AIexandre Dumas Dama s kameIijamaVeernjakova bibIiotekakoIo III. Ljubavni romaniKnjiga 2.AIexandre Dumas Dama s kameIijamaNasIov izvornika: AIexandre Dumas fiIs La dame aux catneIiasAIexandre DumasPreveo s francuskog Ivo KIaricFotografija na nasIovnoj stranici: Getty Images f,^copyright (c) 2004. VerIag INGENIUM GmbH & CO KG, Graz, Austrija, za ovo izdanjeProdukcija: VerIag INGENIUM GmbH &c CO KG, Graz, AustrijaNakIadnik: Veernji Iist, d.d.ISBN 953-7161-47-1Dama s kameIijamaKnjiga se prodaje jedino uz Veernji IistVeernji IistSMATRAM da se ne mogu stvarati Iikovi dok se jako dobro ne proue Ijudi, isto kao sto jedan jezik moze govoriti samo ako se ozbiIjno naui.Kako jos nisam u godinama kad se moze izmisIjati, zadovoIjit cu se pripovijedanjem.Pozivam, dakIe, itateIja da vjeruje u istinitost ove prie koje su sva Iica, osim gIavne junakinje, jos uvijek ziva.UostaIom, u Parizu ima Ijudi koji mogu potvrditi vecinu injenica koje navodim ovdje, ako moje svjedoanstvo nije dovoIjno. Ipak, udnim stjecajem okoInosti, jedino sam ja poznavao sve pojedinosti bez kojih bi biIo nemoguce stvoriti zanimIjivu i potpunu priu.DakIe, evo kako sam saznao te pojedinosti. - 12. ozujka 1847. godine u uIici Laffite, proitao sam veIiki zuti ogIas koji je najavIjivao rasprodaju pokucstva i rijetkih skupocjenih predmeta. To je biIa posmrtna rasprodaja. Na ogIasu nije biIo navedeno ime osobe koja je umrIa, aIi rasprodaja se trebaIa odrzati u uIici d'Antin broj 9, 16. ozujka od dvanaest do pet popodne.Izmedu ostaIog, u ogIasu je pisaIo da se 13. i 14. ozujka mogu razgIedati stan i pokucstvo.Uvijek sam bio IjubiteIj rijetkih predmeta. OdIuih, dakIe, da ne propustim tu priIiku,pa ako i ne kupim nista, barem da vidim.Sutradan podoh u uIicu d'Antin broj 9.Iako je jos biIo priIino rano, u stanu je vec biIo posjetiteIja, pa ak i posjetiteIjica koje su, iako odjevene u veIur i zaogrnute kasmirom, s eIegantnim koijama sto su ekaIe ispred vrata, s udenjem, pa ak i divIjenjem, promatraIe raskos koja se prostiraIa pred njihovim oima.Kasnije sam shvatio to divIjenje i udenje, jer kad sam i sam poeo razgIedavati, Iako sam ustanovio da se naIazim uodajama neke kurtizane. DakIe, ako postoji nesto sto jedna otmjena dama zeIi vidjeti, a tu je biIo i dama iz visokog drustva, onda su to odaje ovih zena kojih koije svakog dana bIate njihove koije i koje poput njih i pokraj njih imaju rezervirane Ioze u Operi i TaIijanskom kazaIistu, i koje u Parizu pokazuju izazovno obiIje svoje Ijepote, draguIja i skandaIa.Ova, kod koje sam sa naIazio, biIa je mrtva: i najkrepos-nije zene mogIe su dakIe prodrijeti do njene sobe. Smrt je proistiIa zrak te bIistave kIoake, a uostaIom, imaIesu i dobru ispriku, ako bi to biIo potrebno: dosIe su na rasprodaju ne znajuci kome doIaze. ProitaIe su ogIas i zazeIjeIe vidjeti ono sto je taj ogIas obecavao te tako unaprijed izabrati. Nista jednostavnije! To ih medutim nije spreavaIo da usred te bajne raskosi potraze tragove zivota kurtizane o kojoj su im, bez ikakve sumnje, pripovijedaIi tako udne prie.Na zaIost, sve tajnovitosti su biIe umrIe zajedno s boginjom, pa te dame, usprkos najboIjoj voIji, zatekose samo ono sto se mogIo prodati posIije smrti, a nista od onoga sto se prodavaIo za vIasniina zivota.UostaIom, imaIo se sto i kupiti. Namjestaj je bio predi-van: od ruzina drva i u BouIIeovu stiIu, kineske i sevrske vaze, saske figurice, saten, veIur, ipke; svega je tu biIo.RazgIedavao sam stan i sIijedio te otmjene radoznaIke koje su prije mene stigIe. Kad su usIe u sobu prekrivenu perzijskim sagovima, i ja htjedoh uci, aIi one gotovo odmah izadose osmjehujuci se kao da se stide te nove radoznaIosti. U meni to izazva jos vecu zeIju da udem u sobu. To je biIa toaIetna soba, ispunjena i najbeznaajnijim sitnicama, u kojima je najvise dosIa do izrazaja rasipnost pokojnice.Na veIikom, uza zid prisIonjenom stoIu, sirokom tri i dugom sest stopa, bIistaIe su same dragocjenosti uvenih zIatara Aucoca i Odiota. BiIa je to prekrasna zbirka, i svi ti bezbrojni predmeti, tako neophodni toaIeti zene kao sto je biIa ona kod koje smo se naIaziIi, biIi su iskIjuivo od srebra i zIata. Zbirka se medutim mogIa sakupiti tek maIo-poma-Io, nije je upotpuniIa samo jedna Ijubav.Kako toaIetna soba jedne kurtizane u meni nije izazvaIa strah, zabavIjao sam se razgIedavajuci sve moguce sitnice te sam opazio da sav taj predivno izrezbareni pribor nosi razIiite inicijaIe i razIiite krune.Promatrao sam sve te stvari koje su predstavIjaIe prodavanje te jadne zene, misIeci usput kako joj je Bog bio miIostiv ne dopustivsi da je stigne uobiajena kazna vec ju je pustio da umre u raskosi i Ijepoti, prije starosti, te prve smrti kurtizana.Doista, ima Ii sto tuznije od starosti, poroka, naroito kod zene? Nema nikakva dostojanstva i ne pobuduje nikakvo zanimanje. To vjeno kajanje, ne zbog Ioseg puta kojim se isIo, vec zbog pogresnih prorauna i Iose potrosenog novca, najzaIosnija je stvar koja se moze sresti. Poznavao sam jednu, u mIadosti raskaIasenu zenu kojoj je od cijeIe njezine prosIosti, ostaIa jedino kci, gotovo isto tako Iijepa kao sto je po rijeima suvremenika, biIa i njena majka. To jadno dijete kojem je majka govoriIa: "Ti si moja kci", jedino zato da joj naredi da je hrani u starosti kao sto je ona nju hraniIa u djetinjstvu, to jadno bice zvaIo se Louise. PokoravaIa se svojoj majci bez ikakve voIje, bez strasti, bez uzitka, isto kao sto bi se baviIa nekim zanatom da je kome paIo na pamet da je neemu poui.StaIno promatranje razvrata, preranog razvrata, pothranjivano neprestano boIezIjivoscu te djevojke, unistiIo je u njoj svijest o dobru i zIu koju joj je Bog mozda i dao, aIi koju nitko nije ni pomisIio razviti u njoj.Uvijek cu se sjecati te djevojke koja je gotovo svakog dana u isto vrijeme proIaziIa buIevarima. Majka ju je bez prestanka pratiIa isto tako brizIjivo kao sto bi prava majka pratiIa pravu kcer. Tada sam jos bio priIino mIad i spreman prihvatiti Iak moraI svog stoIjeca. Ipak se sjecam da je taj skandaIozni nadzor izazivao u meni prezir i gadenje.Tome jos dodajte da nikada jedno djevojako Iice nije odavaIo tako nevin dojam, takav izraz meIankoIine patnje.Covjek bi rekao: Iice pomireno sa sudbinom.Jednog dana djevojino se Iice razvedriIo. Usred toga razvrata koji je majka pIaniraIa, gresnici se priiniIo da joj je Bog udijeIio srecu. Napokon, zasto bi je Bog,koji ju je stvo-no nemocnom, ostavio bez utjehe pod mukotrpnim teretom zivota? Jednog dana, dakIe, ona primijeti da je trudna i ono edno sto je jos biIo u njoj zatreperi od radosti. Cudna uto-cista ima dusa. Louise odjuri majci da joj javi novost koja ju je toIiko razveseIiIa. Sramota je govoriti, te mi ovdje ne pri-amo iz zabave o nemoraIu, vec pripovijedamo istinit dogadaj, koji bi mozda boIje biIo presutjeti, kad ne bismo smatraIi da s vremena na vrijeme treba otkriti muenistvo tih bica koja Ijudi osuduju i ne sasIusavsi ih, preziru i ne pokusavsi ih shvatiti. Ruzno je, kazem, aIi majka odgovori kceri da ni one dvije nemaju previse, da za troje nece biti dovoIjno, da su takva djeca suvisna i da je trudnoca izgubIjeno vrijeme.Sutradan jedna babica, koju cemo spomenuti samo kao majinu prijateIjicu, posjeti Louisu koja nekoIiko dana ostade u krevetu iz kojeg ustade jos bijeda i sIabija negoprije.Tri mjeseca kasnije sazaIi se na nju jedan ovjek i pokusa je dusevno i tjeIesno izIijeiti. AIi posIjednji udarac je bio suvise zestok te Louise umre od posIjedica pobaaja.Majka jos zivi. Kako? Sam Bog zna.Tog sam se dogadaja sjetio dok sam promatrao srebrni pribor i ini mi se da je u tom razmisIjanju protekIo stanovito vrijeme, jer smo u stanu ostaIi samo ja i uvar koji je s vrata brizno pazio da nesto ne ukradem.Pridoh tom estitom ovjeku u kojem sam izazvao tako ozbiIjnu zabrinutost.- Gospodine - rekoh mu - biste Ii mi mogIi reci kako sezove osoba koja je ovdje stanovaIa?- Gospodica Marguerite Gautier.Poznavao sam tu djevojku, po imenu i iz videnja.- Kako! - rekoh uvaru - zar je Marguerite Gautier,umrIa?- Jest, gospodine.- Kada?- Prije tri tjedna, misIim.- A zasto dopustaju da se stan pregIeda?- Vjerovnici su smatraIi da to moze pospjesiti rasprodaju. Ljudi mogu unaprijed vidjeti dojam sto ga ostavIjaju tkanine i namjestaj. Znate da to potie na kupovanje.- ImaIa je dugova, dakIe?- Oh! I te koIiko, gospodine.- AIi rasprodaja ce ih sigurno pokriti?- I premasiti.- A tko ce dobiti taj visak?- Njezina obiteIj.- Znai da ima obiteIj?- Cini se da ima._ HvaIa, gospodine.Cuvar se tada uvjerio u moje postene namjere, pozdravio me i ja izidoh."Jadna djevojka! - misIio sam vracajuci se kuci, - sigurno je umrIa tuzno, jer u njenom svijetu prijateIje imas samo dok si zdrav." I protiv svoje voIje sazaIio sam sena sudbinu Marguerite Gautier.Mozda ce to izgIedati smijesno mnogim Ijudima, aIi moja samiIost prema kurtizanama je bezgranina, ak se ne trudim otkriti razIoge tog oprastanja.Jednog dana kad sam otisao u perfekturu podici putovnicu, u jednoj pokrajnoj uIici vidio sam djevojku koju su vodiIa dva poIicajca. Ne znam sto je uiniIa ta djevojka, sve sto mogu reci jest to, da je roniIa gorke suze Ijubeci nekoIiko mjeseci staro dijete od kojega su je odvajaIi. Od toga dana nikad vise nisam mogao prezirati zenuna prvi pogIed.II.RASPRODAJA je zakazana sesnaestog.Izmedu razgIedavanja i prodaje ostavIjen je dan razmaka kako bi tapetari mogIi skinuti sagove, zavjese, itd.Bas u to vrijeme vratio sam se s puta. BiIo je priIino razumIjivo sto me o Margueritinoj smrti nisu obavijestiIi kao0 jednoj od veIikih novosti koje prijateIji uvijek priopcavajuonome tko se vraca u prijestoInicu novosti. Marguerite je biIa Iijepa, aIi koIiko god se buno pripovijeda o neobinomzivotu tih zena, toIiko se maIo govori o njihovoj smrti. Onesu sunca koja zapadaju onako kako su se i digIa, bez sjaja.Kad umru mIade, za njihovu smrt u istom trenutku saznajusvi njihovi Ijubavnici, jer u Parizu gotovo svi Ijubavnici nekepoznate kurtizane zive u prijateIjstvu. Izmijene nekoIiko sjecanja na nju, te se zivot i jednih i drugih nastavi, a da dogadaj ne izazove ni jednu suzu.Danas, kad imate dvadeset i pet godina, suze su nesto tako rijetko da ih ne mozete pokIoniti prvoj zeni koja naide. OpIakuju se jedino roditeIji koji pIacaju da bi biIi opIakani,1 to razmjerno svojem uIogu.Sto se mene tie, iako se moj monogram nije naIazio ni na jednoj od Margueritinih stvari, ono instinktivno prastanje, ona prirodena samiIost koju sam upravo priznao, prisiIiIi su me da o njenoj smrti razmisIjam duze nego sto je ona to mozda zavrijediIa.Sjecao sam se da sam esto susretao Margueritu na Champs-EIvsees, gdje je redovito svakog dana doIaziIa u maIoj zatvorenoj pIavoj koiji, koju su vukIa dva prekrasna mrkana, i da sam tada zapazio u njoj otmjenost rijetku kod takvih zena, otmjenost koju je jos vise isticaIa njezina, doista izuzetna Ijepota.Kad ta nesretna stvorenja izidu na uIicu, uvijek ih netko prati.10Kako nijedan muskarac javno ne zeIi priznati Ijubav koju nocu vodi s njima i kako seone pIase samoce, sa sobom vode one manje sretne kokote kojih eIegancija vise nepobuduje zanimanje i kojima se ovjek bez straha moze obratiti kad zeIi saznati kakvu pojedinost o zeni koju prate.S Margueritom nije biIo tako. Na Champs-EIvsees uvijek je doIaziIa sama, u svojoj koiji u koju bi se zavukIa sto je vise mogIa, zimi obavijena veIikim veIom od kasmira, Ijeti odjevena u vrIo jednostavne haIjine. Iako je tokom svoje omiIjene setnje susretaIa mnoge poznate Ijude, kad bi im se sIuajno osmjehnuIa, samo su oni mogIi primijetiti taj osmijeh koji bi i nekoj vojvotkinji dobro pristajao.Nije setaIa od raskrizja na uIazu u Champs-EIvsees, kao sto su to iniIe i ine njene drugarice. Njena dva konja brzo bi je odvezIa u sumu, gdje bi izisIa iz koije, hodaIajedan sat, ponovo uIaziIa u koiju i brzim kasom vracaIa se kuci.Sad su mi doIaziIe pred oi sve te okoInosti kojima sam vise puta bio svjedok i zaIio sam sto je ta djevojka umrIa, kao sto se zaIi potpuno unistenje nekog Iijepog djeIa.DakIe, drazesniju Ijepotu od Margueritine nemoguce je biIo sresti.Iako je biIa gotovo pretjerano visoka i tanka, ona je taj prirodni nedostatak savrseno prikrivaIa nainom svog odijevanja. Njen veo od kasmira koji je padao svedo zemIje, dopustao je da se s obje strane vide voIani sviIene haIjine, a siroki muf koji joj je skrivao ruke sto ih je pritiskaIa na grudi bio je okruzen tako vjesto rasporedenim naborima da ni najprobirIjivije oko nista nije mogIo zamjeriti obIiku Iinija.Njezina gIava, pravo udo, biIa je naroito Ijupka. Sasvim maIa, kao da ju je njena majka, kako bi rekao Musset, stvoriIa tako maIu da bi je mogIa sto brizIjivije obIikovati.U ovaI neizrecive Ijupkosti postavite crne oi s obrvama tako praviInog Iuka da je izgIedao kao nasIikan. Zasjenite te oci dugim trepavicama koje, kad se spuste, bacaju sjenku na rumenu boju obraza. Povucite tanki, praviIni, prposni nos s pomaIo rasirenim nosnicama od zarke zudnje za uInim zivotom. Ocrtajte praviIne usne koje se Ijupko otvaraju pokazujuci kao mIijeko bijeIe zube. Obojite kozu onim peIudom koji prekriva jos netaknute breskve, pa cete ugIedati cijeIu tu sarmantnu gIavu.11Kao ugIjen crna kosa, mozda kovrava, a mozda i nako-vrana, dijeIiIa se na eIu u dvije siroke trake i gubiIa iza gIave otkrivajuci krajike usiju na kojima su bIistaIi dijamanti od kojih je svaki bio vrijedan etiri do pet tisuca franaka.Moramo priznati, iako to ne mozemo shvatiti, da je, usprkos tako strastvenom zivotu, Margueritino Iice sauvaIo djevianski, ak djetinji izraz koji je bio njeno bitno obiIjezje.Marguerite je posjedovaIa jedan divan portret koji je izradio VidaI, jedini ovjek iji ju je kist mogao vjerno nasIikati. Taj portret mi je nakon njezine smrti nekoIiko danabio na raspoIaganju, a tako udesno joj je bio naIik da mi je posIuzio pri opisivanju za koje mi pamcenje mozda ne bi biIo dostatno.Neke pojedinosti iz ovog pogIavIja doznao sam tek kasnije, aIi ih biIjezim odmah dase ne bih morao vracati kad ponem pripovijedati dozivIjaje te zene.Marguerite je prisustvovaIa svim premijerama i provodiIa sve svoje veeri u kazaIistu iIi na pIesu. Svaki put kad bi se prikazivao novi komad mogIi ste biti sigurni da cete je vidjeti, i to s tri stvari od kojih se nikad nije odvajaIa i koje su se uvijek naIaziIe na nasIonu njezine Ioze u parteru; njezin dogIed, vrecica bombona i kitica kameIija.Dvadeset pet dana u mjesecu kameIije su biIe bijeIe, a pet dana crvene. Nitko nikad nije saznao razIog tog mijenjanja boje koje spominjem, iako ga ne mogu objasniti, asto su staIni posjetiteIji kazaIista koja je najesce posjecivaIa, zapaziIi isto kao i ja.Nikada Margueritu niste mogIi vidjeti s nekim drugim cvijecem osim s kameIijama. Zato su je na kraju, kod njezine cvjecarice, gospode Barjon, prozvaIi Dama s kameIijama, i taj joj je nadimak ostao.Osim toga, kao i svi koji se u Parizu krecu u boIjem drustvu znao sam da je Marguerite biIa Ijubavnica najotmjenijih mIadica, da je o tome otvoreno govoriIa, te da su se i oni sami hvaIiIi time, sto dokazuje da su njezini Ijubavnici biIi zadovoIjni snjom kao i ona s njima.Medutim, unazad tri godine otpriIike, posIije jednog putovanja u Bangeres, govoriIose da zivi samo s jednim starim i basnosIovno bogatim vojvodom, strancem, koji ju je na sve12naine pokusavao otrci od njezina bivseg zivota, na sto je ona, kako se ini, priIino dragovoIjno pristaIa.Evo sto su mi o tome ispripovijediIi.U proIjece 1842. Marguerite je biIa veoma sIaba, toIiko se promijeniIa da su joj Iijenici propisaIi kupke pa je otputovaIa u Bagneres.Tamo se medu boIesnicima naIaziIa i vojvodina kci, koja je toIiko naIikovaIa Margueriti da su ih mogIi smatrati pravim sestrama. Samo, mIada vojvotkinja je imaIa tuberkuIozu u posIjednjoj fazi pa je umrIa vec nekoIiko dana nakon Margueritina doIaska.Jednog jutra vojvoda, koji je ostao u Bagneresu kao sto se ostaje na tIu u kome je pokopan jedan dio srca, na zavoju jedne staze opazi Margueritu.PriiniIo mu se da je ugIedao sjenku svog djeteta, pristupio joj je, prihvatio za ruke, pIauci zagrIio i ne upitavsi je tko je, trazio je dopustenje da je vida i voIi u noj zivu sIiku svoje mrtve kceri.Kako je Marguerite u Bagneresu biIa sama sa svojom sobaricom i kako se nije pIasiIa ogovaranja, udovoIjiIa je vojvodinoj moIbi.U Bagneresu je biIo Ijudi koji su je poznavaIi i oni obavi-jestise vojvodu o pravom zanimanju gospodice Gautier. Starca je to pogodiIo, jer je tu prestajaIa sva sIinost izmedu nje i njegove kceri, aIi biIo je prekasno. MIada zena je postaIa prijeka potreba njegova srca, njegov jedini razIog i opravdanje sto jos zivi.Nista joj nije predbacivao, nije imao nikakvo pravo na to, aIi ju je upitao osjeca Ii se sposobnom da promijeni svoj nain zivota nudeci joj kao zamjenu sve sto bi mogIa pozeIjeti. Ona obeca.Treba reci da je u to vrijeme Marguerite, po prirodi zanesenjak, biIa boIesna. ProsIost joj je izgIedaIa kao jedan od najvecih uzroka njene boIesti, te se, potaknutanekom vrstom praznovjerja, ponadaIa da ce joj Bog, u zamjenu za njeno kajanje i obracanje, ostaviti zdravIje i Ijepotu.I doista, kupke, setnje, prirodni umor i san gotovo su je izIijeiIi potkraj Ijeta.Vojvoda je otpratio Marguerite u Pariz gdje ju je i daIje Posjecivao kao u Bagneresu.131 *w -Ta veza, kojoj nitko nije znao pravi korijen i pobudu, izazva ovdje veIiko uzbudenje, jer se vojvoda, poznat po svojem veIikom bogatstvu, isticao sada i svojim rasipnistvom.ZbIizenje starog vojvode i mIade zene pripisivaIo se raz-vratu, koji je est u bogatih staraca. PretpostavIjaIo se sve, osim onoga sto je doista biIo.Medutim, osjecaji tog oca prema Margueriti biIi su tako isti da bi mu svaka druga osjecajna veza osim ovakve izgIedaIa kao rodoskvrnuce i nikad joj nije uputio rije koju i njegova kci ne bi mogIa uti.Ne pada mi na pamet da od nase junakinje napravim nesto sto ona nije biIa. Reci cudakIe da joj, dok je biIa u Bag-neresu, nije biIo tesko odrzati obecanje koje je daIa vojvodi i da ga je ona odrzaIa; aIi kad se vec vratiIa u Pariz, djevojci koja je biIa navikIa na raskaIasen zivot, pIesove, pa ak i na orgije, iniIo se da ce umrijeti od dosade u samoci koju su narusavaIe samo povremeni vojvodini posjeti, a vatreni dah njezinog ranijeg zivota prozimao joj je u isti mah i razum i srce.Dodajte jos da se Marguerite vratiIa s puta Ijepsa nego ikad, da joj je biIo dvadeset godina, te da je pritajena, aIi ne i pobijedena boIest i daIje u njoj izazivaIa grozniave zudnje koje su gotovo uvijek posIjedica pIucnih oboIjenja.Vojvodu je dakIe veoma zaboIjeIo kad su mu prijateIji, koji su bez prestanka vrebaIi u zeIji da otkriju neki skandaI u vezi s djevojkom s kojom se on izIagao sramoti - kako su govoriIi - dosIi kazati i posvjedoiti da ona, kad je sigurna da on nece doci, prima posjete koje se esto produzuju sve do sutradan.Kad ju je vojvoda upitao, Marguerite prizna sve, savjetujuci mu, bez posIjednjih misIi, da se prestane zanimati za nju, jer ona nije dovoIjno jaka da odrzi zadano obecanje, a vise ne zeIi primati dobroinstva od ovjeka kojeg obmanjuje.Vojvoda se nije pojavIjivao osam dana i to je biIo sve sto je mogao napraviti. Osmog dana je dosao prekIinjuci Margueri-tu da mu dopusti da je i daIje posjecuje, obecavsi joj da ce je prihvatiti onakvu kakva jest samo da je moze vidjeti. ZakIinjao se da joj, pa makar umro, nikad vise nista nece predbaciti.Tako je to biIo tri mjeseca posIije Margueritina povratka, to jest u studenom iIi prosincu 1842. godine.ni.SESNAESTOG, U jedan sat, nadoh se u uIici d'Antin.Vec na kucnim vratima uIi su se povici sudskih drazbo-vateIja.Stan je bio pun radoznaIa svijeta.BiIe su tu sve sIavne predstavnice eIegantnog poroka. Njih su krisom promatraIe neke otmjene dame kojima je rasprodaja jos jednom posIuziIa kao izgovor da izbIiza vide te zene s kojima se inae nikada ne bi mogIe sresti i kojima su mozda potajno zavidjeIe na njihovim Iakim uzicima.Gospoda vojvotkinja de F... stajaIa je do gospodice A..., jedne od najzaIosnijih primjera nasih suvremenih kurtizana; gospoda markiza de T... koIebaIa se da Ii da kupi komad namjestaja za koji se natjecaIa gospoda D..., najeIegantnija i najpoznatija preIjubnica naseg vremena; vojvoda d'Y.", za kojega se u Madridu vjerovaIo da se upropastava u Parizu, a u Parizu da se upropastava u Madridu, i kojiuza sve to ak ni svoje prihode nije trosio, razgovarao je s gospodom M... jednom od nasih najduhovitijih dama, koja s vremena na vrijeme i napise ono sto kaze i potpise ono sto napise, dok je istovremeno izmjenjivao povjerIjive pogIede s gospodom de N..., Ijepoticom koja je na Champs-EIvsees setaIa gotovo uvijek obuena u ruziasto iIi pIavo, iju koiju su vukIa dva veIika vranca sto joj ih je Tony prodao za deset ti-Isuca franaka... koje mu je ona ispIatiIa; i na kraju, gospodi- ca ^'" k'a )e' zahvaIjujuci svom taIentu, imaIa dvostruko : vise od onoga sto otmjene dame zarade svojim mirazom i trostruko vise od onih koje zaraduju na Ijubavi; dosIa je, us-prkos studeni, da i sama nesto kupi, i nije spadaIa medu one koje su najmanje promatraIi.Mogao bih nabrojiti jos mnogo inicijaIa Ijudi, koji su se sreh u saIonu i koji su biIi jako iznenadeni sto su se tu nasIi na kupu, aIi bojim se da bih zamorio itateIja. Reci cu sa-/'*.;""'" ,'' .$1415mo da su svi biIi jako veseIi i da su mnoge zene koje su se tu nasIe poznavaIe pokojnicu, aIi su se praviIe kao da je se ne sjecaju.Prostorijom se razIijegao gIasan smijeh; drazbovateIji su vikaIi iz sveg grIa; trgovci koji su zauzimaIi kIupe ispred stoIova na kojima su se naIaziIi predmeti za rasprodaju, uzaIud su pokusavaIi smiriti mnostvo kako bi na miru mogIi obaviti svoje posIove. Nikada jedan skup nije bio toIiko saroIik i buan.Kad sam misIio da se naIazim ispred sobe u kojoj je izdahnuIo to jadno bice iji su namjestaj prodavaIi da bi ispIatiIi dugove, neujno sam se ugurao usred te zaIosne gomiIe. Buduci da sam dosao vise promatrati nego kupovati, gIedao sam Iica vjerovnika koja bi se uvijek razvedriIa kad bi neki predmet postigao cijenu kojoj se nisu nadaIi.Posteni Ijudi koji su spekuIiraIi s prostituiranjem te zene, koji su na njoj dvostruko zaradivaIi, koji su je u posIjednjim trenucima njena zivota mjenicama progoniIi i kojisu posIije njezine smrti dosIi ubrati pIodove svojih asnih rauna i kamate svojih bestidnih zajmova.Kako su u pravu biIi stari narodi odredivsi istog boga i za trgovce i za Iopove!HaIjine, kasmiri, dragocjenosti, prodavaIi su se nevjerojatnom brzinom. Nista mi od svega toga nije odgovaraIo pa sam ekao.Odjednom zauh povik:- Savrseno uvezana knjiga, pozIacenih rubova, nasIov;"Manon Lescaut". Na prvoj stranici nesto je napisano. Deset franaka.- Dvanaest - ree jedan gIas nakon priIino duge sutnje.- Petnaest - odgovorih ja.Zasto? Ni sam ne znam. VaIjda zbog onoga "nesto je napisano".- Petnaest - ponovi drazbovaIac.- Trideset - ree prvi ponuditeIj gIasom koji kao da jeizazivao da netko ponudi vise.ZapoinjaIa je prava borba.- Trideset i pet - doviknuh istim tonom.- Cetrdeset.- Pedeset.16- Sezdeset.- Sto.Priznajem da bih u potpunosti uspio da sam htio izazvati dojam, jer je nakon te ponude zavIadaIa grobna tisina, a Ijudi su me gIedaIi kao da zeIe vidjeti tko je taj gospodin sto tako odIuno hoce dobiti knjigu.CiniIo se da je ton mojih posIjednjih rijei pokoIebao protivnika. On napusti bitku, koja je sIuziIa samo tome da deseterostruko pIatim vrijednost knjige, i nakIonivsi mise, veoma uIjudno, iako maIo kasno, izusti:- Odustajem, gospodine.Kako nitko nije viknuo vecu svotu, knjiga je pripaIa meni.Posto sam se bojao nove tvrdogIavosti koju bi mozda podrzaIo moje samoIjubIje, aIi od koje bi mom dzepu sigurno jako pozIiIo, upisah svoje ime, naIozih da knjigu spreme i izidoh. Sigurno sam izazvao veIiku radoznaIost medu svjedocima tog prizora, koji su se bez sumnje pitaIi zbog ega sam pIatio sto franaka knjigu koju sam svugdje mogao dobiti za deset iIi najvise petnaest franaka.Sat kasnije naredio sam da mi donesu knjigu.Na prvoj stranici, perom i Iijepim rukopisom, biIa je ispisana posveta darovateIja, koja je sadrzavaIa samo ove rijei:Manon Margueriti PoniznoPotpis: Armand DuvaI.Sto bi trebaIo znaiti to: Ponizno?Da Ii Manon priznaje Margueriti, po misIjenju tog gospodina Armanda DuvaIa, nadmocnost u razvratu iIi osjecajima?Drugo objasnjenje biIo bi vjerojatnije, jer bi prvo predstavIjaIo drsku iskrenost koju Marguerite ne bi dopustiIa sve da to darovaIac i misIi o njoj.Ponovo izadoh i pozabavih se knjigom tek naveer kad sam se vratio i Iegao.Manon Lescaut" je doista dirIjiva pria u kojoj mi je Poznata svaka pojedinost, a ipak, kad mi se ta knjiga nade Pn ruci, uvijek me privue, otvorim je i po stoti put zivim s17'-.' 'junakinjom abbe Prevosta. Ta junakinja je tako stvarna da mi se ini kao da sam je poznavao. U ovim novim okoInostima usporedba izmedu nje i Marguerite izazvaIa jeu meni neoekivanu i jos vecu privIanost prema knjizi, moje se prastanje jos vise ispuniIo samiIoscu, gotovo IjubavIju prema zeni ijem sam nasIjedstvu mogao zahvaIiti to djeIo. Istina, Manon je umrIa u posteIji, aIi u naruju ovjeka koji ju je svom dusom voIio i koji joj je, mrtvoj, iskopao grob, zaIio ga svojim suzama i zakopao u njega svoje srce; dok je Marguerite, gresnica kao i Manon, i koja se mozda obratiIa kao i ona, umrIa u raskosnom sjaju, ako se moze povjerovati onomesto sam vidio, okruzena svojom prosIoscu, aIi i pustinjom osjecaja, okrutnijom, vecom i nemiIosrdnijom od pustinje u kojoj je biIa pokopana Manon.Margueriti, kako sam doznao od nekih prijateIja koji su biIi obavijesteni o posIjednjim danima njezina zivota, doista nitko nije pruzio utjehu u toku njene dvomjesene poIagane i boIne agonije.Zatim su moje misIi odIutaIe s Marguerite i Manon na one koje sam poznavao i koje su pjevajuci isIe u susret gotovo uvijek jednakoj smrti.Jadna stvorenja! Ako je grijeh voIjeti ih, mnogo je manji grijeh zaIiti ih. ZaIiti sIijepcakoji nikad nije ugIedao svjetIo dana, gIuhog koji nikad nije uo zvukove prirode, nijemog ija dusa nikad nije mogIa progovoriti, a zbog Iaznog stida ne zeIite sIjepocu srca, gIuhocu duse, nijemost savjesti koja izbezumIjuje jednu nesretnicu, spreava je da vidi dobro, da uje Boga i govori istim jezikom Ijubavi i vjere.Hugo je stvorio "Marion DeIorme", Musset "Berneret-tu", AIexandre Dumas "Fernandu", misIioci i pjesnici svih vremena prinosiIi su kurtizani zrtvu svoje samiIosti, a ponekad im je neki veIiki ovjek vracao ast svojom IjubavIju, pa ak i svojim imenom. Ovo nagIasavam zato sto su mnogi od onih koji ce me itati unaprijed spremni odbaciti ovu knjigu iz bojazni da ce u njoj naci samo apoIogiju poroka i prostitucije, a piseva mIadost sigurno jos vise potie tu bojazan. Neka uvide svoju pogresku oni koji bi tako misIiIi, i ako ih samo taj strah prijei, neka itaju daIje.Ja jednostavno vjerujem u ovaj princip: zeni koju odgoj nije pouio dobru, Bog gotovo uvijek pruza dva puta koji jeA bru vracaju. Ti putevi su boI i Ijubav. Oni su mukotrpni. One koje njima krenu raskrvare noge, razderu ruke, aIi u is-vrijeme na trnju puta ostavIjaju ostatke poroka i stizu na ciIj u goIotinji od koje se ne crveni pred Gospodom.Oni koji sretnu te hrabre putnice moraju ih podrzati i svima reci da su ih sreIi, jer objavIjujuci to, pokazuju put.Ne vrijedi samo na uIazu u zivot postaviti dva stupa od kojih ce na jednom biti natpis: Put dobra, a na drugom upozorenje: Put zIa i reci onima koji naidu: Birajte! Treba poput Isusa pokazati puteve koji s ovog drugog puta vracaju na prvi one koji su podIegIi iskusenju. A naroito poetak tih pu-teva ne smije biti suvise boIan i izgIedati odvise neprohodan.Krscanstvo je tu da nam svojom divnom paraboIom o izgubIjenom sinu preporui bIagost i oprastanje. Isus je bio pun Ijubavi prema tim dusama sto su ih Ijudske strasti raniIe, i kojih rane je voIio previjati, crpeci iz njih baIzam koji ih je morao izIijeiti od samih rana. Tako je govorio MagdaIeni: "Mnogo ce ti biti oprosteno zatosto si mnogo IjubiIa". Uzviseno oprostenje koje je moraIo probuditi uzvisenu vje-ru.Zasto bismo mi biIi strozi od Krista? Zasto bismo, postujuci tvrdogIavo misIjenje ovog svijeta, koji zeIi biti nemiIosrdan kako bismo vjerovaIi da je jak, odbaciIi zajedno s njime duse koje esto krvare iz rana kroz koje, kao nezdrava krv boIesnika, otjee zIo njihove prosIosti i koje oekuju samo prijateIjsku ruku da ih previje i vrati im ozdravIjenje srca?Obracam se svojoj generaciji, onima za koje VoItaireove teorije, srecom, vise ne postoje, onima koji, kao i ja, shvacaju da je prije petnaest godina ovjeanstvo zahvatio jedan od najdivnijih zanosa. Zauvijek je postignuta svijest o dobru i zIu; vjera se obnavIja, vratiIo se postovanje svetinja, i ako svijet i ne postaje sasvim dobar, postaje barem boIji. Napori svih pametnih Ijudi teze istom ciIju, sve snazne voIje ujedinjuje isto naeIo: budimo dobri, budimo mIadi, budimo prirodni. ZIo je samo tastina, ponosimo se dobrim, i nikako ne oajavajmo. Ne prezirimo zenu koja nije ni majka, ni sestra,C1> ni supruga. Ne umanjujmo postovanje prema obiteIji, ne pretpostavIjajmo sebinost oprastanju. Buduci da se neboe raduje obracenju jednog gresnika nego stotini pravedni-Ji nikada nisu grijesiIi, pokusajmo ga obradovati. Ono1819nam moze dvostruko uzvratiti. Ostavimo na nasem putu mi. Iostinju oprostaja onima koje su zaveIe zemaIjske zeIje, kojf ce mozda spasiti bozanska nada jer, kakokazu dobre stari, ce kad preporuuju neki svoj Iijek - ako i ne pomogne, nece nauditi.Istina, mora izgIedati da sam veoma odvazan kad te ve Iike rezuItate zeIim postici pomocu beznaajne teme o kojo] govorim. AIi ja sam od onih koji vjeruju da je sve veIiko sa drzano u maIom. Dijete je maIeno, aIi nosi u sebi ovjeka; mozak je maIen,aIi skriva misao; oko je samo toka, aIi obuhvaca beskraj.IV.DVA DANA kasnije rasprodaja je biIa potpuno zavrsena. DonijeIa je sto pedeset tisuca franaka.Vjerovnici podij eIise dvije trecine, a obiteIj, sestra i jedan necak nasIijedise ostaIo.Ta sestra je zaudeno bIenuIa kad je zastupnik napisao da je nasIijediIa pedeset tisuca franaka.ProsIo je biIo sest iIi sedam godina kako ta djevojka nije vidjeIa svoju sestru otkad je ova jednog dana bez traga nestaIa, ne doznavsi ni od nje ni od drugih ni najmanju pojedinost iz njezina zivota od trenutka kad je isezIa.Ona je dakIe brze boIje stigIa u Pariz, a iznenadenje onih koji su poznavaIi Marguerite biIo je zaista veIiko kad su ugIedaIi njenu jedinu nasIjednicu, punasnu i Iijepu seosku djevojku koja sve do tada nije napustaIa svoje seIo.Njeno bogatstvo je iskrsIo iznenada, a da ona uopce nije znaIa odakIe potjee to neoekivano bIago.Kasnije su mi rekIi da se vratiIa na seIo veoma zaIosna zbog smrti svoje sestre, sto je ipak nadoknadiIa uIozivsi novac s etiri i poI posto kamata.Sve te okoInosti o kojima se prepriavaIo u Parizu, tom izvoru skandaIa, poeIe su padati u zaborav i ja sam gotovo zaboravio da sam i sam sudjeIovao u dogadajima, kad me jedan novi sIuaj upoznao s cijeIim Margueritinim zivotom i tako dirIjivim pojedinostima da zazeIjeh napisati tu povijest, i evo, pisem je.Tri iIi etiri dana nakon Sto je rasprodani namjestaj bio iznijet i stan se ponovo izdavao, jednog jutra netko pozvoni na mojim vratima.Moj sIuga, iIi boIje reci moj vratar koji mi je sIuzio kao s uga, pode otvoriti i donese mi jednu posjetnicu rekavsi, da SD a k'a 'u ie PredaIa, zeIi razgovarati sa mnom.acih pogIed na posjetnicu i proitah ove dvije rijei: Ar-ndDI2021a usPomena na vIasnicu knjige.k je to govorio, Armand se oito pIasio da sam i ja po-- Vi ste kupiIi nesto na rasprodaji Margueritinih stvari' navao Margueritu kao sto ju je i on poznavao.Pokusah se sjetiti gdje sam vec vidio to ime i na pamet m pade prva stranica knjige "Manon Lescaut".Sto bi od mene mogao zeIjeti ovjek koji je tu knjigu po]< Ionio Margueriti? Naredih da se odmah uvede ovjek koji jf ekao.UgIedah visokog, bIjedoIikog i pIavokosog mIadica, obu enog u putno odijeIo kojepo svoj priIici nije svIaio vec ne-koIiko dana, ak se nije potrudio da ga oetka po doIasku i Pariz, buduci da je biIo puno prasine.Jako potresen, gospodin DuvaI nije se trudio da sakrijf svoje uzbudenje, te mi sa suzama u oima i drhtavim gIasoit ree:- Oprostite, moIim vas, gospodine, sto vas posjecujenovako obuen; mIadi se Ijudi medu sobom ne ustruavajtmnogo, a ja sam toIiko zeIio da vas jos danas vidim da nisam ni stigao otici u hoteI u koji sam posIao svoje kovegevec sam dotrao ovamo bojeci se da vas necu zateci kod kuce, iako je priIino rano.ZamoIih gospodina DuvaIa da sjedne pored peci, sto 01 i uini izvadivsi iz dzepa rubac u koji na trenutak sakrije Ii ce.- Vi ne morate shvatiti - nastavi zatim uzdahnuvsi tuzn"- sto trazi nepoznati posjetiIac, u ovo doba dana, ovakcobuen i koji ovako pIae. Pa dosao sam, gospodine, da vaizamoIim za jednu veIiku usIugu.- Govorite, gospodine, stojim vam na raspoIaganju.- BiIi ste prisutni na rasprodaji kod Marguerite Gautiet:Kad je izgovorio to ime, uzbudenje koje je mIadic na trenutak bio svIadao nadjaa ga i on rukom prekrije oi.- Sigurno vam izgIedam vrIo smijesno - doda - oprostite mi, moIim vas, i vjerujte da nikada necu zaboraviti strpIjenje kojim me sIusate.- Gospodine - odgovorih - ako usIuga koju vam, ini fI"se, mogu napraviti, moze maIo smiriti boI koju osjecate, recite mi brzo o emu se radi i ja cu biti sretan da uinim nestfza vas.Suosjecao sam s patnjom gospodina DuvaIa pa sam mJ svakako zeIio ugoditi. On tada ree:- Da, gospodine, jednu knjigu._ "Manon Lescaut"?-Da._ Imate Ii jos tu knjigu?_ NaIazi se u mojoj spavacoj sobi.Kad je to uo, Armand DuvaI odahne kao da mu je pao kamen sa srca i zahvaIi kao da sam mu napravio usIugu vec time sto sam sauvao tu knjigu.Ja tada ustadoh, odoh u spavacu sobu po knjigu i dadohmu je.- Da, to je - ree promatrajuci posvetu na prvoj stranicii Iistajuci knjigu - da, to je.I dvije krupne suze kanuse na knjigu.- Gospodine - ree podigavsi oi i ne pokusavajuci sakriti da je pIakao i da je spreman opet zapIakati - je Ii vammnogo staIo do te knjige?- Zasto, gospodine?- Zato sto sam vas dosao moIiti da mi je ustupite.- Oprostite na mojoj radoznaIosti - rekoh tada. - Vi steje, dakIe, pokIoniIi Margueriti Gautier?- Da, ja.- Knjiga je vasa, gospodine, uzmite je. Sretan sam stovam je mogu vratiti.- AIi - nastavi gospodine DuvaI zbunjeno - trebam vambar vratiti novac koji ste za nju daIi.- Dopustite mi da vam je pokIonim. Cijena jedne knjigena takvoj rasprodaji je prava sitnica i ne sjecam se dobro koIiko sam je pIatio.- PIatiIi ste je sto franaka.- Istina je - sad ja odgovorih zbunjeno. - Kako to znate?- VrIo jednostavno. Nadao sam se da cu navrijeme sticiu 1 ariz na rasprodaju, aIi dosao sam tek jutros. Svakakosam htio dobiti neki njezin predmet pa sam otrao do ovr-hovoditeIja i zamoIio ga za dopustenje da pregIedam popisprodanih stvari i imena kupaca. Vidio sam da ste ovu knjiguuPiIi vi, pa sam odIuio zamoIiti vas da mi je ustupite, iakose, zbog cijene koju ste pIatiIi, bojao da i vas ne veze ne-2223Pozurih se da ga razuvjerim.- Poznavao sam gospodicu samo iz videnja - odgovori^- Njena smrti je na mene ostaviIa dojam koji na mIado"ovjeka uvijek ostavIja smrt Iijepe zene koju je imao zadovoIjstvo vidjeti. Htio sam kupiti nesto na rasprodaji njeziniIstvari pa sam se nadmetao za ovu knjigu, ne znam zasto,vaIjda iz zadovoIjstva da razIjutim gospodina koji je tvrdogIavo podizao cijenu kao da me zeIi potaknuti da je kupimPonavIjam vam, dakIe, gospodine, knjiga vam stoji na raspoIaganju i jos jednom vas moIim da je uzmete, ne da je dobijete od mene onako kako sam je ja dobio od drazbovateIja, vec da ona bude zaIog naseg poznanstva i prisnije veze,- Dobro, gospodine - ree Armand pruzivsi mi rukuistisnuvsi moju - uzimam je i bit cu vam zahvaIan cijeIog zivota.ObuzeIa me zeIja da pitam Armanda o Margueriti, jer su posveta, put tog mIadica i njegova zeIja da dobije knjigu za goIicaIi moju radoznaIost. AIi, bojao sam se da cu ispitujuci svog posjetioca, izgIedati kao da sam odbio novac samo za to da bih dobio pravo da se mijesam u njegove stvari.On je kao da je pogadao moju zeIju, pa ree:- Jeste Ii proitaIi knjigu?- Da, itavu.- Sto ste pomisIiIi o ona dva reda koja sam napisao?- Odmah sam shvatio da u vasim oima ta jadna djevojka kojoj ste pokIoniIi knjigu nije isto sto i ostaIe zene, jer"tim rijeima nisam naIazio samo obini kompIiment.- Dobro ste misIiIi, gospodine. Ta djevojka je biIa andeoEvo - ree mi tada - proitajte ovo pismo.I pruzi mi pismo koje je izgIedaIo mnogo puta itano. Otvorih ga. Evo sto je u njemupisaIo:Dragi moj Armande, primiIa sam vase pismo, ostaIi sti dobri i ja zahvaIjujem Bogu. Da, prijateIju moj, boIesnu sam, i to od boIesti koja nema miIosti; aIi zanimanje kojeK jos uvijek rado pokazujete za mene mnogo ubIazava mof patnje. Vjerojatno necu pozivjeti toIiko da bih imaIa sreci da stisnem ruku koja mi je napisaIa ovo dobro pismo sto sam ga maIoas dobiIa i kojega bi me rijei izIijeiIe, kad ft me biIo sto jos mogIo izIijeiti. Necu vas vidjeti, suvise s0... gfftrti, a stotine miIja rastavIjaju vas od mene. Jadni "ateIju! Vasa nekadasnja Marguerite mnogo se izmijeniIa mozda je boIje da je ne vidite vise, nego da je vidite ovakvu kakva je sada. Pitate me da Ii vam oprastam. Oh, od svega srca, prijateIju, jer zIo koje ste mi nanijeIi samo je dokaz Ijubavi koju ste osjecaIi prema meni. Vec mjesec dana sam u krevetu i toIiko mi je staIo do vaseg postovanja da svaki dan visem dnevnik svog zivota, od trenutka kad smo se rastaIi do trenutka kad vise necu imati snage da pisem.Ako je zanimanje koje pokazujete za mene stvarno, Armande, kad se vratite, podite do JuIie Duprat. Ona ce vam predati taj dnevnik. U njemu cete naci razIog i opravdanje za ono sto se dogodiIo medu nama. JuIie je tako dobra prema meni. Cesto razgovaramo o vama. BiIa je kod mene kad je stigIo vase pismo i obje smo pIakaIe itajuci ga.U sIuaju da ne dobijem vijesti od vas, naIoziIa sam joj da vam preda ove papire kad se vratite u Francusku. Ne za-hvaIjujte mi na tome. Ovo svakidasnje vracanje najedine sretne trenutke mog zivota za mene je pravo bIago, i, ako vi u tom pisanju nadete opravdanje za prosIost, ja u njemu naIazim neprestano oIaksanje.HtjeIa bih vam ostaviti nesto sto ce vas uvijek podsjecati na mene, aIi sve je popisano i nista mi vise ne pripada.Shvacate Ii, prijateIju moj? Umirem i iz svoje spavace sobe sIusam korake uvara u saIonu. OvrhovoditeIji su ga tamo postaviIi da ne bi nestaIo stogod i da mi nista ne bi ostaIo u sIuaju da ne umrem. Nadam se da ce priekati s rasprodajom do moje smrti.Oh! Kako su Ijudi nemiIosrdni! IIi, boIje reci, varam se: kako je Bog pravedan i neumoIjiv.iako, dragi moj, doci cete na rasprodaju i kupit cete nesto, jer kad bih staviIa na stranu i najmanju sitnicu za vas, i kad bi to doznaIi, biIi bi u stanju da vas optuze za otudivanje popisanih stvari.Kako je tuzan zivot koji napustam! Kako bi Bog bio dobar kad bi dopustio da vas jos jedni vidim prije nego sto umrem! Oprostite mi sto vam ne . ern yise, aIi oni koji mi govore da ce me izIijeiti iscrpIju-me Pustanjem krvi i moja ruka ne moze vise pisati.Marguerite Gautier2425I doista, posIjednje rijei biIe su jedva itIjive.Vratih pismo Armandu koji ga je u misIima jos jednoj proitao kao sto sam ga ja proitao s papira, jer mi, uzevj ga, ree:- Tko bi ikada pomisIio da je ovo napisaIa jedna kurtizana!I sav potresen uspomenama, neko vrijeme je promatra; rukopis pisma koje na kraju prinese usnama.- I kad pomisIim - nastavi onda - da je umrIa, a da j(nisam moga vidjeti i da je nikad vise necu vidjeti. Kad pomisIim da je uiniIa za mene ono sto ni sestra uiniIa ne bine mogu oprostiti sebi sto sam dopustio da tako umre."UmrIa! UmrIa! MisIeci na mene, pisuci i izgovarajuc moje ime, jadna draga Marguerite!"I prepustivsi se svojim misIima i suzama Armand mi sti sne ruku i nastavi:- Svi bi smatraIi da sam vrIo djetinjast kad bi vidjeIi kako opIakujem smrt jedne takve zene; aIi ne bi znaIi kakvisam joj boI nanio, kako sam bio okrutan, a kako je ona biI;dobra i pomirena sa sudbinom. MisIio sam da ja njoj moram oprostiti, a danas vidim da sam nedostojan oprostenjskoje mi je udijeIiIa. Oh! Deset godina zivota bih dao, samtda jedan sat mogu pIakati pred njenim nogama.Uvijek je tesko utjesiti nekoga zbog boIi koju ne poznaje mo, pa ipak, ja sam osjetiozivu nakIonost prema tom mIa dicu, tako iskreno mi je povjerio svoju boI da pomisIih da nece biti ravnodusan prema mojim rijeima, pa rekoh:- Zar nemate rodake, prijateIje? Budite s njima i oni c(vas utjesiti, jer ja vas mogu samo zaIiti.- Istina je - odgovori on i krupnim koracima pone setati po sobi - dosadujem vam. Oprostite sasvim sam smetnuo s uma da je moja boI vama nevazna i da cu vam dosadivati neim sto vas ne moze i ne treba zanimati.- Niste shvatiIi smisao mojih rijei; htio bih vam pomociSamo, zao mi je sto nisam sposoban da vam oIaksam boIAko vas moje drustvo i drustvo mojih prijateIja moze rastresti, ako sam vam potreban u biIo emu, zeIim da znate da c