a teki grozdovi jorgovana prenaikani

bezbrojnim zvjezdicama, zibahu se amo-tamo u zaparnom zraku. Negdje udnu


10/292

vrtnog zida zrikavac stade zrikati, i poput plave niti prolepra velika tanana

libela zagasitih prozranih krila. Lord Henry kao da je uo otkucaje srca Basila

Hallwarda, i u udu se pitao to li e mu ovaj ispriati.

Evo, u emu je cijela stvar otpoe slikar nakon kratke utnje. Prije dva

mjeseca pooh na jedan od onih velikih prijema to ih prireuje lady Brandon.

Ta znate da se mi jadni umjetnici moramo od vremena do vremena pokazivati u

drutvu, naprosto s razloga da podsjetimo opinstvo kako mi nismo nikakvi

divljaci. U fraku i s bijelom kravatom, kako mi jednom sami rekoste, moe i

burzovni meetar izgledati kao uljuen ovjek. Elem, poto sam tako desetakminuta askao s nekim razmetljivo nakinurenim udovicama i dozlaboga

dosadnim lanovima Akademije, napreac osjetih kako me netko gleda.

Okrenuh se napola i tada prvi put ugledah Doriana Graya. Kad nam se pogledi

sukobie, osjetih kako blijedim. Spopade me neka udna tjeskobnost. I tada

znadoh da stojim licem u lice s ovjekom ija je sama linost tako snano na me

utjecala da e me, ako joj se ne oduprem, svega proeti, ovladati cijelim mojimbiem, mojom duom, pa aik i mojom umjetnou. Nikad nisam elio da bilo

kakvi vanjski utjecaji zadiru u moj ivot. Vi, Harry, i sami znate da sam uvijek,

ve po naravi svojoj bio neovisan. Uvijek sam bio svoj gospodar; barem sam to

bio dok se ne naoh s Dorianom Grayom. A onda... ali ni sm ne znam kako da

vam to objasnim. Neto mi je kanda govorilo da sam se opasno pribliio nekoj

stranoj prekretnici u svom ivotu. Spopalo me neko udno uvstvo, da mi Usudsprema divna radovanja i divne slatkobolne patnje. I obuze me neki strah,

okrenuh se i htjedoh otii iz dvorane. Ali me na to nije nagnala savjest: bijae to

kukavtina. Ne diim se nimalo to sam pokuao pobjei.

Uistinu, Basile, savjest i kukavtina zapravo su jedno te isto. Savjest je samo

ime pod kojim je ta tvrtka ubiljeena u trgovaki registar. I nita drugo.


11/292

To vam ne vjerujem, Harry, a ni vi sami u to ne vjerujete. Meutim, svejedno

s kojeg razloga moda me na to natjerao ponos, jer neko sam bio vrlo

ponosan! ja bre-bolje na vrata. I, razumije se, tu se spotakoh o lady

Brandon. 'Ta valjda ne kanite da nas ve napustite, gospodine Hallwarde?'

zakrijeti. Znate ve onaj njezin neobini, cikavi glas?

Da, paunica je ona po svemu, samo ne po ljepoti doeka lord Henry

upkajui tratinicu dugim nervoznim prstima.

Nikako da je se otresem. Vodila me do nekakvih kraljevskih visosti, do nekihljudi s najviim odlijima,5pa do nekih vremenih dama s golemim dijademima

i papagajskim nosinama. Nazivala me svojim prvim i najmilijim prijateljem.

Prije toga svega sam je jedanput vidio, ali je ona sebi utuvila u glavu da me

uini salonskim junakom dana. ini mi se da sam upravo tada imao uspjeha s

nekom slikom, barem su se bulvarske novine raspisale o njoj, a po takvim se

naklapanjima u devetnaestom stoljeu sudi da li e nekog ovjeka proglasitibesmrtnim. Odjednom se naoh licem u lice s onim mladiem, ija me vanjtina

tako udno potresla. Bijasmo sasvim blizu jedan drugome, te se malne ne

dodirnusmo. Pogledi nam se ponovo ukrstie. Znam, bijae to lakomisleno, ali ja

zamolih lady Brandon da me njemu prikae. A moda to i nije bilo ba tako

lakomisleno. Naprosto se nije moglo izbjei. I da se nismo upoznali, nas dvojica

bismo ipak zametnuli razgovor. O tome sam uvjeren. To mi poslije ree iDorian. I on je osjetio kako je sudbina htjela da se upoznamo.

A kako je lady Brandon prikazala toga udesnog mladia? upita ga

prijatelj. Znam, kako ona upravo gori od elje da o svakom svome gostu dade

saet slikovit prikaz. Sjeam se kako me jedanput dovela do nekoga divljanog

5U originalu: Stars and Garters: star-zvijezda (vitekog) reda; Garter (Order of the Garter) najvie engleskoodlije, orden Podvezice (osnovao ga 1530. Eduard III). (Prev.)


12/292

starkelje sasvim crvena lica, ije su prsi bile naikane ordenjem i napirlitane

vrpcama, te uzela da mi uz tragino siktanje, savreno ujno svima koji su bili

nazoni u salonu, apue u uho najudnovatije pojedinosti o tom ovjeku.

Morao sam naprosto pobjei. Ja naime volim da sm otkrivam kod ljudi sve ono

to me zanima. Ali lady Brandon postupa sa svojim gostima ba tako kao to

izvritelj postupa s predmetima izloenim na drabi. Ona tako dugo tumai i

objanjava sve o njima, da od njih uope vie nita ne preostaje, ili vam veli ama

sve, samo ne ono to ovjek eli o njima znati.

Jadna lady Brandon! Vi, Harry, ba nemilo sudite o njoj! izusti Hallwardbezvoljno.

Dragi prijatelju, ona je pokuala da u svojoj kui stvori knjievni salon, a

uspjelo joj da otvori tek restauraciju. Pa kako onda da joj se divim? Ali recite

mi, ta vam je ispriala o gospodinu Grayu?

O, spomenula je neto nalik na: 'Draestan mladi njegova majka i ja

bijasmo nerazdruive. Nikako da se sjetim ime se bavi sve se bojim

da se niim ne bavi o, pa naravno! svira klavir, ili da nije violina, dragi

gospodine Gray?' Ni jedan od nas dvojice nije mogao a da se ne nasmije, te se

uas sprijateljismo.

Smijeh i nije ba tako lo poetak prijateljstva, a svakako je njegov najbolji

svretak odslovi mladi lord te ubra jo jednu tratinicu.

Hallward zavrtje glavom:

Vi i ne znate to je prijateljstvo, Harry promrmlja kao to ne znate ni

to je neprijateljstvo. Vi svakoga volite, a to drugim rijeima znai da su vam svi


13/292

ljudi jednako ravnoduni.

Va sud o meni strano je nepravedan! usklikne lord Henry i zabaci eir

gledajui gore u oblaie, to su poput smrenih povjesm blistavobijele svile

sukali tirkiznomodrom polutkom ljetnoga neba. Da, strano nepravedan. Ja i

jo kako umijem praviti razlike izmeu ljudi! Za prijatelje biram lijepe ljude, za

znance dobronamjerne, a za neprijatelje mudre. ovjek mora biti oprezan

i preoprezan kada bira svoje prijatelje. Ja nemam ni jednoga koji je lud. Svi su

moji prijatelji ljudi na izvjesnom intelektualnom nivou, i svi me cijene. Jesam li

jako uobraen? Sve mi se ini da jesam.

To se i meni ini, Harry. No prema vaoj kategorizaciji bit e da me ubrajate

samo u svoje znance?

O Basile, stari drue, vi ste za me mnogo vie nego znanac.

A mnogo manje nego prijatelj. Dolazim vam, dakle, kao neki brat?

Kakav brat! Ne spominjite mi brau! U mom starijem bratu zapekla se dua

pa nikako da umre, a mlaa mi braa kao da i ne rade nita drugo nego samo

umiru.

Harry! prekori ga Hallward namrtena ela.

Dragi prijatelju, ja sam se, dakako, malo naalio. Ali ne mogu na ino;

prezirem svoje srodnike. Bit e da to dolazi otud to nitko od nas ne trpi ljude

koji imaju sline pogreke kao mi sami. Potpuno se suglaujem s engleskim

demokratima, koji se bune protiv takozvanih opaina vladajuih klasa. Mase

osjeaju da bi pijanstvo, zatucanost i nemoralnost zapravo morali biti njihove


14/292

specifine osobine, te smatraju za povredu svojih iskljuivih prava ako se tko od

nas blamira. Kada je jadni Southwark imao svoju brakorazvodnu parnicu,

njihova je srdba bila upravo velianstvena. Ali ja ipak drim da ni deseti dio

proletarijata ne ivi besprijekornim ivotom.

Ne bih se mogao sloiti ni s jednom vaom rijei, a ak bih rekao da ni vi u to

ne vjerujete, Harry.

Gladei svoju mrku bradicu, lord Henry tuckae po vrku lakovane cipele

svojim tapom od ebanovine, ukraenim malom kiankom:

Vi ste, Basile, Englez, Englez skroz naskroz! Ve ste me za to danas drugi

put prekorili. Ako pravom Englezu priopimo neku misao a to je uvijek

preuranjeno i opasno njemu ni u snu ne pada na um da razmilja je li ta ideja

dobra ili loa. Za nj je samo to vano da li sm subesjednik vjeruje ili ne vjeruje

u to to je rekao. Meutim, vrijednost neke misli nema ama ba nikakve veze spotenjem onoga koji je izrazio. I doista, sva je prilika da e ta ideja biti

duhovitija to je neiskreniji ovjek koji je izrekao, jer u tom sluaju ona nee

poprimiti nita od njegovih potreba, elja i predrasuda. No ja ne namjeravam da

s vama raspravljam o politici, sociologiji i metafizici. Meni su ljudi uvijek miliji

od nael, a najmiliji mi na svijetu jesu ljudi bez ikakvih nael. Priajte mi jo

neto o Dorianu Grayu. Kako se esto sastajete s njim?

Svakog dana. Bio bih nesretan alko ga na jedan dan ne bih vidio. Ja naprosto

ne mogu bez njega.

Kako je to udno! Uvijek sam mislio da je vama stalo samo do vae

umjetnosti.


15/292

Moja umjetnost i on za me su sad jedno uozbilji se slikar. Ponekad

mislim, Harry, da u svjetskoj povijesti postoje samo dvije vane epohe. Prva je

uvoenje neke nove tehnike u umjetnosti, a druga je epoha za me pojava neke

nove osobe u umjetnosti: ono isto to je pronalazak slikanja uljenom bojom

znaio za Mleane, to je Antinoosovo lice6znailo za poznije grko kiparstvo, i

to e jednoga dana lice Doriana Graya znaiti za mene. Ne radi se tu samo o

tome da slikam, crtam i skiciram njegov lik. Naravno, sve sam to inio. No on je

za me mnogo vie od modela, od ovjeka koji sjedi kao model. Ja dodue ne

tvrdim da sam nezadovoljan s onim to sam po njemu stvorio, ili da je njegova

ljepota takva te Umjetnost ne raspolae sredstvima da je izrazi. Niega nema toUmjetnost ne bi mogla izraziti, i ja znam kako je sve ono to sam radio, otkako

sam se upoznao s Dorianom Grayom, dobro, ak najbolje to sam ikad u ivotu

stvorio. Ali na neki udan nain ne znam da li ete me shvatiti? njegova

mi je osobnost otkrila neku novu vrstu umjetnosti, neki posve nov stil. Sada

vidim stvari posve drugaije, sasvim ih drukije osjeam, i ja mogu stvarati

ivot na nain koji mi je dosad bio neznan i nedokuiv. 'Sanjani oblik u danimanaim prepunim misli' tko li to ree? Ne sjeam se vie; ali ba je to to za me

znai Dorian Gray. Sumnjam da li uope moete pojmiti to za me znai ve

sama nazonost toga djeaka jer za me je on jedva vie od djeaka, mada je

ve prevalio dvadesetu o, ve sama njegova nazonost! A da ni sam nije toga

svjestan, on mi razotkriva linije jedne nove kole, u kojoj je saet sav ar

romantike i sva savrenost grkog duha. O, taj sklad izmeu tijela i due! Mismo to u svojoj ludosti sami rastavili, te izmislili neki realizam, koji je tako

prost, i idealizam, koji je tako isprazan. O Harry, kada biste samo znali to je za

me Dorian Gray! Sjeate li se onoga mog krajolika, za koji mi je Agnew nudio

silne pare, a ja tu sliku nisam nikako htio dati iz ruke? To je jedna od mojih

najboljih stvari. A zato? Zato to je dok sam je radio, Dorian Gray sjedio pored

6Antinoos A. iz Bitinije, ljubimac cara Hadrijana, mladi savrene ljepote; prikazan na mnogim antikimreljefima, gemama, novcima, statuama itd. (Prev.)


16/292

mene. Neka neobina produhovljenost strujala je iz njega i ja sam prvi put u tom

svakidanjem obreju, to sam ga slikao, otkrio ono udo za kojim sam uvijek

tragao, ali ga nikad nisam sagledao.

Basile, to je neto neobino! Moram se upoznati s Dorianom Grayom.

Hallward skoi sa svog sjedita te se ushoda po vrtu. Proe neko vrijeme, kadli

se vrati i ree:

Harry, za me je Dorian Gray naprosto neka umjetnika pobuda. Moe biti tevi u njemu neete ba nita vidjeti. Ali ja u njemu vidim sve. On nikada ne

dolazi tako vidno do izraaja u mojim djelima kao ba onda kada ga uope nema

u njima. On je meni poticaj za neki novi stil. Nalazim ga u oblicima nekih linija,

u ljupkosti i njenosti nekih boja. I to je sve.

Pa zato onda ne izlaete njegovu sliku? upita lord Henry.

Jer sam je, i ne hotei, proeo izrazom svega onog umjetnikog oboavanja,

o emu, dakako, nikada nisam mario da s njim govorim. On o svemu tome nema

ni pojma. I on to nikada nee saznati. Ali bi se ljudi mogli tome dosjetiti; a ja

neu da razgolim svoju duu pred njihovim plitkoumnim, radoznalim oima.

Nikad im nee biti doputeno da moje srce stave pod mikroskop. U toj slici ima isuvie mene samoga, Harry i suvie mene samoga!

Pjesnici to ne uzimaju tako savjesno kao vi. Oni znaju da strast pogoduje

proi njihovih knjiga. Slomljeno srce dan-danas samo pomae da neka knjiga

doivi po nekoliko izdanja.

Stoga i mrzim te vae pjesnike raesti se Hallward. Umjetnik treba da


17/292

stvara lijepa djela, ali u njih ne bi smio staviti nita od svoje osobe. ivimo u

vremenu gdje se ljudi odnose prema umjetnosti kao da je ona sredstvo za

iznoenje nekakvih ivotopisa. ovjek je naprosto izgubio jasne pojmove o

ljepoti. No doi e dan, i ja u pokazati svijetu to je ljepota; i ba s toga razloga

neu da ljudi ikada ugledaju moju sliku Doriana Graya.

Mislim da nemate pravo, Basile, ali se ne elim s vama prepirati. A uope se

prepiru samo duevni nitavci. Recite mi da li vas Dorian Gray jako voli?

Slikar je razmiljao nekoliko asaka. A zatim e poslije kratke utnje:

Pa, drag sam mu; znam da sam mu drag. Dakako, ja mu uvelike laskam.

Osjeam neko udnovato zadovoljstvo u tome da mu govorim tota, zbog ega

se poslije kajem. On je prema meni, uglavnom, draestan, i mi sjedimo u

atelijeru razgovarajui o svemu i svaemu. Kadikad je, dabome, strahovito

bezobziran, i kao da upravo uiva u tome da mi zadaje boli. I tada, Harry,osjeam kao da sam svu svoju duu izruio na milost i nemilost ovjeku koji s

njome postupa kao s cvijetom, to ga zadjene u zapuak, da se zakiti i

udovolji svojoj tatini kao s ukrasom to brzo uvene nekoga ljetnog dana.

Ljetni dani, dragi Basile, estoput teku vrlo polagano smrmlja lord Henry.

Moda e vam on jo prije dojaditi nego li vi njemu. Tuno je kad ovjek nato misli, ali Genij nadivljuje Ljepotu. To objanjava i nae uporno upijanje za

pretjeranom kultiviranou. U svojoj divljoj borbi za opstanak, mi hlepimo za

neim trajnim, pretrpavajui mozak tricama i injenicama, a sve u ludoj nadi da

emo tako sauvati svoje mjesto u ivotu. Savreno naobraen mukarac to je

ideal naih dana. Ali mozak toga savreno naobraenog mukarca neto je

strano. Taj je mozak nalik na staretinarnicu, nagruvanu pranjavim udovinim

stvarima, kojima je svima vrijednost preuveliana, a cijena pretjerana. Bilo kako


18/292

bilo, sve mi se ini da e on vama najprije dojaditi. Doi se dan i vi ete

gledajui svoga prijatelja primijetiti kako obrisi njegova lica i nisu ba tako

savreni, ili vam se nee sviati boja njegove puti ili to drugo. Onda e vam u

srcu buknuti gorke zamjerke, i bit ete zbiljski uvjereni da se on prema vama

ponio vrlo runo. A kad vam opet doe, bit ete prema njemu posve hladni i

ravnoduni. I to e biti zaista tuno, jer ete i vi sami biti stubokom izmijenjeni.

To to mi sad ispriaste, pravi je roman, roman o umjetnosti, da tako kaemo, i

samo je velika teta to ovjek nakon proivljavanja bilo kakva romana postaje

potpuno neromantian.

Harry, ne govorite tako. Dok god ivim, mnome e gospodariti osobnost

Doriana Graya. Vi niste kadri osjetiti to to ja osjeam, jer ste i suvie

promjenljive udi.

O, dragi Basile, ba to i jest razlog da to mogu osjetiti. ovjek vjeran i

postojan osjea tek obinu, otrcanu stranu ljubavi, dok samo nevjernipromjenljivci mogu proosjetiti svu tragediju ljubavi. I rekavi to, lord Henry

ukree plamiak na krasnu srebrnu upaljau, te uzme puiti cigaretu,

samosvjesno i zadovoljno, kao da je u jednoj jedinoj reenici saeo sav smisao

ivota. Neto unu u zelenoblistavu liu brljana i ou se ivkanje vrabaca,

dok su se sjenke oblaka natjerivale poput lastavica na zelenoj travi. Koje li

miline plandovati u vrtu! Koliko drai nalazimo u osjeajima drugih ljudi! o,mnogo vee nego u njihovim mislima umovae lord Henry. Vlastita dua i

strast nekog prijatelja to je upravo ono to ovjeka najvie oarava u ivotu.

Potajno se radovao zamiljajui kako je izbjegao dosadnu doruku, jer se tako

dugo zadrao kod Basila Hallwarda. Da je poao svojoj tetki, ondje bi posigurno

zatekao lorda Goodbodyja, a neminovno bi se raspredalo o ishrani puanstva i o

prijekopotrebnom graenju uzoritih nastamb. Pripadnici bilo koje drutvene

klase vole priati i pripovijedati o vanosti ba onih vrlina kojih izvravanje


19/292

nema nikakve veze s njihovim ivotom. Bogat ovjek rado e se raspriati o

potrebi tednje, dok dokonjaci padaju u vatru brbljajui rjeito o dostojanstvu

ljudskoga rada. Da, divno je to je sve to izbjegao! Mislei na tetku, kao da se

neemu dosjetio, pa se okrenu Hallwardu i ree:

Upravo sam se sjetio.

A ega, Harry?

Gdje sam uo ime Doriana Graya.

A gdje je to bilo? upita Hallward i malko se namrti.

Ne gledajte me tako mrko, Basile. Bjee to kod moje tetke, lady Agathe.

Priala mi kako se upoznala s nekim divnim mladiem, koji je voljan da joj

pomae u East Endu,7

a zove se Dorian Gray. Moram priznati, nikada mi nijenita spominjala da je tako draestan. ene nemaju smisla za pristalu vanjtinu;

svakako ne potene ene. Rekla je da je vrlo ozbiljan i vrijedan te da ima sjajan

znaaj. I ja prema tome uas zamislih nekog stvora s naooarima, prorijeene

kose, lica strano pjegava, kako se nespretno kree tekim koracima svojih

nezgrapnih nourina. O, da sam samo onda znao da je to va prijatelj.

A meni je vrlo drago, Harry, to niste znali.

Zato?

Ne bih volio da se s njim upoznate.

7East End istoni dio Londona, gdje obitavaju mnogi siromasi i jadnici; dame iz otmjenog drutva obiavalesu odlaziti onamo da ublae bijedu tih nevoljnika. (Prev.)


20/292

Ne biste htjeli da se s njim upoznam?

Ne.

Uto sluga ue u vrt i ree:

Gospodin je Dorian Gray u atelijeru, milostivi gospodine.

Sada me morate predstaviti ivo e lord Henry smijui se.

Slikar se obrati svome slugi koji je trepui stajao na suncu.

Zamolite gospodina Graya neka prieka, Parker. Evo me odmah. ovjek

se nakloni te poe vrtnim puteljkom u kuu.

Slikar pogleda lorda Henryja u lice te ree:

Dorian Gray moj je najprisniji prijatelj. Blage je i potene udi. Vaa je tetka

potpuno u pravu sa svojim sudom o njemu. Nemojte ga kvariti. Ne kuajte da

ovladate njime svojim utjecajem. Vi biste pogubno utjecali na nj. Svijet je velik

i prepun zanimljivih i zabavnih stvorenja. Nemojte mi ugrabiti tu jedinu osobukoja daje svu dra mojoj umjetnosti: imajte na umu, Harry, da u vas imam

povjerenja. Govorio je vrlo polagano te se inilo da mu se rijei otkidaju

gotovo protiv njegove volje.

Kakve su to besmislice! odvrati lord Henry smijeei se, pa uhvativi

Hallwarda pod ruku, gotovo ga odvue u kuu.


21/292

II POGLAVLJE

Ulazei ugledae Doriana Graya. Sjedio je za glasovirom leima okrenut njima,

prelistavajui album Schumannovih 'Prizora iz ume'.

Morate mi posuditi ove note, Basile usklikne. Moram uvjebati ove

arije. Doista su draesne.

Doriane, to ovisi jedino o tome kako ete mi danas sjediti kao model.

O, meni je ve dotuilo da vam vjeito sjedim kao model, i meni uope nije

ni stalo do moje slike u naravnoj veliini odvrati mladi obrnuvi se napreac

na klavirskoj stolici, nekako prkosno i prpono u isti mah. No, kad je ugledao

lorda Henryja, obrazi mu se lako zarumenjee, on se tre te skoi. Oprostite,Basile, ali nisam znao da ste u drutvu.

To je lord Henry Wotton, Doriane, prijatelj jo iz Oxforda.8Upravo sam mu

govorio kako sjajno umijete sjediti kao model, a sada ste sve pokvarili.

No meni niste pokvarili radost to sam vas upoznao, gospodine Gray ubaci lord Henry prilazei mu ispruene ruke. Tetka mi je esto o vama

govorila. Vi ste jedan od njenih miljenika, i sve se bojim da ste i jedna od njenih

rtava.

Sada sam na lady Agathinoj crnoj listi otpovrnu Dorian

aljivopokajnikim pogledom. Obeao sam joj da u je koliko prolog utorka

8Prijatelj s oxfordskog sveuilita. (Prev.)


22/292

pratiti u neki klub u Whitechapelu,9 a onda sam na to sasvim zaboravio.

Trebalo je da sviramo etveroruko tri dueta, ako se ne varam. I sada ne

znam kako e me doekati. I suvie me strah da joj poem u pohode.

O, ja u vas izmiriti s mojom tetkom. Vi ste joj vrlo dragi. A osim toga,

mislim da nije ba nimalo teta to niste poli onamo. Opinstvo je valjda ionako

mislilo da se sviralo etveroruko. Kada tetka Agatha sjeda za klavir, ona die

toliku buku, da to dostaje za dvoje.

Sudite vrlo okrutno o njoj, a ni meni niste ba polaskali sa smijehom eDorian.

Lord ga Henry pogleda. Da, on je uistinu prekrasan sa svojim tanko rezanim

purpurnim usnama, prostodunim modrim oima i kovrastom zlaanoplavom

kosom. U izrazu njegova lica bijae neto to mahom izaziva povjerenje. Na

njemu se odraavala sva mladenaka iskrenost i gorljiva istoa mladenatva.Osjealo se da ga pokvarenost svijeta jo nije takla. Nikakvo udo, dakle, to ga

je Basil Hallward oboavao.

Odve ste draesni da se bavite djelima ovjekoljublja, gospodine Gray

da, suvie draesni. I lord se Henry baci na divan te izvadi dozu za cigarete.

Slikar je za to vrijeme mijeao boje i istio kistove. Izgledao je natuten, i uvi

posljednju primjedbu lorda Henryja, pogleda ga, pa oklijevajui asak ree:

Harry, htio bih danas dovriti tu sliku. Hoete li me smatrati za velika

prostaka ako vas sada zamolim da odete?

9Whitechapel etvrt u East Endu, poznata sa svojih siromanih i neukih stanovnika. (Prev.)


23/292

Lord Henry smijeei se pogleda Doriana Graya te ga upita:

Da odem, gospodine Gray?

O, molim vas, nemojte, lorde Henry. Vidim da je Basil danas opet jednom

loe volje, a ja ga ne podnosim kada se duri. A osim toga bih volio da mi

objasnite, zato da se ne bavim djelima ovjekoljublja.

Sve mi se ini, gospodine Gray, da vam to neu rei, To je tako dosadanpredmet, te bi trebalo da se o njemu ozbiljno razgovaramo. No sada nipoto ne

odlazim, jer ste me zamolili da ostanem. Ta valjda mi to neete zbilja zamjeriti,

Basile? esto mi i sami rekoste da vam je drago kada vai modeli imaju s kime

askati.

Hallward se ugrize za usne:

Ako to Dorian eli, morate dakako ostati. Dorianovi su hirovi i muice zakon

za svakoga osim za nj samoga.

Lord Henry dohvati eir i rukavice:

Ba me tjerate, Basile, ali naalost moram sada doista poi. Urekao sam

sastanak s nekim gospodinom u Orleans-klubu. Zbogom, gospodine Gray. Kad

vam se ukae prilika a vi svratite k meni u Curzon-Street. U pet sam gotovo

svakog dana kod kue. Piite mi kada kanite doi, jer bi mi bilo vrlo ao kad me

ne biste nali kod kue.

Basile usklikne Dorian Gray ako lord Henry Wotton ode, idem i ja.


24/292

Dok slikate, nikad ni rije jednu da progovorite, i doista je strano dosadno

stajati na nekom podiju i truditi se da izgleda prijazno. Zamolite ga da ostane,

ja to zahtijevam.

Ostanite, Harry, uinite Dorianu to veselje, a i meni ree Hallward

gledajui uporno u svoju sliku. Istina je, nikada ne govorim kada radim, niti

sluam to drugi govore, pa doista mora da je strano dosadno mojim jadnim

modelima. Molim vas, ostanite.

A moj sastanak u Orleans-klubu?

Slikar se nasmija:

Ne vjerujem da biste zbog toga mogli imati kakvih neugodnosti. Samo vi

opet sjednite, Harry. A sada, Doriane, poite na podij i nemojte se odve micati,

i ne sluajte to vam lord Henry govori. On vrlo loe utjee na sve svojeprijatelje osim na mene.

S licem kao u mlada grkog muenika, Dorian Gray stupi na podij prei se

malo na lorda Henryja, koji mu mahom postade nekako drag, jer bijae tako

oprean Basilu. Oprenost izmeu te dvojice bijae tako zabavna. A osim toga u

njega bijae tako ugodan glas. Zakratko, te e on njemu:

Zar vi doista tako loe utjeete na druge, lorde Henry? Tako loe kako to

Basil tvrdi?

Nema dobrog utjecaja, gospodine Gray. Svaki je utjecaj nemoralan

nemoralan sa znanstvenog stanovita.


25/292

A zato?

Jer utjecati na nekoga isto je to i udahnuti svoju duu nekom drugom

ovjeku. Taj onda vie nema svojih misli, ne izgara vie od svojih uroenih

strasti. Njegove vrline prestaju biti njegove vrline. Njegovi su grijesi ukoliko

grijesi uope postoje samo neka vrsta pozajmic. On postaje odjekom neke

tue svirke, glumi ulogu koja nije pisana za nj. Svrha je ivota samorazvoj.

Izraziti savreno svoju osobnost to je ivotni zadatak svakoga od nas. A dan-

danas svatko se boji samoga sebe. Ljudi ismetnue s uma svoju najsvjetiju

dunost, dunost prema samima sebi. Naravno, oni su milosrdni. Nahranit egladna i odjenuti prosjaka. No pri tom su im vlastite due razgoliene i skapaju

od gladi. Naoj je rasi ponestalo hrabrosti. Moda je nikada nismo ni imali.

Strah od drutva, koji je temelj morala, i strah od boga to je tajna svake religije

ta dva straha ovladae nama. Pa ipak...

Budite tako dobri, Doriane pa okrenite glavu malice nadesno javi seslikar, koji se bjee sav udubio u svoj rad, primijetivi samo neki novi izraz u

mladievu licu, izraz to ga dotada nikada nije zapaao.

Pa ipak proslijedi lord Henry dubokim muzikalnim glasom, uinivi

uobiajenu draesnoprijatnu kretnju, tako karakteristinu za nj jo iz etonskih

dana

10

kad bi ljudi mogli da ivot iivljuju dodna i dokraja, uobliujui svakisvoj osjeaj, izraavajui svaku svoju misao, ostvarujui svaki svoj san onda

bi, po mome dubokom uvjerenju, svijet bio tako snano proet novim radostima,

te bismo zaboravili sve srednjovjekovne boletine i vratili se helenskom idealu,

a moda i neemu jo ljepemu i bogatijemu od helenske kulture. Ali i

najodvaniji meu nama strepi od straha pred samim sobom. Samoodricanje,

10Eton uveni koled, to ga je 1440. osnovao Henrik VI kao pripremnu kolu za sveuilite u Cambridgeu.(Prev.)


26/292

koje rastae na ivot, tragian je preostatak onog samoosakaenja u divljak.

Stie nas kazna i mi ispatamo za svoja odricanja. Svaki poriv to ga

priguujemo, klija i dalje u nama, klija i truje nas. Tijelo grijei, i u sagreenju se

oslobaa, jer svako je djelo ve po sebi neko preiavanje. I tada zaostaje u

nama samo sjeanje na neko zadovoljstvo ili slast kajanja. Samo ako se

podajemo nekom iskuenju, mi emo ga i savladati. Odupre li se iskuenju,

dua ti se razboli od enje za ispunjenjem koje je ona sama sebi uskratila,

hlepei za onim to su udovini zakoni izopaili i uinili protuzakonitim. Netko

ree da se velika svjetska zbivanja odvijaju u mozgu. U mozgu, i samo u mozgu,

dogaaju se i sva velika sagreenja svijeta. I vi, gospodine Gray, sa svojomruiastom mladou i poput rue bijelim mladenatvom, i vi ste ve osjeali

strasti od kojih vas je spopadala jeziva tjeskoba, i vi ste se ve bavili mislima to

su vas proimale grozom, i vi ste sanjali u snu i na javi snove od kojih bi vam od

samog sjeanja na licu mogao buknuti plamen stida ...

Prestanite! promuca Dorian Gray. Prestanite, vi me zbunjujete. Nerazumijem to vi tu govorite. Ne znam to da vam kaem. Ima neki odgovor na

sve to, samo ne mogu da ga naem. Ne govorite dalje. Pomozite mi da

razmislim. Odnosno, pomozite mi da ni o emu ne mislim.

Nekih deset minuta stajao je nepomian, napol rastvorenih usana, a u oima mu

plamsao udan sjaj. Iako mutno, ipak bijae svjestan da su u njemu proradilineki sasvim novi utjecaji, premda mu se inilo da zapravo izviru iz njega

samoga. Od onih nekoliko rijei to mu ih je Basilov prijatelj uputio rijei

bez sumnje tek nasumce nabaenih, punih jogunastih paradoksa zatitrala je u

njegovoj dui neka skrivena ica, dotad nedirnuta, a koju je sada sluao kako

jeca i bruji, udno ustreptala.

Dosad ga je samo glazba znala tako uzbuditi. Glazba ga je ve esto puta


27/292

ispunjala nemirom. No glazba se ne da razloiti razumom. Ona ne stvara u nama

neki novi svijet, prije bi rekao neki novi kaos. Rijei! Puste rijei! Kako li su

strane te rijei! Kako su strane, zbiljske i okrutne! Od njih nitko ne pobjee!

Pa ipak, kolike li magine moi u njima! Kao da su proete snagom koja

uobliuje bezoblino; i kao da imaju svoju glazbu, slatku poput zvukova gusala

ili lutnje (Rijei, samo rijei! Ima li neto, to je zbiljskije od samih rijei?)

Da, u danima njegova djeatva bilo je stvari onda njemu neshvatljivih, koje mu

tek sada postadoe jasne. ivot mu je sada mahom planuo bojama rasplamsane

vatre. I bi mu kao da je dosad kroio kroza ivot koji bijae sam plamen i ar.Kako to da sve dosada toga nije znao?

Lord Henry promatrae ga svojim pronicljivim smijekom. Dobro je znao onaj

psiholoki tano odreeni trenutak, kada treba muati mukom, ne rei ni rijei.

Osjeao je kako ga je taj mladi svega zaokupio. U udu se sav zapanjio to su

njegove rijei tako brzo djelovale; sjetivi se knjige koju je sa esnaest godinaitao, a koja mu je otkrila mnogo tota njemu dotad nepoznato i sada se

pitao ne osjea li Dorian Gray neto slino u tom asu. Ta on je tek nasumce

odapeo jednu strelicu. Da li je zgodio metu? Koje li zamamljive draesti u toga

mladia!

Hallward je za sve to vrijeme samo slikao i slikao, onim svojim smjelimpotezima to su osobina istinske istananosti i savrene produhovljenosti, koje

se barem u umjetnosti postiu jedino snagom. Ni primijetio nije tiinu bez

rijei, bez glasa.

Basile, stajanje me umara odjednom e Dorian. Moram u vrt, da malo

posjedim. Ovdje je tako zaguljivo.


28/292

Dragi prijatelju, zbilja mi vas ao. Kada slikam, ni na to drugo ne mislim.

Ali nikada mi niste bolje pozirali. Bili ste savreno mirni. I danas mi je uspjelo

da postignem pravi uin to sam ga traio napol rastvorene usne i onaj sjaj u

oima. Ne znam to vam je Harry govorio, ali je svojim rijeima izazvao divan

izraaj na vaem lieu. Bit e da vam laskao. Ali mu ne vjerujte ni cigle rijei

od svega toga to vam je kazao.

O ne, nije mi nimalo laskao. Moda mu ba stoga i ne vjerujem nita od

svega toga to mi je govorio.

Ta i sami znate da ste povjerovali u svaku moju rije odvrati lord Henry

gledajui ga sanjivim izgubljenim pogledom. Idem s vama u vrt. Ovdje je u

atelijeru strano vrue. Basile, dajte da nam donesu neki napitak s ledom, neto s

jagodama.

Odmah, Harry, Pritisnite samo na zvonce, i kad Parker doe, rei u mu toelite. Moram dovriti tu pozadinu, pa u poslije za vama. Samo mi nemojte

Doriana odve dugo zadrati. Nikada nisam bio bolje raspoloen za slikanje

nego danas. Ta e slika biti moje remek-djelo. Ve sada, ovakva kakva je, ona je

moje remek-djelo.

Lord Henry izae u vrt te ondje nae Doriana Graya, koji je lice razgaljivao uprohladnom valu rascvjetala jorgovana, grozniavo srui njihov miris kao da se

zapaja vinom. Prie mu sasvim blizu i stavi mu ruku na rame. Dobro je tako

ree mu tiho. Nita ne razgaljuje duu bolje od ul, kao to naim ulima

moe samo dua pomoi.

Mladi se prenu i ustuknu. Bijae gologlav, a lie mu bjee raupalo jogunaste

uperke kose i pomrsilo zlaano-plave vlasi. Oi mu bijahu nekako uplaene,


29/292

kao u ovjeka kojega iznebuha trgnu iz sna. Fino mu izdjeljane nosnice

podrhtavahu, a pritajen ivac potresae mu lakim srhom napol rastvorene

grimizne usne.

Da produi lord Henry to je jedna od velikih tajna naeg bivstvovanja:

nita ne razgaljuje duu bolje od ul, kao to naim ulima moe samo dua

pomoi. Vi ste divan stvor. Niste ni svjesni koliko toga znate, no ipak je to

manje nego biste htjeli znati.

Dorian Gray uzvi obrvama i okrenu glavu. I protiv svoje volje osjeao je nekulagodnost stojei pored toga visokoga draesnog mladia. Privlaio ga sumorni

izraz toga romantinog lica maslinaste boje. Taj glas, dubok i nekako eznutljiv,

morao je svakoga oarati. Pa i te hladne bijele, na cvijet nalik ruke imale su za nj

neku osobitu dra. Dok je govorio, one nisu ni naas mirovale, kao da svirkom

prate njegove rijei, kao da govore nekim svojim jezikom. No, on ga se bojao, i

u isti mah stidio se te svoje bojazni. Zar je stranac mogao doi da mu razotkrijenjegovu duu? Basila Hallwarda poznavao je ve nekoliko mjeseci, no to ga

prijateljstvo nije niukoliko izmijenilo. I sada, napreac, netko je stao u njegov

ivot, te kao da mu otkriva sve tajne ivota. Pa ipak ega se boji? Nije ni

ai ni djevojica. Lud je i djetinjast taj strah.

Hodite, sjednimo u hladovinu pozva ga lord Henry. Parker je vedonio napitke, a ako jo dulje ostanete na toj pripeci, preplanut ete od sunca, i

onda vas Basil vie nikada nee htjeti slikati. Sunce vas doista ne bi smjelo

opaliti. To vam ne bi pristajalo.

Pa to to smeta? uskliknu Dorian i zasmija se sjedajui na klupu udnu

vrta.


30/292

Smetalo bi i jo kako, gospodine Gray.

Zato?

Jer ste tako udesno mladi. A mladost je najvrednije to imamo od ivota.

Ja to ne osjeam, lorde Henry.

Da, sada to ne osjeate. No poslije jednom, kada budete stari, smeurani i

runi, sa igom tekih misli na elu, s usnama oprenim strahovitim plamomstrasti, onda ete to jo kako strano osjetiti. Sada, na svakom koraku, oaravate

svijet oko sebe. No, hoe li to zavazda biti tako? ... Lice vam je divno,

gospodine Gray. Ne mrtite se. Doista je divno. A ljepota je samo drugi oblik

Genijalnosti savrenija, svakako, od Genijalnosti, jer joj ne treba nikakva

objanjenja. Ona je jedna od velikih ivotnih vrednota, kao sunana svjetlost ili

proljet ili odsjaj srebrn-lire, kojoj nadjenusmo ime mjesec, na povrju tamnihvoda. O tome nema zbora. Ljepota ima boanslko pravo, koje je iznad svega.

Koga ona obasjava, nalik je na mlada kralja. Osmijeh vam lebdi oko usana? O,

kad se vaa ljepota jednom raspline, smijeak e se taj ugasiti... Ljudi ponekad

kau da je Ljepota povrna. Moda. No ipak nije tako povrna kao Misao. Za me

je ona udo nad udesima. Samo lude ne sude po vanjtini. (Istinska tajna svijeta

jest ono vidljivo, a ne nevidljivo...) Da, gospodine Gray, bogovi vam bijahunaklonjeni. Ali to nam bogovi daju, brzo opet oduzimaju. Pred vama je samo

nekoliko godina, kad moete uivati ivot, zbiljski, usrdno i dokraja. Ode li

mladost, napustit e vas i ljepota, i onda ete mahom osjetiti da je kraj vaim

pobjedonosnim slavljima, ili da se morate zadovoljiti s onim beznaajnim

pobjedama, to e u vaem sjeanju na prolost biti gore od poraz. Svaki

mjesec to se te u nepovrat, dovodi vas blie neemu stranom. Vrijeme je

ljubomorno na vas i zamee borbu za borbom s krinovima i ruama vae ljepote.


31/292

Malo pomalo postat ete sve bljei i bljei, upalih obraza gledat ete otupjelim

pogledom u prazno. Skolit e vas patnje, neizrecive patnje ... Ah, uivajte dok

ste mladi. Ne tratite uludo zlato svoje mladosti sluajui uskogrudna

zanovijetala, ne kinjite se traei ustuk beznadnim sudbinskim nedaama,

troei ivot i ivotne snage na neuku i prostaku svjetinu. To su boleive mete,

lani ideali naega vremena. ivite! ivite taj divni ivot koji je u vama! Ne

uskraujte sebi nita. Bez predaha tragajte za novim osjeajima. Nemojte

strahovati ni od ega... Nov hedonizam11 to je to svima nama treba. A vi

biste mogli postati njegovim utjelovljenim simbolom. Sa svojom sposobnou,

na sve biste se mogli odvaiti. Tijekom jednog ivota svijet je va! im samvas prvi put ugledao, primijetio sam da nemate ni pojma to biste mogli biti. No,

u vama bjee toliko toga to me oaralo, te sam osjetio kako vam moram rei

neto o vaoj prirodi. Pomislio sam kako bi bilo tragino kada biste uludo tratili

svoj ivot. Vaa je mladost tako kratka vijeka tako neizrecivo kratka vijeka.

Cvijee u polju vene, ali e opet cvjetati. Dogodine u lipnju zanovijet e se opet

osuti zlatom, utjet e se ba kao i danas. Jo samo mjesec dana i zarudjet ezvijezde pavitine, iz godine u godinu na tamnom svodu njena lia blistat e

grimizne zvijezde. Ali naa mladost odlazi u nepovrat. Zanosi koji snano biju u

ilama dvadesetogodinjaka, gube se i tihnu. Udovi nam oteaju, ula otupe.

Ljudi se izmeu u nakazne lutke, mue ih sjeanja na strasti pred kojima su

neko ustraeno ustuknjivali, sjeanje na divna iskuenja davno prolih dana,

kada nisu imali odvanosti da im se prepuste. Mladosti, o mladosti! Nema niegljepeg na svijetu od mladosti!

irom otvorenih oiju i sav ukipljen od uda Dorian je Gray sluao i samo

sluao. Granica jorgovana pade mu iz ruke na ljunak. asom neka pela u

zlaanoj bundici zujnu oko nje, a zatim se ustro stade penjati po zvjezdicama

11Hedonizam etika nauka, koja u (prolaznoj) nasladi vidi najvee dobro, cilj djelovanja i mjerilo moralnogocjenjivanja. (Prev.)


32/292

sitnih cvjetia. On je promatrao s onim udnim zanimanjem za beznaajne

stvari, na koje se prisiljavamo kada nas zaokupi strah od neega mnogo vanijeg

ili nas potrese neki nov osjeaj, kojega jo nismo sasvim svjesni a da bismo ga

zaodjenuli rijeju, ili nam neka strana misao mahom nasre na mozak uporno

navaljujui da je primimo. as zatim pela otprhnu. I on vidje kako ona puznu u

trubu hladolea. Cvijet kao da drhtnu, strese se i blago zanjiha.

Iznenada se slikar pojavi na vratima atelijera pozivajui ih odsjenim i brzo

ponavljanim znakovima da uu. Naglase zgledae osmjehujui se.

ekam vas! doviknu im. Ta doite. Rasvjeta je upravo savrena.

Moete ponijeti i ae.

Ustadoe te se polako i kao u dokonici uputie puteljkom prema kui. Dva

bijelozelena leptira leprahu za njima, a s kruke udnu vrta ou se drozdov pjev.

Vama je drago to ste se sa mnom upoznali, gospodine Gray ree lord

Henry i pogleda ga.

Da, sad mi je drago. Bogzna da li e mi uvijek biti drago?

Uvijek! Strane li rijei. Trnem sav kad je ujem. A ene je tako vole. Oneubijaju svaku romantinost, nastojei da ona vjeno potraje. A osim toga, ta je

rije tako beznaajna. Jedina je razlika izmeu ljubavnog hira i ljubavi do groba

to ljubavni hir traje malo due.

Ulazei u atelijer, Dorian Gray stavi ruku na miku lorda Henryja:

Kad je tako, onda neka nae prijateljstvo bude hir promrmlja rumenei se


33/292

zbog smionosti svojih rijei, te se uspe na podij i ponovo zauze prijanju pozu.

Lord Henry zavali se u veliki naslonja od trske, te ga stade promatrati.

Potezanje i struganje kista po platnu bijae jedini um koji je parao tiinu, osim

kad bi Hallward ponekad stupio korak-dva unazad da poizdaleka promatra svoj

rad. U snopu sunanih zraka to su iskosa prodirale na otvorena vrata, treperila

je praina, pozlaena suncem. Sve kao da je odisalo tekim mirisom rua.

Nakon etvrt sata Hallward prestade slikati, te je dugo gledao u Doriana Graya,

a zatim dugo u sliku, griskajui vrak jednog od svojih velikih kistova i mrteise.

Slika je sada sasvim dovrena usklikne najposlije, pa se sagnu i napisa

svoje ime dugim crvenim slovima u lijevom kutu platna.

Lord Henry prie te uze vrlo pomno razgledati sliku. Bijae to doista prekrasnoumjetniko djelo, slika udesno slina modelu. Naposljetku e lord Henry:

Dragi prijatelju, estitam vam od svega srca. To je najbolji portret modernog

vremena. Gospodine Gray, doite pa sami pogledajte.

Mladi se tre, kao da se prenuo iza sna.

Je li zbilja dovrena? promrmlja silazei s podija.

Sasvim dovrena ponovi slikar. I danas ste mi sjajno pozirali.

Neobino sam vam zahvalan.

To se ima samo meni zahvaliti unese se u rije lord Henry. Nije li


34/292

tako, gospodine Gray?

Dorian ne odgovori, nego nehajno poe pred svoju sliku te se okrenu prema

njoj. Ugledavi je, ustuknu, a obrazi mu se naas zarumenjee od zadovoljstva.

Neka radost sinu mu u oima, kao da prvi put sam sebe prepoznaje. Stajao je

nepomino i zadivljeno, s nejasnom svijeu da mu Hallward neto govori, ne

shvaajui smisla njegovih rijei. Spoznaja vlastite ljepote sinu mu kao neko

otkrovenje. Nikad prije nije toga osjeao. Hallwardove laskave rijei smatrao je

tek za ljubazno preuveliano uvjeravanje o njegovim prijateljskim osjeajima.

Sluao ih je, smijao im se, i zaboravljao ih. One nisu imale nikakva utjecaja nanjegovu prirodu. No onda je doao lord Henry Wotton sa svojom udnom

slavopojkom, veliajui mladost i podsjeajui ga onim stranim rijeima na

njenu kratkotrajnost. To kao da ga je prodrmalo, i sada stojei pred tim odrazom

svoje vlastite ljupkosti, njega proe osjeaj kako je sve to istina to mu je on

prije govorio. Da, doi e dan kada e njegovo lice biti smeurano i izbrazdano

borama, oi mutne i bezbojne, a draesni njegov lik pogruen i grdoban.Grimiza e nestati s njegovim usana, zlato ieznuti s njegove glave. ivot kolji

bi imao da uobliuje njegovu duu, iznakazit e mu tijelo. Postat e gadan,

odvratan i nezgrapan.

Mislei na sve to, otar ga bol trecnu kao udar noa, i svaki pa i najmanji ivac

zadrhta u njemu. Oi mu se stutie poput dvaju ametista, zamagljene suzama. Ibi mu kao da ga neka ledena ruka hvata za srce.

Zar vam se ne svia? naposljetku kliknu Hallward, pomalo razdraen

mladievom utnjom, ne znajui joj uzroka.

Pa naravno da mu se svia prihvati lord Henry. Zar moe kome da se

ne svia? To je jedno od najveih djela moderne umjetnosti. Ja u vam za tu


35/292

sliku platiti koju god svotu zatraite. Ja je moram imati.

Ona ne pripada meni, Harry.

Da kome?

Naravno, Dorianu odslovi slikar.

Sretna li ovjeka!

Kako li je to tuno! prousti Dorian Gray uporno gledajui u svoj portret.

O, tako tuno! Ja u ostarjeti, postati ruan i oduran. Ali ta e slika vazda

ostati mlada. Nikada starija od ovoga dananjeg lipanjskoga dana... O, kad bi

moglo da bude obratno! Da ja ostanem vjeno mlad, a slika da stari! Sve, sve

bih dao za to! Da, na svem svijetu nema toga blaga koje ja ne bih za to dao! Pa i

duu svoju !

Vama, Basile, zacijelo ne bi bila po udi takva razmjena zasmija se lord

Henry. Vaa bi slika pri tom vrlo loe prola.

Ja bih se protiv toga borio iz petnih ila, Harry priklopi Hallward.

Dorian se Gray okrenu i zagleda u nj.

Uvjeren sam, Basile, da biste se borili protiv toga. Vi vie volite svoju

umjetnost od svojih prijatelja. Ja sam za vas tek bronana figurica sa zelenom

patinom. Moda ak ni to.

Sav zapanjen od uda, slikar je ukoena pogleda zurio u nj. Nikad dotada Dorian


36/292

nije tako govorio. to se dogodilo? inilo se kao da je sav plamtio od ibijesa. U

lice mu navrla rumen, obrazi mu gorjeli.

Da, da proslijedi ja sam za vas manje od vaeg bjelokosnog Hermesa

ili srebrnog Fauna. Oni e vam uvijek biti dragi. A ja? Do prvih bora, koje mi

narue lice, zar ne? O sada dobro znam: tek to ovjek izgubi ljepotu, ma koje

vrste bila, mahom gubi sve. I upravo ta vaa slika uila me toj istini, i ja sam se

izmudrio. Lord Henry ima potpuno pravo. Na svijetu nema nieg vrednijeg od

mladosti. im budem osjetio da starim, ubit u se.

Hallward problijedi i uhvati ga za ruku.

Doriane, Doriane! uzbuivao se ne govorite tako. Nikada nisam imao

prijatelja kao to ste vi, niti u ga ikad imati. Ta niste valjda ljubomorni na

mrtve stvari vi koji ste vredniji i plemenitiji od bilo ega!

Ljubomoran sam na svaku stvar kojoj ljepota umire. Ljubomoran sam na

svoj portret to ste ga vi slikali. Zato da slika zadri sve ono to ja neminovno

moram izgubiti? Svaki asak koji mine, meni neto oduzima, a slici neto daje.

O, da je samo obratno! Da slika mijenja, a ja da ostanem neizmijenjen, kakav

sam sada! Zato ste je naslikali? Ona e mi se jednog dana izrugivati strano

se kesiti! Vrele mu suze navrijee na oi, on istre ruku i, opruivi se nadivan, zarije lice u dueke, kao da se dao na molitvu.

To je vae djelo, Harry okosnu se slikar gorko.

Lord Henry slegne ramenima.

To je istinski Dorian Gray i nita vie.


37/292

Ne, nije to on.

Ako nije, u emu je onda moja krivnja?

Trebalo je da odete kada sam vas molio smrsi slikar.

Ostadoh, jer ste vi to od mene traili glasio je odgovor lorda Henryja.

Harry, ne mogu se prepirati s dva najbolja svoja prijatelja u isti mah, ali jevama dvojici uspjelo te mi je omrznulo najbolje djelo to sam ga ikad stvorio, i

ja u ga unititi. Ta konano, to su samo boje i komad platna! Neu da ta slika

zadre u ivot nas trojice i da ga uniti.

Dorian Gray popridie zlaanu glavu s jastuka, i blijeda lica i oiju umrljanih od

suza gledae u prijatelja dok je ovaj prilazio jelovu slikarskom stoiu, tostajae do visokog, zastorima zastrtog prozora. ta li to radi? Njegovi prsti

kopkahu po zbrci porazbacanih limenih tuba i ukruenih kistova, kao da neto

trae. Da, ti su prsti traili slikarski no s tankom otricom od gipka elika. Evo

sad ga nae! Htio je rasparati platno.

Kriknuvi prigueno mladi sune s divana, skoi do Hallwarda, istre mu no izruke, baci ga u najudaljeniji kut atelijera.

Nemojte, Basile, nemojte! povika. To bi bilo umorstvo!

Drago mi je, Doriane, da konano ipak cijenite moje djelo slikar e

hladno, poto se pribrao. Nisam vjerovao da ete ga ikad cijeniti.


38/292

Da u cijeniti vae djelo? Ta ja sam upravo zaljubljen u tu sliku, Basile. Ona

je dio mene samoga. Ja to osjeam.

Pa lijepo, im budete suhi, mi emo vas lakirati, uokviriti i poslati kui.

Onda inite to vas je volja sa samim sobom. I on proe sobom te pozvoni da

im se donese aj. Valjda ete popiti alicu aja, Doriane? A i vi, Harry? Ili ste

moda protiv takvih priprostih uitaka?

Ta ja upravo oboavam priproste uitke prihvati lord Henry. Oni su

vam posljednje utoite sloenih ljudi. Ali burne prizore ba nimalo ne volim,osim na pozornici. E, obojica ste mi ba nemogui tipovi! Tko li ono ree da je

ovjek razumna ivotinja? To je najnesmotrenija definicija koja je ikad bila

izreena. Svata je ovjek, samo ne razuman. Uostalom, hvala bogu, da je to

tako, premda bi mi bilo milije da se vas dvojica ne svaate zbog ove slike. Bilo

bi kudikamo bolje kad biste je dali meni, Basile. Ovaj ludi djeak zapravo je i ne

eli, dok je meni toliko stalo do nje.

Ako je date bilo kome, a ne meni, nikad vam to neu oprostiti, Basile

povika Dorian Gray. I nikome neu dopustiti da me naziva ludim djeakom.

Pa znate i sami, Doriane, da je slika vaa. Dao sam je vama jo prije nego

sam je naslikao.

A znate i to, gospodine Gray, da ste se maloas benavili, jer zapravo i niste

protiv toga da vas podsjeamo kako ste jo tako mladi.

Jutros bih se jo i te kako bunio protiv toga, lorde Henry.

O, jutros! Ali odonda ste ivjeli!


39/292

Netko pokuca na vrata; ue sluga s punim posluavnikom te ga stavi na japanski

stoi. Zazveckae alice i lice, ou se itanje georgijanskih ajnika s

iljebinama. Mlad sluga unese dvije okruglaste porculanske zdjele. Dorian Gray

prie stolu te uze ulijevati aj. Oba mukarca polako pristupie stolu da zavire

ispod poklopaca zdjel.

Poimo veeras u kazalite predloi lord Henry. Ta negdje valjda ima

kakav zgodan komad. Ja sam, dodue, obeao da u veerati u Whiteu,12no to je

samo sastanak s nekim starim prijateljem; mogu mu, dakle, poslati brzojav dasam bolestan ili da sam sprijeen jer sam naknadno urekao neki drugi sastanak.

To bi bilo draesno opravdanje, istinski uvjerljivo i bezazleno.

Dosadno je oblaiti frak promrmlja Hallward a kada si ga obukao,

izgleda strano.

Istina odgovori lord Henry sanjarski ljudi devetnaestoga stoljea

odvratno se odijevaju. Naa je odjea tako sumorna i tjeskobna. Modernom

ivotu samo grijeh daje neku arolikost.

Harry, pred Dorianom ne biste smjeli govoriti takve stvari.

Pred kojim Dorianom? Pred ovim koji nam toi aj, ili pred onim na slici?

Ni pred kojim.

Rado bih s vama u kazalite, lorde Henry izjavi mladi.

12White's Club uveni londonski klub u St. James Streetu. (Prev.)


40/292

Pa i hoete, a i vi, Basile, zar ne?

Ja uistinu ne mogu. Meni se nikako ne ide. Imam toliko posla.

E, onda moramo nas dvojica sami, gospodine Gray.

To mi je veoma drago.

Slikar se ugrize za usne i poe sa alicom aja u ruci do slike, te e tuno:

Ostat u ovdje kod pravoga Doriana.

Je li to pravi Dorian? povika original slike te poe k svom portretu.

Zar doista tako izgledam?

Da, upravo tako.

Kako je to divno, Basile!

Barem ste zasad takvi. Ali slika ostaje nepromijenljiva uzdahnu

Hallward. I to je ve neto.

Ljudi dan-danas prave toliko vike nizata, a sve u ime nekakve vjernosti!

osu lord Henry. A zapravo je ta toliko provikana vjernost i u samoj ljubavi

tek pitanje fizioloke naravi. Ona nema nikakve veze s naom voljom. Mladi bi

ljudi voljeli biti vjerni, a ne mogu, dok bi stariji rado varali svoje ene, a ne

mogu: i to je sve to bi se moglo rei o vjernosti.

Doriane, nemojte veeras u kazalite ree Hallward. Ostanite ovdje i


41/292

veerajte sa mnom.

Ne mogu, Basile.

Zato ne?

Jer sam obeao lordu Henryju Wottonu da u poi s njim.

Neete nimalo porasti u njegovim oima ako odrite zadanu rije. On e

svoju vazda prekriti. Ja vas molim da ne odete.

Dorian Gray zavrtje glavom smijui se.

Zaklinjem vas!

Mladi oklijevae te pogleda u lorda Henryja, koji ih je, zasmijan, promatrao sasvoga mjesta za ajnim stoliem.

Moram da idem, Basile odvrati mladi.

Pa lijepo na to e Hallward te ode do ajnog stolia i ondje ostavi svoju

alicu. Ve je prilino kasno, pa budui da se morate jo preobui, ne smijetevie gubiti vremena. Zbogom Harry, zbogom Doriane. Doite skoro. Doite

sutra.

Zasigurno.

Neete zaboraviti?


42/292

Ne, zacijelo neu uskliknu Dorian.

A vi... Harry ...

Molim, Basile?

Sjetite se to sam vas zamolio kada smo prijepodne bili u vrtu.

To sam ve zaboravio.

Imam povjerenja u vas.

Volio bih da imam povjerenja u samoga sebe odsijee lord Henry smijui

se. Hajdemo, gospodine Gray, moj hansom13eka, pa vas mogu povesti do

vaega stana. Zbogom, Basile. Proveo sam vrlo zanimljivo poslijepodne.

Poto se vrata za njima zatvorie, slikar se baci na divan, a lice mu poprimi

bolan izraz.

III POGLAVLJE

Sutradan u dvanaest i po lord Henry Wotton odeta se niz Curzon Street do

Albanyja, u pohode svome ujaku, lordu Fermoru, veselom iako malo grubom

neenji, koga svijet nazvae sebinjakom, jer nikome nije polazilo za rukom da

izvue kakve koristi iz njega, ali ga u drutvu smatrahu za dareljiva, jer je

astio ljude koji su ga zabavljali. Otac mu bijae na ambasador u Madridu kada

13Hansom pokrivena koija na dva toka. (Prev.)


43/292

je Isabela bila jo mlada, a Prim14se jo nije prouo. Ali se Fermor iz prkosa

povukao iz diplomatske slube, naljutivi se to mu nisu ponudili mjesto

ambasadora u Parizu, na koje je smatrao da ima puno pravo i po svome porijeklu

i po svojoj nemarnosti, kao i po dobroj engletini kojom su bili pisani njegovi

izvjetaji, i konano po svojoj prekomjernoj pomami za uivanjem. Sin, koji

bijae oev tajnik, podnio je zajedno s njim ostavku, to se u ono vrijeme

smatralo za prilinu ludost, a nekoliko mjeseci zatim on se, nastupivi

nasljedstvo po pravu prvorodstva,15duom i tijelom odao aristokratskom

umijeu, to jest savrenom dokonjatvu i neradu. Imao je dvije kue u gradu, 16

ali je radije stanovao u nekoj garsonijeri, jer je to bilo mnogo jednostavnije,ruavajui obino u svom klubu. Pomalo se bavio iskoriivanjem isvojih

ugljenokopa u midlandskoj oblasti, navodei kao ispriku za to svoje bavljenje

industrijskim poslovima, da je jedina prednost koju ugljenokopi pruaju

vlasniku-gentlemanu to svoj kamin loi drvima, a ne ugljem. U politici bio je

pristalica torijevaca,17osim kada bi torijevci bili na vladi, grdei ih u tom sluaju

sve osjekom kao radikalnu bagru. Bijae junak i muenik u odnosu prema svomosobnom slugi, koji ga je muio i kinjio, a strah i trepet za veinu svojih roaka,

koje je on muio i kinjio. Samo se u Engleskoj mogao razviti takav tip ovjeka,

a on bi uvijek govorio kako ta zemlja iz dana u dan sve vie propada. Njegova

su naela bila zastarjela, no zato njegove predrasude nisu bile ba bez osnova.

Kada je lord Henry stupio u sobu, nae svoga ujaka kako sjedi, odjeven upriprost lovaki kaput, puei manilu18i, durei se, ita 'The Times'.

14Juan Prim, marques de los Castillejos (18141870) panjolski dravnik, kao protivnik diktature

Esparterove osuen na est godina progonstva; ivio u Engleskoj i Francuskoj; ubijen u Madridu, u parlamentu.(Prev.)15

Tj. kao najstariji sin naslijedio je glavni dio oeva imutka. (Prev. )16

Tj. Londonu. (Prev.)17

Torijevci (Tory) porugljiv nadimak pristalica Stuartove dinastije i katolicizma u 17. stoljeu; poslije:

konzervativci, za razliku od Whigovaca, koji su pristalice parlamentarizma i liberalizma. (Prev.)18

Manila vrsta proste cigare. (Prev.)


44/292

No, Harry prousti stari gospodin ti kao da si neto uranio? A ja mislio

da dandy19ne ustaju prije dva i ne pokazuju se prije pet.

Uvjeravam te, ujae George, da dolazim iz iste obiteljske ljubavi. Neto mi

treba od tebe.

Valjda novaca namrgoeno e lord Fermor. Pa de, ispriaj mi sve po

redu. Dananja mlaarija zamilja da je novac sve.

Da smrsi lord Henry namjetajui cvijet u zapuku, a kada zaemo u

godine, onda to vie ne zamiljamo nego znamo. No meni nije do novaca. Samo

oni koji plaaju svoje raune, trae novaca, ujae George, a ja nikad ne plaam

svojih rauna. Vjeresija je glavnica mlaeg sina, i od toga moe sjajno ivjeti.

Ja ti uvijek kupujem kod Dartmoorovih dobavljaa i prema tome nemarni nikada

neprilika. Meni, meutim, treba jedna obavijest; razumije se, nikakva obavijestod bilo kakve praktine vrijednosti, tek neka sasvim beznaajna obavijest.

Pa, mogao bih ti rei malne sve, o emu bijae rije u kakvoj engleskoj

Plavoj knjizi,20Harry, iako ta eljad dan-danas lupa sve kojeta u svojim

izvjetajima. Kada sam ja bio u diplomatskoj slubi, drukije su te stvari

izgledale. No sada, vele, u diplomaciju primaju samo ljude koji polau nekeispite. Pa to moe oekivati od takvih ljudi? Ispiti, moj gospodine, to su skroz

naskroz puke budalatine. Ako je ovjek pravi gentleman, onda mu dostaje

njegovo znanje; ako to pak nije, sve njegovo znanje ne vrijedi ni piljiva boba.

19Dandy kico; pomodar. (Prev.)

20Plave knjige (Blue Books) svesci (u modrim koricama) u kojima su prikupljeni diplomatski izvjetaji

(osobito o nekoj naroitoj aferi ili o nekom vanom politikom problemu) itd., to ih vlada podnosi parlamentu.(Prev.)


45/292

Gospodin Dorian Gray nema ti nikakve veze s Plavim knjigama otpovrnu

lord Henry polako.

Gospodin Dorian Gray? A tko je to? preuze lord Fermor mrtei svoje

bijele obrve.

Stoga i dolazim k tebi da mi to kae, ujae George. Ili tonije rekavi, tko

je, to mi je poznato. On je unuk posljednjeg lorda Kelsoa. Majka mu bijae

jedna od Devereuxovih lady Margaret Devereux. Htio bih da mi kae neto

o njegovoj majci. Kakva li je ona bila? Za koga se udala? Pa ti si u svoje dobapoznavao gotovo svakoga, pa si zacijelo i nju poznavao. Ja se upravo sada

mnogo zanimam za gospodina Graya, a upoznao sam se s njome tek nedavno.

Kelsoov unuk! kao jeka se oglasi stari gentlemen Kelsoov unuk!... Pa

naravno... Bio sam u prisnom prijateljstvu s njegovom majkom. Ako se ne

varam, prisustvovao sam ak i njezinu krtenju. Bijae prekrasno djevoje, taMargaret Devereux, a poslije svi mladii da polude za njom, jer pobjee s nekim

mladcem koji nije imao ni prebijene pare, s nekim nikogoviem, gospodine moj,

s nekim pjeakim podasnikom, to li. Pa naravno. Sve mi je ostalo ivo u

pameti, kao da se tek juer desilo. Sirotana ubie u nekom dvoboju u Spau,21dva

mjeseca nakon vjenanja. U ono vrijeme kolale su o tome strane prie.

Govorkalo se, da je stari Kelso potplatio neku hulju, nekog Belgijanca,pustolova i okrutna zlikovca, da bi javno napao i uvrijedio njegova zeta da,

potplatio, moj gospodine, da to uini i taj je tip svoju rtvu uas proburazio,

kao to bi goluba nataknuo na raanj. Sve se to zatakalo i zabaurilo, ali je

Kelso bogme dosta dugo morao posve sam za stolom griskati svoj kotlet. Doveo

je kerku opet kui, rekoe mi, ali ona nije nikad vie s njim progovorila ni

rijei. Da, da, bijae to gadna stvar. Ne proe ni godinu dana te i djevoje

21Spa(a) na glasu kupalite u Belgiji. (Prev.)


46/292

umrije.

Ostavila je dakle iza sebe sina? To sam sasvim smetnuo s uma. A kakvo je to

mome? Ako je na svoju majku, mora da je ba lijepo eljade.

Vrlo je lijep potvrdi lord Henry.

Nadam se da e dospjeti u prave ruke primijeti staraac. Mora da ga

ekaju pare na gomili, ukoliko je Kelso izvrio svoju dunost. I majka mu je

imala novaca, jer po djedu joj je pripao itav imutak Selbyjevih. Njen je djedmrzio Kelsoa i smatrao ga je za podla psa. A to je ovaj i bio. Doao ovjek

jednom u Madrid, dok sam ja ondje boravio. iv se izjedoh od stida, a sve zbog

njega. Ve me i kraljica pitae da tko je onaj engleski plemi to se uvijek

cjenjka s koijaima oko vozarine. O tom se prialo na sva usta. Mjesec dana ne

usudih se pojaviti na dvoru. Nadam se da je s unukom bolje postupao nego s

fijakeristima.

Ne znam odgovori lord Henry. ini mi se da mladi ima dosta novaca.

Jo nije punoljetan. Selby pripada njemu, to znadem. Sam mi je to rekao.

Dakle... majka mu bijae vrlo lijepa?

Margaret Devereux bijae jedna od najljepih ena to sam ih ikada vidio,Harry. to je nagnalo da uini ono to je uinila, to nisam nikada mogao shvatiti.

Mogla se udati za svakog mukarca kojeg bi joj srce zaeljelo. Carlington je

ludovao za njom. No ona bijae romantina, kao sve ene iz te obitelji. Mukarci

im bijahu svi odreda kukavci i veselnici, ali enama svaka ast, sve same

ljepotice. Carlington je puzio pred njom na koljenima. Sam mi je to rekao. A

ona u brk mu se smijala, dok u to vrijeme nije bilo u Londonu djevojke koja

ne bi trala za njim da ga upeca. A uzgred, Harry, kad ve raspredamo o


47/292

mezalijansama,22kakve su to smijene ludorije, da Dartmoor, kako mi tvoj otac

ree, hoe da uzme Amerianku? Zar engleske djevojke nisu dosta dobre za nj?

Upravo su sada brakovi s Ameriankama u modi, ujae George.

Za me je englesko enskinje kao favorit23u konjskim trkama, na kojeg bi se

kladio protiv itava svijeta, Harry raesti se lord Fenmor i lupi akom o stol.

Neka Ameriani dre tu okladu.

Ljudi mi rekoe da nisu nimalo izdrljive zamuckivae njegov ujak.

Dugo tranje zamara ih, ali im u steeple-chaseu24nema premca. One

naprosto prelete preko svake prepone. Sumnjam da Dartmoor ima kakvu ansu.

Ali od kakva je roda? promrmlja stari gentleman. Ima li uope kakvuobitelj?

Lord Henry zanijee glavom, ustade te e na polasku:

Amerike e djevojke isto tako vjeto zatajiti svoje roditelje, kao to

engleske ene umiju prikrivati svoju prolost.

Bit e da njezini imaju tvornicu za konzerviranje svinjetine?

Nadam se da imaju, ujae George jer je to u Dartmoorovu interesu. uo

22Mezalijansa brak izmeu dvoje ljudi nejednaka stalea.

23Favorit ljubimac; konj-trka, koji ima najvie izgleda na pobjedu i na kojega se najvie klade. (Prev.)

24Steeple-chase (stipl-ez) konjska trka s preponama. (Prev.)


48/292

sam da je proizvodnja svinjskih konzerva jedan od najunosnijih poslova u

Americi: politika, pa svinjske konzerve.

Je li ljepuna?

Ponaa se kao da je lijepa. To ine gotovo sve Amerianke. To je tajna

njihova arma.

Zato te amerike ene ne ostaju u svojoj zemlji? Ta uvijek nam govore da je

tamo pravi raj za ene.

Pa i jest. I ba je to razlog to one poput Eve jedva ekaju da iz njega odu

prihvati lord Henry. Zbogom ujae George. Okasnit u na lunch25ako se jo

dulje zadrim. Uvijek mi je stalo do toga da saznam sve o svojim novim

prijateljima, a nita o svojim starim.

Kamo e na lunch, Harry?

Idem tetki Agathi. Sm sam se pozvao, sebe i gospodina Graya. On je njezin

najnoviji protege.26

Hm! Reci svojoj tetki Agathi, Harry, neka mi vie ne dosauje za nekakve,dobrotvorne svrhe. Toga mi je ve do grla. Pa ta dobra ena misli da nemam

nikakva drugog posla nego da potpisujem ekove za njene humanitarne hirove.

U redu, ujae George; rei su joj, ali od toga nikakve koristi. Ljudi koji se

bave filantropijom, gube svaki smisao za humanost. To im je najznaajnija

25Lunch (lan) drugi doruak (u podne). (Prev.)

26Protg (protee) tienik, miljenik. (Prev.)


49/292

osobina.

Gunajui stari mu gentleman povladi i zvoncem dozva slugu. Lord Henry uputi

se ispod niskih arkada u Burlington Street, pa zakoraa u pravcu Berkeley

Squarea.

To je, dakle, povijest Dorianova porijekla. Premda mu sve to bilo ispriano

napreac i nespretno, ipak ga je potreslo sugestivnou neke udne, gotovo

moderne romantike. Lijepa ena, ikoja rtvuje sve svojoj ljubavnoj strasti.

Nekoliko tjedana lude sree, jednim mahom prekinute odvratnim, podmuklimzloinstvom, a zatim dugi mjeseci samrtne muke i patnje bez rijei, pa dijete,

roeno u bolovima. Majka pokoena smru, a dijete preputeno na milost i

nemilost tiraniji sebina starca. Da, da; pozadina bez sumnje zanimljiva, koja je

mladia, tako rekavi, stavljala u prvo plan i inila ga savrenijim. Iza svega

odabranog na tom svijetu krije se neka tragedija; svjetovi su morali da se odvoje

iz kaosa e da bi niknuo i najmanji cvijetak... A kako li draestan bjee sino zaveerom u klubu, kada je prestraena pogleda i usana rastvorenih od neke plahe

oaranosti sjedio suelice njemu, dok su mu crvena sjenila nad svijeama jo

jaim rumenilom obasjavala lice na kojem je nicalo zadivljeno uzbuenje.

Govoriti s njim bjee prava milina, kao da svira na predivnim guslama.

Odgovarao je na svaki potez, na svaki srh gusala... Neka opojna dra lei u

utjecaju kojim djelujemo na nekoga drugog, neka dra koja se ni s im ne dausporediti. Udahnjivati svoju duu u neko tue, savreno lijepo oblije, i pustiti

je asak da u njemu odahne; sluati odjek vlastitih misli, obogaenih melodijom

strasti i mladenatva, proeti svojom udi neiju drugu ud, kao da je prozraan

fluid ili miomiriis iz neznanih krajeva: to je istinska slast moda najvea slast

i zadovoljstvo, to nam je preostalo u vremenu tako ogranienom i vulgarnom, u

vremenu ogrezlu u grubim tjelesnim uivanjima, u vremenu niskih udnja i

tenja... Taj mladi, s kojim se udnim sluajem upoznao u Basilovu atelijeru,


50/292

bijae divan stvor, ili bi se barem dao preobraziti u divno stvorenje. Sve sama

draest, ljiljanska istoa djeatva i ljepota klasinih grkih kipova... Od njega

bi mogao sve nainiti: i Titana i igraku. Avaj, to i ljepota gine i mr!... A

Basil? I on bijae sa psiholokog stanovita i jo kako zanimljiv! Taj

sasvim novi stil u njegovoj umjetnosti, pa njegovi novi, zdravi pogledi na svijet,

sve je to u njemu izazvala puka nazonost ovjeka, koji nije bio ni svjestan

svega toga; ovjeka, koji za nj bjee onaj nijemi duh to obitava po zamagljenoj

umskoj krajini i nevidljiv eta po otvorenim poljima, te se najedanput

pojavi vidljiv i bez straha kao Drijada,27jer se u dui onoga koji je traio

taj duh, sada budi ono divno privienje, u kojemu se jedino otkrivaju udesneljepote; i tada se najedanput sam oblik i izgled stvari oplemenjuju dobivajui

neku simbolinu vrijednost, kao da su tek sjenke nekih drugih, savrenijih

oblika, kojima su oni samo znaci i znamenje: o, kako li je sve to udnovato!

Sjeti se kako i u povijesti ima neto slino. Nije li Platon, taj virtuozni mislilac,

prvi analizirao taj osjeaj? Nije li Buonarroti uklesao tu misao u areni mramor

svojih soneta? Ali u naem stoljeu bjee to neto udnovato... Da, on epokuati da Dorianu Grayu bude ono to je mladi, nesvjesno, bio slikaru koji je

stvorio onu prekrasnu sliku. Pokuat e da ovlada njime, u emu je, uostalom,

napol ve uspio. Ovladat e tim divnim duhom. U tom edu Ljubavi i Smrti bilo

je neto to ga je neodoljivo privlailo.

Odjednom zastade i pogleda vie sebe u kue. Primijeti da je ve proao poredtetkine kue, pa se osmjehnu i vrati. Kad je uao u poneto mraan trijem, sluga

mu ree da ve serviraju lunch. Dade jednom lakaju eir i tap, te ue u

blagovaonicu.

Okasnio si kao obino, Harry usklikne tetka i pozdravi ga klimajui

27Drijade po grkom mitu: umske vile. (Prev.)


51/292

glavom.

Vjeto i olako nae neku ispriku, i poto je sjeo na praznu stolicu pored tetke,

zaokrui pogledom da vidi koga tu sve ima. Dorian ga s drugog kraja stola

pozdravi zbunjeno kimnuvi glavom, a obrazi mu se zarumenjee od

zadovoljstva. Nasuprot njemu sjedila je vojvotkinja od Harleya, dama

nevjerojatno dobroudna i uvijek dobro raspoloena, koju su svi njeni poznanici

voljeli; tijelo joj imae sva arhitektonska obiljeja po kojima bi suvremeni

povjesniari svaku takvu enu, ukoliko nije vojvotkinja, nazvali mknom.

Zdesna od nje sjedio je sir Thomas Burdon, radikalski poslanik u parlamentu,koji je u javnom ivotu bio sljedbenik efa svoje stranke, a u privatnom ivotu

sljedbenik najboljih efova kuhinje, i koji je, drei se onog mudrog i dobro

znanog ivotnog pravila, ruavao s torijevcima, a mislio kao liberalci. S lijeve

joj sjedio gospodin Erskine od Treadleya, postariji gentleman, veoma drag i

naobraen, koji je meutim poprimio lou naviku da uti, poto je, kako je to

jednom objasnio lady Agathi, jo prije svoje tridesete godine rekao sve to jeimao rei. Do njega je sjedila jedna old najboljih tetkinih prijateljica, gospoa

Vandeleur, savrena svetica, ali tako staromodno i neukusno odjevena te je

podsjeala na neukusno uvezani molitvenik. No na svu sreu po njega, s druge

joj je strane sjedio lord Faudel, olienje inteligentne osrednjosti, u najboljim

godinama, glave ture i elave, kao to je tura izjava kakva ministra u Donjem

domu; s njim se ona zabavljala ustrajnom ozbiljnou, koja je, po rijeimasamoga lorda, jedina neoprostiva greka, zajednika svim doista dobrim ljudima,

a koju nitko od njih ne moe izbjei.

Razgovaramo o jadnom Dartmooru, lorde Henry povika njegova tetka

klimajui mu veselo glavom s druge strane stola. Mislite li da e se on uistinu

oeniti onim divnim djevojetom?


52/292

Vjerujem, draga vojvotkinjo ako je ona vrsto odluila da ga isprosi.

Kako je to strano! usplahiri se lady Agatha. Netko bi zbilja morao da

to pokua sprijeiti.

Saznao sam iz vjerodostojna izvora da njen otac ima u Americi trgovinu

mjeovitom robom odepi sir Thomas Burdom naduta lica.

Sir Thomas, ujak mi je maloas izjavio kako misli da se njezin otac bavi

svinjeim konzervama.

Mjeovitom robom! A to je u Americi mjeovita roba? priupita

vojvotkinja uzdiui svoje glomazne ruke i naglaavajui svaku pojedinu rije.

Ameriki romani otpovrnu lord Henry uzimajui sa zdjele komad

prepelice.

Vojvotkinja se zabezeknu.

Ne sluajte ga, draga moja priapnu joj lady Agatha. On vam nikada

ne misli ozbiljno to to kae.

Nakon otkria Amerike... preuze radikalski lan parlamenta i stade nizati

dosadne injenice. I kao svi oni, koji se upinju da iscrpu neku temu, on je

dokraja iscrpio strpljivost svojih slualaca. Vojvotkinja uzdahnu i poslui se

svojim iskljuivim pravom da, prekida svakog besjednika, te glasno dobaci:

Kamo sree da je nikada nisu ni otkrili! Nae djevojke kao da danas uope

vie nemaju nikakvih ansa. To je doista velika nepravda.


53/292

Tko zna, moda Amerika nije ni otkrivena utee se u rije gospodin

Erskine prije bih rekao da su je samo pronali.

O! Ipak moram priznati da sam vidjela ive ivcate Amerianke, a istinu da

vam kaem, veinom su vrlo draesne. I vrlo se lijepo oblae. Sve svoje toalete

naruuju iz Pariza. Voljela bih da imam toliko novaca pa da to isto inim.

Vele da dobri Ameriani poslije smrti odlaze u Pariz udari u priguen

hihot sir Thomas, koji raspolagae velikom garderobom otrcanih ala.

Doista? A kamo odlaze poslije smrti ameriki grenici? upita vojvotkinja.

U Ameriku smrsi lord Henry.

Sir Thomas se narogui.

Sve se bojim da va neak ima neke predrasude protiv te velike zemlje

primijeti on lady Agathi. Proputovao sam cijelu Ameriku uzdu i poprijeko i

to u kolima to su mi ih stavili na raspolaganje sami direktori eljeznikih

kompanija, i ti su ljudi u takvim sluajevima vanredno predusretljivi. Uvjeravam

vas da je takvo putovanje neobino pouno.

No moramo li doista posjetiti Chicago u tu svrhu? upita ga gospodin

Erskine glasom kao da se jada. Meni se, naime, ba nikako ne putuje onamo.

Sir Thomas samo odmahne rukom.

Gospodin Erskine od Teadleya sav je svijet saeo u sveske to ih uva u


54/292

svojoj knjinici. Mi, ljudi praktini, volimo da sve gledamo na svoje oi, a ne da

o tome itamo. Ameriani su vrlo zanimljiv narod. Oni su savreno razumni. I ja

mislim da je to njihovo glavno obiljeje. Kako rekoh, gospodin Erskine,

savreno razumni. Uvjeravam vas da Amerikanci nikada ne prave gluposti.

Kako je to jezovito! istisnu lord Henry. Ja mogu podnijeti grubu silu,

ali mi je gruba pamet nepodnoljiva. Uvijek mi se ini kao da je nekako

nepoteno kada se ovjek njome slui. Kao da time potcjenjuje duh.

Ja vas ne razumijem ree sir Thomas i sav se zacrveni.

Ali ja vas vrlo dobro razumijem, lorde Henry promrmlja gospodin

Erskine nasmjehnuvi se.

Paradoksi su po sebi dobri i krasni... ponovo prihvati baronet.28

Zar je to bio paradoks? upita gospodin Erskine. Nisam znao. Moda

jest. Meutim, put do istine vodi preko paradoks. Da bismo upoznali Zbilju,

moramo je vidjeti kako plee po pelivanskom konopcu. Kada Istine postanu

akrobati, onda tek moemo suditi o njima.

O boe moj! uzvrpolji se lady Agatha. Kako vi mukarci diskutirate!Mogu vam rei da nikada ne znam o emu zapravo govorite. O, Harry, ba se

ljutim na te. Zato pokuava da naega dragog gospodina Doriana Graya

odvrati od East Enda? Uvjeravam te da bi on tamo bio od neprocjenjive

vrijednosti za nas. Svijet bi s uitkom sluao njegovo sviranje.

Meni je milije da svira samo za me ivo e lord Henry smijui se, te

28Baronet titula najnieg ranga engleskog plemstva (od 1611). (Prev.)


55/292

pogleda na drugi kraj stola, gdje ga mjesto odgovora doeka Dorianov radosni

smijeak.

Ali svijet je tako nesretan u Whitechapelu zaintai lady Agatha.

Mogu suosjeati sa svim i svakim, samo ne s ljudskim patnjama odsijee

lord Henry i same ramenima. Tu nisam kadar suosjeati. To je suvie runo,

strano i bolno. U simpatiji to je moderni ljudi osjeaju prema patnjama drugih,

ima neto nevjerojatno boleljivo. Trebalo bi da suosjeamo s bojama, s

ljepotom i sa ivotnom radou. to manje govorimo o bijedi, to je bolje.

Pa ipak, East End je vrlo vaan problem primijeti sir Thomas znaajno

tresui glavom.

Dabome da jest otpovrnu mladi lord. To je problem ropstva, i mi

nastojimo da ga rijeimo zabavljajui robove.

Politiar ga nato pogleda s najveom radoznalou.

Pa kakve izmjene, dakle, vi predlaete?

Lord se Henry

Oscar Wilde - Slika Doriana Graya

Documents

Transcript of Oscar Wilde - Slika Doriana Graya