Victoria Laurie - Instinkt ubojice.pdf

7/23/2019 Victoria Laurie - Instinkt ubojice.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/victoria-laurie-instinkt-ubojicepdf 1/142

GIGA Victoria Laurie

Victoria Laurie

INSTINKT UBOJICE

Naslov originala: KILLER INSIGHT

Prijevod Mihaela Perkovi




http://www.balkandownload.org 2

Za Alice Johns (Inga Brault)Od srca ti zahvaljujem za prijateljstvo

koje mi je spasilo život





I . Poglavlje

Kad sam pogledala u crnu cijev kalibra .38 uperenu ravno u moja prsa i u poznate oimog ubojice, jedino sam mogla pomisliti: ‘Ja sam prokleta vidovnjakinja, zaboga miloga!

Zašto nisam odmah shvatila da si to ti?!’ Nikad nisam dobila priliku razmisliti o tom pitanju jer se tono u tom trenutku prolomila eksplozija i metak mi je probio prsa, zbog ega sam završila na tlu s razrogaenim iuspanienim oima gledajui u plavo nebo.

isto da znate, biti ustrijeljen nimalo ne nalikuje scenama iz filmova stoga što, pretpostavljam, glumci metak ne osjete jae od uboda komarca. Istina je da nesnosno boli.

Ni umiranje nije ništa slinije. Dopustite mi da vam kažem kako sam, od trena kadsam završila na tlu, osjeala samo intenzivnu, rastuu vrelinu, koja mi je razarala prsa poputužarene lave, i toliko snažnu bol da sam ostala bez zraka. Mogla sam jedino preklinjati

plavo nebo za milost. Trenutak kasnije, nebo je blokiralo lice mog ubojice koji je opet uperio pištolj u mene.

Morate shvatiti kroz kakvu sam agoniju prolazila. Pogledavši ponovno u tu cijev,znala sam da je došao trenutak života ili smrti. Nisam mogla više podnositi bol i zato sam usebi preklinjala: ‘Molim te, samo neka prestane!’ Trenutak kasnije, sa zvukom drugeeksplozije, želja mi se ispunila.

Kad vam netko kaže da vam trenutak prije smrti itav život bljesne pred oima, to jezapravo istina. Pa, skoro. U mom sluaju, pred oima mi je bljesnuo samo zadnji tjedan koji

je prethodio mojoj smrti, ali ionako sam oduvijek Reader’s Digest tip cure i zato je kratko, jasno i sažeto meni savršeno odgovaralo. injenica da je bljesak poeo na Valentinovo, netom prije velikog prekida s dekom koji se boji obveza, jednostavno potvr uje moje vjerovanje dasvemir zaista ima nevjerojatan smisao za humor.

Dok sam polako putovala prema raju, osjeaj da se nalazim u kino dvorani i gledamfilm proletio je preko moje svijesti i prva scena je poela u sredini itanja klijentu. Da, nisamsamo vidovnjakinja; ja sam profesionalka. A tijekom ovog itanja imala sam malih

prevoditeljskih problema. - U redu, Janet, sad mi pokazuju ekovnu knjižicu i dobivamosjeaj neeg novog. Otvaraš li možda novi raun?

Moja klijentica, Janet, zbunjenim izrazom lica zatresla je glavom u znak negacije.U sebi sam zastenjala. Na taj nain je proteklo cijelo itanje. Ja bih nešto rekla; Janet

bi negirala, nešto se ne bi poklapalo; potom bih žicala svoju intuiciju za nove znakove i nakonnekog vremena stvari bi se konano posložile. Bio je to naporan dodatni posao, a budui dasam bila u dvadesetoj minuti etrdesetominutnog itanja, ve sam bila umorna. - Pa, vodiimi govore da zaista otvaraš novi raun i govore mi nešto o putovanju. Znaš li možda išta o

ponudi tvoje banke da za otvaranje novog rauna poklanjaju besplatno putovanje?Janet je opet negacijski zatresla glavom. - Abby, stvarno ne otvaram novi bankovni

raun. Ovaj koji sad imam sasvim mi je dovoljan.Ljubazno sam se nasmiješila i u sebi posegnula prema duhovnim vodiima, kolektivno

nazvanih ‘ekipom’ i rekla sam: ‘Hej! Molim vas, možemo li se kona no sabrati? Dajte minešto što mogu prepoznati! Uporno ponavlja ne.’ Odmah mi je sinulo majka... u glavi.Slegnula sam ramenima i upitala: - Janet, je li te majka zamolila da otvoriš novi raun? Ili temožda pitala za otvaranje zajednikog rauna? Možda njezina banka ima u ponudi putovanjeu sluaju otvaranja novog rauna, jer me upuuju na tvoju majku i stalno govore ‘putovanje’i ‘raun’.

- O, mili Bože! - vrisnula je Janet konano shvativši. - Abby!

Strašno mi je žao! Da, stvarno otvaram novi raun, ali u sklopu ovog ve postojeeg i samozato što želim mamu poslati na putovanje njezinih snova na Bermudu!





Opustila sam se u svom stolcu i glasno izdahnula. - Da, ali za njih se obino dobivajunove ekovne knjižice, - rekla sam s osmijehom.

Janet se nasmijala. - Znam; kako sam smiješna, ha?- Mmm, - rekla sam ležerno i ponovno se primakla, usredotoivši se na novu

temu. - U redu, sad mi priaju o tome gdje radiš i kažu da postoji nešto s prijelomom.

Pokazuju mi dvije polovice s crtom po sredini i kažu da postoji nekakva frustracija ili problemizmeu te dvije polovice. Uglavnom, mislim da mi govore kako tvoja kompanija ima podjeluvlasti i da se te dvije polovice ne slažu. Znaš li o emu priam?

Janet me opet zbunjeno pogledala.Zakopala sam malo dublje i rekla: - Uporno mi govore da postoji razdjeljivanje i radi

se o odsjeku unutar tvoje kompanije. Na jednoj strani imam skupinu A i na drugoj skupinu B idobivam osjeaj da te dvije polovice ne razgovaraju, kao da postoji smetnja u njihovojkomunikaciji... - Podigla sam pogled kako bih vidjela zna li Janet nešto u tome, ali njezineobrve samo su se više skupile i mrgoenje se produbilo. - Ništa ti ne pada na pamet, ha?

- Ne. Ne znam za nikakve probleme u vodstvu kompanije za koju radim.Godinama imamo istog predsjednika i direktora i oduvijek mi se inilo da svi savršeno

funkcioniraju s njima i oni sami meusobno. I sigurna sam da bismo svi uli ukoliko bi postojala neka pobuna.

Dlanom sam protrljala elo, mentalno zamolivši svoju ekipu da mi pomogne.Odgovorili su mi pokazivanjem zgrade koju su potom prepolovili, nakon ega su obje

polovice premjestili na desno i zatim otišli. Nisam griješila. U kompaniji postoji razdor. -Janet, ne odustaju od ove poruke. Moji vodii inzistiraju da u toj kompaniji postoji nekakavrazdor ili promjena ili nekakvo preseljenje.

- Oh! Mislim na stvarno seljenje? - pitala me s malo vedrijim licem.- Da, tako je, - rekla sam, ohrabrujui je da poveže ove stvari.- U tom sluaju, došlo je do dijeljenja. Upravo smo preselili tehnološki,

marketinški i raunovodstveni odsjek, u zgradu preko puta jer nam je ponestalo prostora.Jedva sam se oduprla potrebi da se ustanem i ošamarim Janet.- I uzrokuje li to ikakve probleme u komunikaciji? - pitala sam, osjeajui

iscrpljenost.- Sad kad znam da priamo o doslovnom preseljenju, znam da telefonske linije

izmeu te dvije zgrade na rade kako trebaju. Takoer smo u petak u kompaniji primiliraunalni virus koji nam je porušio itav sustav elektronske pošte, stoga nitko nije ni mogaokomunicirao, - rekla je s osmijehom.

Nasmiješila sam se i po milijunu put podsjetila samu sebe kako bih zbog trenutnog položaja Merkura mogla oekivati još par istih ovakvih itanja. - I, kako sam ve rekla u vezite podjele, je li uzrokovala ikakvu promjenu moi? Je li možda tvoj šef prešao u drugu zgradu

i vas ostale trenutno ostavio posve same?Opet je naborala lice. - Ne... - rekla je Janet.Duboko sam uzdahnula, želei se smiriti i upitala: - Pa, tko je na elu preseljenog

dijela kompanije?- Naš predsjednik, Jim Delouche. On je šef moga šefa.- I je li ostao u vašoj zgradi?- Nije, preselio se.- Janet?- Da?- Postoji li mogunost da se potpuno sabereš i malo mi pomogneš?Glupavo se nasmijala i rekla: - Shvaam te previše doslovno, zar ne?

- Mrvicu. Naša seansa se završila deset minuta kasnije s još samo tri mrgoenja i poetkom moje





glavobolje tik iznad desnog oka. Ispratila sam Janet i poela se vraati u ured, izlazei iz prostorije gdje sam itala klijentima. Prije tri tjedna, moj ured je uništio jedan luaki još uvijek sam ga pokušavala dovesti u red. Najodvratniji zadatak - slaganje fascikala sosnovnim podacima o mojim klijentima, koji su ostali razbacani po podu poput konfeta -ostavila sam za sami kraj spremanja. Uglavnom, budui da sam morala prikupiti sve potrebne

papire za raunovou, polako sam poela prekopavati po neredu izmeu itanja i stanke zaruak.Danas imam dobrih sat vremena prije dolaska sljedee klijentice, zato sam iz malog

hladnjaka u uredu izvadila sendvi, primakla si hrpu fascikala i raznih papira, sjela na pod, prekrižila noge i poela ih slagati u male hrpice. Za otprilike petnaestak minuta, ula samkako se otvaraju ulazna vrata apartmana u kojem radim i duboki bariton se oglasio. - Abby?Jesi li ovdje?

- Unutra sam, Dutch! - viknula sam dok mi se lagani smiješak pojavljivao ukutovima usana. Dutch Rivers bio je detektiv u policiji Royal Oak, Michigan, prije nego što je

prešao u FBI. Trenutno je smješten u njihovom lokalnom uredu i zadnjih par mjeseci, Dutch i ja smo imali priliku raditi zajedno - moj prirodni talent savršeno se slagao s njegovim

detektivskim vještinama. Pojavio se na vratima i unato injenici da ve neko vrijemehodamo, svejedno sam ostala bez daha kad sam ga ugledala.

- Hej, slatkice, - rekao je oponašajui Humphreyja Bogarta.Zazviždala bih da mi usta nisu bila toliko suha. Dutch je visok metar devedeset i

prekrasan je sa svijetlom plavom kosom, pravilnim crtama lica, lijepim ravnim nosom, divnim plavim oima i tijelom poput Adonisa. Danas na sebi ima crne dokersice, svježe opranu bijelu košulju raskopanu kod vrata i crnu kožnatu jaknu. Izgledao je toliko slasno da bih gahtjela pojesti. - Hej i tebi, - rekla sam, namjerno zabacivši kosu i ono za što sam se nadala da

je zavodniki osmijeh. - Vrijedi dogovor za veeras?- Mmm-hmm, - rekao je nuvši ispred mene i dotaknuvši prstom jednu od

hrpica koju sam posložila. - U koliko sati trebam doi?

- Oko šest. - Jutros sam bila u kupovini namirnica i kupila odreske, krumpire imahune, ustvari Dutchovu omiljenu hranu. Spretnija sam u pripremanju doruka nego veere,ali zakljuila sam da ne može biti preteško ispei dva odreska i malo krumpira. U podsvijestisam se pitala može li ovjek napraviti mahune u mikrovalnoj penici.

- I, kojim povodom? - pitao je zaigrano i uzeo jedan fascikl s druge hrpe.- Šališ se, je li tako? - pitala sam, tražei neki znak na njegovom licu. Nešto u

fasciklu okupiralo je Dutchovu pozornost i nije mi odmah odgovorio. Nisam mogla vidjeti štoita, zato sam ga gurnula s nogom. - Halo? Zemlja zove Dutcha.

Dutch je naglo podigao glavu i rekao: - Što? Oprosti, što si rekla, kojim povodom?Sad sam shvatila da se ne šali i vraški sam se potrudila sakriti razoarenje. -

Valentinovo je, - rekla sam tiho.Dutch je zastao i dvaput brzo trepnuo, potom je pogledao na runi sat, vidio koliko jesati, ponovno vratio pogled na mene i rekao: - Jesam te!

Jedva sam se nasmiješila i rekla: - Definitivno jesi!Dutchovo lice bilo je prilino blijedo dok je odlagao fascikl na stranu i ustajao se. -

Moram gibati. Samo sam ti se htio javiti. Vidimo se onda u šest?- Ponesi dobar apetit, - rekla sam s još jednim flertujuim osmijehom.Dutch je potvrdno klimnuo glavom. Doimao se ili rastreseno ili zabrinuto. - Dobro.- Hej, kauboju, - rekla sam kad se okrenuo za polazak. – Jesi dobro?- Jesam, - odgovorio je, ne okrei se prema meni. – Samo trenutno imam puno

briga. Vidimo se veeras. - I zatim je izašao.

- udno, - rekla sam kad su se vrata za njim zatvorila. Intuicija mi se oglasila i pogled mi je pao na fascikl koji je Dutch gledao prije nego što je problijedio i oznojio se.





Podigla sam ga i s užasom zinula. - O, sranje! - rekla sam. - Od svih prokletih fascikalarazbacanih po ovom podu, Dutch je baš morao uzeti ovaj s planovima vjenanja. Znate, to jefascikl koji sve djevojice ponu stvarati s otprilike desetak godina, popunjavamo ga sraznoraznim lancima i slikama iz asopisa o raskošnim vjenanjima ili prelijepimvjenanicama, svadbenim tortama, vjenanim prstenjem i romantinim odredištima za medeni

mjesec? Aha. Baš taj. - Uf... - rekla sam i udarila se po elu. Pogrešan potez kad ovjek ve ima glavobolju.Ustala sam se i prišla radnom stolu, tražei po ladicama tablete protiv glavobolje. Kad

sam pronašla boicu, otvorila sam je i progutala dvije tablete te se namrštila. Nakon parminuta slegnula sam ramenima. Dutch mora znati da taj fascikl ne znai ništa. Je li tako? Tajfascikl imam ve godinama i samo zato što sam ga zadržala ne znai automatski da se želimdanas udati za njega. U redu, znai da se želim sutra udati za njega. Pokušala sam senasmijati. Ipak je on uravnotežen, bistar i razuman muškarac. Nee ga valjda preplašitiobian fascikl s planovima za vjenanje, zar ne?

Spustila sam se na stolac za radnim stolom i bolnu glavu naslonila na plohu stola. -Tako sam sjebana, - rekla sam u praznoj prostoriji. Kako bih se dodalo soli na ranu, moja

desna strana tijela postala je lagana i prozrana, to je moj znak za: ‘Možeš se kladiti u to!’

Kasnije te veeri, drškom metle sam udarala po stropnom dimnom alarmu kako bih gaušutkala kad sam iznenada iza sebe osjetila nalet hladnog zraka. Kuhinja se ve sva napuniladimom i bilo je teško uope i vidjeti detektor dima, zato sam samo nastavila udarati otprilike

po mjestu na kojem sam pretpostavljala da se nalazi, kad mi je Dutch brzo prišao s lea inježno uzeo metlu iz moje ruke. Posegnuo je gore, odvrnuo poklopac detektora i izvadio

bateriju. - Vidim da si poela zvoniti najavljujui vrijeme veere, - rekao je smješkajui se.- Hej, kauboju, - rekla sam preko ramena, žurno otvarajui prozor i stražnja

vrata. Kad je vidio otvorena vrata, moj minijaturni jazavar, Eggy, istr ao je vannajvjerojatnije kako bi pobjegao od zagušljivog dima.

Dutch je provirio u penicu i namrštio se ugledavši potpuno crno meso. - Koliko dugoga držiš ovdje? - pitao je, okrei se prema meni.

Uspjela sam slegnuti ramenima istovremeno njišui vrata kako bi unutra pustila svježzrak, a izbacila onaj zagušljivi. - Nemam pojma. Možda etrdesetak minuta?

- Ah, - rekao je Dutch, ustajui se. - Mislim da su odresci gotovi.- Sjajno, - rekla sam i pojurila pored njega kako bih s kuhinjskog pulta uzela dva

tanjura. - Hoeš li ti napuniti tanjure s mesom i krumpirom dok ja dovršim mahune?Dutch je sa zbunjenim izrazom lica pogledao u tavu. – Koje mahune?- Ovdje su, - rekla sam i otvorila mikrovalnu penicu. Smežurane mahune zurile

su u mene. Jesam li ve spomenula da sam puno bolja u pripremanju doruka? Zgrabivši

kuhinjsku krpu, oprezno sam izvadila posudu s mahunama i odnijela je na stol u blagovaonici.Iza sebe sam ula pucketanje i potom upitala: - Što je to?- Peeni krumpir. Abby, koliko dugo peeš te krumpire?- Stavila sam ih pei im sam stigla kui s posla.- Prije koliko si stigla?- Otprilike prije sat i etrdeset minuta, - rekla sam pogledavajui na sat.

Zatomljeni smijeh dopro je iz kuhinje u blagovaonicu. – Nije valjda da se meni smiješ, ha? - planula sam. Zatomljeni smijeh iznenada je prestao. - Ne. Ne, naravno da ne. - Lažeš, lažeš ... i mi mažeš... Zakolutala sam oima, iz džepa izvadila kutijicu šibica i upalila dvije svijee na stolu.Potrudila sam se kako bih postavila romantian stol s lijepim platnenim podmetaima i

odgovarajuim ubrusima. Po stolu sam prosula i male, slatke konfete u obliku srca, te nasredinu stola stavila mali buket crvenih ruža u Waterford vazi. Dutch je ušao u blagovaonicu





nosei dva tanjura napunjena s neim što je izgledalo kao dva ugljena i jadne, smežuranemahune. Srce mi se slomilo kad sam ugledala našu romantinu veeru. - Sranje, - reklasam kad je Dutch stavio tanjure na stol.

- Ma daj. Ništa se ti ne zabrinjavaj zbog toga, Edgare, - rekao je upotrijebivšisvoj omiljeni nadimak kojim mi se obraao po slavnom vidovnjaku, Edgaru Cayceu. - Ja

volim reš peeni odrezak i siguran sam da je ukusnije nego što izgleda. - Lažeš, lažeš... o i mimažeš... Uzdahnula sam i lagano mu se nasmiješila. - Željela sam da veeras sve bude posebno.- Pa onda sjedni ve jednom, - rekao je namigujui mi.Dražesno sam ga pogledala i upravo sam se spremala izvui stolac kako bih sjela kad

mi je nešto na njemu privuklo pozornost. Dugi trenutak sam netremice gledala u njega i glavami se lagano okrenula na jednu stranu. Nešto je druk ije.

- Jesi dobro? - pitao je kad je sjeo i otvorio ubrus kako bi ga raširio preko krila.- Aha... - rekla sam i zatresla glavom. - Jesi se šišao? - pitala sam i konano si

izvukla stolac.- Prije dva tjedna, - rekao je i uzeo ljuti umak kako bi ga prelio preko reš

peenog odreska. - Uskoro bih se ponovno trebao šišati.- Hmm, - rekla sam uzimajui nož i vilicu. Na nozi sam osjetila hladnu i vlažnu

njuškicu i kad sam pogledala dolje, vidjela sam Eggyja pored mene i im smo se pogledali, poeo je lupkati repom po podu. - Hej, kompi, - rekla sam i poela mu rezati mali komadi odreska. Potrajalo je to rezanje, ali na kraju sam mu ipak uspjela odvojiti komadi i spustilamu na pod. Eggy ga je pronjuškao, stavio u usta i ubrzo ga ispljunuo. Opet me poguraonjuškicom, tužno sam ga pogledala i rekla: - Žao mi je, kompi, to je sve što ti mogu ponuditi.

- Priaj mi kako ti je prošao dan, - rekao je Dutch dok se i sam trudio odrezatimali komadi mesa.

- Uf! - rekla sam prisjetivši se kako mi je dan bio naporan. - Kunem se, sobzirom na trenutni položaj Merkura i njegovo kretanje unazad, teškom mukom zaraujem zaživot.

- Kakav Merkur? - pitao je.- ekaj, - odgovorila sam i u usta stavila minijaturni komadi mesa. Poput

Eggyja i sama sam osjetila potrebu da ga odmah ispljunem, ali kako bih sauvala obraz,natjerala sam se da ga progutam. Kad sam konano uspjela progutati, zalijevajui ga velikimgutljajem vode, objasnila sam: - Tri puta godišnje Merkur se pone kretati unazad, što znaida se po noi ini kako se planeti kreu u suprotnom smjeru od naše orbite. U biti se ne kreu;samo tako izgleda sa Zemlje. A budui da je Merkur planet komunikacije, znai da za vrijemetog perioda nemamo nikakve pomoi od njega u meusobnoj komunikaciji. Drugim rijeima,ljudi se teško ili nikako sporazumijevaju. - Dok sam mu objašnjavala položaj Merkura, nisam

se mogla oteti dojmu da je nešto u vezi s njim druk ije. To me toliko mu

ilo da sam ga opetmorala upitati: - Jesi li se druk ije poešljao ili tako nešto?

Zatresao je glavom. - Nisam. Uvijek isto. Ništa se nije promijenilo. Znai, imala sinaporan dan, ha?

- Aha. O, skoro sam zaboravila! Ellie je zvala prije sat vremena kako bi seuvjerila da stižemo. Jesi li saznao možeš li sa mnom na put sljedeeg etvrtka? - Ellie je moja

prijateljica iz djetinjstva koja je živjela pored mene od prve do jedanaeste godine kad je njezinotac prihvatio posao u Coloradu i cijela se obitelj preselila onamo. Njezino vjenanje održatie se sljedeeg petka i pozvala me, što je znailo da mi je Dutch pratnja.

Dutch je pogledao u svoj tanjur, polako razrezao prepeeni krumpir i polovice obilatonamazao rastopljenim maslacem, što je isušeni krumpir upio poput žedne pustinje. - Mislim

da neu uspjeti dobiti slobodno, - rekao je izbjegavajui moj pogled.





- Molim? - zahtjevno sam upitala. - Ali, Dutch! Moraš poi sa mnom! To jevjenanje; ne mogu doi sama!

- Pokušao sam, mala. Stvarno. Ali ovaj sluaj na kojem trenutno radim zahtijevamoju punu pozornost i mislim da neu stii obaviti sav posao kako bih stigao na vjenanjetvoje prijateljice.

Jednu minutu sam ga samo promatrala, ne shvaajui razlog ove promjene ponašanja.Prije jedva tri tjedna, bez problema mi je rekao da organizatorici vjenanja odgovorim kakoemo oboje doi. – Što se dogaa? - pitala sam, odlažui vilicu i nož.

- Ništa, - odgovorio je malo prebrzo. - Hej! - ponudio je, mijenjajui temu. -Donio sam ti nešto. - I prije nego što sam ga uspjela stjerati u kut, ustao se i otišao u kuhinju.Vratio se trenutak kasnije s vreicom i predao mi je.

Nisam si mogla pomoi; morala sam se nasmijati. Poslije u ga muiti s Ellienimvjenanjem. - I ja sam tebi nešto kupila, - rekla sam i otr ala u radnu sobu po kutije, a sve su

bile zamotane u crveni papir s ružiastim mašnama.- Hej, - rekao je, gledajui u kutijice. - Sve si sama pokupovala.

Nasmiješila sam se i razmijenili smo darove. Pokazala sam mu da krene prvi i

poslušao me. Veselo sam ga gledala dok je skidao poklopac s male pravokutne kutijice i potom rekao: - Opa, Abby, nisi trebala.

Nacerila sam se i pljesnula rukama. - Probaj ga!Dutch je izvadio novi TAG Heuer Formula 1 runi sat za koji sam dala pravo malo

bogatstvo, žalosno me pogledao i rekao: - Previše si potrošila, Edgare.- Prošlog tjedna sam odradila par dodatnih itanja; ništa posebno, - rekla sam. -

Hajde, probaj ga ve jednom!Dutch je to i uinio i ja sam opet pljesnula rukama. – Sljedeu kutijicu! - rekla sam

uistinu uživajui u trenutku.Dutch je spustio jednu obrvu i prebacio se na drugi dar, pulover od kašmira i potom na

trei, Coach novanik. Njegov etvrti i peti poklon bila su ulja za masažu i kupon za besplatnu masažu lea, doruak u krevetu i no divljeg, strastvenog seksa. Nadala sam seda e taj kupon iskoristiti veeras.

- Mislim da si malo pretjerala, - rekao je i dalje gledajui u sve te skupocjene poklone na stolu.

- Za tebe je lako kupovati, - rekla sam i uzela malu kutijicu umotanu u jednobojni ljubiasti papir bez mašne koju mi je poklonio. – Jesi ovo sam zamotao? - šalilasam se.

- Oprosti, imao sam puno posla, - rekao je Dutch s istim onim žalosnim i bolnimizrazom lica. - Nisam znao da ti je toliko stalo do Valentinova. Kupio bih nešto bolje da samznao...

-

Ššš! - rekla sam i protresla kutijicu. Potajno sam se nadala nakitu. Ništa previše otmjeno, možda narukvici ili naušnicama koje bi mi se slagale s privjeskomkojega mi je poklonio za roendan. Dok sam tresla kutijicu, nešto je unutra lupkalo i svauzbuena, poela sam kidati omot s kutijice da bih pronašla njegov nevjerojatno promišljeni,romantini dar za mene... mobitel. - Ah... - rekla sam gledajui u omot dok su mi sve laetonule. - Mobitel, - rekla sam ranjeno. - Ali ve imam mobitel.

- Hmm, znam, - pošao je Dutch brzo objasniti. - Ali ovo nije obian mobitel; to je mobitel s ugraenim GPS-om.

- Ups. Pa, sad mi je odmah lakše! - rekla sam s povišenim glasom.- Vidiš, s njim se više nikad ne možeš izgubiti, Abby. Unutra ima satelitski

senzor koji e ti u bilo kojem trenutku rei gdje se nalaziš, bez obzira u kojem dijelu svijeta

bila. Ima i dodatnu opremu, ove slušalice; bluetooth i umjetniki izbornik!- Isuse, a ja mislila da su odlini i oni koji u sebi imaju ugraenu kameru, -





blebnula sam.- I uvijek se žališ kako ti se mobitel brzo isprazni. Ovaj aparati ima bateriju s

kapacitetom od sto sati. Postoji samo jedna stvar, nisam uspio tvoj stari broj prebaciti na ovajmobitel jer je ugovor na tvoje ime, a nisi bila sa mnom kad sam ga kupovao, a želio sam daodmah imaš vezu i zato sam ti uzeo novi broj i uplatio sam godinu dana neogranienog

razgovora. Svi papiri su ti ovdje. Sjajno smo prošli.- Znai, imam novi mobitel, novog operatera i novi broj. Hura.Dutch nije zamjeivao moju reakciju. Bio je previše zaokupljen novom spravicom. - I

imali su akciju dva za jedan, tako da sam i sebi uzeo istoga, vidiš? - rekao je pokazujui misvoj potpuno novi mobitel s velikim cerekom na licu.

- Molim? Što je to? - pitala sam, ošinuvši ga oštrim pogledom.- I ja imam isti model? - rekao je upitno me gledajui dok konano nije shvatio

što mu govori izraz mog lica.- Ne, ne radi se o tome. Spomenuo si akciju dva za jedan?- Tako je. Duan je imao akciju...Podigla sam ruku, dajui mu do znanja da zašuti. - Pa, Dutch, sad mi iskreno reci. Za

koga si to tono kupio ovaj mobitel, sebe ili mene?- Za tebe, šeeru, - rekao je, djelujui nervozno. - Mislim, i meni je potreban;

šefovi traže da svi agenti imaju po jedan dodatni... Nakrenula sam glavu i spustila obrve. - Zezaš me s ovime, je li tako?- Ne! Mislio sam da je savršen poklon. Sluajno je i meni trebao jedan i bila je

sretna sluajnost da sam naišao na ovakvu akciju.- A one jednogodišnje besplatne minute... jesi li i za to dobio popust? - zahtjevno

sam upitala.- Uf... mali.- Koliko mali? - pitala sam, prekriživši ruke.- Kupi-jednogodišnju-pretplatu-na-neogranien-razgovor-i-dobiješ-jednu-

besplatno.- Nevjerojatan si! - planula sam i uzela mobitel kako bih ga vratila nazad u

kutijicu, potom se ustala i pokupila tanjure sa stola.- Abby, - poeo je Dutch. - Ma daj, ne budi takva.- Kakva? - pitala sam, gledajui ga dok mi je bol zbog ovakvog glupog,

bezosjeajnog i neromantinog dara razdirala utrobu. - Samo zato što sam se ja toliko potrudila kako bih nam veeras priredila romantinu veeru i atmosferu, ne mora nužnoznaiti da ti moraš uzvratiti uslugu.

- Edgar... - rekao je i iscrpljeno izdahnuo.- Što se s tobom dogaa u zadnje vrijeme? - pitala sam ga. Dutch je od prošlog

tjedna malo distanciran i poela sam se pitati što mu se doga

a.Dutch je slegnuo ramenima i poeo preslagivati ubrus na krilu, ali nije mi odgovorio.

Dugo sam samo zurila u njega i upravo kad sam se namjeravala okrenuti, sinulo mi jeda sam odmah odložila tanjure nazad na stol i iznenaeno uzdahnula.

- Što je? - pitao je i zagledao se u mene s licem koje je odavalo nelagodu.- Znam što je druk ije na tebi, - prošaptala sam dok mi je strah gr io utrobu. -

Nedostaje ti. Ne znam zašto to ranije nisam vidjela. Ali više ne postoji.- Što nedostaje? pitao je.- Ja, - jednostavno sam rekla. - Nisam u tvojoj energiji.Svi mi nama bliske ljude nosimo u svojoj energiji i kad bih intuitivno pogledala

Dutcha, uvijek bih vidjela brinem bez lica s dugom kosom prebaenog preko njegova lijevog

ramena. S vremenom sam shvatila da sam ja ta brineta i uvijek sam osjeala sigurnost jer metako nosio svuda sa sobom, udobno smještenu na svom lijevom ramenu. Ali veeras brinete





nema. Mjesto na kojem bih uobiajeno bila danas je prazno.Dutch je dugo vremena zurio u pod i kad je konano progovorio, slomio mi je srce. -

Samo mislim da smo malo prebrzo krenuli, Abby. Mislim, tek sam stigao u FBI, a ovi zadacimi stavljaju veliki pritisak. Moram biti usredotoen. Ne smijem si dopustiti nikakvo ometanjekad toliko toga ovisi o mojim rezultatima. Samo bih htio da razmisliš da malo usporimo na

neko vrijeme, barem dok ne pohvatam sve konce na poslu, može?- Sve ovo je zbog onog fascikla s vjenanim stvarima, zar ne? - pitala sam.- Još nisam spreman ponovno se vezati, Edgare, - objašnjavao mi je Dutch s

pogledom uprtim u pod. - Mislim, jednog dana svakako. Ali tek sam se razveo.Glupavo sam klimnula glavom i tišina je dugo plesala meu nama. Razmišljala sam da

mu pokušam objasniti one stvari u fasciklu - da ga imam cijelu vjenost i da injenica da samga redovito upotpunjavala, nipošto ne znai da mislim kako bismo se trebali vjenati.Jednostavno znai da sam spremna kada i ako taj trenutak doe. Ali ipak, dok sam gledalanjega i tu prazninu gdje sam nekada bila, znala sam da bilo kakvo pojašnjivanje fascikla ne

bi nimalo koristilo. Odluio je. S nama je gotovo.Konano sam se, nakon nekog vremena, sagnula i podigla Eggyja, snažno se grizui za

usnu kako bih zaustavila jecaj koji je prijetio izai iz mene. Uz puno truda, uspjela samizgovoriti: - Molim te, idi.

Dutch je naglo podigao glavu. - Da idem? Ali mislio sam da emo veeras bitizajedno. Zar ne želiš razgovarati o ovome?

- Ne. Želim da odeš. Odmah. Molim te. - Dutch mi je dugi trenutak zadržao pogled s neitkim izrazom lica. Potom se ustao i poeo skidati novi sat kad sam rekla: -Možeš ga slobodno zadržati.

Ne mogu ga vratiti. Ugraviran je.- Dala si ga ugravirati?- Pogledaj to u autu, Dutch. Baš me briga. Samo odlazi... - i tada je onaj jecaj

kojega sam dosad uspjela zatomljivati, pobjegao.Dutch je zakoraio prema meni i uhvatio me, grlei i mene i Eggyja. - Hej, lutkice, -

rekao je dok sam jecala u njegovu košulju. - Ma daj, Edgare, ne radi ovo. Slušaj me. Samosam rekao da mi treba malo prostora kako bih se usredotoio na novi posao. Malo vremenadok se ne koncentriram na ono što moram dok se sve malo ne smiri. I zaista bih želio da meshvatiš i podržiš, u redu?

Glasno sam šmrcala u njegovu košulju. Praznina u njegovoj energiji rekla mi je punoviše od rijei i znala sam da nemamo zajednike budunosti i zato je njegovo preklinjanje damu dam malo vremena i prostora dok ne riješi neke stvari, pravo gubljenje vremena. - Samoidi, - rekla sam i odmakla se od njegovih prsa i pokazala prema vratima.

Dutch mi je pokušao susresti pogled, ali okrenula sam se. Konano je pognuo glavu i

pošao prema izlazu. Dugi trenutak je stajao tamo, a ja sam gledala u njegova le

a dok sam gau sebi preklinjala da se predomisli i svejedno ostane. Potom je, teško uzdahnuvši, otvoriovrata i otišao.





II. poglavlje

- Halo? - rekla sam u telefonsku slušalicu sljedeeg jutra, a zbog oteenih oijunisam mogla proitan broj pozivatelja.

- Abs? - zaula sam poznati ženski glas.- Hej, Ellie, - uspjela sam izgovoriti promuklim glasom od silnog plakanja.- Loše zvuiš, curo! Što si sino radila s onim komadom?- Prekinuli smo, - rekla sam, sjedajui i škiljei pogledavajui na sat. Pisalo je

deset ujutro.- Ha, ha! Jako duhovito. Ozbiljno, što ste sino radili?Teško sam uzdahnula i dopustila tišini da objasni umjesto mene.- Mili Bože! Stvarno je prekinuo s tobom? - pitala je Ellie.- Rekao je da mu treba prostora. Želio je usporiti.- Na Valentinovo?!- Dutch oduvijek ima savršen osjeaj za tajming.

- Gad!- Da, a najgore od svega jest to da je bio vraški ljubazan. ak me i zagrlio.

Koji te to tip grli nakon što ti da nogu?- Uf, Abs, žao mi je!- Što se može? Dogaa se, - rekla sam i suze su opet poele kliziti niz moje

obraze.- Diži dupe, uhvati avion i dolazi u Colorado. Ionako te trebam.

Jedna djeveruša je pobjegla kod deka i sad sam u sosu.Zažmirila sam i spustila glavu. Zaboravila sam na vjenanje. Kako se ono kaže?

Uvijek djeveruša, nikad mladenka? - Ellie, nisam sigurna da sam trenutno sposobna za takvestvari...

- Abigail Cooper, slušaj me dobro. Najgore što možeš uiniti jest ostati sjediti ukui i cmoljiti za tim tipom. Tebi je potrebna promjena okoline. Nešto s predivnim pogledimai puno aktivnosti, a znam takvo mjesto i takvu zabavu. Sad izlazi iz tog kreveta, spakirajkovege i ulazi u taj avion!

- Ellie, - rekla sam.- Da?- Stvarno bi se trebala pokušati prebaciti na kavu bez kofeina.- Znai, dolaziš?- Razmislit u. Nazvat u te sutra.- Glavu gore, lutko. Dobro? - rekla je i prekinule smo liniju.

Bacila sam slušalicu na drugu stranu kreveta, zatim navukla prekrivae preko glave i ponovno se sklupala pored Eggyja. On se ugnijezdio ispod moje brade i teško izdahnuo.

Jednako sam se osjeala.Par sad kasnije, Eggy i ja smo bili u prizemlju kad se zaulo kucanje na stražnjim

vratima. Pogledala sam sebe onako neurednu, odjevenu u preveliku trenirku, prastari ogrta irasparene arape i pomislila da se ne javim. Ali ubrzo se zaulo još jedno kucanje. Stenjui,odvukla sam se do vrata i provirila kroz zastore. U mene je gledao aneo pomaga.Zakolutavši oima, lagano sam odškrinula vrata i rekla: - Hej, Dave.

- Hej, dušo! Spremna za gledanje novog posjeda?Dave McKenzie je moj bivši kuni majstor i trenutni poslovni partner. Nedavno smo

kupili jednu od onih ‘izazova za majstore’, što u dražesnom prijevodu znai slatka nekretnina

toliko derutna da se unutra ulazi na vlastitu odgovornost. Uglavnom, s obzirom na stravino i jezivo stanje kue, Dave je odbijao približiti se kui i angažirao je ekipu majstora da je srede





kako bismo je mogli prodati. Ali to ga nije sprijeilo da potraži novi posjed za investiranje.Mislio je da e izbjei ponavljanje iste greške i kupovinu kue opsjednute duhovima ako

budem prethodno išla s njim i izvidjela situaciju.- Danas ne, Dave. Ne osjeam se najbolje.- Imaš prehladu ili tako nešto? - pitao je, zakoraivši unazad kako bi me bolje

pregledao kroz otvor.- Tako nešto.Dave je klimnuo glavom i rekao: - Da, užasno izgledaš, djevojko.

Dutch ti je to prenio?- Tako nekako.- Želiš da ti napravim vruu pileu juhu? - ponudio se.- Ne treba, sve je u redu, - rekla sam. U tom trenutku je Eggy, koji je do

maloprije grebao po vratima, želei pozdraviti Davea, uspio se izmigoljiti kroz mali otvor i poeo skakutati oko Daveovih nogu.

Dave se sagnuo, podigao moje malo klupko i primio nebrojeno pusa po licu. - Hej,kompa, - rekao je izmeu vlažnih poljubaca dok me znatiželjno promatrao. - Sigurno si

dobro? - pitao me zakoraivši prema meni i nisam imala drugog izbora nego otvoriti vrata i pustiti ga unutra.

- Želiš iskreno? - pitala sam.- Naravno, - rekao je Dave prelazei prag i nogom zatvarajui vrata za sobom.- Dutch me sino ostavio i danas sam jako loše.- Što? - rekao je Dave, spuštajui Eggyja na pod.- Ostavio me.- Ali tek ste se vratili iz Toronta. Mislio sam da je s vama sve sjajno.- I ja isto, - promrmljala sam, uzimajui iz kuhinjskog ormaria šalicu i natoila

Daveu kavu.- Što se dogodilo? - pitao je klimajui glavom dok je uzimao šalicu kave i

posezao za šeerom.- Nisam sigurna. Mislim, juer je Dutch sluajno bacio oko na moj fascikl s

planovima za vjenanje...- Što?Istodobno sam glasno uzdahnula i zakolutala oima, objašnjavajui. - Moj vjenani

fascikl. To je fascikl koji posjeduje veina djevojaka kako bi bile potpuno spremne na dan kadse muškarac konano odlui spustiti na koljena i postaviti pitanje. Za to su potrebne velike

pripreme, znaš.- Imaš fascikl?- Ma daj, saberi se, Dave, - rekla sam. - Jasno da sve imamo takav fascikl. Ali on

ne znai da se želimo udati sutra; samo zna

i da smo spremne kad prilika bude zahtijevala...znaš... jednog dana...

- I ti se pitaš zašto se Dutch tako ponio?- Ne. Mogu to vidjeti iz njegove perspektive. Mislim, on ne zna da taj fascikl

imam ve sto godina, pa pretpostavljam da misli kako sve te fotografije i lanke skupljamotkad smo se upoznali. A isto da se zna, u posljednjih par mjeseci, izrezala sam samo dvijefotografije i jedan lanak.

Dave je napravio grimasu koja mi je govorila ‘o emu si razmišljala’ i ‘fuj, to jestvarno grozno’.

- Nisam mu ga namjerno dala na uvid! - izderala sam se kad su mi suze navrle nai.

- Dobro, dobro, - rekao je, odložio svoju šalicu kave i požurio me zagrliti. -Slušaj, - rekao je umirujuim tonom tapšajui me po leima, - siguran sam da mu treba samo





malo vremena. Nedostajat eš mu i poet e se pitati o emu se uope radi. Zatim e tenazvati i pitati da se naete i razgovarate i prije nego što uspiješ okom trepnuti, opet ete bitizajedno.

- To bi ti uinio u istoj situaciji? - pitala sam.- Kvragu, ne. Ja bih pobjegao glavom bez obzira i nikad se više ne bih osvrnuo, -

rekao je Dave.Odmakla sam se od njega. - Baš ti hvala, Dave. Sad se osjeam puno bolje.- Ali to sam ja, Abby. To nije Dutch. Ja se nikad nisam želio ženiti.- Ne razumiješ, - rekla sam srušivši se na kuhinjski stolac.Dave je uzeo kavu i prišao stolu. - Što ne razumijem?- Nema me u njegovoj energiji, Dave. Nestala sam.- Molim te, ponovi.Uzdahnula sam, tražei najbolji nain da mu objasnim. - Ovako.

Znaš li kako se stalno u novaniku nosi slika žene i djece, obitelji?- Ja nemam djece, - rekao je Dave.- Ne ti, Dave. - Namrštila sam se. - Normalni ljudi. Znaš kako normalni ljudi u

novanicima nose fotografije svojih obitelji?- Pratim te.- Pa, to je nešto poput toga. Kad te intuitivno pogledam, u glavi ugledam prizor

žene s plavom kosom na tvom lijevom ramenu, za koju pretpostavljam da je, ovaj... kako sezove?

- Moja stara, - rekao je Dave, vragolasto se osmjehnuvši. Dave mi nikada nijerekao ime svoje zakonite, a ja ga uporno pokušavam prevariti da mi ga otkrije, otkad samshvatila da za nju upotrebljava taj termin. Bila je to naša mala igra i zasad on pobjeuje.

Zakolutala sam oima i nastavila. - Tvoja bolja polovica smještena je tono preko tvoglijevog ramena i tako znam, kad radim itanja, je li netko u vezi ili je slobodan. Ljudi uenergetskom polju nose otisak svoje druge polovice.

- Reci mi kakve to veze ima s Dutchom, - rekao je Dave.Ramena su mi se opet spustila, a osmijeh nestao s lica. - Baš kao i ti, Dutch je

obiavao nositi mene u svojoj energiji. Samo me sino više nije bilo. Mislim, kao da nikada ninisam bila dio njegova života, kao da je izbrisao svaku uspomenu na mene.

- Jesi sigurna da si dobro vidjela?Duboko sam udahnula i zatim jednako glasno izdahnula, razmišljajui o tome. - Sve je

mogue, - rekla sam. - Ali dvaput sam provjerila njegovu energiju. Možda sam i mogla pogriješiti jednom, ali ne i dvaput. Izbrisao me iz svog života... – Ponovno sam zaplakala.

- Hej, - rekao je Dave i pomilovao me po ramenu. - Uvjeren sam da e nakonkratkog vremena shvatiti o emu se radi i predomisliti se. Mislim, Abby, ti si potpuna osoba.

Imaš mozak, dobro tijelo i super moi. Kako ijedan muškarac može tome odoljeti?Jecala sam u rukav ogrtaa i treptanjem tjerala suze. - Ne znam, Dave. Stvarno sam

mislila da smo dobar par. Možda su postojali neki znakovi, ali nisam ih vidjela. Možda sam sisamo umišljala da naša veza napreduje.

Dave me udno potapšao po glavi i ponudio: - Znaš što tebi treba?- Papirnate maramice?

Nasmijao se. - To i odmor. Ponekad bijeg od svakodnevice pomaže u sagledavanjustvari.

- udno da si to rekao, - rekla sam. - Moja prijateljica Ellie udaje se za desetdana i pozvala me k sebi u Colorado da se malo saberem.

- Onda idi.

- Malo je kompliciranije, - rekla sam.- Kako?





- Imam klijente koji su tjednima ekali na termin. Ne mogu im sad otkazati.- Dogovori druge termine ili itanja preko telefona. Moja sestra uporno ponavlja

kako si dobra kad radiš preko telefona. - Daveova sestra, Annie, živi u Teksasu i udana je zanaftnog tajkuna. Prije dva tjedna održala sam joj telefonsko itanje. Razlike meu njimadvojima pomogle su mi da danas Davea gledam u potpuno druk ijem svjetlu.

- A tu je i Eggy. Ne mogu mu samo napuniti zdjelicu hrane i nestati. - Naspomen njegova imena, ljubimac mi je prišao i podigao prednje šape na moje koljeno,gurkajui mi ruku svojom njuškicom. Sagnula sam se i podigla ga na krilo.

- Tu ja mogu uskoiti, - ponudio se Dave. Moja stara ga je zavoljela i ne bi nam bio nikakav problem. On je dobar pas.

Namrštila sam se na njega. Priao je o svemu tome kao da nema jednostavnije stvarina svijetu. - Ne znam. Nisam baš sigurna da je trenutno pametno ikamo otputovati.

Dave je jedan trenutak ostao sjediti na stolcu i promatrati me. - Misliš da bi se Dutchmogao predomisliti i pokucati ti na vrata, a tebe nee biti. Jesam li u pravu?

Izbjegavala sam njegov pogled i zarila lice u Eggyjevu dlaku. - Aha. Tako nekako, - promrmljala sam nakon minute.

- Ako Dutch poželi doi do tebe, ima tvoj broj, Abby. Što duže budeš sjedilaovdje, ekajui telefon da zazvoni, to eš biti sve depresivnija ako se to ne dogodi. Slažem ses tvojom prijateljicom Ellie. Odlazi odavde. Idi u Colorado i saberi se.

Dugi trenutak sam gledala u Daveove sivo-plave oi, razmišljajui.Konano sam klimnula glavom i rekla: - Dobro, idem.

- Odlino. Javi mi kad želiš da doem po slatkiša. U meuvremenu, glavu gore,mala.

Ispratila sam Davea i naslonila glavu na vrata, potpuno depresivna. Uvijek mi je teško padalo kad bi me ostavljali. Bila je to moja bolna toka. Roditelji su me odbacili od sebe kadsam bila dijete i zato, kad god se moram suoiti s tom karmikom temom, moram se boriti svjeitim pitanjem: ‘Što to nije u redu sa mnom?’Možda su Dave i Ellie u pravu. Možda mi je potrebna druga okolina dok sve ovo ne

prebrodim; potom u se moi suoiti sa stvarnošu o mom i Dutchovom prekidu.Uostalom, tako u pomoi svojoj prijateljici. Ellie me ionako zvala prije dva mjeseca,

dok je planirala vjenanje, i pitala me želim li biti njezina djeveruša. Bila sam polaskana, aliuljudno sam odbila, budui da sam htjela doi s Dutchom i hvaliti se s njime, a i mislila samda mu ne bi bilo ugodno gledati me kako sjedim meu najvažnijim gostima na svadbi, dok bion zaglavio pored neke dosadne tete Gertrude.

Osim toga, Ellie je bila uz mene kad sam ju najviše trebala. Kad sam shvatila da mojiroditelji ne žele imati nikakve veze sa mnom, u njezinom prijateljstvu sam pronašla utjehu imir. ak štoviše, cijela Elliena obitelj prihvatila me kao surogat k er. Da, odlazak u Colorado

mogao bi biti najbolje rješenje.S novom odlunošu, odmakla sam se od vrata, otišla u radnu sobu, ukljuila raunaloi otišla na internetsku stranicu aviokompanije s popustima. Dok sam tražila najjeftiniju opciju,osjetila sam u podsvijesti javljanje intuicije. Nisam se javila na taj poziv. Nisam se željelazamarati s porukama moje ekipe; samo sam željela pobjei odavde. Da sam barem poslušala,možda sam odmah mogla izbjei svu tu smrtonosnu zbrku.





III. poglavlje

- Dame i gospodo, slijeemo. Trenutana temperatura na aerodromu DenverInternational neuobiajeno je visoka za ovo doba godine, a sad je sedamnaest sati. Molim vas,

svi ostanite sjediti mirno na svojim mjestima dok se avion u potpunosti ne zaustavi.Uglavnom, sad slobodno možete koristiti svoje mobitele i ostale elektronike ureaje. Kao iobino, zahvaljujemo vam što se izabrali ugodan let s American Airlinesom i nadamo se

ponovnom susretu.Zatvorila sam asopis i ispod sjedala ispred sebe izvukla ruksak. Prekopavajui po

njemu, izvukla sam novi mobitel, otvorila ga i ukljuila. Gledala sam kako se na ekranu pojavljuje karta oznaena malom crvenom zvijezdom, pokazujui moju tonu lokaciju.Pritisnula sam tipku, zbog ega je karta nestala i poela tražiti malu kovertu u gornjemdesnom kutu. Sranje. Nemam novih poruka.

Namrštila sam se i zatvorila poklopac. Dutch me nije zvao. Nije kao da sam uope iekivala. Radi se samo o tome da sam se odluila držati za onu tanku slamicu nade koja mi

je govorila da emo ponovno biti zajedno. Ta slamica je svake minute postajala sve slabija islabija i sad su prošla ve puna tri dana kako ga nisam ni ula ni vidjela.

Zatresla sam glavom, pokušavajui se usredotoiti iskljuivo na pozitivne stvari izagledala se kroz prozor. Bit e lijepo opet vidjeti Ellie. Prošlo je jako dugo vremena, gotovotri godine. Upravo se tada avion zaustavio na pisti i unutrašnja svjetla su se upalila. Otišlasam stati na prolaz izmeu redova i ugurala se meu ostale putnike koji ekaju na izlaz.

Muškarac s moje desne strane pošteno me udario dok je odozgora skidao svoju prtljagu. - Oprostite, - rekao je, zarumenivši se. - Ovdje je zaista skueno.

- Nema problema, ali pobrinite se javiti supruzi da je ova vaša selidba samo privremena. Da ete se ubrzo vratiti kui.

Muškarac mi se nasmiješio, okrei se od mene, potom se opet brzo okrenuo premameni. - Oprostite, što ste upravo rekli?

- Hmm - pitala sam i potom shvatila da sam naglas izgovorilaintuitivne spoznaje.

- Ono što ste upravo rekli, nešto o mom seljenju. Kako znate za to?Zagonetno sam mu se nasmiješila dok su ostali zurili u nas.

ovjekov glas bio je poprilino uspanien. - U redu je, - uvjeravala sam ga. - Ja sam profesionalna vidovnjakinja.

- Ja ne vjerujem u vidovnjake, - rekao je nervozno.- Nema problema, - rekla sam podižui ruke u znak predaje i poklanjajui mu

svoj najbolji Bo Peep osmijeh. - Sretno u Kaliforniji i recite supruzi da posao medicinske

sestre može pronai bilo gdje. O, i ne brinite zbog k

eri. Prona

i

e nove prijatelje. Posebicezbog ljubavi prema glumi. Kalifornija je pravo mjesto za stanovanje ako želi postati glumica.

I još samo jedna stvar, - rekla sam pojaavajui intuiciju. - Vaša kua e biti prodana unutarmjesec dana. Kupit e je obitelj s vezama u vojsci. Obožavat e ono što ste sagradili iznadgaraže.

ovjek je ostao stajati na mjestu i dugo vremena me promatrao s razrogaenim oima irazjapljenim ustima, kad je netko iza mene rekao: - Hej, možete li se pomaknuti naprijed?Moram na WC.

Kad ga je glas protresao i vratio iz tog stanja iznenadnog šoka, ovjek se samookrenuo i izjurio iz aviona. Dopustila sam si samozadovoljni cerek i takoer krenula premaizlazu, ali sad puno smirenije i sporije. Probila sam se dalje kroz terminal i opazila Ellie.

Dozivala sam ju prolazei kroz terminal i onda smo jedna drugoj pale u veliki i snažnizagrljaj. - O, mili Bože! - rekla je odmii se od mene, ali i dalje me držei za ruku. -





Pogledaj kako si prekrasna! Nain na koji me odmjeravala natjerao me na smijeh od srca, a bilo je to prvi put u

posljednjih nekoliko dana. - Ja? A tek ti? - Ellie je od djetinjstva prava ljepotica. Visoka ielegantna, ima predivnu glatku kožu za nijansu- dvije tamniju od moje, krupne smee oi,dugu plavu kosu i osmijeh koji bi osvijetlio i najmraniju prostoriju.

Ona je jedna od onih osoba u koje je ugodno samo zuriti - jednostavno prelijepa na prirodan, zemaljski nain. Osobnost joj se savršeno slagala s izgledom i uvijek je imala horde prijatelja, podjednako i muških i ženskih. Oko nje su se svi odlino osjeali i imala jesposobnost pamenja svakakvih, pa i najsitnijih detalja iz tuih života, zbog ega smo se sviosjeali da je zaista zainteresirana za naše živote.

Uvijek sam joj govorila da bih, jednog dana kad odrastem, željela biti baš poput nje isada kada sam ju ponovno vidjela, ta želja se opet pojavila. - Bože, divna si!

- Zbog Eddiea, - rekla je, nasmiješivši se. - On je odgovoran za to.- Ima ga u boci? - pitala sam kad me primila za ruku i povela do prtljage.- Još bolje, - rekla je, vragolasto se osmjehnuvši. - Ima ga u obliku grickalica, a

ja sam uvijek gladna, ako kužiš.

Nacerila sam se. - Vidim da si ostala ona stara, luda Ellie.- Vidim da si d ostala ona stara dobrica Abby koja se lako rumeni.- Neke stvari se nikad ne mijenjaju.- Ali trebale bi! Idemo sad po tu tvoju torbu.ekale smo petnaestak minuta dok torbe iz mog aviona nisu poele stizati na pokretnu

traku. Ja sam pozorno zurila dolje, tražei veliki plavi koveg, kojega sam prepunila stvarima.- Evo ga, - rekla sam konano ga ugledavši.

- Hej, Abs?- Da? - rekla sam i primakla se pokretnoj traci.- Ne želim te uplašiti, ali onaj tamo tip, zlobno te gleda. - Premjestila sam pogled

s prtljage prema mjestu kamo je Ellie zurila i ugledala ovjeka iz aviona kojega sam prestravila. Kad su nam se pogledi susreli, nekoliko trenutaka me netremice promatrao prijenego što je nestao u gužvi. - Ljigavac, - rekla je Ellie kad se okrenuo.- Dovraga, što si mu uinila?

- Upoznala ga s mojom ekipom, - rekla sam i podigla koveg s pokretne trake.- Ah, - rekla je Ellie. - Pretpostavljam da mu se njihovo mišljenje nije svidjelo?- Ne toliko njihovo mišljenje koliko njihovo postojanje, - odgovorila sam s

osmijehom. - Svejedno mislim da sam mu dala dosta materijala za razmišljanje. Jesi spremna?- Ovuda, - rekla je i krenuli smo prema izlazu.

Nakon kratke šetnje, stale smo ispred njezinog sjajnog, novog Lexusa SC 430 i tihosam zazviždala od divljenja. - Posao se sigurno popravio u zadnje vrijeme, - rekla sam dok je

Ellie otvarala prtljažnik.- Dobro sam radila ove godine, - rekla je Ellie trljajui dlanove.- Vidim, - rekla sam kad smo ušle u auto. - Još uvijek voziš poput luakinje?- Postoji i drugaiji nain vožnje? - pitala je cerekajui se dok nas je odvozila s

parkirališta.Molila sam se dok smo skretali velikom, zabrinjavajuom brzinom prije nego što smo

se naglo zaustavile iza nekolicine automobila ispred ulaza u podzemnu garažu. - Što se tietvog smještaja, - poela je Ellie dok sam uzimala zraka kako bih se smirila. – Mogla biodsjesti u mom stanu, ali Eddiejeva sestra nam dolazi iz Utaha i gostinjska soba je njezina.Onda ostaje krevet na rasklapanje u dnevnom boravku, što je sasvim u redu za no-dvije, alinipošto za tjedan dana. Zato sam mislila da bi mogla spavati kod tete Viv.

- Ona je još živa? - pitala sam iznenaeno. Elliena teta Vivian zapravo je njezina prateta s oeve strane koja je, otkad je pamtim, živjela na kalifornijskoj obali. Tijekom ljeta,





Vivian bi dolazila kod Ellienih roditelja, izluivala njezinu majku i prema tati se ponašalakao prema djeaku kojega je odgajala nakon smrti njegovih roditelja kad je on bio samo šestgodina. Jednog proljea, prije Vivianinog godišnjeg posjeta Michiganu, pozvala je Ellie imene k sebi na tjedan dana. Još se sjeam predivne stare kue smještene na vrhu same litice,koja se oduprla tolikim uraganima i tropskim olujama. Prije pet godina, Viv se preselila u

Colorado jer joj je postalo zaista teško živjeti sama u svom starom domu.- Aha, još je jaka. ovjek po koliini energije koju ima nikad ne bi mogao

pogoditi koliko je stara; ta žena se ponaša kao da ima upola manje godina! I ako misliš da se pod stare dane smekšala, upozorit u te, ostala je jednako zla, ali pretpostavljam da eš se tiznati nositi s njom, - rekla je Ellie, namignuvši mi.

Nacerila sam se. Ako se neega sjeam o Vivian, onda je to injenica da nikad nijemarila za društvena pravila. Ako bi imala svoje mišljenje o bilo emu, definitivno ga se nijeustruavala izgovoriti. Oduvijek mi se sviala ta starica i zato sam spremna pokušati spavatikod nje. - U redu. Ionako nisam ljubiteljica kreveta na razvlaenje.

- Super. Što kažeš da prvo odemo k meni na klopu? Kad se najedemo, mogu teodvesti da se smjestiš kod tete Viv, ha? - rekla je Ellie dok je djelatniku garaže davala kartu i

sitni novac.- Zvui dobro... Mili Bože, Ellie! Jebeno uspori! - vrisnula sam kad nas je

brzinom munje izvozila iz garaže, proletjevši van na autocestu.- Opusti se, Abby. Pa neu nas ubiti, - rekla je i im je to izgovorila, dobila sam

užasan predosjeaj. Zadrhtala sam, potom još vrše stegnula sigurnosni pojas i objemarukama se snažno držala za kontrolnu plou, kao da mi život ovisi o tome.

U Ellien stan stigle smo za trideset minuta, a za itavo vrijeme vožnje vrištala sam odstraha. Iskoila sam iz njezinog auta skoro prije nego što se potpuno zaustavio i nula kako

bih dotakla dragu zemljicu. - Sigurnost! - rekla sam.- Uvijek dramatiziraš, - rekla je Ellie sr ano se nasmijavši i izlazei s druge

strane.

- Tko je tebe uio voziti? - zahtijevala sam, uspravljajui se.- Brat, zašto?- Pronai u ga i ustrijeliti! Ellie, jesi li registrirala auto kao smrtonosno oružje?Tada sam ula otvaranje Ellienih ulaznih vrata i muški glas je rekao: - Je li to mala

Abby Cooper?Okrenula sam se i razjapila usta. Ellien stariji i nevjerojatno zgodan brat Duffy, stajao

je na prednjem trijemu sa širokim osmijehom i rukama punim piva. - Da, - rekla je Ellieizvlai moj koveg iz prtljažnika. -I kaže da e te ubiti.

- Ve? Isuse, to je stvarno brzo. ak i za mene, - rekao je i još se šire nasmijaokad je predao piva nekome iza sebe, te se potom brzo spustio stepenicama.

Dok mi je prilazio, sabrala sam se - malo - i pogladila kosu.Duffyja poznajem oduvijek i jednako toliko dugo sam zacopana u njega. Kad sam ih prije trigodine posjetila, Duffy je bio na naftnoj bušotini u Kuvajtu, zaraujui gomilu love. Nisam gavidjela od svoje sedamnaeste, on je tada imao dvadeset jednu godinu i uope se ne sjeam da

je izgledao ovako dobro. - Hej, Duff, - rekla sam dok me grlio i snažno stiskao zbog ega samteško disala.

- Abster! - rekao je grlei me. - Isuse, koliko je prošlo... petnaest godina?- Manje - više, - rekla sam kad me pustio iz stiska i sad sam dobila priliku

promotriti ga izbliza. Duffy McGinnis je visok dobrih metar i devedeset, ima gustu i prekrasnu smeu kosu, koja se na vrhovima malo kovr a. Oi su mu tamnosmee, poputsestrinih, a put maslinasta. Ima smiješno široka ramena i uzak struk u kompletu s, koliko me

sjeanje služi, jednom od najboljih guza koja je popunila Levisice. Sad je puno snažnije graeod prije kako sam ga se sjeala i mišie ima na svim pravim mjestima. - Vježbao si? pitala





sam, posežui za njegovim bicepsom.Duffy je napeo miši i namignuo Ellie. - Vidiš? - rekao joj je. - Žene vole mišie.- Nemoj ga ohrabrivati, Abby. Ionako provodi previše vremena u teretani.- Ljuti se samo zato što i Eddiea vodim sa sobom, - rekao je položivši svoju

veliku ruku na moje rame i od Ellie uzeo moj koveg. - Idemo, dame moje, imamo puno kuu

ljudi koji jedva ekaju upoznati vidovnjakinju.Krajikom oka sam pogledala Ellie. - El... - promrmljala sam.- Možda mi se omaklo pred nekolicinom prijatelja, ali obeavam ti, ako te itko

bude gnjavio, ja u ga se riješiti.Oduvijek zazirem od upoznavanja novih ljudi u privatnom životu, koji prethodno

znaju ime se bavim. Što rei? Budui da sam cijeli svoj život ‘druk ija’, s godinama sam postala iznimno osjetljiva.

Ellie i njezina obitelj su jedini ljudi koje nisu dramatizirali i radili frku zbog mojih posebnih sposobnosti. Elliena majka, Nina, posjela me jednog dana kad sam imala sedamgodina. - Abby, - rekla mi je, - znaš da mnogi ljudi ne vole u svom okruženju imati nekoga

poput tebe. Ali želim da znaš kako mi razumijemo da si posebna, pametna i nadarena. Ako

ikada poželiš doi k nama i uti koliko volimo tebe i tvoj dar, samo pokucaj na naša vrata. Uredu?

Nikad nisam zaboravila dobrotu gospoe McGinnis, kao niti toplinu kojom me tacijela obitelj prihvatila.

Duffy je išao sa mnom do ulaznih vrata i otpratio me do Ell iena stana, odlažui mojkoveg pokraj stubišta i okrei se sa mnom prema punoj sobi stranaca, objavio je: - Hej,ljudi, ovo je Abby Cooper. Abby, upoznaj se.

Progutala sam knedlu i mnogobrojnim oima, uprtim direktno u mene, stidljivomahnula i svi su mi uzvratili pozdrav.

- Hajde, Abby, - rekla je Ellie. - Upoznat u te sa svima. Duff, zovi nas kad burgeri budu spremni.

- Daj mi još deset minuta, El, - rekao je Duffy kad me pustio i pošao premadrugoj strani stana.

- Duffy dobro izgleda, - rekla sam nonšalantno kad mi je Ellie primila ruku iuvela u dnevni boravak.

- Aha i opet je solo, - rekla je i postrance me pogledala.- Što se dogodilo s Rachel?- Napucala ga je, baš kao što si i rekla da e se dogoditi na onom itanju koje si

mi radila prije godinu dana.- O, da! Sjeam se tog itanja. Pa sjeam se da si rekla kako se stvarno zaljubio u

nju. Što se dogodilo?-

Sjeaš se da si mi rekla kako

e se nešto o nekakvom putovanju isprije

itiizmeu Duffyja i njegove djevojke? - Nisam se sjeala, ali svejedno sam potvrdno klimnula

glavom. - Prevarila ga je s pilotom, - rekla je Ellie.- Ma daj! - rekla sam iznenaena tim pogotkom.- Bilo je užasno, Abby. Tada su ona i Duffy ve živjeli zajedno i svi smo

pretpostavljali da skuplja hrabrost za prošnju.- Kako je saznao?- Mama je u jednom restoranu vidjela Rachel i muškarca u pilotskoj uniformi

kako se ljubakaju i to ispriala Duffyju. Dok se vratila, izbacio joj je sve stvari na travnjakispred kue.

- Uvijek je bio ovjek od akcije, - rekla sam, pogledavajui van kroz kuhinju

gdje je Duffy sa skupinom muškaraca stajao pored roštilja.- Znaš li da je sad šerif?





- Što? Ranjavanje u Kuvajtu nije mu bilo dovoljno bolno?Ellie se nacerila. - Znam. Kunem ti se da e jednog dana mama zbog njega doživjeti

sr ani udar.- Gdje ti je mama? - pitala sam, pogledavajui po boravku.- S tatom u klubu. Žele ujutro dorukovati s nama. Posebno mama koja te ne

može doekati. Nasmiješila sam se i upravo namjeravala komentirati, kad je netko pored mene rekao:- Pa, nemoj ju udaviti, Ellie. Dopusti svima da se pozdrave s njom.

Okrenula sam se i ugledala veoma lijepu crvenokosu, malo višu od Ellie, koja mi nudi pladanj s delicijama. - Bok, - rekla sam, uzimajui pladanj. - Sve ovo za mene?

- Da, Ellie je sve pripremila i jako je ukusno. Ja sam Sara, jedna od djeveruša.ujem da si nas došla spasiti kako ne bismo morali imati dodatnog djevera.

- Hvala Bogu na tome! - izjavila je Ellie. - Kunem se, kad uhvatim Ginu, zavrnutu joj onaj tanki vrat!

- Uostalom, što se dogodilo s Ginom? - pitala sam.- Otišla je za bivšim dekom, - rekla je Sara.

- Toliko o njezinom karakteru. A iako sam popizdila što je izabrala baš ovovrijeme da to napravi, potajno se ponosim njome jer to nimalo ne nalikuje Gini, - komentirala

je Ellie.- Ginin deko se prije dva mjeseca preselio u Kaliforniju, - objašnjavala je Sara.

- Pozvao je i nju, ali ona je odbila. Gina trenutno mari samo za svoju karijeru. Uglavnom,tjednima joj je slao cvijee, uporno je zvao na telefon i molio da ve jednom da otkaz i doek njemu. Zatim je jednog dana cvijee prestalo dolaziti i telefonski pozivi su se sveli na nulu itada je Gina odluila da ne može živjeti bez njega. I Kelly... ona je ona tamo, - rekla je Sara,

pokazujui na krhku brinetu pored kamina, - jedne noi je vrlo kasno primila telefonski pozivod Gine. Ukrcavala se na avion za Kaliforniju i nije znala kada niti hoe li se uope vratiti.

- Opa, - rekla sam. - Za to su potrebna muda. Nadam se da e uspjeti riješiti probleme i ostati zajedno.

- Svejedno bi bilo jako lijepo da je saekala dok vjenanje proe, - rekla je Ellie.- Ona je jedna od mojih najboljih prijateljica i još ne mogu vjerovati da e propustitinajvažniji dan mog života.

- Bit e duhom s nama, draga, - rekla je Sara i ima neega u tome što jeizgovorila, jer sam u glavi zaula glasan alarm.

Lagano sam nakrenula glavu, pokušavajui se fokusirati na poruku koja mi dolazi krozintuiciju, ali upravo tada je Duffy sa stražnjih vrata najavio: - Veera je gotova! - i Ellie mezgrabila za ruku. - Hajde, Abby. Sjedni pokraj mene. Eddie e doi tek kasnije... smjena mutraje do devet i bit u usamljena. Možeš mi praviti društvo.

-

Može, - rekla sam dok smo se kretale prema kliznim staklenim vratima. - Vaniemo jesti? - pitala sam ugledavši golemi stol za piknik s ve postavljenim tanjurima i priborom.

- Ne brini; vani je još ugodno toplo, a oko stola smo postavili i par grijalica.Vjeruj mi, u kaputu ti nee biti nimalo hladno.

Nasreu, Ellie je bila u pravu i kad su svi sjeli za stol, predstavila me. Klimala sam prema svakom novom licu, koncentrirajui se na pamenje njihovih imena. Bilo je još samotri djeveruše osim mene i s olakšanjem sam zamijetila da imaju lako pamtljiva imena:Kelly, Sara i Christina, i svaka od njih mi se smiješila dok me Ellie predstavljala.

Kad je upoznavanje prošlo, svi su napunili svoje tanjure s hranom i slušali Duffyja,koji je sjedio nasuprot mene i zabavljao sve prisutne s priama iz našeg divljeg djetinjstva.

Priao je o stvarima koje sam skroz zaboravila, kao na primjer kad sam zaglavila na krovunakon što me Duff izazvao da se popnem s prozora i potom ga zaklju ao istog trena kad sam





se okrenula. Kao i onaj sluaj kad je pao s kuice na drvetu iz susjednog dvorišta i slomioruku. Svima je jasno dao do znanja da je ‘mala Abby Cooper prva otr ala po njegovumamu’, iako nije bila nigdje ni blizu kad je pao. Nikako nisam mogla znati da je slomio ruku,ali prva sam podigla uzbunu.

Bio je u pravu. Sjeam se da sam bila tri kue dalje, u podrumu Brittany Johns, igrale

smo ovje e ne ljuti se! zajedno s Ellie, kad sam iznenada skoila i uzviknula: - Ellie! Brat ti je ozlijeen! – Ubrzo nakon tog incidenta, gospoa McGinnis mi je održala govor omojoj posebnosti.

Poslije veere smo svi pomogli u spremanju posua, a Ellie je bila zaposlena u kuhinjis dovršavanjem deserta. Tada sam dobila priliku malo pregledati njezin stan, kojega su ona iEddie kupili prije godinu dana.

Odlutala sam do stubišta i pogledala niz hodnik. Zid uz stubište prekriven je pravomgalerijom uokvirenih fotografija. Odjednom sam se penjala gore, polako zbog pomnoggledanja fotografija Ellie, Duffa, njihovih roditelja i prijatelja. Objesila je i par fotografija nakojima smo bile nas dvije dok smo bile djeca i zato sam prasnula u smijeh.

Na otprilike treini stubišta, zastala sam i zagledala u fotografiju Ellie s još jednom

lijepom plavušom. inilo se da je nedavno snimljena - Ellie ima sadašnju frizuru i ostala samzateena, jer je lice ljepotice pokraj Ellie bilo plosnato, plastino jednodimenzionalno.Tako znam kad je netko preminuo. Kad god vidim fotografiju osobe koja više nije živa, doimase spljoštenom pored osobe koja je živa. Pregledala sam ostale fotografije i pronašla istu tuženu na drugoj slici s Ellie i grupom prijatelja na skijanju o kojemu sam ula toliko pria. Akose tono sjeam, fotografija je snimljena prošlog Božia.

Pretražila sam svoje memorijske elije. Ellie i ja smo se telefonski ule barem jednomu par mjeseci i dopisivale se najmanje jednom u dva tjedna. Ne mogu se sjetiti da mi je prialao prijateljici koja je umrla.

- Tu si, - ula sam s dna stubišta.Okrenula sam se i nasmiješila Duffyju.

- Ellie je skoro gotova s desertom. Želiš li malo?- Naravno. Hej, Duff? - rekla sam, okrei se ponovno prema fotografiji.- Da? - rekao je, uspevši se na par stuba.- Tko je ova Elliena preminula prijateljica?Duffy je nakrenuo glavu i smiješno me pogledao, potom prebacio pogled u smjeru koji

sam pokazivala i rekao: - Uf, to je Gina, naša odbjegla djeveruša. Netko ti je rekao da jeumrla? Jer sam uvjeren da e ju Ellie ubiti kad se vrati u grad.

Naglo sam uvukla dah. - Ovo je Gina? - pitala sam promuklim glasom.- Tako je. Slatkica je, ha?Sjela sam na jednu stepenicu i zagledala se u fotografiju, žarko želei promijeniti ono

što jasno vidim, natjerati prizor da se podeblja i postane kao i svi ostali na fotografijama. - O,Bože... - rekla sam.- Abby, jesi dobro? - pitao je Duffy, uspinjui se ostatkom stepenica i nuvši

ispred mene sa zabrinutim izrazom na licu.- Duff... - rekla sam s moleivim pogledom. - O, Bože, Duff...- Abby, priaj, - rekao je, gladei mi ruku. - Reci mi što se dogaa?- Gina... ona je... ona...- Hej, ljudi! - rekla je Ellie s dna stubišta. - Hajde, desert samo što nije... Abby?

Jesi dobro?- Jesam, - brzo sam odgovorila. - Mislim da se radi o promjeni nadmorske visine

ili tako nešto. Možda mi samo treba malo zraka. Duffy, hoeš li me ispratiti van?

- Naravno, - rekao je Duffy, zadržavši pogled na meni. - Ellie, nemoj nas ekati.Vraamo se za par minuta.





- Mogu li kako pomoi? pitala je Ellie kad smo se spustili u prizemlje, a ja samse za to vrijeme naslanjala na Duffyja i uporno izbjegavala njezin pogled.

- Ne, - uspjela sam izgovoriti. - Stvarno mi samo treba malo zraka.Duffy i ja smo izašli van i drhtavim koracima se spustili niz prilaz. Dok smo hodali,

držao me za ruku, ja sam teško uzdisala, pokušavajui se sabrati. Kad smo stigli do ceste,

sjela sam i rukama prekrila lice. - Ma daj, Abster. Reci o emu se radi? - pitao je Duffy,sjedajui pokraj mene.- Imam taj talent, - rekla sam i dalje držei ruke preko lica.- Vidovnjakinja si, - ponudio je kad sam zastala.Podigla sam glavu. - Da, ali radi se o još neemu. Mogu pogledati fotografiju i znati

kad je netko mrtav. A kad sam pogledala u Gininu fotografiju...- Mrtva je? - pitao me Duffy s vrlo uzrujanim licem.Potvrdno sam klimnula glavom. - Da. Žao mi je, ali takvom je vidim na svakoj

fotografiji. Znam da zvui ludo, ali Duff, jednostavno znam da nije živa.- Isuse. - Prošao je prstima kroz kosu, potom pogledao prema kui. - Ellie e se

slomiti. Njih dvije su bile veoma bliske.

- Slušaj, - rekla sam, hvatajui ga za ruku. - Ne možeš joj rei dok se neuvjerimo. Moramo priati s njezinim dekom. Možda se u Kaliforniji dogodila prometnanesrea ili nešto drugo za što mi ovdje još nismo uli.

- To misliš?- Još nisam ni pokušala pitati intuiciju kad sam saznala da je mrtva. Idemo

razgovarati s njezinim dekom i pokušati dobiti neke odgovore, u redu?Duffy me toliko pozorno promatrao da sam doživjela trenutak posebne samosvijesti. -

Jesi sigurna? - konano me upitao.- Jesam li sigurna da u saekati prije nego što kažem Ellie ili da je Gina mrtva?- Oboje?Teško sam uzdahnula. - Jednostavno znam da je Gina mrtva. Ali zbog jednog postotka

mogunosti da se moja antena poljuljala zbog promjene nadmorske visine, mislim da bismotrebali saekati potvrdu prije nego što išta kažemo. Mislim, ipak je ovo tjedan Ellienavjenanja.

- Isuse, - rekao je i stisnuo mi ruku. - U redu. Hajde. Osobno u te veerasodvesti k teti Viv. Ako te Ellie sad vidi, znat e da nešto nije u redu. - Ustao se i poveo me sasobom. Poeli smo hodati prema sjajnom crvenom Mustangu kad je svjetlo presjeklo tamuna prilazu. Oboje smo zastali kad se iza Ellienog zaustavio drugi auto.

Visok, zgodan muškarac, izašao je van i mahnuo Duffyju. - Hej, strance, je li zabavagotova?

Duffy mi je stisnuo ruku i poklonio mi brzi pogled kojim je rekao: ‘Drž’ se’, dok je

odgovarao: - Hej, Eddie. Ne, zabava je još u tijeku. Stigao si tono na desert... mislim da jeEllie napravila svoj poznati kola od breskve.

- Moj omiljeni, - rekao je Eddie i poeo nam prilaziti. - Bok, - rekao mi je i pružio ruku. - Ti si sigurno Abby. Ellie i Duff su mi ispriali o tebi.

- Drago mi je, Eddie. - Rukovala sam se s njim i dala sve od sebe kako bih prekrila svoju potresenost.

- Ulazite unutra? - pitao je, okrenuvši se prema vratima.- Abby se ne osjea dobro pa u ju odvesti teti Viv da se odmori.- Hoeš da te pregledam? - pitao je Eddie, okrei se nazad.

Tek sam tada upila njegove kirurške vještine i prisjetila se da radi u bolnici kao kirurg.- Ne! - rekla sam i zatim odmah ponudila. - Mislim da je samo umor u pitanju.

- Uh... u redu onda, - rekao je Eddie, pomalo zapanjen mojoj poetnomreakcijom. - Slušajte, rei u Ellie da ste otišli k teti Viv.





- Dok ju ja smjestim u auto, možeš li, molim te, donijeti njezin koveg, stoji pored stubišta? - pitao je Duffy i okrenuo se prema vratima suvozaa.

Par minuta kasnije, bili smo na sigurnoj udaljenosti od Elliene kue, okrenula sam se prema njemu i rekla: - Zaboravila sam koliko ljubazan možeš biti.

- Molim? - rekao je Duffy, postrance gledajui.

- Ljubazan. Sjeam se jednog ljetnog poslijepodneva kad me Chris Newburghgurnuo i oderala sam koljena i tad si se zatr ao na njega i prebio ga. Zatim si me podigao s tla,odnio kui i na oba koljena stavio lijek i zavoj.

- Uvijek si bila mala mršavica. Jedva da si bila teža od moje make, - rekao jeDuffy s cerekom.

- I, kakav je plan? - pitala sam, opet mijenjajui temu.- Dvaput sam bio u društvu s Gininim dekom. Zove se Mark Weaver i znam da

je otišao raditi za Microsoft. Sutra u ga potražiti, pokušati stupiti u kontakt s njim i vidjetizna li on što se dogodilo Gini... mislim, ukoliko je s njim sve u redu.

Trezveno sam klimnula glavom i rekla: - Nisam uope uzela u obzir mogunost da imse oboma nešto strašno dogodilo.

- Mogu poeti s njim i vidjeti kamo e me to odvesti. Ginini roditelji žive negdjeu Europi... u Švicarskoj mislim, i zato bi moglo biti teško doi do njih. Ali ako ne uspijemo

pronai Marka, onda emo morati smisliti kako od Ellie izvui informacije o Gininimroditeljima bez da podignemo ikakvu paniku, isto da provjerimo jesu li se u zadnjih par danauli sa k erkom.

- Znaš li kad se Ellie zadnji put ula s Ginom?- ule su se dan prije nego što je pobjegla u Kaliforniju, znai prošlog utorka.

Ellie ju zove svakog dana i ostavlja poruke, ali Gina joj se još nije javila. Koliko poznajemGinu, to nije ništa neobino za nju. Poznata je po neuzvraanju poziva. I ja sam ponekadtakav.

Teško sam uzdahnula i utonula dublje u sjedalo, razmišljajui kako je ponekadodvratno biti vidovit. Uvijek sam prva primala loše vijesti. Prva koja je znala kad e se neštoizjaloviti. Istina, i dobre vijesti sam prve primala, ali svejedno, s vremena na vrijeme bilo bilijepo, poput svih ostalih, biti iznenaen.

- Stigli smo, - rekao je Duffy prekidajui mi misli kad smo prilazili na kružni prilaz ljupke kuice. - Vidim da je teta Viv pustila ptice van, - dodao je, priajui o šest plastinih flaminga poslaganih po Vivinom travnjaku, svi su stajali na jednoj nozi.

- Tropsko ozra je, - rekla sam kad smo se zaustavili i otvorili vrata.- Potpuno ludo, ako se mene pita, - rekao je Duffy upravo kad su se otvorila

ulazna vrata i pojavila se mala, pognuta ženica.- Jesi to ti, Duffy? - zauo se cvrkutavi glas.-

Bok, Viv, - povikao je Duffy, odlazei do prtljažnika po moj kov

eg. - Doveosam ti malu Abby Cooper, - rekao je, namignuvši mi.

Vivian je zaškiljila prema meni. - Više nije mala, Duffy. Možda trebam na preglediju.

Potisnula sam potrebu za smijanjem dok sam se kretala prema njoj. - Drago mi je štote vidim, Vivian. Kako si?

Nasmiješila mi se i rekla: - Dosta dobro. Iako moj unuk misli da sam skrenula s uma, -dodala je, s dragošu gledajui Duffyja.

- Ma daj, Viv, previše si laskaš, - šalio se.- A ti se trebaš ošišati, - rekla je, dobronamjerno ga ubovši laktom pod rebra. -

Ostaješ? - pitala je kad je u hodniku odložio moj koveg.

- Volio bih da mogu, ali tada bih ti samo dao dobru priliku da me možeš gnjavitio tome kako živim savršen život neženje i zato u ipak dati petama vjetra.





- Prestar si da budeš sam, - nabrajala mu je Viv, ne shvaajui Duffyjevsarkazam.

- Prihvaam struan savjet ne tako stare osobe, - rekao je Duffy i, iako nisamhtjela, ipak sam se morala nasmijati.

- Nemoj ga ohrabrivati, - rekla je Viv, ukorivši me.

- Oprosti, - rekla sam i proistila grlo.- Što je s onom dragom djevojkom s kojom si se viao; kako se zove?- Vrijeme je za polazak, - rekao je Duffy i sagnuo se kako bi poljubio svoju

pratetu.- Ako budeš predugo ekao, plivai e ti oslabjeti i neke uspjeti plivati, - rekla je

Vivian i potapšala ga po guzi. - I što eš onda? Nijedna se nee htjeti udati za muškarca kojiima spore plivae. Žene žele snažne i prodorne muškarce, znaš.

- Sretno, - rekao je Duffy i poljubio me u obraz; potom se okrenuo i bez pogledavanja unazad, otišao do svog auta.

Vivian je zatvorila vrata kad je otišao s prilaza i iziritirano dodala. - Taj nee nikadnauiti. Daj sad da tebe pogledam, - rekla je, uspravljajui se koliko god je mogla.

Usprkos sebi, i ja sam se još više uspravila tako da je ona djelovala manjom. - Kakoizgledam? - pitala sam.

- Užasno. Što se dogodilo?Ramena su mi se spustila. - A što sve nije, - rekla sam bez oklijevanja.- Problem s muškarcem, - rekla je Viv i zaklimala glavom u znak razumijevanja.

- Preporuila bih ti Duffyja, ali poznam ga, a ti mi se svi aš - rekla je, namignuvši mi. Nacerila sam se. - Ista stara Viv.Zamahnuvši rukom, pozvala me u dnevni boravak i upitala: - Još onako vidiš?- Bilo je tako zadnji put kad sam provjerila, - rekla sam za sobom povlai

koveg.- Dobro za tebe. Oduvijek smo znali da si posebna. Imam dvije sobe i možeš

birati. Moja spavaa soba je na onoj strani, ali moram biti iskrena i priznati da užasno hr em.Vjerojatno eš se bolje naspavati ako budeš bila na drugoj strani kue.

- Smjesti me gdje god želiš, meni je svejedno, - rekla sam, pogledavajui njezinnamještaj i pokušavajui se suzdržati od grimasa. Vivin dnevni boravak bio je potpuno

pretrpan namještajem. Kao da je sadržaj kue vrijedio više od same kue.- Morala sam malo napraviti reda, - rekla je Viv, pokazujui na dnevni boravak.

- Riješiti se svakojakog sranja. I ti se zanimaš za onaj feng shui? Pokušavam kuu boljeurediti kako bih omoguila bolji protok pozitivne energije. Vidiš ovo? - Pokazala je prstom navrlo usku stazicu koja je kružila oko kaua, stolaca i stolova poredanih jedno uz drugo u

jednoj prostoriji. - To je moja energetska rijeka. Vidiš kako se uvija i previja oko namještaja?

Tako se dobije dobar chi. - Ah, - rekla sam, oajniki pokušavajui zatomiti cerek. Prostorija je energetskakatastrofa, ali nema šanse da u ja biti ta koja e joj to rei.

- Da, itala sam knjigu o tome. Pa, ne baš cijelu knjigu. Možda samo poglavlje,ali mislim da sam shvatila. Uglavnom, tvoja soba je ovdje. - Izašla je iz dnevnog boravka i

pošla niz hodnik.Zastale smo na samom kraju hodnika, odmah pored praonice rublja i Viv je otvorila

vrata. - Stigle smo. Ovdje bi ti trebalo biti udobno.Sa strahom sam pogledala unutra preko njezine glave. Nemam pojma što je Viv

inila s onim namještajem kojega je izbacila iz dnevnog boravka. Ostala sam ugodnoiznenaena zamijetivši da u sobi stoji samo veliki krevet, dva nona ormaria, polica za

knjige, ogledalo i stoli. Ispred svakog zida stajalo je nešto i nema šanse da hodam ovuda pomraku bez da ozlijedim pokoji nožni prst. - Odlino, hvala ti, Viv.





- Rano se ustajem, - rekla je i okrenula se prema hodniku. - Kupaonica je uovom smjeru ako ti zatreba.

Uzvratila sam joj osmijeh, zaklimala glavom i mogla sam se samo nadati da u bitiupola ekscentrina kao ona kad doem u zlatne godine. S uzdahom sam povukla prtljagu usobu i poela se raspakiravati. Nakon što sam objesila odjeu, koja se nije previše zgužvala,

izvadila sam iz torbice mobitel i zagledala se u njega. Nije bilo novih poziva. Namrštila samse, zatim otipkala broj i ekala dok je zvonilo.- Halo? - rekla je Cat, moja sestra.- Hej, ja sam, - rekla sam.- Hej, curo, - Cat se nacerila. - Živa i zdrava stigla u Denver?- Aha. Kad ono dolazite ti i Tommy?- U utorak. Ellie je rekla da mogu povesti i deke.- Odlino. Nedostaju mi i voljela bih ih vidjeti. - Nastala je pauza na Catinoj

strani i na trenutak sam pomislila da je pukla linija. - Cat? Još si ovdje?- Jesam. Uf, Abby, moram ti nešto rei, ali ne želim da se ljutiš na mene.Opa. Reenice koje poinju na taj nain nikada ne završavaju dobro, posebice kad je

Cat u pitanju. - Ne mogu doekati da ujem. Što si napravila?ula sam Cat kako duboko uzdiše i potom je rekla: - Možda mi je izletjelo pred Claire

i Samom da se Ellie ovog vikenda udaje.- Molim?! - Claire i Sam su moji roditelji... mislim, biološki.

Imali smo udnu vezu s laganim usponima i velikim padovima i s godinama se stvari nisu popravljale. Ako znaju da se Ellie udaje, pronai e nain da nepozvani upadnu na zabavu.

- Abby, morala sam! - ustajala je Cat. - Ve dva mjeseca žive u mojojgostinjskoj kui i doslovno su isisali život iz mene! Moram ih maknuti odavde!

Odmakla sam slušalicu od uha i frustrirano protrljala lice. Kad sam izbrojila do deset, prinijela sam slušalicu na uho i rekla: - Catherine Cooper-Masters, toliko mi ideš na živce da bih te mogla odalamiti po glavi! Znaš da su sigurno ve rezervirali let. Stižu ovamo zadvadeset etiri sata!

- Ne nego za etrdeset osam, - rekla je preplašeno.- Ubit u te, - rekla sam.- Abby, nisam imala drugog izbora! Morala sam ih ukrcati na avion. I ovako

barem nakon vjenanja mogu sjesti na avion za Južnu Carolinu i konano e mi se životvratiti u normalu.

- Kako znaš da se nee vratiti u Boston? - zahtjevno sam upitala.- Zato što sam im ja kupovala karte. Bio je to jedini nain da se osiguram da e

konano otii svojoj kui. A znaš da su i preškrti da si sami plate drugu kartu.- Ubit u te... Catherine.-

Ma daj, Abby! Budi razumna...- Da, baš, - planula sam i naglo prekinula liniju. Ovo je katastrofa.Zadnji put kad sam bila u neposrednoj blizini roditelja, razmišljala sam o alkoholizmu kaosvom moguem novom hobiju. Izluuju me s lažnom naklonošu i roditeljskom ljubavlju u

javnosti i ledenim ponašanjem nasamo. Sama spoznaja da e uskoro doi, pobudila je u menisve one užasne i bolne osjeaje koje sam imala kao dijete. I Cat je to morala znati i samo zatošto ih je ona željela skinuti s vrata, ja moram patiti. Neko vrijeme sam se prevrtala po krevetui konano se razodjenula, uvukla se u majicu i hlaice i ušla pod pokrivae. S obzirom kolikosam bila iscrpljena, san mi je teško dolazio na oi.





IV. Poglavlje

- Abby-gabby! Abby-gabby, doi do telefona! - ula sam topli ženski glas kako

me budi iz sna. Znam taj glas i znam nadimak, ali moj uspavani mozak sporo je povezivao. -Hajde, Abigail, probudi se i doi na telefon! - opet je povikala.Jedva sam se uspjela razbuditi i podii jedan umoran kapak, pogledavajui po sobi

koju nisam prepoznala. Naglo sam sjela na krevet i pokušala se sjetiti gdje se nalazim. Pogledmi je odlutao na fotografiju s druge strane sobe, na kojoj su bili Ellie i Duffy dok su bili klincii odjednom se sve posložilo... osim glasa koji me probudio. Zvualo je kao da dolazi izhodnika i, iako sam znala da je nemogue da vlasnik glasa bude ovdje, svejedno sam se ustalai provjerila. Otvorila sam vrata sobe i umalo naletjela na Vivian. - Oh! - zateeno sam rekla. -‘Jutro, Viv.

- Telefon je za tebe, - rekla je, gurajui mi telefon pod nos.- Hvala. Jesi li me ti zvala da doem na telefon? - pitala sam, razmišljajui kako

je, zaboga, ona znala poseban nadimak kojim me zvala jedino moja pokojna baka.- Nisam. Javila sam se u kuhinji i donijela telefon ovamo.

Namjeravala sam pokucati na vrata kad si ih sama otvorila.- Sigurno me nisi zvala? - opet sam pitala, uvjerena da me netko iz hodnika

dozivao.- Sto posto. Ne budi sad nepristojna, curo; priaj s Ellie. - S time se okrenula i

odšetala niz hodnik.Zarumenila sam se i stavila slušalicu na uho kad sam se okrenula prema sobi. - ‘Jutro,

El.- Dobro jutro, Abs. Trbuh ti je danas bolje?- Ha? - pitala sam.- Eddie je rekao da te Duffy odvezao k teti Viv zbog bolova u trbuhu. Nadam se

da ti nije naškodilo nešto što si pojela.- O, da, dobro sam, - rekla sam, prisjeajui se sinonje veeri. - Mislim da je

problem bio zbog putovanja. Reci, što se dogaa?- Pa, mama i tata te stvarno žele vidjeti, zato sam mislila da bismo mogle danas

zajedno dorukovati. Što kažeš da te pokupim za sat vremena i da odemo k njima u klub nadoruak?

- Bit u spremna, Freddy.Ellie se zacerekala. - Nemoj rei Viv da emo jesti u klubu. I ona e željela poi, a

zadnji put kad je jela s nama, ukrala je veinu hrane sa švedskog stola i nešto pribora za jelo.

Mami je bilo strašno neugodno.- Nema problema. Vidimo se za sat vremena.Prekinula sam liniju, uzela odjeu i krenula prema kupaonici, gdje sam se dugo

tuširala i potom kovr ala svoju dugu kosu. Izašla sam sat vremena kasnije, odjevena u suknju boje okolade do lanka, bež pulover bez ramena labavo privršen remenom boje okoladei odgovarajuim smeim izmama. Dok sam se vraala u sobu po torbicu, krajikom oka samugledala Viv odjevenu u najbolju nedjeljnu garderobu, s velikom torbom preko ruke i nosom

pored zastora dok je provirivala na svoj prilaz.- Krenula si van? - pitala sam uobiajeno.- Da. Pretpostavljam da te Ellie vodi u klub svojim roditeljima i nipošto ne želim

propustiti dobru gozbu. Kod njih su najbolja rebrica u gradu.

Ups. - Zašto misliš da idemo u klub? - pitala sam.Viv je odmakla nos od zastora i okrenula se prema meni. - Prestani srati, Abigail.





Prokleto dobro znam kamo idete i nema šanse da u ostati ovdje. Osim toga, dobro bi midošlo malo novog pribora za jelo. Znaš li kakav oni pribor imaju? Prošli put sam uspjela uzetisamo dva kompleta. Zakljuila sam da mi trebaju još najmanje dva da upotpunim kolekciju. -Prije nego što sam dobila priliku negodovati, obje smo zaule šuštanje kamena na prilazu. -Evo naš taksi! - izjavila je Viv i izletjela van takvom brzinom da sam se zaprepastila kako se

jedna devedesetjednogodišnjakinja može kretati.Otišla sam u spavau sobu, zgrabila kaput i torbicu te potr ala za Viv. Kad sam izašla,Viv je povlaila kvaku Elliena auta i glasno vikala: - Eleanor McGinnis, otvaraj ta vrata!

Ellie je bila u autu i kroz mali otvor prozora ula sam ju kako vie: - Teta Viv, molimte! Ne mogu te povesti! Nema mjesta!

Viv je prestala povlaiti za kvaku na vratima tek toliko da pogleda kroz prozor uunutrašnjost Lexusa. - Mogu stati na stražnje sjedalo! - povikala je i opet poela povlaitikvaku.

- Teta Viv, urazumi se! - rekla je Ellie povišenim tonom. – Mama e me ubitiako se pojavim s tobom. Sjeaš se što je bilo prošli put?

- O, molim te, kao da e one ulizice zbog te sitnice otkazati lanstvo tvojim

roditeljima, - rekla je Viv. - Danas u biti dobra, obeavam! - Lažeš, lažeš.. .o i mi mažeš... - Vivian, - rekla sam, stojei iza nje. - Što ako ti obeam da u ti donijeti nešto sa

švedskog stola? Želiš li itav pladanj rebaraca?- Ne potkupljuj me, Abigail! - planula je. - Idem i kraj prie. Radi se samo o

tome da me vas dvije možete povesti ili u doi taksijem. Ali ako budem morala doitaksijem, neu se lijepo ponašati.

Ellie i ja smo jedan trenutak razmjenjivale poglede kroz prozor, odvagujuimogunosti, kad je Ellie konano otkljuala vrata i Viv uskoila unutra... i to na prednjesjedalo. Kad se udobno smjestila, pogledala je prvo mene, onda i stražnje sjedalo kao da jetim pogledima rekla: ‘Neeš valjda natjerati staricu da ode na stražnje sjedalo,

zar ne?´ Zakolutala sam oima i upitala: - Viv, možeš li barem pomaknuti sjedalo naprijed

kako bih se mogla ugurati odostraga?- Nema nikakvih problema, - rekla je suho i pritisnula tipku sa strane sjedala

kako bi se pomakla i napravila mjesta za mene.- Oprosti, žao mi je, - rekla je Ellie dok sam sjedala odostraga.- Nema problema, - rekla sam. - Ali samo da znaš, sama je pogodila kamo

idemo. Nisam joj rekla ni rije, kunem se.- U autu sam, znaš, - rekla je Vivian, zatvarajui vrata. – ujem te!- O, itekako smo svjesni da si s nama, - bebnula je Ellie i upalila motor. - Možda

bi se željela zavezati, Viv. Znaš kako vozim.-

Vražja sigurnost. Daj da vidimo što ova bebica može! Nagazi!Stigli smo u Valley Hill country klub petnaest minuta kasnije. Dok sam se uspravljalaiz pognutog i presavijenog položaja sa stražnjeg sjedala, pitala sam se je li možda prerano zanaruivanje alkohola. - Jesi li dobro? - pitala je Ellie dok smo ulazile.

- Malo zgr eno, ali sve je u redu. I, što e sad biti? - pitala sam, pokazujui prema Vivianinim leima dok se polako uspinjala stubama, a kopa velike torbe ve je bilaotkopana i spremna za akciju.

- Kao u Zoni sumraka, - rekla je Ellie s uzdahom. - Mama e poludjeti.- Možda e se Viv dobro ponašati, - ponudila sam, ali im sam izgovorila te

rijei, osjetila sam težinu na lijevoj strani tijela – moj znak za Možeš samo sanjati. - Idite vas dvije, - rekla je Viv preko ramena. - Moram napudrati nos. Ovdje

imaju najbolje male sapune, - dodala je otvorivši svoju torbu i odlutavši kroz vrata na kojima je pisalo: DAME.





- Abby, htjela sam te pitati nešto... - rekla je Ellie dok smo prolazile predvorjem.- Znam da si umorna od puta i drugih stvari, ali pitala sam se bi li mi kasnije mogla održati

jedno itanje?- Naravno, - rekla sam bez oklijevanja. Jedna od sjajnih stvari u životu

vidovnjakinje jest injenica da svoj dar možeš pokloniti najbližim ljudima u svom životu.

Zbog toga su Boži i roendan vrlo zahvalno vrijeme.- Lutkica si, - rekla je blagonaklono. - Samo želim znati da emo Eddie i ja biti

sretni. Mislim, znam da emo biti, ali bilo bi lijepo uti to od tebe... O, gledaj! Eno mama itata!

Dok je Ellie priala o svom životu s Eddiejem, zaula sam nevjerojatno glasnozvonjenje intuicije. Pokušala sam se koncentrirati na poruku koju primam, ali omeo me

pogled na Elliene roditelje. Zakljuivši da joj jednostavno i kasnije mogu održati itanje i tadauti ovu poruku, odgurnula sam je u stranu i požurila pozdraviti Ninu i Jimmyja McGinnisa.

Nina je široko otvorila ruke i potr ala mi u zagrljaj. Snažno sam je stisnula i potom seodmakla za korak kako bih je promotrila. Nina je bila otprilike visine poput moje sestre Cat,oko metar pedeset. Bila je punašna i u oima je imala vrckavi sjaj. Prava Islananka, još

je priala s naglaskom. Nije se puno promijenila koliko je se sjeam iz djetinjstva, dobila jetek par sijedih vlasi, ali uglavnom je izgledala isto. - Abigail, - rekla je toplo. - Drago mi je štote vidim! Pogledaj kakva si ljepotica!

- Isto vrijedi i za tebe, Nina, - rekla sam sa širokim osmijehom.- Hej, ne zaboravite na mene, - rekao je Jimmy s moje desne strane, takoer

raširujui ruke da me primi u zagrljaj. Zaigrano sam se nasmijala, bacila mu se u topli zagrljaji on je takoer uglavnom bio isti kao prije, jedino se malo udebljao, ali ništa strašno jer jevisok muškarac.

Dok sam se odmicala od Jimmyja, ula sam Ninu kako teško uzdiše i šape: - O, Bože.Reci mi da ju niste povele!

Bez okretanja, Ellie je znala na koga majka misli i požurila se objasniti. - Mama, pokušala sam, stvarno jesam, ali praktiki se popela na krov auta!

Okrenula sam se baš kad je Viv stigla do nas. - Dobar dan, Nina i Jimmy, - rekla jeViv prijateljski raspoložena. - Zašto svi stojite ovdje? Idemo jesti! - I krenula je prema

blagovaonici dok joj je iz torbe izlazio lagani miris sapuna.- Ellie! - prosiktala je Nina, pokušavajui se suzdržati. Nije nikakva tajna da se

Viv i Nina nikada nisu posebno dobro slagale. injenica da je Viv godinama ljeta provodilakod Nine i Jimmyja samo je dokaz veliine Nininog strpljenja. Stvar je u tome da su ses Ninom svi slagali. Voljeli su je gotovo svi koji su je i poznavali. Njezino strpljenje imajinski osjeaji postali su legendarni. Ali Viv je vjerojatno bila jedina osoba na ovomesvijetu koja ju je mogla natjerati na ludilo.

-

Mama, žao mi je! - ispriavala se Ellie.- Ja u pripaziti na nju, Nina, - rekao je Jimmy i požurio za svojom tetom.

Nina ga je promatrala dok je odlazio i potom se okrenula prema nama. - Mislite li datrebamo pobjei odavde? - rekla je. - Nai neko novo mjesto za doruak? - Smijala sam se, ali

Nina je djelovala poluozbiljno.- Misliš da ostavimo tatu s njom? Mama, daj, ne možemo mu to napraviti, - rekla

je Ellie. Nina je teško uzdahnula. - Dobro zboriš, dušo. Valjda se možemo nositi s time. Samo

emo biti na oprezu ako nešto krene po zlu.Krenule smo u blagovaonicu i odmah opazile Viv i Jimmyja.

Jimmy je nosio tanjur za svoju tetu dok ga je ona punila hranom dostatnom za najmanje tri

osobe. Uhvatio nam je poglede i pokretom glave pokazao prema obližnjem stolu, a mi smo seuputile tamo sjesti. Zamijetila sam da pokraj jednog tanjura nedostaje pribor za jelo. Trenutak





kasnije, našem stolu je prišao konobar i natoio nam vodu, potom je postavio pribor koji jenedostajao. - Za damu kod švedskog stola koja nema pribor, - rekao je objašnjavajui i potomuzeo naše narudžbe za pia.

Kad je otišao, rekla sam: - Viv namjerava ukrasti taj pribor.Spominjala je nešto kako joj je doma potreban cijeli komplet.

Nina je uzdahnula. - O, da, Vivian nikad ne propušta priliku da nešto ukrade. Ta ženae me otjerati u grob. Ali ne želim sad priati o njoj. Abby, priaj mi o svom životu i nemojništa izostaviti. Ellie kaže da posao cvjeta, a ujem da si nedavno kupila i novu kuu.

Ukratko sam ispriala Nini svoj život u posljednje tri godine - izostavljajui dijelovekoji ukljuuju lude ubojice, mafijaše i serijske silovatelje... o, naravno, izostavila sam i mojnedavni prekid s gospodinom Ne-mogu-sada-jer-se-moram-usredotoiti-na-posao.Zakljuila sam da je Nini dovoljna briga Viv kod švedskog stola i da joj nisu potrebni dodatni

problemi sa mnom. Zašto je bombardirati s toliko loših vijesti?- Teta Viv, - rekao je Jimmy s druge strane stola i sve smo se okrenule i

pogledale.- Što je? - odgovorila je, zastajui kako bi u ubrus zamotala tri velika rebarca.

- Mogu li ti barem naruiti kutiju za ponijeti? - rekao je.- Nikako! - odgovorila je Viv, zamotavajui meso i skrivajui ga u torbu. -

Uzmu ti pola hrane kad im daš da ti zapakiraju. Ovako barem znam da dobivam ono što sam i platila.

- Znai danas plaaš? - pitao je Jimmy, namrštivši se.- Molim? - rekla je Vivian, nakrenuvši glavu. - Oprosti, Jimmy.

Mislim da mi sluh odlazi. Idem do slastica, trebat e mi i desert. Ideš?Pitanje je bilo više kao zapovijed i nakon upozoravajueg Nininog pogleda, Jimmy se

poslušno ustao od stola i pošao za Viv.- Pogodi s kim sam se prekjuer ula? - rekla je Nina obraajui se meni.- S kim? - pitala sam.

- S tvojim roditeljima. Claire me nazvala k’o grom iz vedra neba.Godinama se nismo ule. I naravno da sam joj rekla za Ellieno vjenanje i zamisli, tvojiroditelji e rado doi!

- Opa. To je sjajno, - rekla sam ledeno. Nina nije imala pojma koliko se mojaveza s roditeljima s godinama pogoršala.

- Da, mislim da stižu u utorak. Davno smo se vidjeli. Kako izgledaju? - pitalame.

- Skoro isto, - rekla sam. Istina je zapravo da ih nisam godinama vidjela pa kakoonda mogu znati?

- Bit e odlino kad se svi ponovno okupimo na jednom mjestu.

Ellie me pogledala krajikom oka i tim pogledom kao da je rekla Oprosti! i ja samklimanjem glave dala do znanja da je sve u redu. Tad joj se zazvonio mobitel i posegnula je u

torbicu po njega. - Hej, veliki brate, - rekla je. - Gdje si? Mi smo svi zajedno u klubu.- Nastala je pauza; potom je Ellie rekla: - Da, ovdje je; ekaj tren, - i predala mi mobitel.

Zaprepašteno sam ju pogledala, ona je slegnula ramenima u znak ‘nemam pojma’, zatosam primila mobitel i rekla: - Bok, Duffy. Kako je?

- Našao sam Marka Weavera, - rekao je bez uvoda.Trudei se kako Ellie i Nina ništa ne bi shvatile, a obje su me pozorno promatrale,

rekla sam: - Hmm. Jesi li dobio odgovor koji si tražio?- Nisam baš. Slušaj, dolazim po tebe. Možda e mi biti potrebna tvoja pomo.- Uf... u redu.

- Ali nemoj još rei Ellie ni mami o emu se radi, dobro? Šutjet emo dok ne budemo sigurni.





- Može. Dobro, vidimo se uskoro, - rekla sam i prekinula liniju, pitajui se kakoobjasniti odlazak s Duffyjem.

- Duffy dolazi? - pitala je Ellie.- Da. Nas dvoje moramo nešto obaviti, - rekla sam, pokušavajui biti što

smirenija.

- Stvarno? - uglas su rekle Ellie i Nina s podignutim obrvama od enja.- Nešto za vjenanje i Duffy treba moju pomo. Ali ne mogu vas rei jer mora

biti iznenaenje.- Ahhh... - opet su obje rekle istodobno i meusobno klimale glavom.- Bolje mi je da jedem dok mogu jer mislim da e brzo doi, - rekla sam, ustala

se i pošla prema švedskom stolu. Na putu sam ugledala Viv i Jimmyja pored stola s desertima.Viv je lukavo pogledala okolo, potom povukla Jimmyja za sako i sakrila se iza njega. Nakon

jednog trenutka se odmakla, vrsto stiši uz sebe svoju golemu torbu. Jimmy ju je slijedio s bolnim izrazom lica.

Trenutak kasnije, pridružile su mi se Ellie i Nina, priajui što još sve treba obaviti prije vjenanja. - Dostavljaica hrane je zvala jutros, - rekla je Nina. - Rekla je da je roladu od

špinata zamijenila za punjene gljive, tako da e Eddie doi na svoje.- Uskoro u se udati za ovjeka za kojega nisam imala pojma da toliko ne voli

špinat. - Ellie se cerekala.- O, ne brini se, dušo; ima hrpa stvari koje nisam znala o tvom ocu prije nego što

sam se udala za njega.- Na primjer? - pitala sam, okrei se kako bih se prikljuila razgovoru.- Na primjer, injenicu da ima tetu Vivian, - rekla je Nina i namrgodila se.

Potom mi je krenula objasniti. - Jimmy i ja smo se upoznali dok je bio u marincima i na službiu Islandu. Imali smo burnu vezu koja se munjevitom brzinom pretvorila u veliku ljubavi pobjegli smo nakon samo tri tjedna.

- Nemoj mi rei; pusti da pogodim, - rekla sam. - Nije imao priliku spomenutisvoju ekscentrinu tetu dok nije bilo prekasno.

- Bingo, - rekla je i opet se okrenula prema Ellie. - Vjeruj mi, da sam znala zanju prije nego što sam rekla ‘Uzimam’, imala bi drugog oca, Ellie.

Sve smo se zacerekale i potom se Ellie lupila po elu. - O! Abby, skoro samzaboravila. Moramo te izmjeriti za haljinu. Gina svoju uope nije podigla iz duana i zatomoramo napraviti samo par prepravki. Ne bi trebalo biti ništa dramatino. Vas dvije steotprilike iste grae.

- Kad smo ve kod Gine, - rekla je Nina, - je li se netko uope uo s njom?Ponovno sam se okrenula prema švedskom stolu, bojei se da e me izraz lica odati,

kad je Ellie rekla: - Ne. Ta udakinja nije uzvratila ni jedan poziv. Nije kao da je to išta novo.

Nemam pojma zašto uope nosi mobitel. Nikad se ne javlja na njega i nikad ne preslušava poruke.

- Barem ju Abby može zamijeniti. Sve je dobro kad se dobro svrši, - rekla je Nina i iz nekog razloga sam osjetila drhtaj kroz cijelo tijelo.

- Hladno ti je, Abby? - pitala je Ellie.- Malo. Idem do stola. Vidimo se. - I otišla sam.Brzo sam jela išekujui Duffyjev dolazak i dobro da sam se požurila, jer sam za par

minuta, baš dok sam jela zadnji komadi hrane, na ramenu osjetila neiju ruku i zaula grleniglas. - Hej, društvo. Kak’ ide?

Svi za stolom su pogledali Duffyja i toplo mu se nasmiješili.Mislim svi osim Vivian. - Kako plivai? - pitala ga je.

- Još plivaju, - rekao je, gledajui je u oi.- Hmm, - odgovorila je. - Nee vjeno, znaš.





- Viv, - rekao je Duffy. - Zar to tvoja torba curi? - I svi smo pogledali u lokvukoju je stvorilo kapanje iz Vivine torbe.

- Vrijeme je za polazak, - rekao je Jimmy, ustajui se i stavši do Vivinog stolca.- Nina, povezi se s Ellie, a ja u odvesti tetu Viv.

- Hvala ti, Jimmy, - odgovorila je Nina zahvalno.

- Ali nisam još gotova! - protestirala je Vivian kad joj je neak izvukao stolac.Dok ju je odvlaio od stola, vraški se istegnula kako bi dohvatila posudice za sol i papar, aJimmy ih je morao istrgnuti iz njezinih košatih prstiju. Ne želei odustati, uzela je još jedankomplet pribora prije nego što ju je uspio sprijeiti, ugurala ga u ve ionako pretrpanu torbu i

potom podigla ruke u karate stilu. – Mii se! - zarežala je. - Moje ruke su pravo oružje!- Polako, Viv. Idemo ti po kaput i odlazimo odavde, - rekao je Jimmy kroz zube.

Lice mu je poelo poprimati opasnu nijansu crvene boje.- Dobro, - rekla je Viv, drobei sadržaj torbe kako bi je mogla zakopati. - Ova

zabava uope nije bila zabavna. Ljudi, trebali biste se razveseliti!Kad su se udaljili od stola, Nina je glasno izdahnula. – Hvala Bogu da je gotovo.

Duffy, hoeš li nešto pojesti?

- Žao mi je, mama, ne mogu. Abby i ja imamo nekog posla.- Pa, veeras svrati na veeru ili opet radiš popodnevnu smjenu?- Bojim se da radim, - rekao je Duffy i sagnuo se kako bi utisnuo poljubac na

majin obraz. - Nazvat u te sutra da se ne brineš, u redu?- A kad eš vratiti Abby? - Ellie je radoznalo pitala, naizmjence gledajui

Duffyja i mene.- Trebam je malo. Zašto? Ve ste se nešto dogovorile?- Moram je odvesti na probu haljine. Možeš li je vratiti do jedan?- Dogovoreno, - rekao je Duffy, potom se sagnuo i poljubio je u tjeme. - Nazovi

me ako što trebaš. Dobro? - rekao je blagim glasom i sa sjajem u oima.- Uh... naravno, - rekla je, zapanjeno ga gledajui. - Duff, jesi dobro?

- Sve je u redu, - rekao je, ponovno se sabravši. - Hajde, Abby; idemo.Ispriala sam se i pošla za njim. Kad smo izašli, Duffy je iz novanika izvadio karticu

za parkiranje, predao je djelatniku parkinga i pogledao me. Potom me dobro odmjerio odglave od pete.

- Što je? - pitala sam udno se osjeajui.- Super si se uredila, znaš, - rekao je s cerekom.Osjetila sam vrelinu u obrazima. - Ti se to meni upucavaš? - pitala sam ga, mrštei se.- Ne, - rekao je kad je stigao Mustang. - Ne upucavam se. To je istina. Da sam

onda znao da eš postati ovako zgodna, nikad te ne bih onoliko zadirkivao.- Dobro da znam, - rekla sam s cerekom dok smo ulazili u auto.

- Kamo idemo?- Do Gine, - odgovorio je i pokrenuo automobil.- Što je Mark rekao? - pitala sam.- Rekao je da se zadnji put uo s Ginom dvije veeri prije njezina nestanka. Nije

ga nazvala i rekla da je krenula prema njemu; što se njega tie, smatra da je njihov zadnjirazgovor bio u vezi konanog prekida. Rekao je da joj je priznao kako je upoznao nekoga inastavlja dalje bez nje. Nema pojma da je rezervirala let za L.A.

- Pa je li rezervirala let? - pitala sam.Duffy je potvrdno klimnuo glavom. - I to sam provjerio. Da, rezervirala je, ali nikad se

nije pojavila na aerodromu.- Nešto se dogodilo, - rekla sam.

- ini se tako.- A gdje je Gina radila? Jesi li uspio razgovarati s njezinim šefom ili s nekime





tko bi mogao znati što je naumila?- Još nisam. Ali ako u njezinu stanu ništa ne pronaemo, to je sljedei korak.

Nastala je pauza i jedno vrijeme smo se vozili u tišini koju sam prekinula pitanjem: -Duffy?

- Da?

- Zašto moram s tobom? Mislim, polaskana sam, ali ti si obueni policajac. Ne bili ovo trebao obaviti sam?Duffy me iskosa pogledao i rekao: - Ma daj, Abby. Ellie mi je ispriala kako si radila s

lokalnom policijom. Nisi li im pomogla uloviti onog serijskog ubojicu?- Jesam, - rekla sam nesvjesno trljajui ruku, prisjeajui se one ubodne rane

zadobivene pomažui policiji uloviti zloinca.- A kad smo bili djeca, pomogla si gi Tracer uloviti maku?- O, da, - rekla sam smiješei se. - Sjeam se toga.- A tko je pomogao Robertsonsima pronai Collina?Obitelj Robertson živjela je nasuprot McGinnisa. Collin je bio najmlai lan obitelji.

Jednog dana se igrao skrivaa s nama klincima iz susjedstva i nestao je negdje usred igre.

Netko je konano primijetio da ga nema i podigao uzbunu. Dok su njegova uspaniena majkai ostatak susjeda pretraživali kvart, iznenada sam dobila viziju Collina na Fishmanovomtavanu, udaljenom dvije kue. To sam ispriala Collinovoj majci i ona ga je upravo tamo i

pronašla. Sigurno se ušuljao u kuu dok nitko nije gledao, popeo se na tavan i zaspao nagredama.

- I što s tim želiš rei? - pitala sam.- Kvragu, bolja si od psa tragaa, Abby. Ako postoji ikakva šansa da pronaemo

Ginu, nešto mi govori da to može uiniti jedino tvoj radar.- U redu, razumijem, - rekla sam i na licu mi se pojavio osmijeh.Malo kasnije, ušli smo u prilino velik stambeni kompleks s visokim crvenim

zgradama. Kružili smo okolo i nakon nekog vremena, konano s druge strane ceste, vidjeliured za iznajmljivanje.

Nakon kratkog uvjeravanja žene za pultom u uredu za iznajmljivanje i pokazivanjaDuffyjeve znake, dala nam je klju i smjernice do Ginine zgrade. - Želite li poi s nama? -

pitao je Duffy krupnu ženu naranaste kose.- Nema šanse. Zadnji put kad se policija pojavila ovdje tražei osobu koja se

ujutro nije pojavila na poslu, prva sam ušla u stan i prva vidjela raznesenu glavu. Nema šanseda si to opet priuštim. Samo mi javite što ste pronašli, - rekla je i usredotoila se na svojeraunalo.

Duffy i ja smo krenuli nazad prema autu, odvezli se do Ginina stana i parkirali. Duffynije odmah izašao; ve se okrenuo prema meni i rekao: - Možeš ostati ovdje, znaš. Ne moraš

ulaziti. - Misliš da se možda ubila? - pitala sam.- Mogue je. Mislim, stvarno sam mislio da se Gina konano sabrala, ali od

voljene osobe uti da je našla drugu ljubav može biti dosta teško i nepodnošljivo. Nasmiješila sam mu se. - Zvui kao da priaš iz iskustva.- Da, pa uglavnom... - rekao je, pogledavajui klju u ruci. - Želiš ostati ovdje?- Ne. Ako nije unutra, mogu pokušati doznati nešto iz njezine energije. Samo u

se držati na sigurnoj udaljenosti dok ne budemo sigurni.- Onda dobro, - rekao je Duffy i izašli smo iz auta. Pošli smo na drugi kat i

Duffy je snažno pokucao na vrata, pognute glave, osluškujui zvukove iznutra. Saekali smo par sekundi i opet je pokucao. - Gina? Duffy je. Jesi li unutra?

Ništa se nije dogodilo, zato je ugurao klju i otvorio vrata. Ušli smo u njezin stan imoram priznati da mi je bilo malo neugodno. Ovakav ulazak u neiji dom bio je prava





invazija na privatnost.Ginin stan je bio nekako klasino ureen. Ušli smo u njezin dnevni boravak, malu

kuhinju i blagovaonicu s lijeve strane. Ravno ispred nas, na drugom kraju hodnika, bila jespavaa soba i mogli smo vidjeti unutrašnjost, a s obje strane hodnika razaznala sam vrataza koja sam pretpostavljala da se sigurno radi o drugoj spavaoj sobi i kupaonici.

- Budi mirna, - rekao je Duffy preko ramena i kretao se po dnevnom boravku. -Gina? - ponovno ju je dozivao. - Gina, Duffy je. Jesi li ovdje?Gledala sam ga kako se kree niz hodnik, tek sad zamijetivši da je ugurao ruku u

unutrašnjost jakne. Pretpostavila sam da je drži na službenom pištolju i s trunkom žaljenja, prisjetila sam se slinog iskustva s drugim policajcem.

Duffy je zastao ispred vrata s lijeve strane i polako ih otvorio. Nestao je kroz prolaz i trenutak kasnije, zaula sam naglo pomicanje zastora za

tuširanje. Poslije par sekundi, opet se pojavio. – Nema nieg što ne bi trebalo biti ovdje, -rekao mi je prije nego što je otvorio druga vrata nasuprot kupaonice. ekala sam dok je Duffy

pregledavao prostorije, virei u ormare i gledajui iza vrata.- Nema je, - rekla sam kad je završio.

- Ne. A u ormaru stoji veliki koveg. Da si krenula svome deku u drugu zemlju,ne bi li ponijela dovoljno stvari za popunjavanje velikog kovega?

- Bih, - rekla sam, dublje ulazei u dnevni boravak.- Ovdje, - rekao je Duffy, odmii mali okvir sa zida u hodniku.

- Ovo su Gina i Mark. Pogledaj i reci što misliš.Uzela sam fotografiju i na trenutak zažmirila, pokušavajui usmjeriti radar na njih

dvoje. Nisam sjajna s fotografijama, osim što mogu rei je li netko živ ili mrtav, ali dat u sveod sebe. Kad sam otvorila oi, u potpunosti sam se koncentrirala na zaljubljeni par. U glavisam dobila zamagljeni prizor, ali ništa nije bilo jasno. Nakon minute, rekla sam: - ekaj, - i

pošla u Gininu spavau sobu. Pogledala sam okolo po sobi i zaustavila pogled na nonomormariu. Tamo je stajao runi sat. Prišla sam mu kako bih ga uzela kad sam s jednestrane primijetila plavu kutijicu s logom TIFFANY&CO. Skoro sam otvorila kutiju, ali brzosam zakljuila da je bolje usredotoiti se na sat. S runim satom u ruci, prišla sam krevetu isjela, i dalje držei sat i fotografiju. Potom sam se zagledala u fotografiju, vrsto držeisat, pokušavajui dosei Gininu energiju. Nakon par trenutaka, pogledala sam Duffyja i rekla:- Žao mi je, ali uporno dobivam osjeaj da je mrtva. Jednostavno ne primam onu vrstuenergije kao kad se radi o živim osobama.

- Znaš li što joj se dogodilo? - pitao je Duffy pomno me promatrajui.Zažmirila sam se i fokusirala se, uporno držei runi sat i ovijajui svoju energiju oko

njega. Nakon jednog trenutka sam se trgnula. - Joj!- Što je? - pitao je Duffy uzbueno.-

Nešto joj se ovdje dogodilo, - rekla sam rukom radei kružne pokrete preko prsa. - Nešto što jako boli.

- Prometna nesrea?- Možda... - Koncentrirala sam se na oštru bol koja mi je triput probola energiju.

- Ovdje osjeam oštru bol probadanja... – pokazala sam na desnu dojku - ... zatim ovdje - pokazala sam prsnu kost, - i ovdje, - završila sam, pokazujui srce. - Bang, bang, bang, - reklasam i ponovila pokazujui tri spomenuta mjesta.

Duffy je djelovao uplašeno kad je pitao: - Jesi li to rekla ‘bang’?Potvrdno sam klimnula glavom. - Da. Bang. Ali više kao boom!

Stalno ujem eksploziju u glavi.- Ustrijeljena je, - rekao je Duffy smrtno ozbiljno.

- Tako je, - složila sam se. - Ali tko je ju ustrijelio?- Abby, vidiš li gdje je? Oito nije ubijena ovdje. Gdje je truplo?





Namrštila sam se. Mrzila sam ove stvari. Sad kad znam da je Gina ubijena, posao mi je još gori. Ubojstvo sa sobom nosi tešku i ljepljivu energiju i intuitivno se osjeam kao prekrivena slinom. Ipak, da Gina i ja imamo obrnute uloge, nadala bih se da bi uinilasve što može kako bi saznala gdje se nalazim i pronašla me kako bih bila dostojanstveno

pokopana. Uspravljajui ramena, opet sam zažmirila i pomislila: Hajde, ekipa! Pokažite mi

gdje se nalazi! Gotovo odmah, ugledala sam zelenu boju i zvijezdu. Osjetila sam vlagu, potomintenzivnu toplinu dok mi je miris kiseline ulazio u nosnice. ekala sam, ali nije se pojaviloništa drugo, iako sam nagovarala ekipu da mi pokaže više. Konano sam otvorila oi i teškouzdahnula. Nisam imala pojma što ovi prizori znae. - Imaš li list papira? - pitala sam.

Duffy je posegnuo u džep i izvadio mali blok i olovku. Uzela sam ih i poela žvrljati. Napisala sam ‘zeleno’, zatim ‘zvijezda’, potom ‘vlažno’, onda ‘vrue’, i konano ‘pepeo’.Potom sam držala olovku nad papirom, u podsvijesti ekajui druge prizore. Kad samih dobila, poela sam crtati grubu skicu. Krenula sam s kutijom u sredini papira, a na tommjestu sam napisala ‘zeleno’ i ‘zvijezda’. Zatim sam povukla crtu koja se protezala po samomdnu papira. To sam oznaila s ‘crno’ i ‘tvrdo’. Konano sam nacrtala propeler s jedne strane

kutije i napisala ‘vruina’. Duffyju sam predala crtež i rekla: - Žao mi je. To je najviše štosam mogla.

Duffy je dugi trenutak pozorno promatrao moj crtež prije nego što je zatvorio blok ispremio ga. - Spremna za polazak? - pitao je.

Potvrdno sam klimnula glavom i odložila fotografiju na Ginin noni ormari. Isto samnamjeravala uiniti i s runim satom kad sam se predomislila i okrenula prema Duffyju. -Mogu li zadržati ovo? - pitala sam. Duffy je nakrenuo glavu, upitno me pogledao i odjednomsam shvatila kako je ovo moglo zvuati. - Ne mislim zauvijek, - brzo sam pošla objasniti. -Radi se o spajanju s njezinom energijom. Trenutno je slaba i udaljena, ali htjela bih pokušatikasnije.

- Dopireš do njezine energije pomou njenog nakita?

- Da. To se zove psihometrija. Osnovna teorija je da objekti mogu zadržati neštoenergije osobe s kojom su bili u kontaktu. Metalni objekti su posebno dobri u ouvanju otiskaosobe koja ih je nosila. Što ga više nosiš, on upija sve više energije. Osjeam da je Gina ovajsat esto nosila.

- Pa zašto ga je onda ostavila? - pitao je Duffy i znaajno me pogledao. - Prijenego što odemo, hajdemo temeljito pregledati stan i vidjeti što je ponijela. Nisam na prilazuvidio njezin auto, zato pretpostavljam da se odvezla nekamo.

- Dobar plan. Ti pregledaj kuhinju; ja u pogledati ovdje.Vjerojatno u bolje pogoditi što bi djevojka ponijela na put.

Duffy je klimnuo glavom i nestao u hodniku. Poela sam prekopavati po Gininom

ormaru i ladicama i zamijetila da je bila vrlo temeljita, uredna i organizirana. Sve u njezinimladicama bilo je izglaano i lijepo složeno. Ladice su bile prepune. Nije bilo nikakve rupe ili praznine koja bi upuivala da je nešto odjee uzeto iz ladica. Pogledala sam u ormar i primijetila da je isti kao i ladice. Nije bilo praznih vješalica koje bi znaile da je uzelagarderobu. Košara s prljavim rubljem bila je prazna. Pretpostavljam da je nedavno opralasve rublje. Vratila sam se u sobu i instinktivno prišla njezinu krevetu.

Prišla sam mu i podigla jedan jastuk. Ispod njega sam ugledala lijepo složenuspavaicu. Namrštila sam se i vratila jastuk na mjesto.

Zatim sam otišla u kupaonicu i pogledala okolo. Ginina etkica za zube stajala je ukutijici s jedne strane umivaonika, pokraj kutijice s leama. Otvorila sam kutijicu i ugledala

jednu leu. Isto sam uinila s drugim dijelom kutijice i ugledala drugu leu. Poela sam

gledati i toaletni ormari i našla praznu kutijicu od naoala.Tada se na okviru vrata pojavio Duffy. - Jesi li pronašla nešto? - pitao me.





- Gdje god da je otišla, otišla je u žurbi, - rekla sam, podižui kutijicu kontaktnihlea. - Izgleda da nije ponijela ništa od odjee, a nije stavila ni lee. Budui da joj je kutijicaod naoala prazna, pretpostavljam da je otišla s naoalama. Takoer joj je prazna i košara za

prljavo rublje.- Da...? - pitao je Duffy, ekajui da mu objasnim važnost te injenice.

- Ti rublje pereš gol? - pitala sam.- Obino ne.- Ni ja. Obino sam u trenirci, koja inae završi u košari kad završim s rubljem i

legnem u krevet.- Možda je otišla u trenirci u krevet, - rekao je Duffy.- Nije. Spavaica joj je ispod jastuka.- Znai, imala je trenirku, što pak znai da nije bila odjevena za posao. Kelly je

rekla Ellie da ju je Gina nazvala u prošli utorak oko jedanaest i rekla da odlazi u Kaliforniju.- Možeš li provjeriti Ginine odlazne pozive da dobijemo tono vrijeme? - pitala

sam.- Sigurno nisi policajka? - pitao me Duffy s cerekom. – Jer definitivno priaš

poput jedne.- Ako se previše družiš s njima, neke stvari prijeu i na tebe, - rekla sam.- Tako je. Ellie je rekla da se viaš s policajcem. On dolazi na vjenanje?Pogledala sam dolje u svoje izme i nervozno zavrnula pramen kose. - O, ne. To se

nee dogoditi, - promrmljala sam i trgnula se zbog oštre boli u prsima.- Znai, sama si?Uzdahnula sam i rekla: - Da. ini se.- Dobro. Sauvaj dva plesa za mene, može? - rekao je i poškakljao me ispod

brade.Pogledala sam ga i podigla obrvu. - Mislim da flertuješ sa mnom.- Vraški tono, - rekao je, namigujui mi. - Hajde. Idemo vidjeti znaju li išta

Ginine kolege s posla jer u te ubrzo morati vratiti Ellie.Dok sam izlazila za Duffyjem iz Ginina stana, osjeala sam da smo previdjeli oito.

Poela sam kriviti sebe, jer da nisam bila toliko zaokupljena sve veim zanimanjem zaDuffyja, mogla sam se usredotoiti na jedini trag koji je mogao posložiti cijeli ovaj slu aj ispasiti mi život. Ali gledanje unatrag je uvijek takvo - uvijek pedeset - pedeset. A vjerujte mi,iz raja je još oštrije.





V. poglavlje

Prije nego što smo gazdarici vratili klju Gininog stana, Duffy je pokucao na vrata obanjezina susjeda, ali nitko nije otvarao. Ostavio im je svoje posjetnice sa zamolbom da mu se

jave. Naša sljedea stanica bio je golemi poslovni kompleks u centru Denvera. Parkiralismo na velikom parkiralištu i ušetali u zgradu. Duffy je pronašao upute kako doi do Gininefirme i dizalom smo se popeli na peti kat, gdje je smješten Denver Fidelity Investments.

Mlada recepcionarka kratke smee kose i istaknutih jagodica pozdravila nas je s‘Dobro jutro i dobrodošli u Denver Fidelity. Imate li zakazan sastanak s jednim od našihfinancijskih strunjaka?’

Duffy je izvadio svoju šerifsku znaku i pojasnio: - Željeli bismo razgovarati sa šefomGine Russell.

Recepcionarka je djelovala šokirano kad je ugledala Duffyjevu znaku, ali brzo sesabrala i otipkala par brojeva. Nakon jednog trenutka, rekla je: - Gospodin Lindstrom? Došao

je policajac razgovarati s vama o Gini. - Nakon pauze je rekla: - Ne, ne znam o emu se radi.Samo želi razgovarati s vama.

Kad je spustila slušalicu i ukoeno nam se nasmiješila, rekla je: - Gospodin Lindstrome odmah doi. Molim vas, sjednite i saekajte.

Otišli smo do ugodnog prostora za sjedenje i ekali tek par minuta prije nego što se pojavio visoki, mršavi muškarac s plavom kosom, bradom i brkovima. Najprije je pogledao urecepcionarku, koja mu je kratko klimnula glavom prema nama, potom nam brzo

prišao, pružajui ruku.- Dobro jutro, ja sam David Lindstrom. Ginin bivši šef.- Dobro jutro, gospodine, - rekao je Duffy, rukujui se s njim.- Ja sam šerif McGinnis, a ovo je moja suradnica, Abigail Cooper.

Možemo li negdje nasamo porazgovarati?- Naravno, naravno, - rekao je Lindstrom nervozno gestikulirajui.- Doite u moj ured. Tamo možemo razgovarati nasamo.Slijedili smo Lindstroma kroz mnogobrojne hodnike s mnogim uredskim vratima s

obje strane prije nego što smo pušteni u ured pristojne veliine s pogledom na obližnje planine. Nakon što nam je rukom pokazao na dva stolca, Lindstrom je zauzeo mjesto izavelikog drvenog radnog stola. - Kako vam mogu pomoi, šerife McGinnis? - pitao je.

Duffy se nagnuo naprijed i zagledao se u Gininog šefa. I on je vjerojatno osjetio onunervoznu energiju koja sam i sama primijetila kod Lindstroma. - Gina Russell je prijateljicamoje obitelji i imamo razloga vjerovati da je u nevolji, - poeo je Duffy.

-

Kakvoj nevolji? - pitao je Lindstrom.- Nismo sigurni, - odgovorio je Duffy. - Doznali smo neke injenice koje se kose

s njezinim uobiajenim ponašanjem pa smo se nadali da ete nam vi moi malo rasvijetlilistvari.

- Kakve injenice?- Nismo pronašli nikoga tko se vidio ili uo s Ginom od prošlog tjedna, - rekao

je Duffy.Lindstrom je klimnuo glavom. - Znao sam da joj se sigurno nešto dogodilo.- Kako to mislite? - pitao je Duffy.- Pa, prije tjedan dana primio sam poruku od nje i poruila mi je da daje otkaz i

da se ne želi zamarati s nošenjem stvari. Da sve njezino slobodno bacimo u smee.

- Kakve stvari? - pitala sam.- Osobne stvari koje je držala u radnom stolu. Fotografije, radio, zahvalnice od





klijenata, planer. Cijela situacija joj nimalo ne nalikuje. Bila je najpouzdanija djelatnica i da jeodluila dati otkaz preko poruke bez prethodne najave, ak i bez prethodnog išenja stola,

jednostavno se kosi s njezinim karakterom i vrlo sam se uzrujao njezinim iznenadnimodlaskom.

- Znate li tono vrijeme poruke koju vam je ostavila na automatskoj sekretarici?

- pitao je Duffy.Lindstrom je klimnuo glavom. - Da, oko dva u noi. Sjeam se jer sam pomislio kako je udno da mi netko u to doba ostavlja poruku; potom sam je preslušao i zakljuio kako sesigurno željela uvjeriti da se sluajno ne bih javio na poziv. Inae obiavam raditi dokasna.

- Tako dakle, - rekao je Duffy. - Još imate tu poruku?- Nemam, - rekao je Lindstrom i zatresao glavom. - Žao mi je, obrisao sam ju

nakon par dana. Pokušavao sam ju dobiti na telefon, naravno, barem da malo popriamo osvemu, ali nikad mi nije uzvratila poziv.

- Je li vam navela ikakav razlog svoje ostavke? - pitao je Duffy.- Nije. Porukom mi je jednostavno dala do znanja da se ujutro nee pojaviti na

poslu jer daje otkaz i da nema potrebe pakirati njezine stvari; odavde nije željela ništa i to je

bilo to.Duffy je jedan trenutak klimao glavom, ni u jednom trenutku ne skidajui pogled s

Lindstroma. Govor njegova tijela odavao je da mu Lindstrom nit’ smrdi nit’ miriši, ali mojradar je govorio da ovjek govori istinu. Konano je Duffy rekao: - Znate li kamo je Ginamogla otii?

- Nemam pojma, - rekao je Lindstrom.- Jednoj prijateljici je spomenula da odlazi u Kaliforniju za svojim dekom, -

predložila sam. - Je li vam ikada priala o njemu?- Nije, - rekao je Lindstrom, gledajui me. - Gina je bila vrlo profesionalna. Nije

svoj privatni život donosila na posao i iskreno, nikada nismo priali o njemu.- Postoji li mogunost da se povjerila nekome drugome? - ustrajala sam.Lindstrom se s nelagodom promeškoljio, trudei se sabrati prije nego je odgovorio. -

Ona i Jeff Yeats znali smo povremeno ruati zajedno. Možda biste htjeli s njim porazgovarati.- Je li ovdje? - pitao je Duffy, posežui u džep za blokom i olovkom kako bi

zapisao ime koje nam je Lindstrom otkrio.- Jest. Idem po njega i možete slobodno razgovarati s njim u mom uredu.Kad je Lindstrom izašao iz ureda i otišao po Yeatesa, okrenula sam se Duffyju. -

Užasno nemiran tip, zar ne?- Nešto ga mui, - složio se Duffy. - Pretpostavljam da zadržava informacije dok

se ne uvjeri da mu se ništa nee obiti o glavu.Minutu kasnije, vrata su se otvorila i u ured je ušao iznimno zgodan muškarac

isklesanih crta lica i širokih ramena. – Dobar dan, - rekao nam je. - Gospodin Lindstrom jerekao da imate neka pitanja za mene?- Tako je, gospodine Yeats, sjednite, - rekao je Duffy, pokazujui na stolac na

kojem je do maloprije sjedio Lindstrom. Kad je Yeats sjeo, Duffy je rekao: - Ja sam šerifMcGinnis, a ovo je moja suradnica, Abigail Cooper. Pokušavamo pronai prijateljicu, GinuRussell. Mislimo da je nestala i pokušavamo je pronai. Znate li gdje bismo je mogli

potražiti?Yeats je problijedio na spomen Gine i nije odgovarao nekoliko narednih sekundi.

Konano je progovorio: - Morate shvatiti, imam trudnu suprugu.- Govorite li da znate gdje se Gina nalazi? - pitao je Duffy, naginjui se naprijed

kako bi se u potpunosti usredotoio na Yeatsa.

- Ne, - odgovorio je Yeats i zadržao otvorena usta kao da e nastaviti s priom,ali brzo ih je zatvorio i šutke se zagledao u Duffyja i mene.





Nakon još jedne pauze, Duffy je rekao: - Gospodine Yeats, zabrinuti smo za život naše prijateljice. Ako imate ikakve informacije o tome gdje ju možemo pronai, zaista vam preporuam da ih podijelite s nama.

Yeats se meškoljio zbog Duffyjeva mirna i uporna pogleda i teško uzdahnuvši, rekao je: - Ne znam kamo je otišla. Prekinuli smo i otišla je. To je sve što vam mogu rei.

- Imali ste aferu? - pitala sam istovremeno gledajui njegovu energiju i u podsvijesti ugledala simbol trokuta.- Da, - rekao je, izbjegavajui moj pogled i gledajui u stol. – Nije to bila

nikakva posebna veza. Poeli smo odlaziti zajedno na ruak i iznenada poeli flertovati.Potom smo jedne veeri oboje ostali dokasna na poslu i jedna stvar je vodila drugoj... - Yeats

je prestao priati i lice mu je poprimilo ružiastu boju.- Znai, prekinuo si s njom, ali ona nije prihvaala odbijanje, - ponudio je Duffy

kad je Yeats zašutio.- Ne, - rekao je Yeats, gledajui Duffyja. - Nije bilo tako. Nije bilo tako ozbiljno.

Otprilike prije dva tjedna trebali smo se nai i namjeravao sam joj rei da je gotovo kad meona preduhitrila.

- U emu te preduhitrila? - pitao je Duffy.- Nazvala me na mobitel, rekla da je puno razmišljala o nama i da me više ne želi

vidjeti.- To je poprilino nezgodno radno okruženje, - komentirala sam.Yeats se nervozno nasmiješio. - Može se i tako rei. Poeli smo se izbjegavati.- Je li Lindstrom znao za vas dvoje? - pitala sam, prisjetivši se kako nas je brzo

usmjerio prema Yeatsu za odgovore o Gini.- Nisam siguran. Mislim, bili smo oprezni, ali oduvijek sumnjamo da nam ita

e - mailove. On je takav; uvijek sumnjiav prema podreenima, uvijek misli da neštosmišljamo.

- Samo što je u vašem sluaju bio u pravu, - istaknula sam.Yeats se opet zarumenio. - Da, valjda je tako.Duffy je pitao: - Što si pomislio kad si uo da je Gina dala otkaz bez prethodne

najave?Yeats je slegnuo ramenima. - Mislim da sam osjetio neku vrstu olakšanja. Mislim, i ja

sam pomišljao na odlazak i zato mi je bilo drago što je to uinila ona da ne moram ja.- Znaš li kamo je otišla? - pritiskao ga je Duffy.- Ne.- Jesi li se uo s njom?- Nisam.Moj detektor laži ostao je tiho i uspjela sam uloviti Duffyjev pogled, laganim

klimanjem glave mu dajui do znanja da mu vjerujem. - Hvala vam, gospodine Yeats.Cijenimo vašu pomo, - rekao je Duffy vadei iz džepa posjetnicu i pružajui je Yeatsu

preko stola. - Ako se ipak ujete s Ginom, hoete li me nazvati?- Naravno, - rekao je Yeats, uzimajui posjetnicu i zabrinuto nas pogledavši. -

Recite, ne mislite valjda da joj se nešto dogodilo?- Dogodilo? - pitao je Duffy oprezno.- Da. Rekli ste da je nestala. Ne mislite valjda da je ozlijeena ili tako nešto?Duffy mu je mirno zadržao pogled, odgovarajui: - To pokušavamo iskljuiti,

gospodine Yeats. Ponavljam, ako se ujete s njom ili se sjetite bilo ega što bi nam pomogloda ju pronaemo, molim vas, nazovite broj s posjetnice.

Duffy i ja smo izašli iz Lindstromova ureda. Prošli smo u hodniku pokraj Lindstroma i

Duffy je i njemu takoer predao svoju posjetnicu. Dodao je kako bi bio jako zahvalan kadGinin tvrdi disk s raunala još ne bi bio izbrisan, barem dok se ne uvjerimo da je dobro.





Lindstrom je brzo poeo uvjeravati Duffyja kako e u potpunosti suraivati sa šerifovimuredom.

Kad smo se ponovno našli u autu, Duffy me pitao: - Što ti misliš?- Mislim da situacija svakim trenutkom postaje sve udnija. Je li Gina tip žene

koja bi imala aferu s oženjenim muškarcem? – pitala sam, pitajui se zna li Ellie za

prijateljiinu vezu.- Ja osobno ne bih rekao, - odgovorio je Duffy. - Gina je bila zaista pametna,

dinamina, bistra djevojka. Mogla je imati frajera kojeg god bi poželjela, zato nisam mislio da je tip žene koja bi trošila svoje vrijeme na oženjenoga.

- Pa što joj se dogodilo? - pitala sam, ostavši zaista zapanjena ovomzagonetkom.

- To je pitanje za milijun dolara, - rekao je Duffy neraspoloženo.- Ostavit u te kod Ellie, onda idem u stanicu prijaviti nestanak osobe.

- Trebamo li rei Ellie? - pitala sam, zazirui od toga.- Još ne. Pusti da još malo istražim prije nego što je uzrujamo.

Mogla bi nas mrziti što smo joj to zatajili, ali dok ne dobijemo nekakav dokaz o onome što joj

se dogodilo, mislim da bismo sve trebali zadržati za sebe.Klimnula sam. - Neu se prepirati u vezi toga. Gdje eš ju još potražiti?- Pokušat u razgovarati s njezinim susjedima i probati saznati jesu li je uli ili

vidjeli od prošlog tjedna. Zatim u se koncentrirati na njezin auto. To nam možda uspije datineke rezultate. – Upravo tada je Duffy skrenuo na Ellien prilaz i parkirao iza njenog Lexusa.

Izašla sam, ali ula sam kako me doziva prije nego sam zatvorila vrata. - Da? - reklasam, provirujui nazad u auto.

- Hvala ti što si danas išla sa mnom, Abster. Drago mi je što si bila uz mene.- Nema problema, Duffles, - rekla sam, iskoristivši prastari Duffyjev nadimak.- Opa! - Duffy se nacerio na spomen starog nadimka. – Nemoj da te itko drugi

uje kako me zoveš; trebale su mi godine da ga se riješim.

- uvaj se, - rekla sam, zatvorila vrata i pošla prema Ellienom stanu. Iza sebesam ula kako se Duffyjev automobil povlai s prilaza. Trenutak kasnije, pripremajui se

pokucati, vrata su se naglo otvorila i zapanjena crvenokosa je zurila u mene. - O! Bok, Abby!ekali smo te.

- Bok, Sara, lijepo te opet vidjeti, - rekla sam, prekoraivši prag.- Ellie je na katu; rekla je da silazi za minutu.- Odlino. Ideš s nama do duana s haljinama?- Naravno. Ja sam službena modna koordinatorica ovog vjenanja. Kao kuma

imam dužnost pobrinuti se da nitko od nas ne izgleda jeftino. Nasmiješila sam se odmjeravajui Sarinu odjeu. Bila je modno usklaena u

svijetloplavom puloveru od kašmira, crnoj suknji i špicastim cipelama. Preko ruke je imala prebaenu novu torbicu Kate Spade i komentirala sam: - Pa, svia mi se tvoj ukus zatorbice.

- ovjek nikad ne može pogriješiti s Kate, - rekla je Sara.- Je li to Abby? - uli smo iz hodnika na katu.- Jest, - doviknula je Sara. - Idemo ve jednom; imamo zakazan termin u

frizerskom salonu u tri.- Idem, idem, - rekla je Ellie, silazei.





Dok se spuštala stubištem, oglasio se moj intuitivni telefon. Nakrenula sam glavu gledajui je i dok sam preslušavala intuitivnu poruku, na licu mi se pojavio smiješak. - Kako se osjeaš? – pitala sam.

- Dobro, - rekla je Ellie, odgurnuvši s lica pramen kose. – Ali strašno samnervozna zbog ovog vjenanja. Želudac mi pomalo stvara probleme.

- Hmm, - rekla sam i namignula joj.Ellie me jedan trenutak promatrala i inilo se kao da se predomislila u vezi neega.Okrenula se prema Sari i rekla: - Mislim da bismo trebale ii s dva auta.

Sara je iznenaeno trepnula i rekla: - Ali mislila sam da svi idemo s mojim.Ellie me opet promotrila i rekla: - Da, ali ti imaš termin za frizuru, a ja moram obaviti

nešto s Abby i lako bih mogla zakasniti. Ako ti odeš svojim autom, a mi s mojim, ne bismo semorale žuriti s haljinama, a znam da nipošto ne želiš zakasniti na dogovoreni termin.

- Oh, - rekla je Sara, djelujui pomalo osupnuto. - Onda dobro.Vidimo se u duanu. Abby, nemoj joj dopustiti da vozi poput manijaka. Odgovorna sam i da

pred oltar stigne živa i zdrava. Salutirala sam joj i rekla: - Razumijem, gospodina Djeverušo!- Vidim zašto ju voliš, - rekla je Sara Ellie, krei se prema vratima.

im su se vrata zatvorila, Ellie se okrenula i rekla: - Da nisi rekla ni rije! Nasmijala sam se, prekrižila ruke kao da držim bebu i zapjevušila: - Curica je!Ellie je gledala s mješavinom emocija, koja je sezala od uzbuenja preko olakšanja pa

sve do nervoze. - Abby, ak ni Eddie ne zna, - bila je oprezna.- Rekla sam ti, rekla sam ti, rekla sam ti, - opet sam pjevušila, skakui gore -

dolje. Prije puno godina, predvidjela sam Ellie dvoje djece i da e njezina prvoroene biticurica.

- Sigurna si da je curica? - pitala je, zgrabivši mi ruku i vrsto je stisnuvši svelikom radoznalošu. Ellie je oduvijek željela djevojicu.

Široko sam joj se nasmiješila i rekla: - U glavi stalno ujem ‘lijepa u ružiastom’, takoda je to tono, sigurna sam da je curica.

- Eddie e biti tako uzbuen, - rekla je uzimajui torbicu i izlazei van.- Kako to da mu nisi rekla? - pitala sam.- Šališ se? - odgovorila je. - On može uvati tajnu isto kao sito vodu. Užasan je

po tom pitanju.Dok smo se kretale prema Ellienom autu, zamijetila sam drugi automobil kako skree

na prilaz. Prepoznala sam ga od sino, bio je to Eddiejev džip. - Bok, dušo! - povikala je Elliedok je parkirao i otvarao vrata. Brzo se okrenuvši prema meni, rekla je: - Zapamti, ni rije!

Skrušeno sam klimnula glavom dok nam je Eddie prilazio, još uvijek odjeven u bolniku kutu i djelujui zaista umorno. - Hej, mala, - rekla je kad se približio Ellie i obujmio ju oko struka, povlai je k sebi kako bi je poljubio.

-

Što radiš doma? - pitala je. - Mislila sam da danas imaš petnaestosatnu smjenu.- Mijenjao sam se s Calvinom. Zaboravio sam putovnicu na kuhinjskom stolu, adanas se moram pobrinuti za dozvolu, inae se neemo moi vjenati.

- Još niste zatražili dozvolu za brak? - pitala sam, šokirana što su tako važnustvar ostavili za zadnje.

- Nismo, - rekla mi je Ellie preko ramena, a Eddie ju je i dalje držao uz sebe. -Izgubio je novanik i mora izvaditi novu vozaku dozvolu.

- Sigurno mi je ispao iz stražnjeg džepa, - rekao je Eddie i zatim zaigrano poljubio Ellien vrat.

Ellie se nacerila. - Novanik ti ne bi mogao ispasti da uzgojiš malo veu guzu koja biti mogla popuniti traperice, - rekla je i zaigrano ga pljesnula po stražnjici.





Dok sam promatrala njih dvoje u toj slatkoj ljubavnikoj igri, osjeala sammelankoliju i zapravo shvatila koliko mi Dutch nedostaje. Progutala sam knedlu i okrenula seu stranu, treptanjem želei otjerati suze koje su mi protiv volje ispunjavale oi.

- Abby? - rekla je Ellie zamijetivši promjenu raspoloženja. – Jesi li dobro?- Jesam, - jedva sam odglumila. - Vjerojatno se radi o promjeni vremenske zone.

Uostalom, koliko traje prilagodba?Eddie je pustio Ellie i prišao mi. - Zašto ne uemo unutra da te pregledam? - rekao jezabrinuto.

Okrenula sam se prema njemu i iznenada me žestoko pogodila intuitivna poruka dasam se brzo odmakla, kao da sam izgubila ravnotežu.

- Abby? - rekla je Ellie zakoraivši prema meni i pružajui ruku kako bi meuhvatila.

Pogledala sam je, ali njezin glas mi se inio dalekim. Pokušala sam se usredotoiti nanjeno lice, ali uporno sam osjeala neku silu koja me vue natrag i tad sam umalo izgubilaravnotežu i pala.

Eddie me uhvatio i napola me vukao, a napola nosio uz stube.

- Oi mi mažeš, - rekla sam naglas dok mi je ta pjesmica glasno odzvanjala glavom da sammislila kako je svi uju.

- Što? - ula sam Ellie kako postavlja pitanje dok me Eddie spuštao na stepenicei podizao bradu kako bi mi se zagledao u lice.

- i mi mažeš! - viknula sam, gledajui ga i brzo skoila, gotovo ga srušivši natlo.

- Abby, u redu je, - rekao je, pomno me promatrajui. - Bit e ti bolje ako maloodmoriš.

Ubrzano sam disala i osjeala pritisak u prsima. Nešto opako nije u redu i teško sam semuila, pokušavajui shvatiti o emu se ovdje radi. Svakog puta kada bih pogledala Eddieja,osjetila bih jezu. Nisam znala što se dogaa. Nikad prije nisam primila tako jaku intuitivnu

poruku. Osjeala sam se kao da se raspadam, kao da mi neka neviena sila otima i odvajadušu od tijela, ali moja svijest ju nije htjela predati bez borbe i u meni se poeo voditi rat. Bilasam svjesna Ellie i Eddieja, ak sam uspjela vidjeti da su oboje zabrinuti, ali nisam se moglaotresti tog osjeaja raspadanja.

Naglo sam ponovno sjela, snažno se uhvatila za betonsku stepenicu, upotrebljavajuisvu svoju energiju kako bih usporila i ujednaila disanje. Nakon par minuta, osjeajraspadanja je prošao i poela sam se osjeati bolje.

- Kako si? - pitao je Eddie kad mi se disanje normaliziralo.Osjetila sam kako mi se obrazi rumene od neugode zbog ovakve reakcije i zato sam

rekla: - Bolje. Ne znam što se dogaa sa mnom u zadnje vrijeme.-

Nadmorska visina je krivac za to, - rekao je Eddie. –

esto se dogaa s pridošlicama u grad. Forsiraju se prije nego što im se tijelo stigne prilagoditi i dobiju napad

panike koji zna biti prilino grozan.- I ja bih tako rekla, - rekla sam, ustajui se i brišui suknju od prašine. - Oprosti

za ovo, - rekla sam Ellie, ali ona je i dalje zabrinuto i šokirano gledala.- Nemoj se ispriavati, Abby. Mili Bože, nisi ti kriva. Samo želim da ti bude

dobro. Želiš li ipak malo prilei i odmoriti se?Razmišljala sam kratko o tome, ali svejedno sam negacijski zatresla glavom. - Mislim

da u biti dobro. Možda bi mi samo dobro došla aša vode.- U hladnjaku imamo bocu, - rekla je Ellie i pogledala Eddieja, koji je brzo ušao

unutra i jednako brzo izašao, nosei svoju putovnicu i boicu vode za nas obje.

- Polako pij, - savjetovao me, otvarajui mi boicu.- Hoe li biti dobro? - pitala ga je Ellie dok joj je davao vodu.





- Hoe. Ali polako s njom, što znai da normalno voziš. Hej, gdje je Sara?Mislio sam da ide s vama.

- Ima zakazan termin kod frizerke, zato sam predložila da idemo s dva auta. Naiemo se s njom u salonu s haljinama, - objašnjavala je Ellie.

Eddie je klimnuo glavom. - Dobro onda, cure. Odlazim stajati u redu za dozvolu do

kraja života. Abby, bilo bi dobro da kasnije malo odrijemaš. Nemoj pretjerivati, u redu?Potvrdno sam klimnula glavom i otpila gutljaj vode. Kad sam progutala gutljaj, reklasam: - Odlina ideja, Eddie. Odrijemat u kad se vratimo s probe. Sretno s ekanjem u redu.

Ellie je poljubila Eddieja koji je potom krenuo prema svom autu.Kad se maknuo s prilaza, Ellie je sjela na stepenicu pokraj mene.- Nije se tu radilo samo o nadmorskoj visini, je li tako? - pitala je s dozom straha u glasu.

- Nemam pojma što se dogodilo, Ellie, - odgovorila sam izbjegavajui njezin pogled.

- Lažeš, lažeš, oi mi mažeš, - rekla je Ellie i suosjeajno me zagrlila okoramena.

- Sjeaš se toga, ha? - rekla sam.

- Naravno. Svaki put kad bi i izdaleka ula laž, pjevušila bi te rijei i prstomupirala u lažljivca. Tako smo saznala da nam je utvrdu srušio Ricky Smith i da je Duffyrazbio tanjur iz maminog omiljenog porculanskog kompleta.

- Da, sjeam se, - rekla sam, gledajui u boicu vode.- Pa, o emu je Eddie lagao? - pitala je Ellie izravno.Dugo joj nisam odgovorila. Bojala sam se da e Ellie primijetiti strah koji osjeam za

njezinu prijateljicu Ginu i za nešto što je povezano s Eddiejem, ali što još ne mogu definirati. - Ne znam, Ellie, - prošaptala sam. - Ali kad saznam, obeavam ti, prijateljice moja, rei u ti.

Ellie je trenutak razmislila o toj mojoj izjavi i polako klimnula glavom. - Dobro, -rekla je i blagonaklono mi stisnula rame. - Hajde, curo, idemo se nai sa Sarom da nas ne

pone špotati zbog kašnjenja.Tada nisam znala da Sara ima drugi dogovor koji e ju sprijeiti da se nae s nama.





VI. poglavlje

Ellie je dala sve od sebe kako bi oprezno vozila, što znai da je i dalje žeše stiskala papuicu gasa, ali barem nisam vrištala: ‘O, Bože, pazi!’ svaki put kad bi skrenula ilimijenjala trake. Svejedno sam se u sebi puno molila i sigurno smo zbog toga u jednom

komadu stigle u salon haljina.Pronašle smo parking ‘rock zvijezde’ kako ga Ellie naziva, što znai da smo imale

sree i saekale jednu staricu koja je izlazila sa svojim starim, ogromnim Buickom s parkirališnog mjesta u neposrednoj blizini ulaza. Kad smo parkirale, požurile smo preko parkirališta i ušle unutra; Ellie je jedva ekala nai se sa Sarom i ispriati se za kašnjenje.

Salon s haljinama smješten je u prizemlju elegantnog trgovakog centra od tri kata,izmeu Coacha i Bebea. Kad smo ušle unutra, Ellie je pogledala okolo tražei Saru, ali nigdje

je nije vidjela. - Hmm. Nije ovdje, - rekla je.- Možda je straga, - predložila sam.- Da, - rekla je Ellie, primivši me za ruku. - Sigurno je kod haljina za djeveruše.

Hajde; idemo je pronai.Otišle smo do stražnjeg dijela salona i Ellie je opet pogledavala okolo, ali nigdje nije

bilo ni traga Sari. - Što misliš gdje je? – pitala sam.- Možda je u toaletu. Hajde da ti pokažem haljinu i ako se ne pojavi za par

minuta, raspitat u se je li ju netko vidio, - rekla je Ellie.Pošla sam za njom prema predivnim haljinama. - Stigle smo! - rekla je i pljesnula

rukama.- Opa! - rekla sam i podigla rub jedne od haljina kako bih opipala materijal.

Sainjena od dva sloja svile, haljina je imala carski struk i duge volane tkanine koje su senježno spuštale u oblik krinoline. Boja je bila ugodna svijetlozelena i caklila se pod svijetlimasalona. - Ellie, - rekla sam, držei haljinu, - predivna je!

-

Znam, - rekla je zra

i radošu. - Sara ih je izabrala i jednostavno presavršenostoje svakoj djeveruši. Znala sam da e se i tebi svidjeti!

- Itekako, - rekla sam i klimnula glavom, ustvari iznenaena što mi se sviahaljina djeveruše, jer sam iz prijašnjih iskustava imala traumatina sjeanja.

- Gina je bila veliina 38. Koja si ti veliina?- Izmeu 36 i 38, - rekla sam.- Savršeno. Morat emo je malo porubiti jer mislim da je Gina par centimetara

viša od tebe, a možda malo suziti kod grudi; ona ima punu peticu, prava je bomba; ali bez brige, ovdje su krojai savršeni. Sve bi trebalo biti brzo gotovo.

Upravo nam je u tom trenutku prišla lijepa Azijatkinja. – Dobar dan, Ellie, - rekla jetoplo.

- Bok, Kim, - odgovorila je Ellie. - Kim, ovo je moja prijateljica i zamjenskadjeveruša, Abby Cooper. Ona e nositi Gininu haljinu. Još je straga, je li tako?- Da, tamo je. - Kim se nacerila. - Idem po nju da vidimo kako joj stoji. Ukoliko

budu potrebni neki ispravci, sredit emo sve do vjenanja.Kad je Kim otišla u stražnje prostorije, okrenula sam se prema Ellie i upitala: -I tvoja

vjenanica je isto ovdje?Ellie je potvrdno klimnula i prstom me pozvala da poem za njom. Kretale smo se

prema naprijed i stale kod jedne lutke. Ugledala sam ljupku satensku haljinu boje ljuske jajeta. Gornji dio je od pletera, a od struka se spuštala krinolina od obilja satena. Sitniruni rad bio je nasumce razbacan po donjem dijelu i zazviždala sam od divljenja. - MiliBože, Ellie, bit eš prelijepa mladenka!

- Savršenstvo, zar ne? - rekla je Ellie, oduševljeno se cerekajui dok je cvjetalaod sree.





- Ne mogu doekati da te vidim u njoj, - složila sam se.- Pa, odbrojavanje je ve poelo, - rekla je Ellie sa smiješkom.- Evo stižem, - zauo se glas iza nas i okrenule smo se te ugledale Kim s

haljinom djeveruše prebaenom preko ruke. Dok sam uzimala haljinu od nje i kretala se prema garderobi, osjetila sam užasan ubod krivnje. Na koncu, ovo je ipak Ginina haljina.

Kako mogu biti uzbuena zbog isprobavanja haljine mrtve žene? Zakoraila sam u garderobui zatvorila vrata. Odložila sam haljinu na vješalicu pored ogledala i sjela na malu klupicu,želei razmisliti što sljedee uiniti.

Ellie e oekivati da izaem u haljini, ali trbuh me užasno bolio od osjeaja krivnje jerznam da je Gina mrtva, a ništa joj još ne smijem rei. Malo sam se prešetavala, pokušavajuiodluiti što dalje, kad se zaulo blago kucanje na vratima i unutra se pojavila Ellie.

- Abby! - rekla je kad me vidjela još potpuno odjevenu. - Hajde, curo! Probaj tuljepoticu.

Na sekundu-dvije sam se zagledala u nju, oi su joj bile ispunjene uzbuenjem,radošu i velikim išekivanjem velikoga dana i jednostavno to nisam mogla uiniti. Nisam jojsad mogla slomih srce. Uinit u to kasnije, kad bude okružena s obitelji i prijateljima.

Sabravši se i progutavši teške rijei, skinula sam sa sebe pulover i suknju te odjenula Gininuhaljinu, u sebi joj odaslavši poruku da mi je silno žao.

Kad sam se posve sredila, okrenula sam se prema Ellie da me vidi i vrisnula je: -Predivno je!

- Misliš? - pitala sam, izbjegavajui vlastiti pogled u ogledalu.- Itekako! Mislim, definitivno je moramo malo skratiti i možda malo suziti kod

grudi, ali sve ostalo na tebi izgleda savršeno! Znala sam da e ti odlino pristajati.- udno mi je nositi Gininu haljinu, - rekla sam dok je nelagoda u meni rasla.- Zašto, dušo? Mislim, nije kao da je ona ovdje.Trgnula sam se. - Ellie, - oprezno sam poela. - Mislim da se ne osjeam ugodno u

Gininoj haljini.

- Radije bi kupila vlastitu? - pitala me Ellie, lagano nakrenuvši glavu u jednustranu poput tužnog psia.

- O, da, mislim da bih, - rekla sam, mui se sa savjesti.- U redu, ako je to ono što stvarno želiš. Rei u Kim da izvue sve haljine u

tvom broju pa možeš izabrati onu koja ti najviše odgovara.- Savršeno, - rekla sam i požurila svui haljinu dok je Ellie odlazila iz garderobe.

Objesila sam haljinu nazad na vješalicu i jedan trenutak se zagledala u nju. Nekako sam znalada ni Gina ni ja nikada ne bismo nosile haljine izvan ovih zidova, ali to me nije sprijeilo dase ponašam kao da je sve u redu i istresem tristo pedeset dolara za jednu. Što sve ovjek neradi u ime prijateljstva.

Malo kasnije, dok sam provlaila svoju Visu, upitala sam Ellie: - Pa što se dogodilo saSarom?

- Nemam pojma. Pitala sam Kim je li ju vidjela i rekla je da nije, ali da je bila na pauzi dok nas dvije nismo stigle. Poznavajui Saru, mislim da je ušla, ekala par minuta,naljutila se i otišla.

- Ona je uvijek tona, ha?- Znaš taj tip žena?- Zar nisi upoznala moju sestru? - blebnula sam.Ellie se nasmijala. - Uostalom, kako je Cat?- Ludo i nezaboravno.- Joj!

- Samo ekaj pa eš vidjeti, - rekla sam upirui prstom u nju. -Cat e se pojaviti ovdje i nastat e pravi kaos i pomutnja.





- To sam oekivala kad su stigli tvoji roditelji, - rekla je Ellie.- Ne, to e se dogoditi na zabavi i vjeruj mi, jedva eš ekati da pobjegneš.- Govoriš mi da se Sam i Claire s godinama nisu ništa smekšali?- Još su poput tvrdog oraha, ali okus im je poput octa.- Sjajno, - rekla je Ellie dok mi je Kim preko pulta blagajne predavala

zapakiranu haljinu. - Podsjeti me da osoblju kažem da tvoje roditelje smjeste u zadnji red.- Nee te trebati podsjetiti, - uzdahnula sam.Ellien mobitel se tiho oglasio dok smo se kretale prema izlazu i izvadila ga je iz

torbice. Pogledavši u ekran, lagano se namrštila. - Sranje, - rekla je i vratila mobitel nazad utorbicu.

- Što je bilo? - pitala sam.- Poruka od Sare. Kaže da nee doi veeras na zabavu.- Kakvu zabavu? - pitala sam.- Nisam ti rekla? Kakva sam ja glupaa. Imam djevojaku veer u pidžamama za

djeveruše i par prijateljica.- Zvui zabavno. - Nasmijala sam se. Ako dobro poznam Ellie, bit e dobre

hrane, dobrog pia i dobre zabave.- Što me dovodi do sljedeeg pitanja, a ti, molim te, slobodno odbij.- Zvui ozbiljno, - rekla sam.- Nije; ne bih te htjela smetati i gnjaviti, ali puno bi mi znailo.- Željela bi da održim itanja djevojkama, - rekla sam, prozrevši je.- Nikada nisam mogla ništa tajiti od tebe. - Ellie se nacerila. – Što kažeš?- Nisi morala ni pitati, - rekla sam. - Naravno, bit e mi zadovoljstvo.- Platit u ti, naravno...- Ne budi smiješna; smatraj to svojim darom od mene, - rekla sam, prekidajui

ju.Ellie me jedan trenutak iskreno gledala i potom mi blagonaklono stisnula ruku. - Hvala

ti, - rekla je skromno.- Nema problema, - rekla sam i uzvratila joj stisak ruke. - Je li Sara u poruci

napisala zašto nee doi? - pitala sam dok mi je nešto šuštalo u podsvijesti.- Nije. Samo je napisala ‘ne raunaj na mene na zabavi’ i to je to.- Misliš da se stvarno toliko naljutila?- Mogue. Znaš što se kaže za crvenokose.- Uostalom, kamo idemo? - pitala sam, primijetivši da se udaljavamo od ulaza

kroz koji smo ušli s parkirališta.- Ovamo, - rekla je Ellie i udno me pogledala. - Imam iznenaenje za tebe.Išla sam za njom, tražei bilo kakav znak koji bi mi rekao kamo me vodi, ali za par

trenutaka smo se zaustavile ispred duana Tiffany &Co. i Ellie se okrenula prema meni irekla: - Iznenaenje!

- Hoemo li dorukovati? - pitala sam i dalje hodajui za njom kroz ulaz.- Neemo, - rekla je Ellie uzbueno, požurivši do pulta. – Nešto bolje! - Kad nas

je prodavaica za pultom spazila, Ellie je rekla: - Bok, Jan.- Gospodina McGinnis! Lijepo vas je ponovno vidjeti. Vaš paket je spreman i

eka na vas. Saekajte trenutak, odmah dolazim.Dok je prodavaica nestajala iza zastora, upitno sam pogledala Ellie, ali samo mi je

namignula, poskakujui od uzbuenja. Kad se Jan vratila, predala je Ellie malu plavu kutijicusa srebrnom mašnom, koju je odmah predala meni. - Ta-da! - rekla je s olakšanjem.

Primila sam kutijicu i nasmiješila joj se, potom skinula mašnu i otvorila poklopac. Kad

sam maknula i Tiffany papir s unutrašnje strane, ostala sam bez daha ugledavši prelijepusrebrnu narukvicu s jednim privjeskom. S narukvice je visjelo malo srce i kad sam ju





podigla iz kutijice, vidjela sam da je ugravirano i moje ime - Abby – s jedne strane, dok je sdruge strane srca ugraen mali dijamant.

- Ellie... - jedva sam promucala, pregledavajui narukvicu.- To je moj dar tebi, Abs. Hvala ti što si mi došla na vjenanje, - rekla je i toplo

me zagrlila.

Bila sam dovoljno ganuta da joj uzvratim topli, vrsti zagrljaj, nakon ega sam ju pustila i brzo ruku ukrasila narukvicom. Mahala sam rukom naprijed-nazad, pokazujui jeEllie i Jan, bila mi je predivna.

- Puno ti hvala, El. Ovo je nevjerojatno, - rekla sam, spremajui kutijicu uvreicu koju mi je Jan pružila.

- Spremna za polazak? - pitala je.- Naravno. Ali imam jednu zamolbu.- Reci.- Možemo li na ruak? Umirem od gladi!- Tvoja želja moja je zapovijed, curo! Znam pravo mjesto za ruak. Malo je

udaljeno odavde, ali isplati se, - rekla je i izašle smo iz trgovakog centra.

Ellie i ja smo avrljale naizmjence sjedei u autu i sad sam jedva primjeivala nain nakoji vozi jer sam imala novu narukvicu kojoj sam se još uvijek divila. U jednom trenutku mi

je zakruljio želudac i Ellie me razigrano pogledala. - Stvarno si gladna, ha?- Totalno, - priznala sam.- U pretincu ispred tebe nalazi se proteinska ploica. Uzmi je da lakše doekaš

ruak.Poela sam kopan po njezinu pretincu i izvukla Kaisha ploicu. Odmotala sam je i

odgrizla komadi. Šutjele smo dok sam žvakala i zamišljeno sam se zagledala kroz prozor.Sad smo na autocesti, a u traci pored nas je plavi automobil kojega vozi žena otprilike mojihgodina. Pored nje, na suvozaevu sjedalu, sjedi muškarac i ini se da se potpuno usredotoiona nju. Namjeravala sam se okrenuti i fokusirati na ploicu, kad mi se iznenada oglasiointuitivni alarm. Imala sam osjeaj da u tom autu nešto gadno ne štima. Pogled mi je ponovnootišao na ženu za volanom i pomno sam ju promatrala, osluškujui šaputanje misli u glavi.Kidnapiranje! Kidnapiranje! Kidnapiranje!udaralo mi je u glavi i dok sam i dalje gledalaženu, rekla sam Ellie: - Ostani još minutu u ovoj traci i ne mijenjaj brzinu!

- Što? - pitala je Ellie, zapanjena panikom mog glasa.- Samo još trenutak ostani pored ovog auta! - oštro sam joj zapovjedila.Ellie je uinila što sam tražila dok sam nastavila pomno promatrati par u drugom autu.

Zamijetila sam da žena djeluje lagano zbunjeno. Takoer se inilo da je plakala, ali pogled joj je bio uprt na cestu ispred i volan je držala vrlo vrsto. Muškarac ju je pomno promatrao, a potom je zamijetio i mene. Vidjela sam ga kako nešto govori ženi i njihov auto se poeo

polako odvajati od nas. I Ellie je gledala u njihov auto i ona je tako

er ubrzala.Tad sam vidjela muškarca kako opet nešto govori ženi i ona je još više ubrzala. - Ellie,- rekla sam, jedva maknuvši pogled s auta, - prestroji se iza njih i što god napravila, nemoj ihizgubiti!

Dok je Ellie lagano usporavala i zatim se prestrojila u drugu traku kako bi pratila plaviautomobil, ja sam brzo s poda zgrabila svoju torbicu i izvadila olovku. Na ruku sam sinapisala njihove registarske oznake i potom posegnula za mobitelom. Stavila sam slušalice iotipkala 911, potom ekala napete tri sekunde dok mi se dispeer nije javio.





- 911, kako vam možemo pomoi?- Želim prijaviti kidnapiranje! - vikala sam dok me Ellie oštro gledala.- Gdje se nalazite? - pitao je dispeer.- Na... - rekla sam, gledajui u ekran mobitela, slijedei crvenu zvjezdicu kako se

pomie preko ekrana: - Na autocesti 1-70 i idemo prema istoku!

- Upravo smo prošli pokraj izlaza Osamdeset sedam! - dodala je Ellie, naginjuise prema meni kako bi je dispeer mogao uti.- Tko je kidnapiran? - pitao me dispeer.- Žena u plavom Chevy Malibuu. Broj registarskih oznaka Victor- Paul-tango-

šest-devet-pet! Mislim da ju protiv volje drži muškarac u tamnosmeoj košulji, smee kose,obrijan, u srednjim ili kasnim etrdesetima ili ranim pedesetima!

- Gdje se nalazite u odnosu na Malibu?- Odmah iza njih i neemo ih pustiti iz vida! - rekla sam dok mi je Ellie odluno

klimala glavom i prestrojavala se u desnu traku kad je Malibu poeo krivudati. Oklijevala sam pogledati na brzinomjer; sigurno smo se kretale nepropisnom brzinom, s obzirom kako smoostavljale ostale aute iza sebe. - Mi smo u crnom Lexusu SC, odmah iza limuzine!

- Odmah šaljem ekipu; hoete li ostati sa mnom na liniji dok ne stignu?- Hoemo! - povikala sam dok mi se u tijelu poveavala razina adrenalina.

inilo se da muškarac u automobilu ispred nas urla na ženu za volanom. Lice mu jenamršteno i ljutito i molila sam se da ju ne ozlijedi dok nas šerif ne pronae. - Pazi! - vrisnulasam kad se Ellie opako primakla automobilu s lijeve strane, jedva se izvukavši iz nevolje,

pokušavajui slijediti plavi auto.- Isuse! - Ellie je napravila grimasu, zgrabila volan i preusmjerila auto. - Abby,

što ako odustanemo? Ovo postaje stvarno opasno!- Ellie, molim te, nemoj izgubiti taj auto! - preklinjala sam ju. - Ako ih

izgubimo, ta žena e sigurno umrijeti; osjeam to! Samo daj sve od sebe, dobro?Ellie me brzo pogledala, usnama tvorei odlunu liniju, potom je vratila pogled na

promet ispred nas i spustila ramena, te se koncentrirala na to da nas ne ubije i ne izgubilimuzinu.

Konano smo zaule prve nadolazei sirene iza nas. Okrenula sam se i osjetilaolakšanje, ugledavši dva jurea šerifova automobila.

- Patrolna kola su iza nas! - rekla sam Ellie i dispeeru.- Još uvijek vidite auto? - pitao me dispeer.- Da! Nalazi se pet metara ispred nas. Sad se kreu otprilike sto pedeset na sat,

ali uspijevamo ih pratiti! - im sam to izgovorila, plavi auto je iznenada zavrludao i poeozanositi stražnjim dijelom.

- O, Bože! - vrisnula sam dok je Ellie stiskala konicu, a automobili oko nas

takoer su raznim manevrima pokušavali izbje

i auto bez kontrole.- Drži se! - vrisnula je Ellie naglo okrenuvši volan u lijevu stranu i izletjele smo

s ceste. Nije imala izbora jer smo toliko jurile da bi sljedee sekunde udarile u automobilispred. Lexus je i dalje jurio po teškom, grbavom terenu, ali ipak smo uspjele malo usporiti i

ponovno stei kontrolu nad vozilom, ali i dalje smo poskakivale prelazei preko rupa dok sekonano nismo zaustavile, udarivši brdašce i zabivši se prednjim dijelom u njega. Kad smo sezaustavile, vidjela sam kako muškarac sa suvozaevog sjedala izlazi van. Tamna krvava mrlja

prekrivala mu je desnu ruku dok je divljaki pogledavao oko sebe, potom je otr ao prekotrave i ceste dok su ga nadolazei automobili pokušavali zaobii. U tom trenutku su stigladva policijska auta i Duffy je sa zabrinutim izrazom lica iskoio iz jednog od njih.

- El! - vikao je, približavajui nam se. - Što se dogaa?

- Taj ovjek! - rekla je Ellie, pokazujui prstom na bjegunca. - Duffy, ne daj muda pobjegne!





Duffy je otr ao za njim, a drugi zamjenik nam je prišao.Pozornost mi je još trenutak pratila Duffyja; potom sam i ja potr ala prema autu. Ta krv jemorala doi odnekud. Kad sam stigla do njega, naglo sam otvorila vozaeva vrata i unutrasam ugledala ženu nagnutu naprijed, lice joj je bilo blijedo i znojno, a na košulji je imalaogromnu krvavu mrlju. Užasan nož virio je van iz desne strane, a jednu ruka joj je stajala

bolno stisnuta na drški dok je slabašno stenjala. - Trebam pomo! - vikala sam zamjenikušerifa, koji je stajao kod Ellie i priao na voki-toki.I Ellie i zamjenik šerifa potr ali su prema meni i odmakla sam se kako bi mogao

pomoi ženi. Ellie je stala pored mene dok smo gledale i tek sam tada shvatila da još vrstodržim mobitel. Podigla sam ga na uho i upitala: - Centrala, još ste ovdje?

Dispeer je odgovorio: - Da, jesam. Je li šerif stigao?- Zamjenici jesu, ali odmah nam je potrebna Hitna pomo! Žena je probodena!- Odmah ih zovem, - rekao je dispeer i ula sam kucanje po tipkovnici. - Imam

vašu lokaciju zbog šerifova automobila. Pomo stiže za šest minuta. Je li žena pri svijesti?- Jedva i gubi puno krvi, - rekla sam i Ellie mi je položila ruku na rame. Tek sam

tada shvatila da se tresem. Zamjenik šerifa je radio na ženi, pomii sjedalo nazad i nježno

joj se obraajui. Promet s obje strane se usporavao i nagomilavao dok su mnogobrojniznatiželjnici gledali što se dogaa. Za par minuta se kod nas pojavio i Duffy, ali praznih ruku.

Izgledao je ljutito. - Izgubio sam kukinog sina u šumi, - rekao je lagano nakrenuvšiglavu i stisnuvši gumb na voki-toki ju privršenom na ramenu. - Centrala, ovdje službenovozilo tri-osamdeset-jedan na mjestu dogaaja jedanaest-etrdeset-sedam, možeš li potvrditi

jedanaest-etrdeset-sedam?- Potvr ujem, tri-osamdeset jedan.Dok je Duffy razgovarao u šiframa, ponovno sam pogledala prema plavom automobilu

i srce me boljelo zbog nesretnice unutra. Doživjela sam i trenutak kajanja, mislei da ženamožda ne bi bila ozlijeena da nisam ustrajala na lovu tog auta. Tada mi se oglasila intuicija irekla mi da e se žena oporaviti i da u suprotnome ne bi imala šanse. Uinili smo ispravnustvar.

Par minuta kasnije, stiglo je i vozilo Hitne pomoi i Duffy se zajedno s kolegommaknuo u stranu dok su ženu oprezno unosili u vozilo. Dok sam ju promatrala onako

bespomonu i teško ranjenu, znala sam da joj je moja intuicija spasila život. Zašto mi intuicija par dana kasnije nije pomogla spasiti vlastiti život, pitanje je na koje još i sad tražim odgovor.





VII. poglavlje

Ellie i ja ekale smo u njezinu autu, drhtei, iako je grijanje radilo dok Duff nije došaoi pokucao nam na prozor. Ellie je otvorila prozor i on je provirio. - Trebate nam dati izjave, -

rekao je.- Nema problema, - odgovorila je Ellie.- Ipak mislim da biste rado otišle u bolnicu vidjeti kako je žena, ha? - pitao je

Duffy. Obje smo potvrdno klimnule. - Dobro onda, vozite za mnom i tamo u vam uzetiizjave.

Vozile smo za Duffyjem do bolnice dok nam je njegova sirena raskr ivala put.Parkirale smo na parkiralištu Hitne, potom ušle unutra i sjele u ekaonici dok je Duffy otišaodo prijema provjeriti je li žena uope živa stigla. Vrativši se trenutak kasnije, rekao je: -Pripremaju je za operaciju. Mislim da emo više znati za par sati. U meuvremenu, - rekao jeotvarajui blok, - želim da mi vas dvije ispriate sve tono onako kako se dogodilo.

Ellie me pogledala i rekla: - Ti prva, Abs.

Detaljno sam ispriala Duffyju kako smo se vozile i da sam sluajno pogledala uautomobil pored nas kad mi se oglasila intuicija i tada sam znala da nešto nije u redu.

- Kako si znala? - pitao me Duffy. - Mislim, jesi li vidjela nož i tad shvatila da jeu opasnosti?

Razmislila sam i rekla: - Ne, ne sjeam se da sam vidjela nož.Jednostavno sam znala da je u nevolji.

Duffy je klimnuo. - U redu, nastavi. Nastavila sam s priom, opisujui muškarca što sam detaljnije mogla, dajui sve od

sebe kako bih pomogla uloviti zloinca.Kad sam završila, Duffy je rekao: - Pa, barem imamo nož i nasreu, frajer je ostavio

otiske prstiju. Ako je imao ranije prekršaje, znat emo tko je. Vjerujemo da je žena HadleyRankin iz Mountain Viewa; barem je auto registriran na to ime. Kod sebe nije imala nikakvedokumente, zato ne možemo biti sigurni, ali zamjenik provjerava kod njezine kue, a ako seondje nitko ne javi, pokušat e dobiti informacije od susjeda.

- Misliš li da je muškarac koji ju je probio nožem deko ili tako nešto? - pitala jeEllie.

- Ne, - odmah sam rekla. - Bio joj je stranac.- Kako znaš? - pitao me Duffy.Potapšala sam se po sljepoonici i rekla: - Šesto ulo mi kaže da se nisu poznavali.

Takoer mi govori da je to ve i prije uinio.Duffy je klimnuo. - Drugi zamjenik koji je bio na mjestu dogaaja, Garcia, pozvao je

jedinicu sa psima tragaima. Možda

e oni imati više sre

e od mene.Lijeva strana tijela postala mi je teška. Opet poznati osjeaj težine. Istog trenutka kad

sam vidjela da je zloinac ušao u šumu, znala sam da ga nee pronai i brinulo me da netkotako opasan slobodno šee svijetom.

Upravo se tad u hodniku pojavilo poznato lice. - Eddie! – viknula je Ellie i poskoilakako bi ga pozdravila.

- Baš sam se vratio u bolnicu i jedan pripravnik iz Hitne mi je rekao da si ovdje,- rekao je nakon što ju je toplo zagrlio. - Što se dogaa?

Ellie ga je uputila u zbivanja i promatrala sam ga kako se njegov izraz lica izzabrinutog pretvara u prestrašen. - Isuse, Ellie! – izjavio je kad je završila. - Mogle stenastradao!

- Dobro smo, - uvjeravala sam ga. - Stvarno.Eddie se s ljutitim izrazom lica okrenuo prema meni. – Natjerala si moju zarunicu na





ludu potjeru za zloincem s nožem i oekuješ da se mirno složim s tim?- Eddie! - rekao je Ellie, gladei mu ruku kako bi se smirio. – Sve je u redu.

Obeavam ti. Znaš da sam odlina vozaica.- Ellie, - rekao je, - oboje znamo da definitivno nisi dobra vozaica!- Pa, ipak sam dobro, - uzvratila je paljbu. - A ta žena nas je trebala. Nitko ne

zna što bi joj taj manijak napravio da se nismo našle ondje.Eddie je dugi trenutak samo šutio dok mu je pogled lutao od mene prema Duffyju.Konano je rekao: - Moram se vratiti gore.

- Ljubavi, ne budi takav, - umiljavala se Ellie i povukla ga u stranu, dalje od nas.Razgovarali su šapi par minuta dok ga je Ellie pokušavala uvjeriti da je sve u redu.

Pogledala sam Duffyja, tražei njegovu reakciju i rekao mi je: - U pravu je, znaš.- Sad si još na njegovoj strani? - pitala sam.- Vas dvije nipošto niste smjele juriti za tim automobilom. Mogle ste ozbiljno

nastradati ili uzrokovati veliku prometnu nesreu.Veliki dio mene želio se prepirati s njim, ali znala sam da je u pravu i zato sam to

ostavila na miru. Samo sam bila sretna što smo uspjele spasiti nesretnu ženu i što nijedna od

nas nije stradala. Minutu kasnije, Ellie nam se pridružila i rekla: - Mislim da sam ga smirila.Samo se previše zaštitniki ponaša.

- Ne bih ni volio da mi druk iji tip ženi sestru, - rekao je Duffy, privukavši je ksebi i utisnuvši joj poljubac u elo.

Nasmijala se i zaigrano ga udarila u trbuh. - Potrudit e se saznati kako je ženi i javitivam.

- Sjajno, - rekla sam i ponovno sjela kad mi je oglasio želudac.Kad je sva ova strka poela, zaboravila sam koliko sam gladna.

Duffy se ustao i objavio: - Zvui kao da ti motori opasno slabe, Abs. Idem dolje ukafeteriju po gorivo. Ovdje imaju prilino dobre sendvie... ima nekih posebnih želja?

Razvedrila sam se na spomen hrane i rekla: - Ako imaju, može salata od tune ili jaja.

- Ja u bilo što s puretinom, - rekla je Ellie i nacerila se starijem bratu. Kad jeDuffy krenuo u smjeru kafeterije, Ellie se okrenula prema meni i rekla: - Kako si?

- Dobro. A ti?- Potresena, ali u redu.Sjedile smo par trenutaka šutke kad me Ellie iznenadila s izjavom.

- Mislim da bi ti i Duffy trebali izai.Iznenaeno sam ju pogledala. - Molim?- Ozbiljno. Znaš da je super deko, Abs. I usamljen je.- Ellie, - rekla sam, promeškoljivši se na stolcu, - tek sam prekinula s dekom!- I? Nije li tajming upravo savršen? - rekla je podižui i spuštajui obrve.-

Ne. Ne, ne bih rekla da je tajming savršen. Rekla bih da je loš.- Nema ništa bolje od brzog vraanja na konja kako bi se što lakše prebrodio prošli pad, - savjetovala je Ellie.

Zakolutala sam oima i odgovorila: - Ellie, znaš da volim Duffa, ali volim ga kaobrata.

- Znam, ali on ti nije brat, meni je. Što je dodatni razlog zbog kojega bi trebalarazmisliti o izlasku s njim. Razmisli! - rekla je uzbueno. - Ako upali izmeu vas, mogle

bismo biti sestre!- Mislim da trebaš jesti, El; poela si halucinirati.- Ozbiljna sam! - ustrajala je.- Toga se i bojim, - odgovorila sam. - O, gledaj! Eno Duffyja s našom hranom!

- Ovaj razgovor emo nastaviti, Abs.- Mmm. Gladna sam da bih mogla i konja pojesti! - rekla sam, izbjegavajui bilo





kakve komentare o toj temi.Duffy nam je prišao, nosei pladanj s hranom i piima i Ellie se brzo ustala i povukla

se za jedno mjesto kako bi Duff mogao sjesti izmeu nas. Kad je sjeo, luckasto mi senasmiješila, a ja sam zakolutala oima.

Duffy nam je predao sendvie, ips i pia i svi smo sretno žvakali dok Ellie nije, s

napola pojedenim sendviem, naglo poskoila sa stolca i s rukom preko usta otr ala u toalet.Duffy ju je gledao i potom se okrenuo prema meni. - Što se dogodilo?Odloživši sendvi na stoli pokraj, rekla sam: - Nervoza pred vjenanje. Idem vidjeti

kako je, odmah se vraam.Pronašla sam Ellie kod umivaonika, objema rukama se držala za njega, izrazito

blijedog lica. - Jesi li dobro? - pitala sam, prilazei joj s lea.- Ova munina mora nestati, - rekla je gledajui me u ogledalu. - Što ako me

uhvati za vrijeme ceremonije? Nacerila sam se i lagano je potapšala po leima. - Uf, El, sigurna sam da e sve biti u

redu. Mogu li ti kako pomoi?- Ne. Hvala ti, Abs, trebalo bi uskoro proi, - rekla je, pustila vodu i zalila si lice.

U tom trenutku zaulo se kucanje na vratima. - To je sigurno Duffy, - rekla sam prilazei vratima. Kad sam ih otvorila, ugledala sam Duffyja i Eddieja. - Hej, - rekla sam,ostavši zateena što opet vidim Eddieja.

- Je li dobro? - pitao je.- Dobro sam, - rekla je Ellie i stala iza mene. - Samo sam malo nervozna zbog

vjenanja i svega u vezi s time.- Mogu li te odvesti doma, El? - pitao ju je Eddie nježno.- To je dobra ideja, - ubacila sam se. Morala sam samo pogledati Ellienu

energiju da vidim kako joj je oajniki potrebno malo sna.- Što je s Hadley? - pitala me Ellie. - Zar ne želiš ekati ovdje dok ne saznamo je

li dobro?

- Duffy i ja možemo se pobrinuti za to, - rekla sam ležerno.Ellie se iznenada razvedrila, sjetivši se neega. - Aha. U pravu si.Vas dvoje ete tako dobiti priliku biti malo nasamo. Hajde, Eddie; gibajmo odavde.Dok me Ellie obilazila kako bi se primila za Eddiejevu ruku, i nakon što se vratila po

kaput kako bi mogli otii, Duffy me upitao: - O emu ona to pria?- Znaš svoju sestru, - rekla sam sliježui ramenima.Kad su Ellie i Eddie otišli, Duff i ja smo se vratili u ekaonicu i sjeli. On je pojeo svoj

sendvi i zato sam brzo slistila svoj, potom uzela pladanj i odložila ga u stranu. Kad sam sevratila na mjesto, Duffy je imao zamišljen izraz lica. - Što je? - pitala sam.

- Ništa. Samo mi je drago što si došla na vjenanje.-

I meni, - rekla sam, cerekajui se.- Reci mi nešto, Abby.

- Pitaj.- Kako muškarac ostavi ženu poput tebe?

Njegove rijei probole su me poput noža i osmijeh mi je brzo izblijedio. - Da ti iskrenokažem, Duff, nemam pojma.

- Pa što se dogodilo?Gledala sam u pod, ne mogavši uspostaviti kontakt s oima, bojei se da u, ukoliko to

inim, poeti blebetati. - Valjda se uplašio.- Je li istina da te ostavio na Valentinovo?- Aha. Rekao je da je dobio veliki sluaj na koji se mora koncentrirati i da bismo

trebali usporiti.- Znai nije rekao: ‘Želim prekinuti s tobom?’





Razmislila sam kratko o tome. - Nije, - rekla sam, prisjetivši se da sam tada pogledalanjegove energiju i u njoj nisam vidjela sebe. - Nije ni morao. To se podrazumijevalo.

- Kako?- Pa, teško mi je objasniti. Ali nije me poslije toga zvao, prošlo je nekoliko dana

i što se iz toga da zakljuiti?

- Da se usredotoio na posao, - rekao je Duffy. - Znaš, i ja sam isto rekao Rachel prije nego što me poela varati. Tek sam dobio novi posao i trebala mi je sva energija dok sene smjestim. I nisam se skoro ni okrenuo, a ona se ljubakala s nekim pilotom u mom dvorištu.Kasnije mi je rekla da je mislila kako se sve više udaljavam od nje, ali istina je ustvari bila tada sam se samo trebao koncentrirati.

- Ti meni zapravo govoriš da se vi muškarci uvijek držite zajedno, rekla sam,ošinuvši ga pogledom.

- Ništa više od vas žena, - rekao je Duffy, vedro mi se nasmiješivši.- Pa, vjeruj mi što se ovoga tie, - rekla sam odrješito. – Prema trenutnom stanju,

Dutch Rivers i ja nemamo zajedniku budunost.- ak i dok sam to izgovarala, nadala sam se osjeaju težine na lijevoj strani

tijela koja e mi potvrditi da nisam u pravu. Ali nisam je osjetila. Ni lagani, prozraan osjeajdesne strane, niti težak i ljepljiv na lijevoj strani. To me samo dodatno deprimiralo i nagnulasam glavu nazad na stolac te s uzdahom zažmirila.

- Umorna? - pitao je Duffy.- Aha.- Želiš da te vratim k Viv?- Ne. Najprije želim ekati i vidjeti što e biti s Hadley.U tom trenutku sam osjetila povjetarac na licu kad je netko proletio ispred mene.

Otvorila sam oi na vrijeme da vidim užurbanog muškarca, izbezumljenog lica od straha,kako juri prema prijemnom pultu. Djelatnica za pultom slušala ga je dok je priao, utipkalanešto u raunalo i potom mu se tihim glasom obratila; inilo se da je skroz potonuo. Još neštomu je rekla, potom uperila prstom prema nama i muškarac nas je pogledao. - Duffy, - reklasam i gurnula ga laktom, tek tad vidjevši da je i on naslonio glavu nazad na stolac i zažmirio.

- Što je?- Onaj muškarac ide prema nama. Mislim da je to Hadleyn suprug.Ubrzo se muškarac zaustavio ispred nas, predstavio se kao Jackson Rankin, Hadleyn

suprug. Izgledao je prestravljeno od brige i zato sam se ustala i ponudila mu mjesto da sjedne, potom sam sjela pored njega dok je Duffy poeo prikupljati informacije.

- Kad ste se vratili kui?- Prije otprilike dvadeset minuta. Ušao sam unutra i ugledao kaos...- Kako to mislite? - prekinuo ga je Duffy.

Rankin je zastao i par puta trepnuo, pokušavajui se sjetiti na

ina na koji

e objasniti. -U predsoblju, sag je bio potpuno zgužvan i isprevrtan, kao da je preko njega povlaeno nešto

teško. U dnevnom boravku je stajao prevrnut stoli i razbijena lampa. Tada mi je susjed pokucao na prozor i rekao da me traži policija i da odmah moram nazvati šerifov ured uDenveru. Krenuo sam prema telefonu i obavio poziv i rekli su mi da mi je supruga ovdje u

bolnici.- Mogu li posuditi kljueve vaše kue? - pitao ga je Duffy.- Kljueve moje kue? - pitao je Rankin.- Tako je, želio bih k vama poslati forenziare, - objasnio mu je Duffy.- Da, svakako, - rekao je Rankin, s drhtavom rukom mu predajui kljueve.- Hvala, - rekao je Duffy, stavljajui ih u malu kovertu koju je prethodno

izvukao iz džepa, na kojoj je napisao Rankinovo ime i potom je vratio u džep košulje. -Gospodine Rankin, znate li tko bi želio nauditi vama ili vašoj supruzi?





- Ne. Nikoga. Hadley svi vole. Ona je najljubaznija žena na svijetu, - rekao jeRankin i glas mu je opet zadrhtao.

- U redu, - rekao je Duffy, nakratko zastajui kako bi dopustio Rankinu da sesabere. - Imate li kod sebe fotografiju supruge? - pitao je Duffy, vjerojatno se želei uvjeritida je žena u bolnici zaista Hadley Rankin.

- Uf, nemam, - rekao je Rankin, zarumenivši se. - Ali trebao bih je imati, zar ne?- pitao nas je, izgledajui zaista loše.- Možete li ju opisati?- Visoka je oko metar šezdeset, pedeset pet kilograma, smea kosa i smee oi.Duffy je klimnuo i upitao: - Nosi li vaša supruga ikakav nakit preko kojega bismo joj

mogli utvrditi identitet, gospodine Rankin?- Nosi vjenani prsten i sat koji sam joj lani poklonio.- Možete li opisati sat? - pitao je Duffy, pregledavajui svoje bilješke.- Srebrni Timex s plavim licem.Duffy je opet zaklimao glavom i zatvorio blok. - Da, sve se poklapa sa ženom koju

smo pronašli i dovezli u bolnicu.

- Što se dogodilo mojoj supruzi? - pitao je Rankin s potresenim glasom.- Bojim se da je napadnuta i kidnapirana pod prijetnjom nožem.

Nju i njezinog napadaa ugledala je ova mlada žena, zamijetila nešto udno i kontaktirala policiju. Dok smo stigli do automobila vaše supruge, napada je pobjegao, ali prije bijeganožem je ozlijedio vašu suprugu u prsa. Upravo se nalazi na operaciji i još nemamo nikakvihinformacija o trenutnom stanju.

- O, Bože, - rekao je Rankin i oi su mu se napunile suzama; potom jedlanovima prekrio lice i poeo jecati.

Duffy je natmureno promatrao Rankina. Iako je na lice navukao policijski izraz,vidjela sam da ga je jako pogodilo što je ovom ovjeku morao ispriao što se sve dogodilonjegovoj supruzi. - Mogu li vam donijeti malo vode, gospodine Rankin?

Rankin nije odgovorio, nastavio je jecati. Klimnula sam glavom prema Duffyju, kojise ustao kako bi otišao po vodu, dok sam utješno trljala muškar eva lea, naginjui se premanjemu i govorei: - Bit e dobro, gospodine Rankin. Imam dobar osjeaj da e sve biti uredu. Moramo samo saekati i vidjeti što e nam rei kirurg, ali mislim da nee još dugo

potrajati.Kako se naposljetku i ispostavilo, nismo dugo ekali. Prije nego što se Duffy vratio s

vodom, u hodnik je izašao lijenik s rukavicama, zastao kod prijemnog pulta i upuen je prema nama. - Gosp. Rankin? - pitao je, stavši ispred nas.

- Da? - rekao je Rankin podigavši pogled s oima punim nade.- Ja sam dr. Hali. Vaša supruga je upravo operirana i dobro se drži. Uspjeli smo

izvaditi nož i sanirati ozljedu. Supruga vam je imala sreu, mogla je pro

i puno lošije.- Hoe li sve biti u redu?

- Sljedea dvadeset etiri sata pomno emo ju promatrati, ali zasad je sveizvrsno.

- Mogu li je vidjeti? - pitao je Rankin.- Možete. Nalazi se na odjelu intenzivne njege i još je omamljena od anestezije,

ali ako me saekate kod dizala dok porazgovaram sa šerifom, odvest u vas k njoj.Duffy se vratio s vodom usred razgovora, ali dovoljno je uo da zna kako e Hadley

biti dobro. Kad se Rankin odvukao do dizala, dr. Hali se okrenuo prema Duffyju i rekao: - Nož je u vreici za dokaze. Prilikom vaenja bio sam veoma oprezan. Poslat e ga dolje za par minuta i nadam se da e vaši forenziari uspjeti nai kvalitetne otiske.

- Hvala vam, dr. Hali, - rekao je Duffy. - Dok sam išao Rankinu po vodu, usputsam nazvao postaju i rekao da pošalju ekipu forenziara k njemu kui da vidimo mogu li se i





ondje skupiti kakvi otisci. Idem se nai s njima i predati im kljueve. Što mislite, kad emomoi razgovarati s gom Rankin?

- Kao što sam rekao i njezinu suprugu, pomno emo ju pratiti naredna dvadesetetiri sata i ukoliko ne doe do nikakvih komplikacija, mislim da ete sutra moi razgovarati snjom.

- Sjajno. Vidimo se. Abby, spremna za polazak kad što pokupimo nož? - pitao je, okrei se prema meni.- Više nego spremna, - odgovorila sam i krenuli smo prema pultu s

informacijama saekati nož s odjela. Par minuta kasnije, pojavio se mladi u uniformi noseizatvorenu kovertu. Duffy ju je preuzeo i krenuli smo van.

Kad smo sjeli u auto, Duffy me pitao: - Kamo?- Ellie bi veeras trebala imati pidžama zabavu za djeveruše, ali pitam se je li sve

otkazala.- Nazovimo ju i saznajmo, - rekao je Duffy i posegnuo za mobitelom. Njezin

broj ima na brzom biranju i ekao je da se javi i potom je brzo uputio u Hadleyno stanje. Nakon toga ju je pitao: - Abby je sa mnom autu i zanima ju važi li za veeras okupljanje baba;

budui da je muškima dolazak zabranjen.ula sam Ellien smijeh s druge strane i potom mumljanje dok mu je odgovarala.

Namignuvši mi, Duffy je rekao: - E1 kaže da dovueš svoju guzu k njoj jer se neeš tako lakoizvui s njezine fešte.

- Možemo li stati kod Viv da se presvuem? - pitala sam.Duffy joj je prenio moje pitanje i potom se okrenuo prema meni.- Kaže da ima odjeu koja e ti pristajati da ne moraš nigdje stajati.- Super.- Vidimo se za deset minuta, - rekao je Duffy i prekinuo liniju.

Okrei se prema meni, dodao je: - Danas si bila dobra, znaš.Umorno sam mu se nasmiješila. - Hvala ti. Ali dan je bio zaista dug. Gdje Ellie nalazi

snagu za nastavak?- Trenutno moram vjerovati da se radi o istom adrenalinu. Uzbuena je zbog

vjenanja.Klimnula sam i neko vrijeme smo se vozili u tišini. Sinula mi je misao dok sam

prebirala po današnjim dogaanjima. - Hej, Duffy? - rekla sam.- Da?- Misliš li da onaj muškarac koji je danas napao Hadley ima ikakve veze s

Gininim nestankom?Duffy me brzo pogledao. - Zar ti to radar govori?Jedan trenutak sam razmišljala o tome. - Ne. Ne, samo se radi o tome da je ta žena bila

normalna, obavljala uobiajene stvari kad ju je napao nepoznati manijak, kidnapirao i držaona oštrici noža.

- Kako znaš da joj je on nepoznat?Iznenadio me njegov odgovor. - Misliš da ga je poznavala?- Sve je mogue, Abby. Mogao je biti bivši muž. Možda ak i ljubavnik. Susjed

ili lan obitelji. Statistike uvelike idu u prilog toj teoriji o poznavanju napadaa. Radi se otome da neemo uspjeti saznati ništa dok ne otkrijemo tko je on.

- Hmm, - rekla sam, razmišljajui o tome. - Znai, ne misliš da su ta dva sluaja povezana?

- Nemam dovoljno dokaza da bih mogao potkrijepiti taj zakljuak.Jedno znam, službeno još ne znamo da je Gina nestala.

- Jesi li prijavio njezin nestanak? - pitala sam.- Jesam. Obavio sam to još juer. Takoer sam zatražio potragu za njezinim





autom.- Što si saznao iz telefonskog ispisa?- Pa, Kelly je bila u pravu kad je rekla u koliko ju je sati Gina zvala. Bilo je tek

prošlo jedanaest. udna stvar jest da je avionska karta bila rezervirana u devet sati, ali ne sGinina kunog telefona niti mobitela.

- Vjerojatno ju je rezervirala preko Interneta, - rekla sam.- Ne prema onome što sam uspio saznati. Potvr uju da je Gina nazvala Službu za

korisnike oko devet sati naveer i rezervirala kartu za sutra ujutro u šest.- Ako je u devet naveer rezervirala avionsku kartu za sutra ujutro u šest, ne bi li

se odmah poela pakirati? Mislim, dva sata kasnije naziva Kelly i javlja joj kako odlazi uKaliforniju, a da prethodno ništa nije spakirala. To je udno.

Duffy je klimao glavom. - Jedino ega se mogu sjetiti jest da je kupila kartu i nakontoga poela prati rublje kako bi sve isto ponijela na put.

Jednu minuta sam razmišljala o tome - zvualo je vjerojatno. – U koliko sati je nazvalašefa i dala otkaz?

- Lindstrom kaže u dva i vidio sam da je to tono po ispisu koji pokazuje poziv u

Fidelity otprilike u to vrijeme.Zbunjeno sam pogledala Duffyja. - Znai da je bila budna najmanje do dva u noi. I

sva odjea joj je maknuta, ništa nije spakirala, a spremala se na let u šest ujutro?- To je najudnije.- Ovdje nešto opako ne štima, Duff.- Znam, Abs. Znam.- Jesi li razgovarao s njezinim susjedima? - pitala sam.- Nisam još, vjerojatno su cijeli dan bili na poslu. Nadam se da u po povratku u

postaju zatei poruku jednog od njih. Najprije moram provjeriti stvari kod Rankina. - Kad jezavršio reenicu, skrenuli smo na Ellin prilaz, krcat autima. Druge djeveruše i ostali gosti ve su stigli.

Stisnula sam Duffyjevu ruku prije nego sam izašla i rekla: - Hvala na prijevozu i istoda se zna, i ti si danas bio dosta dobar.

- Samo obavljam svoju dužnost, gospodina, - rekao je Duffy salutirajui iširoko mi se osmjehnuvši. U njemu je tada bilo neega tako slatkoga i privlanoga da mi jesrce malo zatreperilo i u obrazima sam osjetila vrelinu. Izašla sam iz patrolnog vozila prijenego što se stvari više zakompliciraju. - Vidimo se sutra, Duff, i nazovi me ako budešrazgovarao s Hadley. - Potom sam zatvorila vrata automobila i potr ala uz Elline stepenice,

pitajui se kako na taj nain mogu razmišljati o drugom muškarcu kad mi je srce teknedavno slomljeno. - Nevolja, - promrmljala sam podigavši ruku kako bih pokucala na vrata. -Ovo može znaiti samo nevolju. - Malo li sam tada znala da sam sasvim u pravu.





VIII. poglavlje

Vrata mi je otvorila prilino živahna djeveruša Christina. - Bok, Abby! - rekla jesretno gurajui mi u ruku ašu margarite prije nego što sam uspjela skinuti kaput. - Još senismo imale prilike upoznati. Ja sam Christina, trea djeveruša. Ui i pridruži nam se!

- Hvala ti, Christina, - rekla sam i odložila margaritu kako bih skinula kaput. -Ellie mi je rekla da ima neku odjeu u koju bih se mogla presvui. Znaš li gdje je?

- Odjurila je prije par minuta u duan po još tekile. Rekla mi je da te pošaljemgore. Ve ti je odvojila garderobu na krevetu.

- Odlino, hvala, - rekla sam i požurila na kat. Namjerno sam usput izbjegavalagledati u Elline fotografije. Nisam trenutno mogla ponijeti pogled na Gininu spljoštenufotografiju.

Stigla sam u Ellinu spavau sobu i prišla krevetu. Na njemu su stajala tri kompleta pripremljena za mene. Prvo sam vidjela traperice i pulover boje maline. Zatim predivansvijetloplavi komplet od kašmira. Trei izbor je sadržavao crnu pamunu trenirku.

Odluila sam se za komplet od kašmira i presvukla se. Dok sam se sredila i sišla dolje pridružiti se zabavi, Ellie je s punim rukama stigla na vrata. - Donijela sam još tekile! -viknula je u dnevni boravak prepun djevojaka.

Zaulo se glasno navijanje i provirila sam unutra vidjeti što se dogaa. Djevojke suigrale neku igru koja je ukljuivala kockice i figure na ploi. - Što to igraju? - pitala sam Ellie.

- Mystery Date, ako možeš vjerovati.- Nekad sam obožavala tu igru! - rekla sam kroz smijeh.- Kako si? - pitala me dok sam je slijedila u kuhinju.- Dobro. Malo umorno, ali dobro.- Tako mi je drago što e se Hadley oporaviti, - rekla je Ellie poevši vaditi

namirnice.

Uzela sam vreicu

ipsa koju je Ellie izvadila na pult i otvorila. - Obožavam ovaj, -rekla sam dok mi se Ellie smiješila.

- Posluži se. - Cerekala se. - Hoeš li veeras moi svima održati itanje?Sranje! pomislila sam. Zaboravila sam na to. - Naravno. Ali što kažeš da održim

itanje samo za par djevojaka? Jako sam umorna i mislim da neu uspjeti više od etiri-pet.- Savršeno, Abs. Izvlait emo iz šešira i kad netko izvue broj, dobit e itanje.- Sjajno. Ali oprezno sa stavljanjem, draga, pazi da i ti dobiješ itanje, - rekla

sam, namignuvši joj.- O, i namjeravam! - rekla je Ellie, cerekajui se. - Sve sam ti pripremila u

gostinjskoj sobi pa bi ti odmah mogla otii tamo, a ja u ti za minutu poslati prvu žrtvu.- Može, - rekla sam, uzimajui svoju margaritu i ips. Ponovno sam otišla na kat

do gostinjske sobe u kojoj je Ellie pripremila stolce, stoli i malu, slatku mirisnu svijeu. Sjelasam na jedan stolac i zažmirila dok me umor obuzimao. Nekoliko puta sam duboko udahnula,otresla se tog osjeaja i potom se usredotoila na posebno stanje uma.

Suprotno uvriježenom mišljenju, vidovnjaci ne hodaju okolo u stanju neprestanesvjesnosti. Mi ne izlazimo svakodnevno u veliki svijet i bivamo bombardirani informacijama.Da to radimo, vjerujte mi... svi bismo vrlo brzo završili u ludnici. Osim ako ne postoji neštood smrtne važnosti kad nam se vodii obraaju jer žele da obratimo pozornost, kao na Hadley,na primjer, potreban je svjesni trud za ukljuivanje naših radara. To je stanje u koje ulazimo.Sjetite se kako Tiger Woods hoda travom dok se priprema za veliki turnir.Usredotoen je i sabran. Ozbiljan i ovjek od samog pogleda na njega može vidjeti da je usvom posebnom stanju.

S nama je otprilike isto tako. Usredotoimo se, skupimo svoju energiju i ukljuimo se,da to tako kažem. Poznajem neke kolege vidovnjake koji prije toga moraju uzeti sat - dva





vremena za meditaciju. Ja sam tip žene koja se lako prilagoava i zato mi je potrebno tek parminuta mira za pripremu.

Rutina je uvijek ista. Najprije prijeem kroz svoje akre ili energijske toke.Zamišljam ih kako se pale poput žarulja. Sveukupno ih je sedam, sve su drugaijih boja i

pokreu se odozdo sve dok ne dou do potiljka.

Kad se sve moje akre upale, pozovem tri arhanela, Mihaela, Gabrijela i Rafaela, zazaštitu, mudrost i bistrinu, potom svoju ekipu, vlastite uvare.Ekipa se sastoji od pet duhova koji mi dolaze kroz snove i meditacije. Kolektivno su

mi dali do znanja da im je dužnost pobrinuti se da, kad obavljam posao, ga obavim kakotreba. Veinom se trude obuzdati me, za što su potrebna sva petorica.

Kad sam završila s meditacijom, stigla mi je prva klijentica - uzvanica zabave i provirila kroz vrata. - Bok, Christina, - rekla sam. - Ui i sjedni.

- Hvala, Abby, - rekla je, sjedajui. - Ovo nikad prije nisam uinila, - priznala je.- Oooh, - rekla se uz smiješak. - Djevica. Pa, Christina, obeavam da u biti

nježna i ujutro te jednako poštovati, u redu?Christina se nasmijala i potvrdno klimnula. - Što trebam raditi? - pitala je znatiželjno

me promatrajui.- Moraš mi rei ime i prezime, datum i godinu roenja kako bih se mogla

usredotoiti na tvoju energiju. Ne moraš uiniti ništa osim toga, - objasnila sam. - Ja uobaviti sve ostalo.

- Christina Plimpton, deveti sijenja, sedamdesetšeste.- Odlino, - rekla sam i zažmirila. U glavi sam skupila svoju intuiciju i zatim je,

poput luka i strijele, uperila u Christinu i opalila.Saekala sam da ‘osjetim’ njezinu energiju prije nego što mi se vrati intuitivna strijela, ali doksam tražila, nisam osjetila apsolutno ništa. Namrštila sam se, koncentrirajui se. Ovo jeudno. Nisam mogla doprijeti do njene energije. Konano, vratila mi se intuitivna strijela,

pomislila sam da sam sigurno umornija nego što sam mislila i pozvala svoje vodie u pomo. Nikakve informacije nisu stizale. Zatražila sam temu i dobila... nulu. Ustrajala sam na temi...i svejedno... nula. Postavši frustrirana, odaslala sam ponovno strijelu u Christininu energiju iopet ostala razoarana.

Predomislivši se, u glavi sam postavila pitanje: Kakav je Christinin ljubavni život? Nema odgovora.Kakva je Christinina karijera?

Nema odgovora.Kako je Christina?

Nema odgovora.Konano sam otvorila oi i pogledala znatiželjnu djevojku ispred sebe. Bez sumnje je

promatrala moje izraze lica i pitala se zašto se doimam tako bijesnom. - Christina... - poelasam.

- Nešto loše, je li tako? - pitala me. Nasmiješila sam se, trudei se djelovati opušteno. - Ni sluajno.

Samo sam umornija nego što sam mislila, a tvoja energija je toliko istanana da mi je vrloteško stupiti u kontakt s njom. Zašto mi ne bi poslala sljedeu djevojku dok se malo nezagrijem i onda emo opet pokušati s tobom, u redu?

- Uf... u redu, valjda, - rekla je izgledajui toliko razoarano da sam ju skorozaustavila i pokušala ponovno. Ali nešto mi je govorilo da se prebacim na sljedeu gošu,zato sam ekala dok se ustala i izašla iz sobe, osjeajui se stvarno usrano jer sam jurazoarala.

Minutu kasnije, pridružila mi se krhka plavuša, djelujui nervoznije nego što bi sevjerojatno osjeala da sam se uspjela spojiti s Christininom energijom. Mahnula sam joj da





slobodno ue i predstavila se kao Michelle. Ubrzo sam se usredotoila i odmah osjetila povezanost. Osjetivši veliko olakšanje, dobila sam potrebu grohotom se nasmijati, ali sam poela: - Michelle, imaš li brata?

- Imam.- On je stariji, je li tako?

- Tako je.- Ti i brat trošite novac na nešto izvan majine kue? - pitala sam, zapanjena

primljenom porukom.- Uh... - rekla je i razmislila o mom pitanju.U glavi sam stalno ula rije ‘majka’, potom ugledala prizor kue i nakon toga

novanicu. Dok sam pratila te smjene prizora, ugledala sam postavljanje ljuljajueg stolca natrijem i upitala: - Kupujete li ti i tvoj brat nekakav stolac za prednji trijem majine kue? - Sobzirom na neobinost prizora, bilo je to sve što sam mogla rei.

Michelle mi se sr ano nasmijala i odgovorila: - O, Bože! Abby, nevjerojatna si! Istina je, brat i ja zaista mami kupujemo ljuljajui stolac za trijem za roendan u travnju!

S olakšanjem sam se naslonila na naslon stolca. Hvala Bogu, s mojim radarom je sve u

redu. Nešto s Christinom nije štimalo.Michelle i ja nastavile smo s izvrsnom seansom narednih petnaestak minuta i bila samspremna pozvati sljedeu gošu.

ekujui Christinu, iznenadila sam se ugledavši Ellie na vratima.- Kuc, kuc! - rekla je ulazei u sobu s bocom vode Pellegrino.

- Mislila sam da e se Christina vratiti, - rekla sam dok je sjedala.- Odluila je saekati da završiš sa mnom. Malo je nervozna. Što si joj rekla?- Ništa, najiskrenije. A u tome i jest problem.- Nisi ništa vidjela?- Nula bodova, - rekla sam.- Hmm. Pa ona misli kako si vidjela da e joj se dogoditi nešto užasno i da joj

zato ništa ne želiš rei. ekat e da vidi što meni imaš za rei.- Znaš da ne filtriram poruke, - rekla sam, branei se.- To sam joj i ja rekla, ali ona i inae zna biti nepovjerljiva, Abby, zato ništa ne

brini. Dosta o njoj. Fokusirajmo se na mene! - rekla je Ellie i pljesnula rukama. Nasmiješila sam se, potom zažmirila, usredotoila se, odaslala strijelu, primila je

nazad i poela priati. - Dobro, El, prvo sam dobila prizor kolijevke, iako ve znamo da sitrudna, ali ovdje mi pokazuju ružiastu dekicu.

- To si mi ve rekla, bit e curica, - rekla je Ellie.- O, da, - rekla sam, prisjetivši se. - Pa, oni kažu da je curica prva od dvoje djece.

Zato se nadam da voliš curice jer ponovno vidim kolijevku i u njoj je opet ružiasta dekica.-

Predivno! - rekla je Ellie. - Eddiee biti oduševljen!- I estitam na novoj kui, - rekla sam, prelazei na drugu temu.

- Dobra si, - pjevušila mi je.- Seliš se bliže vodi, - rekla sam, vidjevši znak ZA PRODAJU i kombi za selidbe

parkiran pokraj jezera.- Postoji jedna kua u koju smo se oboje zaljubili nedaleko Huston Lakea, a to bi

meni i Eddieju savršeno odgovaralo.- Sjajno! Osjeam da biste trebali djelovati prije travnja jer imanje nee još dugo

biti slobodno.- Namjeravamo dati ponudu po povratku s medenog mjeseca.- Savršeno. ekaj da te pitam za pravne stvari... - rekla sam i usredotoila se na

sljedeu poruku u glavi.- Kakvu pravnu stvar?





Oklijevala sam jedan trenutak prije odgovaranja, pokušavajui složiti djelie slagalicekoje mi je ekipa slala. Ovdje nešto nije kako treba. - Je li Eddie išao k odvjetniku u vezi

predbranog ugovora?- Ma neeee, - rekla je Ellie zaeno.Poešala sam se po glavi i fokusirala. - Jesi sigurna? Ekipa mi govori da se Eddie

definitivno nalazi s odvjetnikom zbog neega.- Nismo ak ni razgovarali o predbranom ugovoru, - ustrajala je Ellie. - Iskreno,

nikad nam nije pao na pamet.- Odlazi li odvjetniku iz nekog drugog razloga? Je li mu možda neki pacijent

prijetio tužbom?Ellie se promeškoljila u stolcu i poela djelovati uplašeno. - Abs, njemu posao

savršeno ide i koliko znam, nitko mu ne prijeti tužbom.Zar to vidiš? - pitala me napetim glasom. - Vidiš kako ga tuže?

Maksimalno sam se koncentrirala na Eddieyu energiju i sljedea poruka mi nijeumanjila strahove. U sljedeem prizoru sam vidjela Eddieja kako sjedi na pti joj ljuljaki iljulja se naprijed-nazad. Prizor se povukao i vrata kaveza su se zatvorila. Uf. Osim ako se ne

varam, Ellien zarunik e završiti u zatvoru.Znam da veina ljudi smatra kako bih ovakve poruke trebala filtrirati da ne bi naglo

uzrujala klijente. Ali davno sam se zavjetovala da to neu initi. Samo jednom sam prekršilataj zavjet i nemam ga namjere više nikad prekršiti. Skupila sam svu svoju hrabrost i poela:- Ellie, želim da se pripremiš jer ono što vidim nije ugodno.

Ellie je skroz problijedila i širom otvorila oi. - Što je? Što vidiš, Abby?- Eddie e u zatvor.- Što?- Žao mi je, Ellie, ali to vidim. Nešto se loše dogaa i Eddie e trebati

odvjetnika. I to vraški dobrog.Ellie je trebala itava vjenost da progovori. Konano je rekla: - Sigurna si?

- Jesam, dušo. Postoje odreene stvari koje su meni standardi.Uporno mi se prikazuje znak za zatvorsku eliju. Štoviše, ekipa mi stalno ponavlja ‘odvjetnik’i upuuju na Eddieja. Ne znam kada i ne znam zašto, ali uskoro.

Elliene oi ispunile su se suzama i pogledala me tako snuždeno kao da me preklinje da povuem sve reeno. - Abby, ali ja ga volim.Dobar je ovjek. Ne može initi ništa tako loše zbog ega bi mogao završiti u zatvoru!

Pogledala sam je s velikim suosjeanjem, potom zažmirila i ponovno se usredotoila. Zašto Eddie odlazi u zatvor ? pitala sam ekipu. Odgovorili su mi sa slanjem udne mješavineznakova. Kad sam pomislila da sam shvatila, otvorila sam oi i rekla: - Ne znam tono štoimam ovdje, Ellie, ali osjeam da je Eddie možda uinio nešto s ime je prekršio zakon, ali

postoji takoer i taj osje

aj da ipak nije u

inio ono što govore. Kao da nije imao izbora, kaoda je prisiljen uiniti to nešto i zato vjerujem da mu dobar odvjetnik može pomoi.

- Znaš li što je uinio? - pitala je i dalje blijeda i preplašena.- Ne, - rekla sam i jae se fokusirala. - Govore mi samo da je bio prisiljen uiniti

nešto s ime je prekršio zakon. Nije imao izbora.Postoji i osjeaj želje za bijegom. Stalno osjeam kao da želi pobjei i sakriti se i to je

povezano s tom prisilom na taj in.- Abby, on je dobar ovjek! - izvalila je.- Znam, dušo, ali...- A osim toga, trudna sam! - Ellie, - rekla sam preko stola posežui za njezinom rukom, - mogue je da

griješim. Povremeno i ja znam pogrešno interpretirati poruke.





- Lažeš, lažeš... oi mi mažeš... - prošaptala je Ellie. Sad ve naglas plae.- Ne, istina je, - ustrajala sam. - Mogu i ja pogriješiti...- Ne ti, Abby... Eddie. Jutros na prilazu. To si rekla za Eddieja.

Da je lažljivac.- Ellie, trenutno sam jako daleko od doma. A mogue je da ova nadmorska

visina zaista ometa moju antenu. Nisam te željela uzrujati. Zaista mi je žao zbog svega ovoga.- Ne mogu zamisliti što je uinio, - rekla je Ellie. - Ne mogu zamisliti na što je

bio prisiljen da bi zbog toga morao u zatvor.- Možda je vrijeme da ti i Eddie sjednete i iskreno porazgovarate?Ellie je potvrdno klimnula, a suze su i dalje tekle. - Ovo je užasno, rekla je

naslanjajui glavu na ruku i nastavljajui plakati.Gladila sam je po ramenu kad sam ula: - Kuc, kuc! - s vrata.- Oh! - rekla sam, zapanjena da je netko ušao u sobu. Podigavši pogled, ugledala

sam sitnu ženu. Bila je krhka i sitna poput moje sestre, ali sa smeom kosom i krupnim oimai sjetila sam je se sa sinonje veere. Mislim da se zove Kelly i ona je takoer djeveruša.

- Bok. Što ima? - pitala sam, nastavljajui utješno gladiti Ellieno rame.

- Ellie je rekla da sljedea po redu doe za dvadeset minuta.Bio je moj red pa sam došla... Ellie, jesi dobro? - pitala je, tek sad primijetivši da Ellie plae.

- Jesam, dobro sam. U zadnje vrijeme sam samo previše osjeajna, rekla je Ellie podigavši glavu i obrisavši suze. - Mislim da bih trebala prilei. Možeš li, molim te, javitisvima da se ne osjeam dobro i da slobodno svi ostanu i druže se, ali ja vam se više neu

pridružiti?- Oh, - rekla je Kelly, prilazei joj i stavljajui dlan na rame. - Mogu li kako

pomoi?- Ne, bit u dobro. Hvala ti, - rekla je Ellie ustajui se dok su joj usne

podrhtavale, a suze i dalje klizile niz obraze. - Samo moram biti malo sama. -I zatim je nestalau svojoj spavaoj sobi.

Gledala sam ju kako odlazi i u životu se nisam odvratnije osjeala.Prokletstvo. Ovaj dio mog posla je užasan.- Što si joj rekla? - pitala me Kelly.- Ništa što nekome smijem odati, - odgovorila sam. - Slušaj, Kelly, je li tako?- Da.- Znam da si sljedea na redu i žao mi je, ali veeras više nisam sposobna za

itanja.- U redu je, - rekla je Kelly brzo. - Ionako nisam željela nikakvo itanje.

Vidovnjaci me plaše!Umorno sam joj se nasmiješila i mentalno zatvorila radar. – Hvala na razumijevanju.

Slušaj, možeš li mi uiniti jednu uslugu?- Naravno, - rekla je.

- Možeš li me odvesti do Viv, Elliene tete? Iscrpljena sam i bojim se da u sesrušiti ako se uskoro ne odmorim.

- Naravno, Abby. ekaj samo da rastjeram zabavu u prizemlju i kreemo, uredu?

- Hvala ti, Kelly. Dok ti razgovaraš s curama, ja u se presvui.Kad je Kelly krenula u prizemlje, otišla sam u kupaonicu gdje sam ostavila odjeu

složenu na pultu i presvukla se iz Ellinog kašmira. Prije nego što sam se vratila u prizemlje, pokucala sam na vrata Elliene sobe provjeriti je li dobro, ali nije mi odgovorila, a intuicijami je jasno dala do znanja da bih je trebala ostaviti na miru.

Susrela sam Kelly u dnevnom boravku dok su ostale djevojke pakirale svoje stvari i zasobom istile nered kako to Ellie kasnije ne bi morala. Ne znam što im je Ellie rekla, ali svaka





od njih me pogledala s puno prijezira dok sam, ekajui Kelly da uzme kaput i kljueve, prebacivala težinu s jedne noge na drugu. Minutu kasnije, izašle smo i osjetila sam velikoolakšanje.

- Vivian živi u Scottsdaleu, je li tako? - pitala me Kelly dok smo vezalesigurnosne pojase.

- Zvui mi poznato, - rekla sam shvativši da ne znam gdje stanuje.- Samo me ne pitaj kako doi onamo; u ovom gradu se uope ne snalazim.- Jednom sam bila kod nje, prošlog Dana zahvalnosti. Sjeam se onih golemih

ružiastih flaminga u njezinu vrtu. Definitivno je posebna.- Prilino, - složila sam se.- I, odakle poznaješ Ellie?- Dugo se poznajemo. Bila mi je susjeda dok je živjela u Michiganu, a to je bilo

prije milijun godina.- O, da, sjeam se da je rekla da je odatle, - rekla je Kelly.- Kako ste se vas dvije upoznale? - pitala sam.- Hodala je s mojim starijim bratom.

- Stvarno? - pitala sam, gledajui ju. - Prije koliko?- Prije nego što ga je napucala zbog Eddieja. - Kelly se nasmijala.- Joj, - rekla sam. - Super što ste ostale prijateljice.- Da, da je u pitanju bio bilo koja druga, prezirala bih ju, ali Ellie mi je najbolja

prijateljica. Ona je vrlo draga osoba. Ja nisam baš najomiljenija u društvu, ali injenica danetko poput nje može biti tako drag prema meni... pa, jednostavno ju moram voljeti, znaš?

- U potpunosti se slažem s tobom. Ona je najdraža osoba koju poznajem. I uvijekse brine za ljude oko sebe i pomaže im. Znaš li da mi je Ellie, dok sam bila sama, triValentinova zaredom slala velike bukete cvijea s porukom: ‘Samo zato što si sama ne znaida danas ne trebaš dobiti cvijee.’

Kelly se nasmijala. - Meni ve dvije godine šalje goleme kutije okolade, a ove godine je pridodala i velikog plišanog medu.

- Samo bih joj željela biti jednako dobra prijateljica, - rekla sam.- Priaš li o nedavnom itanju?- Aha... dovoljno je teško potpunom strancu rei loše vijesti.

Kad se radi o nekome koga voliš, još je teže prenijeti poruke. Neko vrijeme smo ostale šutjeti dok je Kelly vozila, a ja sam gledala kroz prozor.

Jedva sam uspijevala vidjeti vrhove stjenjaka od tamnoplavog neba. Veeras nema mjeseinei ini se da su oblaci no prekrili crnom maglom. Naslonila sam se na naslon sjedala izažmirila kad sam iznenada ula poznatu zvonjavu u glavi – moja ekipa ima poruku.

Ispoetka sam ih pokušala ignorirati - bila sam prokleto preumorna da bih veeras

razmišljala o biloemu - ali što sam više ignorirala, to je zvonjava postajala glasnija.Konano sam, prilino iznervirana, ukljuila intuitivni prekida i zaula glasno: Nazovi

Duffyja! Dobro, nazvat u ga ujutro, pomislila sam. Lijeva strana - osjeaj težine...

Želite da ga odmah nazovem?Desna strana - lagan, prozraan osjeaj...Podigla sam umorne kapke i posegnula u torbicu, izvadila mobitel i Duffyjevu

posjetnicu koju mi je dao u bolnici. – Koga zoveš? - pitala je Kelly.- Duffyja, - rekla sam tipkajui njegove brojeve.- Ovdje je vjerojatno signal loš, - rekla je.

- Uspjet u, - rekla sam ne zamarajui se s time jer sam znala da se moja ekipa pobrinula za to.





- Molim? - rekao je Duffy.- Hej, Duff. Abby je, - rekla sam.- Hej, Abs. Drago mi je što si nazvala. Imam novosti. Pronašli smo Ginin auto.- Šališ se, - rekla sam uspravljajui se u sjedalu.- Da. Prije dva sata.

- Gdje?- Na aerodromu. Parkiran je na njihovom parkiralištu.Intuicija mi je otišla u šestu brzinu i nije bilo šanse da vjerujem kako je Gina

otputovala u drugu zemlju. Ovo je namještaljka. - Duffy, moraš mi vjerovati. Nije otišla izgrada.

- Slažem se s tobom. Zbog još jednog razloga htio sam razgovarati s tobom jersmo u autu pronašli nešto što me mui.

- Što?- Kirurške rukavice. Najvei broj. I natopljene krvlju.- Kirurške...? - nisam završila tu misao jer sam se odmah sjetila Ellienog itanja i

prizora Eddieja baenog u zatvor i njegova posjeta odvjetniku. - Duffy, moramo razgovarati...

odmah. - U redu, gdje si?- S Kelly sam. Vozi me do Viv.- Ja sam nekoliko ulica dalje od Viv. Zapravo, bliže tebi ako ideš od Ellie. Reci

joj da te ostavi kod mene pa u te ja odvesti k Viv.- Može, ekaj malo. - Obraajui se Kelly, pitala sam: - Kelly, možeš li me

odvesti do Duffyja?- Valjda, - rekla je, djelujui pomalo iživcirano. - Ali ne znam gdje živi.- Duffy, možeš li joj dati smjernice?- Naravno, daj joj mobitel, - rekao je i to sam uinila.Otprilike za dvadesetak minuta, skrenule smo na Duffyjev prilaz.- Hvala ti što si mi veeras bila taksi.- Nema na emu, - rekla je ukoeno. Nije progovorila otkad sam prekinula

razgovor s Duffyjem i nisam znala što ju je moglo tako naljutiti, zato sam to jednostavnoostavila na miru. Nasmiješila sam se i zatvorila vrata. Kad sam se okrenula i pošla premaDuffyjevim vratima, ula sam kako naglo, uz škripu kotaa, odlazi s prilaza i nestaje niz ulicu.Definitivno je bijesna. Sjajno.

Vrata su se otvorila prije nego što sam uspjela doi do njih i pozdravio me nasmiješeniDuffy. Kad sam ga pogledala, pretpostavila sam da se tek istuširao. Kosa mu je još vlažna imiriše na ugodan sapun i šampon. Na sebi ima zagasito naranasti pulover koji mu se

prilijepio za divan torzo. Kukove su mu prekrile široke traperice i, iako je vani poprilino

hladno, bos je. - Bok, ljepotice, - rekao je toplo. - Namjeravao sam poslati potragu za vama; jeste se izgubile?- Bok i tebi, - rekla sam, ulazei u predsoblje. - Ne znam; Kelly mi se nije

obratila otkad je prestala priati s tobom pa je i to mogue. - Duffy je stajao pokraj mene doksam skidala kaput i dok ga je vješao u ormar, dobila sam priliku ui dublje i pregledati stvari.

Duffyjeva kua sliila je Vivianinoj po gradnji - isti tudorski dizajn, ali tu je svakaslinost završavala. Njegovi drveni podovi su se sjajili. Zidovi su obojeni prljavobijelo, amoderna verzija lustera davala je poseban naglasak na strop. Kad je spremio moj kaput, uveome u kuhinju, koja se doimala posve novom s granitnim pultovima i ormariima od trešnjinadrveta ukrašenima s Art Deco rukama.Kuhinja se otvara sa suprotne strane dnevnog boravka, koji je pak namješten s bež kauom,

istim dvosjedom i debelim sagom na kojem stoji drveni stoli. Tu i tamo se nalazilo još ArtDeco detalja i umjetnina. Sve u svemu, dom je djelovao toplo i pozivajue i toliko se slagao s





Duffyjevom osobnošu da sam se morala nasmijati. - Lijepa gajba, - rekla sam, odobravajueklimajui glavom.

- Hvala. Radovi su još u tijeku, ali napredujem polako. Sjedni, - rekao je, pokazujui na barski stolac s jedne strane kuhinjskog pulta.- Želiš li popiti ašu vina?

- Može.- Chianti?- Savršeno.Duffy nam je svakome natoio po ašu i potom mi se pridružio za pultom. - Što ima?Otpila sam mali gutljaj prije nego što sam mu odgovorila. Okus je bio lagan i

svilenkast, bez imalo gor ine. Predivno. - Veeras sam tvojoj sestri održala itanje, - poelasam, prstima prelazei preko ruba aše.

- I prema izrazu tvog lica vidim da poruka nije bila dobra.- Bingo.- Vidjela si u mojoj budunosti još jednu djevojku preljubnicu? -

pitao me Duffy, iskosa me pogledavši.

- Ha? - rekla sam gledajui ga. Potom sam se sjetila da je moje pretposljednjeitanje Ellie rezultiralo otkrivanjem preljuba njegove bivše, Rachel. - Ne, - rekla sam i potomuz cerek dodala: - Znaš, ne radi se uvijek o tebi.

Duffy se nasmijao i podigao ašu u znak zdravice. - Pa što je onda tvoja mala kristalnakugla otkrila ovog puta?

- Radi se o Eddieju. I loše je.- Koliko loše?- Dovoljno loše da je Ellie u suzama pobjegla u svoju sobu.- Možeš li mi rei? - pitao je Duffy zabrinuto.- Inae nikada ne bih na ovaj nain iznevjerila povjerenje tvoje sestre, ali mislim

da ovo trebaš znati. Barem mi tako govori predosjeaj da bih te trebala uputiti u informacije.

- U redu, - rekao je Duffy.- Mislim da je Eddie u problemu.- Kakvom problemu?- Problemu sa zakonom. U Ellienom itanju dobila sam snažan predosjeaj da e

mu trebati odvjetnik. I to vraški dobar. Takoer sam dobila utisak da e neko vrijeme provestiu zatvorskoj eliji.

- Pa, kvragu, Abs. Ti stvarno znaš doletjeti u grad i podii prašinu, - rekao jeDuffy, pokušavajui razvedriti situaciju.

- Ozbiljna sam, Duff, - rekla sam bez smješka.- Znam; oprosti. Jesi li dobila predosjeaj da je njegov grijeh teški prekršaj?-

Ne znam tono. Ali pretpostavljam da je nešto teško.- Koliko teško?

- Teško kao u-Gininom-auto-su-pronaene-krvave-kirurške-rukavice.Duffy me dugo, dugo samo šutke gledao, razmišljajui o onome što sam upravo rekla.

- Nema šanse, - konano je rekao. - Znam ga, Abs; to nije mogue.-A s druge strane, Gina je nestala. Prati ju reputacija poigravanja sa zauzetim

muškarcima. Njezin auto je pronaen na aerodromskom parkiralištu, a jedina poveznica sonime što joj se moglo dogoditi su kirurške rukavice s kojima sam Eddieja stalno viala.

Duffy je jednu minutu trljao bradu dok mu je sjena davala lijep, zgodan izgled takoiskosa. - Prokletstvo, - promrmljao je. - Dobro.Upravo analiziramo rukavice i tražimo DNK, ali rezultate emo imati tek za par tjedana. U

meuvremenu, raspitivat u se okolo o Eddieju.- Slušaj, ako ti išta znai, bez obzira zbog ega Eddie bio u problemu, znam da je





upao u to protiv svoje volje. Imam snažan predosjeaj da je natjeran na situaciju i nije imao puno izbora, - rekla sam. - A i ja sam ga upoznala i znam da njegova energija ne izgleda kaoona nasilnog ubojice. Sad kad sam to rekla, moram priznati da je mogue da mi druganadmorska visina remeti radar i samo mislim da je pametno biti temeljit.

- U redu. Dovoljno si rekla. Želiš li još vina?

Klimnula sam i Duffy je otišao po bocu. Trenutno se nalazim u usporenom, umornomstanju i osjeam se totalno opušteno. Pogled mi je odlutao na Duffyjevu stražnjicu dok jeobilazio pult. Ima lijepu guzu. Gotovo jednako lijepu kao Dutch. Prisjetivši se Dutcha,odjednom sam postala melankolina i osjetila sam kako se bol u meni rasplamsava, zato samzatresla glavom i slegnula ramenima, potiskujui misli o njemu i fokusirajui se na sadašnjost.

- Jesi li dobro? - pitao me Duffy.- Hmm? - rekla sam, zapanjena pitanjem.- Djelovala si mi jako tužno.- Aha, - rekla sam, klimajui glavom. Usne su mi zadrhtale unato najveim

naporima da odagnam bol i patnju.- Hej, mala, - rekao je Duffy kad mi se u oku pojavila suza i potom kliznula niz

obraz. - Doi ovamo, curo, - rekao je, odložio bocu vina, podigao me sa stolca i povukao uzagrljaj. Ta gesta je bila toliko nježna i neoekivana da me skoro ubila. Borila sam se vratitisamokontrolu. Neu se prepustiti ovoj iznenadnoj navali tuge.

- Dobro sam, - prošaptala sam drhtavim glasom od mješavine emocija.- Lažeš, lažeš... oi mi mažeš... - smiješei se rekao je Duffy u moju kosu. -

Sjeaš se toga? - pitao me. - Znala si mi to govoriti svaki put kad bih se pokušao izvui izneega. Ne znam kako si to inila, ali znala si svaki put kad bih lagao.

Duffy me nježno njihao, gladei me po leima i držei me vrsto na svojim prsima.Gutala sam knedle. Nisam pred njim željela ispasti cmizdravica. Htjela sam biti cool.,sabrana, opuštena. Ali nije bilo tako. Zažmirila sam i vrsto ga stisnula. Jednostavno sam sesjeala dobro slušajui njegov grleni, muževan glas i njišui se u njegovom naru ju.

vrše me primio, potom mi zario ruke u kosu i podigao lice kako bi mi se zagledaoi. Izraz lica mu je bio mješavina osjeaja.

Vidjeli su se tragovi uzajamnog razumijevanja kako je to biti izdan i povrijeen,zajedno sa suosjeanjem i još neega nabijenog kemijom. Taj dio sam shvatila trenutak prijenego je spustio svoje usne na moje i poljubio me.

Imao je okus vina koje smo trenutno pili, a usne su mu bile meke i gladne. Na trenutaksam osjetila grižnju savjesti jer sam toliko dugo bila Dutchova djevojka da sam se osjeala

poput preljubnice. Ali trenutak kasnije, Duffyjeve ruke su se spustile na moj vrat i s palcemmi je odgurnuo glavu unazad. Spuštajui usne na moj vrat, struno me obraivao s jezikom izubima. Potiho sam zastenjala i misao na Dutcha izbjedjela je u naletu snažnog osje aja

potrebe.Željela sam Duffyja i to jako. Zgrabila sam mu pulover dok se potreba za njim pojaavala. Duffy je sigurno osjetio moju rastuu želju jer je podigao usne s mog vrata kako bi me opet pogledao u oi. Rožnice su mu bile raširene, crne, duboki bazeni žudnje. Bezizgovorene rijei, primio me za ruku i odvukao u spavau sobu. Zatvorio je vrata i jedinasvjetlost dolazila je od uline svjetiljke kroz prozor.

Opet mi je zavukao prste u kosu i nakrenuo glavu. - Znaš li kakav si komad? - pitaome.

Zavodniki sam se nasmiješila i posegnula za njegovim usnama.Uope nisam željela razgovarati. Trenutno imam druge stvari na pameti. Drugu ruku samzavukla pod Duffyjev pulover i opipavala mu prsa. Tvrd je poput stjenjaka. Prsti su mi

prelazili preko njegovih tvrdih, razvijenih mišia poput kamenja s mjestiminim dolinama.Želja je u meni rasla i s jednim pokretom ruke, Duffyjev pulover je završio na podu. Moj





pulover mu se pridružio trenutak kasnije i dok sam petljala s njegovim patentom od traperica,osjetila sam njegove ruke skroz dolje na leima kako petljaju s mojim trapericama.

Skinuvši mi traperice, povukao me k sebi i koža nam je gorjela na mjestima gdje smose doticali. Ljubili smo se gladnim, nekontroliranim pokretima, jedva ekajui utažitiobostranu glad. Njegove ruke doticale su svako osjetljivo mjesto na meni i stenjala sam sa

svakom novim pokretom. I moje ruke su takoer pronašle stvari s kojima su se igrale i nije prošlo dugo kad nas je Duffy primaknuo krevetu. Netom prije lijeganja, upitao me: - Gore? Ilidolje?

- Sa strane, - rekla sam vragolasto.Klimnuo je glavom, zamišljeno isturivši bradu. - Moglo bi biti zabavno, - rekao je,

povlai me dolje. I neka mi Bog pomogne... bilo je tako.





IX. poglavlje

Oboje smo se naglo probudili na zvonjavu telefona u sedam ujutro. Duff je prekomene posegnuo za slušalicom i grlenim šapatom rekao: - Molim? - ula sam zatomljeni glas s

druge strane linije i Duffy je odgovorio: - Dobro jutro, Viv. Što se dogodilo?Sad sam puno jasnije ula Vivianin glas kad je Duffy malo udaljio slušalicu od uha.Mislim da sam ula nešto kao: ‘Nestala je.’

- Nije, ovdje je kod mene. Sino smo dugo u no razgovarali i rekao sam joj daostane u mojoj gostinjskoj sobi.

Iz daljine sam ula cerekanje i odmah zatim rijei: ‘Testiraš plivae na njoj, ha?’Duffy se zarumenio, uspravio u krevetu i poešao po bradi.- Kasnije u je dovesti, Viv. Hvala ti što si zvala. - I prekinuo je liniju.- Opa, - rekla sam s cerekom. - Ulovljeni smo.- Izgleda da jesmo. Ako dobro poznam Viv, nazvat e moju mamu za pet...

etiri... tri...

- Rei e Nini? - rekla sam prestravljena tom mišlju.- Raunaj na to, Abs. Žao mi je, ali Viv živi samo kako bi zagor avala život

mojoj mami. Danas smo joj dali posla.- Mili Bože, tako mi je neugodno, - rekla sam i rukama prekrila lice.- Hajde, idi se istuširati, a ja u nam napraviti doruak. Uskladit emo prie kad

nešto pojedemo.Duffy me ugurao u kupaonicu i izvadio isti runik. Uzela sam si malo vremena,

dopuštajui vruoj vodi da ublaži snažan osjeaj krivnje koji sam imala. Nemojte me krivoshvatiti: sino je bilo predivno. Ali po danu, moja savjest imala je problema s injenicomda sam samo tjedan dana nakon prekida s dekom uskoila u krevet s drugim. Jesam li droljaili nisam?

Umotala sam se u Duffyjev flanelski ogrta, obula papue i odšetala u kuhinju, gdjemi se oglasio želudac od mirisa prženog tosta i svježe kave. - Odlino miriše, - rekla sam,sjedajui.

- Sve za tvoje zadovoljstvo, - rekao je Duffy stavljajui pred mene tanjur svrelim tostom i šalicu kave. Potom je uzeo drugi tanjur, na njega stavio dva komada za sebe i

pridružio mi se za pultom.- Što emo rei ljudima sad ga smo provaljeni? - pitala sam, posežui za

dorukom.- Što bi im željela rei? - pitao me Duffy. Zašto muškarci uvijek na trik pitanja

odgovaraju trik pitanjima?-

Što bi im ti želio rei? - odgovorila sam. I ja sam znala igrati tu igru.Duffy se nacerio. - Ja moram prvi, ha?

- Godine prije ljepote, - rekla sam i namignula mu.- A tako znai, ha? Dobro, pa, daj da razmislim, - rekao je, uzeo par zalogaja

tosta i ozbiljno me pogledao. - Pretpostavljam da ti je tek nedavno slomljeno srce i vjerojatnotrebaš malo vremena kako bi razmislila o osjeajima.

- Uglavnom si pogodio, - rekla sam, zahvalna što razumije kako se osjeam.- Pa, dok razmišljaš... što kažeš da nikome ništa ne govorimo.

Držat emo se prie ‘spavala je u mojoj gostinjskoj sobi’, a ako e netko nešto pretpostavljati,to je ve njihov problem.

- Zvui dobro, - rekla sam i stisnula mu ruku. - Hvala ti.

- Za što?- Što si izrastao u takvog sjajnog muškarca, - rekla sam i mislila to.





Duffy me odvezao do Viv sat vremena kasnije i sreom, nije bila kod kue kad samstigla. Na vratima je stajala omotnica s mojim imenom. Pisalo je da su stražnja vrataotkljuana i da slobodno uem. Ona je otišla na frizuru i kupiti haljinu za neakinjinovjenanje. Krenula sam odostraga, ušla unutra i brzo se preodjenula, jedva ekajui istuodjeu. Dok sam se šminkala, zaula sam tihu zvonjavu mobitela. Potr avši prema njemu,

brzo sam otvorila poklopac i rekla: - Bok, Cat!- Bok, srce! Stigli smo!- U Denver?- Tako je. Odsjeli smo u Brown Palaceu. Tommy je umoran i želi odrijemati pa

sam mislila da bismo nas dvije mogle nadoknaditi propušteno.- Odlino, što si imala na umu?- Deki te jedva ekaju vidjeti. A moram kupiti i vjenani poklon za Ellie i

Eddiea. Što kažeš da doem po tebe pa da zajedno obavimo kupovinu s dekima?Cat je mislila na moje neake, Mathewa i Michaela. Imaju pet godina i skloni su

brojnim nestašlucima. - Naravno da može. Povedi ih.- Gdje si sad?

- Kod Viv. ekaj da ti dam adresu. - Otišla sam u predsoblje i uzela Vivin raunza struju te s njega proitala Cat adresu, koja se uskoro obeala pojaviti. Požurila sam natrag ukupaonicu i neko vrijeme posvetila dugoj kosi. Zatim sam se preodjenula u hla e od antilopkože i prljavobijelu majicu na V izrez s odgovarajuom antilop jaknom. Izgled samupotpunila sa savršenim smeim, kožnim izmama kupljenim u Nine Westu. Dok samstavljala naušnice, izvana sam ula trubu. Brzo uzimajui torbicu, izjurila sam iz kue nakonšto sam napisala Viv kratku poruku.

Na prilazu je stajala produžena limuzina veliine omanjeg kita.Voza je izašao s prednjeg sjedala i obišao auto kako bi mi otvorio vrata. im su se vratalimuzine otvorila, pozdravila me velika buka dok se Cat pokušavala boriti sa svojim stravinorazmaženim sinovima, koji su skakutali po limuzini. Kad me ugledala, povikala je: - Gledajte,deki, tu je teta!

Matt i Mike su na te rijei nakratko zastali sa skakanjem sa sjedala na sjedalo, alinakon jednog pogleda prema meni, ponovno su se vratili igri. -I meni je drago što vas vidim,majmuni, - rekla sam, ušavši u limuzinu i podigla Mikeyja s mjesta te ga cijelogaizgnjavila i izljubila dok je on oduševljeno vrištao; potom sam se prebacila na njegovog,

jednu minutu, starijeg brata. Kad sam pustila i Mattyja, okrenula sam se prema Cat i rekla: -Bok, seko! Opa, sjajno izgledaš. Promijenila si frizuru ili je promjena u injenici da viševježbaš?

- O, Bože, seksala si se! - rekla je Cat širom razjapivši usta.Sama sam otvorila usta poput ladice na tu izjavu i osjetila vrelinu u obrazima. -

Nisam! - rekla sam radei na glumljenoj nevinosti.- Mama, što znai seksanje? - pitao je Mikey.

- To je igra za odrasle, dušo.- I ja se želim igrati! - vrištao je Matty i skoio na mjesto pokraj mene.- Žao mi je, dušo; to je samo za odrasle.- Želim se igrati seksanja! - vrištao je Mikey uz veliku podršku svog brata.- Sad si sve uprskala, - rekla sam joj. - Vidiš li što radi razbacivanje s tom rijei?

Prave probleme.- Ma nema veze! I, tko je sretnik? - ustrajala je Cat, a za to vrijeme je Matty uzeo

njezinu torbicu, prevrnuo je i sav sadržaj istresao na pod. Sagnula sam se i pomogla Catskupljati stvari dok su dva dodatna para ruku isto tražila zanimljive predmete. - Matt,

vrati mami mobitel, - zahtijevala je Cat dok je moj neak otvarao poklopac i struno otipkao broj.





Iživcirana, Cat je posegnula za Mattom, ali pobjegao je na drugu stranu limuzine i zatren poeo urlati u mobitel. - Bok, tata! Mama i teta se seksaju i nas ne puštaju s njima.

- O, Bože, hoeš li ga zaustaviti? - rekla sam zgrabivši Mikeyja i vrsto ga držeiuz sebe dok se moja sestra protezala preko sjedala prema Mattyju.

Oštro ga pogledavši, otela mu je telefon iz ruke i rekla: - Tommy?

Ha-ha, jesi to ti?Slušala je odgovor i kad je shvatila, problijedila je. - Ah, oprostite, krivi broj! - rekla jei brzo prekinula liniju.

- Opa, - rekla sam. - Tko je to bio?- Gospodin Ling Hong. On mi je jedan od najboljih klijenata. Ali mislim da me

nije prepoznao, - rekla je, ne baš uvjerenim glasom.- Nadajmo se samo da nee provjeravati broj pozivatelja, - rekla sam prije nego

što sam se uspjela zaustaviti.- O, neeeeeeee! - jauknula je Cat. - Ne mogu vjerovati da mi se ovo dogaa!

Matty, jako si zloest!- Želim se seksati! - ustrajao je Matt, namrgoeno prekriživši ruke.

- Dobro, ali moramo ti ga kupiti u duanu s igrakama. Vozau?Odvezite nas u najbliži trgovaki centar.

- A što eš mu to tono kupiti u duanu s igrakama? – šapnula sam joj kad sesmjestila pored mene.

- Najvei i najglasniji bager koji postoji. Kad mu to okupira misli, nee više ni pomisliti na seksanje.

- Uspješno odgajanje djece prema Cat Masters, - rekla sam, zatresavši glavom.- Upalit e, - rekla je Cat. - Vjeruj mi.Petnaest minuta kasnije, ušli smo u isti trgovaki centar u kojem sam juer bila s Ellie.

Nasreu, pošteena sam dodatnog sestrinog grintanja jer su moja dva neaka savršenozaokupljala njezinu pozornost. - Budite uz mamu! - govorila je Cat dok ih je obojicu vrstodržala za ruke. Blizanci je uope nisu slušali. Okruženi zvukovima i otvorenim

prostranstvima, jedino što su htjeli je valjanje po podu.- A nisi povela dadilju zato što...? - pitala sam podižui nestašnog Mikeyja kako

više ne bi mogao bježati.- Rekla je da joj treba par slobodnih dana. - Cat je gunala dok je isto to inila s

Mattyjem.- Isuse, ne mogu zamisliti da bi htjela provesti par dana bez ovih an ela, - rekla

sam.- Hiperaktivni su zbog gaziranih sokova u avionu.- Zašto si im ih dala? - pitala sam sa sve manjim strpljenjem.-

Bili su glasni i dala sam im piti mislei da

e se smiriti.- Ah, pa u tom sluaju... joj! Mikey, ne udaraj tetu; sjajno si se dosjetila, -

završila sam drveno.- O, gledaj, Abby! Evo ga mali, slatki duan. Možda unutra ima nešto za Ellie i

Eddieja, - rekla je Cat, pokazujui gift shop s mnoštvom stvari koje bi deki mogli razbiti.- Mogla bih ostati ovdje vani s njima dok ti razgledavaš, - rekla sam i spustila

Mikeyja, vrsto ga držei za ruku.- O, može, - rekla je Cat i predala mi i Mattyja. - Brzo se vraam.

- I tad je otišla.Dok sam se borila s dekima, Cat je trebalo dosta vremena dok se konano nije

pojavila. - O, hvala Bogu, - rekla sam i željela joj predati jednog neaka. Imala sam osjeaj da

su mi ruke išupane iz ramena.- Možeš li ui i rei mi što misliš? - pitala je Cat.





- A što emo s njima? - pitala sam.Cat je pogledala dolje i zagledala se u blizance. - M i M, - rekla je strogo. - Mamica i

tetia moraju nakratko ui u ovaj duan. To je duan za odrasle i morat ete se pristojno ponašati. Ako budete dobri, odmah emo otii na sladoled. U redu?

Kao uz pomo neke magije, deki su se istog trena prestali otimati i poslušno klimnuli

glavama. Ja sam osobno mislila da im sad najmanje treba još doza šeera, ali ipak, što jauope znam?"Svi zajedno ušli smo u duan i Cat nas je vodila prema predivnoj staklenoj skulpturi

dva lika uhvaena u poljupcu. - Što misliš o ovome? - rekla je Cat, puštajui Mattyjevu rukudok ju je podizala i pokazivala.

- Mislim da je sjajna i da e se Ellie oduševiti, - odgovorila sam, zamjeujuietiketu s cijenom od više od tristo dolara.

- Ili ovo ovdje, - rekla je Cat, marširajui do druge staklene skulpture koja je prikazivala sirenu kako svojim repom ovija muškarca na stijeni. - Znaš, ova mi nekako višeodgovara zato što je Ellie u horoskopu riba pa ima neko znaenje.

- Meni je prva bolja, - rekla sam, pogledavši nazad u prvu skulpturu.

- Dobro! I meni isto! - rekla je Cat i pljesnula rukama. – ekaj samo da jeuzmem i...

Cat nije dobila priliku završiti reenicu jer se u tom trenutku s prednje strane duanazaula glasna lomljava iza koje su slijedile vrištee rijei: ‘Stani!’ ‘Lopov!’ - jedne od

prodavaica, koja je istr ala van.- O, mili Bože! - rekla je Cat, okrei se prema meni. - Možeš li vjerovati da

kradljivci dolaze u ovaj duan? Kažem ti, Amerika više nije sigurna zemlja! Gdje je Matty? -rekla je, pogledavajui uokolo.

- Uzeo je onaj bager, - rekao je Mikey.- Koji bager? - rekla je Cat alarmantno.- Onaj s one police, - rekao je Mikey, pokazujui prstom prema nekolicini

automobila uredno poslaganih po polici. Izmeu automobila sad stoji praznina gdje jedonedavno oito stajao bager.

- Mikey, reci mami kamo je Matty otišao s tim bagerom, - rekla je Cat, pogledom uspanieno lutajui duanom u potrazi za izgubljenim sinom.

- Istr ao je van i ona gospoa za njim, - rekao je Mikey, pokazujui prstom naizlaz.

- Zaboga miloga! - vrisnula je Cat i istr ala iz duana. Ostala sam stajati tamo sMikeyjem još par sekundi, pitajui se što uiniti.Odluila sam otii do blagajne i ekati Catin povratak.

Dok sam stajala kod blagajne i na boku ljuljala Mickeyja, druga prodavaica me

neljubazno pogledala i upitala: - Je li to vaš sin?- Neak, - odgovorila sam.- Što je s onim drugim djetetom? Onim koji je ukrao antikni bager.- To mi je drugi neak.- Bio je to vrlo skupocjen model, - rekla je prodavaica. – Možda u morati

nazvati policiju.- Dajte malo popustite, gospodina. Ima samo pet godina.- U današnje vrijeme jako mladi postaju kriminalci, - rekla je suženih oiju.- Tko ste vi, Darth Vader? - planula sam, potom uvukla rogove i rekla: - Moja

sestra e platiti svu štetu koja eventualno nastane na tom modelu.- Je li to ona žena koja je takoer istr ala iz duana?

- Brzo e se vratiti, - režala sam.- Kako možete biti tako sigurni?





- Zato što joj je ovo drugo dijete, - siktala sam. Ova idiotkinja mi je stvarno diglaživac.

- Pa, morat e platiti taj model. A ukoliko si to ne bude mogla priuštiti, morat unazvati policiju, - nabrajala je.

Zakolutala sam oima i okrenula se. Ova žena opasno se približila riziku da dobije

pljusku zbog dosadnog prigovaranja i prije nego što uinim nešto glupo, odluila sam da mi jenajpametnije udaljiti se od nje. Odluila sam s Mikeyjem otii do izloga i pogledom potražitiCat. U hodniku sam zamijetila vrlo poznam osobu. Muškarac s tamnom, kovr avom kosom,

brzo se kretao trgovakim centrom u rukama nosei nekoliko paketa. Brzo je pogledavao okosebe i sva sam se naježila zbog neega na njemu. Tada mi je sinulo: to je muškarac koji jekidnapirao Hadley Rankin. Brzo spuštajui Mikeyja na pod, posegnula sam u torbicu iizvadila mobitel. Upravo u trenutku kad sam otvorila poklopac, vratili su se Cat, Matthew idruga prodavaica, svi jedva dišui.

Prije nego što mi se Cat uope uspjela obratiti, nježno sam odgurnula Mickeyja premanjoj i izašla iz duana. Tr i prema muškarcu koji je bio vrlo blizu izlaza iz centra, stisnulasam tipku za ponovno pozivanje i stavila slušalicu na uho. - Hajde, Duff; javi se! - govorila

sam sve više se približavajui zloincu. U trenutku kad mi se javila Duffyjeva automatskasekretarica, muškarac se okrenuo, oito uvši moje korake. Kad me opazio kako ga vrebam,istr ao je kroz dupla vrata trgovakog centra.

- Pas mater! - opsovala sam i dalje ga pratei. - Znam tko si!- vikala sam za njim dok je tr ao prema parkiralištu. Još držei mobitel, pokušala

sam nazvati 911, ali nisam uspijevala jer sam i dalje jurila za gnjidom. Nisam imala pojma što bih uinila da ga sustignem; samo sam znala da ga moram držati na oku.

Odjednom je zloinac bacio svoje pakete i vreice na mene, pritom mi ogrebavši lice. -Joj! - rekla sam i trgnula glavom unazad.

- Gade! - vikala sam dok mi je adrenalin davao novu snagu i zaista sam bila brza. Noge su mi u potpeticama vrištale od boli, ali bila sam odluna ne izgubiti tog tipa. Baškad sam ga sustigla, naglo se zaustavio i zabila sam se u njegova lea. U jednom užasnom,

brzom potezu, zgrabio me za ovratnik i zabio mi glavu u automobil.Skotrljala sam se dolje, strašno ozlijeena. Jedva sam se uspjela sabrati i vidjeti gnjidu

kako s jednom rukom poseže dolje prema meni dok je drugu opasno podigao kako bi meodalamio. U tom trenutku netko iza njega strogo je povikao: - Hej! Ostavi je na miru!

Ometen, moj napada je na sekundu pogledao preko svog ramena, a toliko mi jevremena i trebalo. Upotrijebivši svu svoju snagu, podigla sam nogu i snažno udarila gada umeunožje. Odmah se srušio na koljena s bolnom grimasom držei se za svoje blago.U sekundi sam se podigla s tla i cijelom težinom ga pritiskala dolje na beton. ula samnjegovo stenjanje kad sam mu pritisnula lice na beton, ali nije me uop e bilo briga za njegove

ozljede. Ne gubei vrijeme, brzo sam mu sjela na glavu i povukla ruku. Povla

i je gore i prema sebi, povikala sam: - Ako se pomakneš, slomit u ti prokletu ruku!

Moj dobri Samaritanac prišao mi je i nuo pored mene dok sam snažno povlailanapadaevu ruku. - Jesi li dobro? - pitao me mladi.

- Jesam, - procijedila sam, otpuhujui. - Mobitel mi je tamo.Možeš li ga uzeti i nazvati policiju?

- Nema problema! - rekao je i otr ao prema mobitelu. Kad se vratio, sjeo je na bjegunevu stražnjicu i ljupko mi se nasmiješio, ukucavajui broj policije.

Osiguranje trgovakog centra stiglo je prvo, stavili su muškarcu lisiine i sjeli zajednos njim u svoj Jeep dok nije stigla policija.Dok sam davala izjavu, pored mene je prošla Catina produžena limuzina i iznenada stala, uz

škripu konica, kad je Cat vidjela da se nalazim usred cirkusa. Istr avši iz auta, progurala sekroz nekolicinu okupljenih ljudi i prišla mi. - Abby? Što se ovdje dogaa?





- Upravo završavam, Cat. Odmah dolazim.Cat me ekala dok sam završavala s izjavom i u tom trenutku se dovezao Duffy. - Hej,

Calvine, - rekao je, izlazei iz patrolnih kola.- Bok, šerife, - rekao je zamjenik ispred mene. - Sumnjivac je u mom autu. Ova

djevojka kaže da te poznaje.

- Duffy? - rekla je Cat preko mog ramena. - Je li to Duffy McGinnis? - pitala je.- Catherine Cooper, glavom i bradom. Izgledaš sjajno, curo! - rekao je Duffy i

zagrlio Cat.- Hvala ti. Tajna je u osam ispijenih aša vode svakog dana i dobrom pilates

treneru. I ti izgledaš odlino; kako si?- Možete li kasnije o tome? - prigovorila sam. Željela sam Duffyju rei da sam

uhvatila otmiara.- Jasno, - rekao je Duffy sa smiješkom. - Preko radija sam uo da je to isti tip

kojega si vidjela s Hadley kad ju je oteo?- On je taj.- Koliko si sigurna u to?

- Sto pedeset posto, - rekla sam, gledajui ga u oi.- Ima kod sebe osobnu iskaznicu? - pitao je Duffy zamjenika.- Ima vozaku dozvolu iz Kansasa na ime Warren Biggins, nekoliko kreditnih

kartica na ime Mark Hopskins i Joel Nelson. Ve sam javio imena da provjerimo jesu liukradene.

- I jesu, - rekla sam uz pomo intuicije.- Cal, odvezi ga u postaju i uzmi otiske prstiju. Usporedi ih s onima s noža kojim

je napadnuta Rankinonova.- U redu, - rekao je Calvin i zatvorio blok.Kad je otišao i okupljeni ljudi se poeli povlaiti, Duffy me povukao na stranu i pitao:

- Jesam li stvarno dobro uo da si ga sredila?

- Udarila sam ga ravno u testise, - rekla sam uz cerek. - To e ga nauiti pametida ne napada žene.

Duffy se nacerio i zatresao glavom. - Abby, dovraga, na što si mislila? Taj tip je juernožem izbo drugu ženu; lako je i tebi mogao uiniti isto.

- Dobro sam, - rekla sam. - Samo me strašno bole noge. Ove izme nisu stvoreneza hodanje.

- Mogu ti ih kasnije izmasirati, - rekao je i zarumenila sam se.- O, zaboga! - vrisnula je Cat iza nas. - Seksala si se s Dujfyjem McGinnisom! - I ja se želim seksati! - viknuo je Matty kroz prozor limuzine. - Mama, i ja se

želim seksati!

Osjetila sam kako se crvenim od neugodnosti dok je nekoliko ljudi na parkiralištu pogledavalo prema petogodišnjaku koji upotrebljava tu rije na ‘S’. - Ovaj, Duffy?- Da?- Mogu li se ikako povesti s tobom?- Nije ti do objašnjavanja sa sestrom, ha?- Što me odalo?

Nakon par minuta i kratko objašnjenja, vozila sam se u Duffyjevom patrolnom autu,zahvalna što sam napustila Cat i blizance. Nemojte me krivo shvatiti; najviše na svijetu volimsvoju sestru i neake, ali svoju odanost njima mogu održati jedino ako se malo družimo.

- Jesi li za ruak? - pitao me Duffy vozei.- Mogla bih jesti, - rekla sam.

- Super, voliš li pizzu?- Tko je ne voli?





Na putu prema pizzeriji, ispriala sam Duffyju sve što se dogodilo u trgovakomcentru. Do suza sam ga nasmijala, ispriavši mu dogaaj iz duana gdje je Matty ukraoskupocjeni model bagera i iznio ga van. - Izgleda da je tvoj neak zaista tvrdoglav deko, -rekao je.

- Ne znaš ti ni pola toga, - rekla sam tresui glavom.

- Podsjea me na njegovu tetu kad je bila klinka.- O, ne, on je puno zloestiji nego što sam ja ikad bila, - rekla sam.- Naravno, naravno, - rekao je Duffy sa smiješkom i namignuo mi. - To svi kažu.Stali smo ispred pizzerije i ušli unutra. Restoran je bio skueno i mirno mjesto s

kockastim crvenobijelim stolnjacima i s mirisom tijesta, sira i umaka koji su aromatiziralizrak. Našli smo separe straga i smjestili se. Kad sam sjela, najprije sam otkopala izme idopustila nogama predah.

Dok sam trljala desnu nogu, Duffy je pitao: - Zašto žene nose obuu koja ih stiše?- Iz istog razloga zbog kojega muškarci stavljaju losion poslije brijanja. Vraški

boli, ali nema sumnje da se svia suprotnom spolu.- Shvatio sam, - rekao je Duffy i opet mi namignuo. Ispod stola sam osjetila

njegovu ruku na svom listu.- Što...? - pitala sam. - Pruži ih ovamo, - rekao je blago i izvukao mi nogu iz ruke.

Prije nego sam uspjela protestirati, njegovi magini prsti vraali su mi osjeaj u obamrlunogu. Dok nam je konobarica prišla, bila sam u pravom raju.

- O, Duffy, ovo je tako dobro, - rekla sam kad smo naruili.- Možeš vratiti uslugu kad god poželiš, - rekao je nestašno se osmjehnuvši.- Naravno, - prela sam. - Sutra donesi do Viv svoj losion poslije brijanja i rado

u ti ga nanijeti.Duffy se nasmijao, još jednom me stisnuvši za nogu. - Ili možeš provesti no kod

mene i ujutro mi pomoi da se obrijem.Ignorirala sam prijedlog i obula izmu. Želei promijeniti temu, upitala sam: - Jesi li

se uo sa sestrom?Duffy je zaklimao glavom i izbjegavao moj pogled. - Jesam, nazvala me im sam te

ostavio. Još je dosta uzrujana.- Rado bih sve ono povukla, - rekla sam neraspoloženo.- Abby, nisi ti kriva. Dobila si poruku i ona ju je trebala uti.

Samo si radila svoj posao i mislim da je super što ju nisi pokušavala ublažiti, jer je oitotrebala saznati. Iako se osjeam pomalo krivim što potajno provjeravam njezina zarunika.

- Jesi li uspio saznati nešto?- Ne. Nula. Kao što sam i mislio, Eddie je ist k’o suza.-

Ima li novosti o Gini?- Samo injenica da se nije ukrcala na avion onu veer kad je ostavila auto. Kad je nazvala za rezervaciju, platila je kreditnom karticom. Pokušavam dobiti broj te kartice da seuvjerim kako je njezina, ali nijedna karta nije izdana na njezino ime. Parkirna karta joj jeostala u autu i na njoj je datum 12. veljae.

- Znai je da sve to namješteno.- Kako to misliš?- Naletjeli smo na puno namještenih stvari, puno krivih tragova.

Željeno je da vjerujemo kako je Gina samovoljno otišla i da je još živa. Ja ne vjerujem u to.- Znam, ni ja. Ali još uvijek ne mogu iskljuiti mogunost da je Gina oteta na

aerodromskom parkiralištu. Ako se nije odvezla onamo, tko jest?

- Ima li išta novo od susjeda?- Ustvari, ima. Oba susjeda govore isto. U noi njezina nestanka, nisu vidjeli ni





uli ništa sumnjivo. Nijedan susjed je nije vidio od prošlog utorka kao što nisu vidjeliapsolutno nikoga da ulazi ili izlazi iz njezina doma. Kad sam upitao je li u zadnje vrijemeimala muških posjetitelja, spomenuli su muškarca od prije mjesec-dva, ali budui da ovisi otonom datumu, mogao je to biti Yeats ili njezin deko Mark prije nego što je otišao uKaliforniju.

- Nešto nam je promaklo.- Sigurno. Jutros sam razgovarao s Hadley Rankin.- Stvarno? Kako je ona? Hoe li se oporaviti? Što je rekla? - zasula sam ga s

pitanjima.Duffy se nasmijao, podigavši ruke u znak predaje. - Opa, uspori malo, curo!

Zapanjujue je dobro. Iako još izgleda loše, nema puno unutrašnjih ozljeda i ve sutra možedoma. A što se tie onoga što joj se dogodilo, kaže da se vratila kui s posla i zaula kucanjena vratima. Kad je pogledala kroz špijunku, nije bilo nikoga. Povuena znatiželjom, otvorila

je vrata kako bi bolje pogledala i tada ju je zaskoio nasilnik.- Biggins, - ispravila sam ga. Jednostavno sam znala da smo uhvatili pravoga.- Vjerojatno. Uglavnom, njih dvoje su se kratko vrijeme hrvali, a onda joj je

rekao da e, ukoliko ne pone suraivati, ne ubiti samo nju ve e najprije saekati njezinogsupruga i njega takoer ubiti.

- Gnjida!- Slažem se, - rekao je Duffy. - Natjerao ju je u njezin automobil i naredio da

vozi. Takoer mi je rekla da je bila uvjerena kako je njezin otmiar tono znao kamo ju vodi,ali nije joj htio otkriti tu informaciju. Rekla je da je istog trenutka, kad je ušla s njim u auto,znala da e ju ubiti, ali ipak je nastavila suraivati s njim jer nije željela da ubije i njezinasupruga.

- Takve muškarce treba objesiti za jaja, - rekla sam, uzela ubrus i raširila ga preko krila kad nam je prišla konobarica s velikom pizzom.

- Ne brini; dobit e on svoje, - rekao je Duffy i odmah sam na desnoj strani tijelaosjetila lakou i prozranost i znala sam da je u pravu.

- Pa kad emo rei Ellie? - pitala sam dok je Duffy uzimao komad pizze istavljao ga na moj tanjur.

- Još uvijek sam za to da joj ne kažemo dok ne budemo posve sigurni.- Kad priaš u množini, misliš na sebe i mene ili samo na sebe?

Zato što sam ja ve sigurna, Duff.Duff je uzdahnuo. - Znam, znam, - rekao je. - Jednostavno joj ne mogu sad slomiti

srce, Abs. Kvragu, ovaj tjedan je ve prošla kroz svašta. Pustimo joj barem da veeras proe probna veera i onda emo joj rei, u redu?

- U redu, - rekla sam i odgrizla komad pizze. Bila je toliko ljuta da sam je morala

obilato zaliti sokom. - Isuse! Ova pizza je ubojita!Duffy se smiješio dok je puhao u svoj komad prije nego je odgrizao zalogaj. Potommu je izgleda nešto sinulo i odloživši pizzu, posegnuo je rukom u svoj džep. Izvadio je

presavijeni komad papira i nakon što je u njega zamišljeno gledao, pokazao ga meni. Tad samugledala da je to moja skica koju sam napravila u Gininom stanu kad me pitao gdje se onanalazi.

- Vidiš ovo? - pitao me pokazujui prstom na dio skice gdje sam nacrtala propeler i napisala ‘vruina’. - Misliš li da bi to mogao biti požar?

Zurila sam u skicu i na desnoj strani sam dobila prozraan osjeaj lakoe. - Aha! -rekla sam. - Duffy, to je tono to!

- Ako tu možemo pronai Ginino tijelo, onda mislim da je netko pokušao spaliti

dokaz, - rekao je Duffy.- Najvjerojatnije, - rekla sam.





- Dobro, poslije ruka u te odvesti kod Viv. Moram provjeriti lokalne požare u prošlom tjednu.

- Dobro razmišljanje, - rekla sam i potom poela žvakati što sam brže mogla. Nisam željela dugo zadržavati Duffyja.

Ubrzo nakon ruka, Duffy me ostavio kod tete Viv, ušla sam unutra i pronašla ju u

društvu s još tri starije gospoe smještene oko stolia, svaka je u ruci držala karte i male pokeripove. - Bok, Abby, - viknula je Vivian. - Ovo su moje prijateljice za poker, Virginia,Eleanor i Melba. Hoeš li nam se pridružiti?

Mislim, ne želim se hvalisati, ali uzimajui u obzir moje šesto ulo, rasturam u pokeru.Oklijevala sam prije odgovaranja, moja natjecateljska strana željela je isprašiti ove vremešneturove, ali ipak sam odluila da neu, uglavnom zato što bi me Viv gnjavila s Duffyjevim

plivaima. - Hvala, Viv, prilino sam iscrpljena. Idem malo odrijemati. Možda drugi put?- Ti ne znaš što propuštaš, - rekla je Viv mrko.- Drago mi je, dame, - rekla sam, poevši prelaziti hodnik do moje sobe.Iza sebe sam ula Viv kako govori: - To je prijateljica moje unuke, ona za koju sam

vam rekla da spava s mojim unukom Duffyjem.

I to je jako dobro jer sam ula da, ukoliko muškarac u plodnom razdoblju nema redoviti seks,njegovi plivai se stisnu i umru...

O, ovje e. Mogu samo zamišljati što e veeras na probnoj veeri izbrbljati o meni iDuffyju. Bacila sam se na krevet potrbuške i ostala tako nekoliko minuta, pitajui se kako samse mogla dovesti u takve probleme. Okrenuvši se, pogledala sam u strop. Bila sam umorna,ali ne i pospana. Pomislila sam na itanje, a to je znailo ustajanje i kopanje po kovegu, a tomi se jednostavno nije dalo. Odluila sam provjeriti kako je moj ljubimac i zato sam uzelamobitel i nazvala Davea.

- Ej, - rekao je kad se javio.- Bok, Dave! Ja sam, Abby, - rekla sam i bilo mi je uistinu drago uti njegov

glas. Muuu! Muuu! Muuu! zaula sam u pozadini.- Bok, Abigail! Kak’ si?Kvak! Kvak! Kvak! opet se zaula buka.- Kakva buka kod tebe, prijatelju, - blebnula sam. - Što se to sve uje?Kukuuu! Kukuuu! Kukmu!- O, to je Eggy. Kupio sam mu par igraaka.- Par? - nasmijala sam se. - Isuse, Dave. Meni zvui kao da si mi kupio cijeli

duan.- Da, pa htio sam mu olakšati da ne misli samo na to kako mu nedostaješ.- Mislim da si uspio. Kako ti žena podnosi toliku buku?

Bum! - Vau! - lajao je Eggy sretno.- Samo mu bacaj loptu. On to voli. Mojoj staroj Eggy ne smeta.Trenutno je kod sestre.

- A, znai sad su muškarci sami i imaju kuu samo za sebe. Muuu! Kvak! Kukuuu!- Da, sami smo. Evo, Eggy, probaj ovo. Ah, to je dobar deko.

Obožava umjetne kosti. Satima ih žvae. Kako napreduju stvari s tvojim vjenanjem?- Pa, nije baš moje vjenanje, Dave. Ve od moje prijateljice Ellie.- Da, to sam i mislio. Kad smo ve kod toga, juer sam vidio Dutcha.Odmah sam se uspravila. - Jesi? - pitala sam i srce mi je brzo tuklo.- Da. Vidio sam njega i Mila u Guzzoline Alleyu.

- Je li pitao za mene? - rekla sam tek sad shvativši da sam veoma snažno stisnulaslušalicu.





- Uf... ne baš.- Kako to misliš?- Pa, nije pitao za tebe.Srce mi se slomilo. - Oh, - rekla sam i oi su mi se poele puniti suzama.- Ali nisam ni razgovarao s njim. Unutra je bilo strašno glasno, bila je utakmica

Red Wingsa, a stara i ja smo daleko sjedili od njih dvojice.- Dave, u redu je. Ne moraš mi objašnjavati.- Moglo je biti i gore, Abby, - rekao je Dave ljubazno.- Kako? - pitala sam trljajui oi.- Mogao je biti s djevojkom.

Nastala je duga pauza dok sam razmišljala o tome. Potom: - Daj Eggyju pusu odmene, Dave. Nazvat u te za dan-dva, dobro?

- ekaj malo, - rekao je Dave.Prekinula sam liniju. Ustala sam se s kreveta kako bih iz kovega izvadila punja,

ukljuila ga i isplazila mu jezik. Nisam dirala tu prokletu stvar od one veeri kad mi ju jeDutch poklonio, a odonda nijednom nije nazvao. Iako sam se opasno brzo opet spetljala s

nekim, još mi nedostaje. Puno. Vraški puno.Vratila sam se na krevet i izula izme. Teško uzdahnuvši, legla sam i zaplakala.

Otvorila sam dušu i dobro se isplakala. Ubrzo nakon toga sam, posve iscrpljena, zaspala.





X. poglavlje

Hodala sam stazom kroz šumu. Svuda oko sebe osjetila sam kako me šuma obavija istrašno sam se uspaniila. Ispred sebe sam ula bakin glas. Recitirala je bolniarsku pjesmicu

koju mi je itala prije spavanja:

Sada sam kona no legla na spavanje... Molim se Bogu da me uva... A. ako umrem prije nego se probudim... Molim se Bogu da uzme moju dušu...

- Bako? - zazvala sam ju. - Bako? Gdje si?- Ovdje sam, Abby-gabby. Doi; propustit eš film, - vikala je odnekud ispred

mene.Potr ala sam kroz šumu, bježei od sve veeg osjeaja opasnosti.

Naišla sam na raskrižje i u sredini tog raskrižja stajala je ruševina. Na poštanskom sanduu pisalo je ABBY COOPER i znatiželjno sam ga gledala, jer sam ga ve ranije vidjela, samonisam znala tono gdje. Moja baka je, lijepa i ponosna, stajala na stepenicama ruševines toplim i pozivajuim osmijehom na licu. Pokazala je prstom desno, potom lijevo i rekla: -Abby-gabby. Kojim putem eš krenuti?

Prije nego sam joj uspjela odgovoriti, iza sebe sam zaula glas: - Vrijeme je isteklo!Okrenula sam se prema glasu, ali nisam mogla odrediti odakle dolazi.- Vrijeme je za ustajanje! - rekao je glas i naglo sam otvorila oi.- Ha? Što...? - rekla sam, sneno sjedajui i trepi pogledavajui po sobi,

pokušavajui se sabrati.- Vrijeme je za ustajanje, Abby. Zakasnit eš na probnu veeru ako odmah ne

iskoiš iz tog kreveta i odeš pod tuš, - rekla je Vivian s vrata moje sobe.Zatresla sam glavom i rekla: - Hvala, Viv. Odmah dolazim.Klimnula je glavom i zatvorila vrata. Jedva sam spustila noge s kreveta, ali ostala sam

sjediti kako bih došla k sebi. San me muio. Ovo je drugi put kako je baka stupila u kontakt samnom i brinula me njezina poruka. Nisam osjeala je li važna, ali bilo je od iznimnevažnosti izabran pravi put, a ta odluka mi je prava nepoznanica.

S umornim uzdahom, digla sam se s kreveta i otišla po haljinu, toaletnu torbicu i stvariza kosu. Dok sam hodala prema kupaonici, ula sam Viv kako preko telefona razgovara staksi službom. – Treba nam taksi najkasnije do sedamnaest i trideset, ni sekunde kasnije ilie voza ostati bez posla... - Dobra stara Viv. Prava je igraica.

Sat vremena kasnije bila sam odjevena u prelijepu crnu baršunsku haljinu, koja mi je prilino otkrivala noge, popravljala nedostatke (uzak struk i široka ramena) kao i skrivalaostale sitnice (male grudi i stršeu guzu). Posebno sam se potrudila oko frizure, napravilasam hrpu kovr i koje su mi padale preko ramena. Ova frizura je u samom poetku nastajanjaizgledala zaista riskantno, ali na kraju je ispala savršeno, hvala Bogu. Prošlo je zaista dugovremena otkad mi kosa nije ovako dobro izgledala.

Obula sam visoke potpetice, na uši stavila duge srebrne naušnice i zainila izgled sasivim sjenilom u smoky eyes stilu i tamnocrvenim ružem. Kritiki se promatrajui u zrcalukad sam završila, bila sam prilino zadovoljna postignutim. - Grrrr! - zarežala sam u odraz.Slomljeno srce ponekad se najbolji lijei seksi izgledom. Veeras gorim.

Izašla sam iz kupaonice, pospremila svu opremu i potom se pridružila Viv u

predsoblju. Promotrila me s cerekom na licu i zatim komentirala: - Želiš privui Duffyja ilimu priželjkuješ sr ani udar?





- Pomalo od svega toga, - rekla sam i namignula joj.- To je moja cura, - odgovorila je i namignula mi. - O, gledaj! Naš taksi je stigao.

Dobro za njega, tono na vrijeme. Mrzim davati sitne napojnice. Hajde, Abby, idemo na feštu.Viv i ja krenule smo prema taksiju i uživale u ugodnom putovanju do country kluba.

Usput nisam mogla ne zamijetiti Vivinu veliku torbu i mogla sam samo zamišljati što e

danas sve uloviti.Vratar kluba otvorio nam je vrata taksija i iako sam se ponudila platiti, Viv je potkopala sav moj trud i dala vozau dvadeseticu.On ju je mrko pogledao, budui da je cijena vožnje iznosila ravnih devetnaest dolara i kadnam je Viv okrenula lea, utrpala sam vozau još par novanica. - Hajde, Abby! - rekla jeViv. - Maknimo se s ove hladnoe.

Stisnula sam se žurei za njom unutra, zamjeujui da se temperatura u zadnjih par satidosta spustila. Kad smo ušle, kapute smo ostavile djevojci u garderobi i pošle u glavnu salu,rezerviranu za tu prigodu. Pogledom sam prešla preko krcate prostorije, tražei Elite. Željelasam vidjeti kako se drži i ponuditi joj iskrenu ispriku za sve ono što sam joj rekla u prijašnjemitanju. Iako sam znala da sam joj trebala rei ono što i jesam, to nije znailo da nemam

grižnju savjesti jer sam joj spustila toliki teret na lea netom prije vjenanja.Dok sam promatrala ljude u prostoriji, osjetila sam toplu ruku oko struka. Zapanjena,

podigla sam pogled i ugledala muškarca otprilike mojih godina sa svijetlom smeom kosom izelenim oima.- Oprostite, - rekla sam, odmii se od njega. - Poznajemo se?

- Još ne, ali veer je tek poela, - odgovorio je samopouzdano se osmjehnuvši. -Ja sam Gary, Eddiejev roak i kum. Ti nisi valjda Sara, zar ne?

- Nisam, ja sam Abby, - rekla sam. - Hodaš u petak s njom?- Da, ali radije bih s tobom, - rekao je dok mu je pogled lutao od mojih lanaka i

dizao se gore sve do mog poprsja gdje se i zaustavio.Zamijetila sam da se lagano ljulja. U ruci je držao polupraznu martini ašu i dok sam gagledala kako mi pogledom proždire grudi, iskapio je ostatak iz aše.

- Hej, - rekla sam i pucnula prstima kako bih mu pridobila pozornost. Radar mi je govorio da je ovaj tip pravi ljigavac. - Jesi li vidio Ellie? Moram razgovarati s njom.

- A, nisam, - rekao je i na tisuinku sekunde me pogledao u oi, a potom se opetusredotoio na ‘blizanke’.

- Dobro onda, - rekla sam i okrenula se. Zbog Garyja sam dobila žarku želju za ponovnim tuširanjem. - Idem ju pronai.

Gary mi je stavio ruku na rame i zaustavio me. - emu žurba, dušo? Zašto nas dvojene bismo otišli na neko mirno mjesto i bolje se upoznali?

Naglo sam se okrenula prema njemu i pokretom kojemu me Dutch poduio, zavrnula

sam mu ruku. Trgnuo se i pao na koljena, pokušavajui ublažiti oštru bol koju sam mu zadala.- Da nešto razjasnimo, Gary, - šaptala sam mu na uho. - Inae ne radim ovo, ali u tvom

sluaju sam spremna ponuditi besplatan intuitivni savjet.- Aaaaa? - rekao je konano me poastivši pogledom u lice.- U sluaju da nisi uo, ja sam profesionalna vidovnjakinja. A sad vidim

sljedee: Alkoholiar si, Gary. I mislim da tvoja djevojka, visoka plavuša s kojom si biozaluen? Pa, ostavila te jer je mislila da se nikad neeš promijeniti. I sad imaš i nekakav

problem na poslu, jesam li u pravu, Gary?- Ma kakviiiiii! - rekao je dok sam mu blago pojaavala bol.- Da, postoji nešto o tvom vrlo kreativnom ponašanju u vezi vlastitih troškova i

netko te ulovio. Krivotvoriš putne troškove? - rekla sam, mrko ga gledajui.

- Kako si...? - rekao je kroz stisnute zube.- Ja postavljam pitanja, Gary. Kao što sam govorila, vodii mi kažu da si ostao





bez sretnih okolnosti. Moraš se sabrati i odmah se ukljuiti u rehabilitacijski program.ODMAH. Mislim odmah nakon ovog vjenanja. Ali najprije eš poslodavcu morati vratiti sveono što si mu ukrao i priznati da si alkoholiar. Ako to ne uiniš, dno dna ti je zagarantirano.

Gary je potvrdno klimnuo glavom, široko razrogaenih, uplašenih oiju. Pustila sammu ruku, uspravio se i protresao ruku.

- Nemoj nikome rei, u redu? - rekao je, pogledavajui uokolo kako bi provjerio nije li nasnetko uo.- Obeavaš li da eš potražiti pomo?- Da! - prosiktao je,. Lažeš, lažeš... o i mi mažeš...

Namrštila sam se. - Razoarao si me, Gary. Radar mi kaže da sereš.Gary me oštro pogledao. - Znaš li koliko koštaju takvi programi?- Zašto ne zatražiš pomo od roaka? Uvjerena sam, budui da je lijenik,

sigurno zna dobre programe koji ne koštaju puno.- Želiš da se obratim Eddieju? - Nasmijao se. - Trebao bih se obratiti savršenom

roaku sa savršenom lijenikom diplomom i savršenom novom suprugom i pitati ga da pomogne gubitnikom roaku? Nema šanse.

- Dobro. Nemoj zatražiti pomo, - planula sam. - Spusti se do dna i uživaj tamo!- I tada sam se okrenula na peti i udaljila se od njega.

Ništa me nije iritiralo više od ljudi koji ne žele pomoi sami sebi. Nisam imala strpljenja za to. Želei pobjei od Garyja, otišla sam na suprotnu stranu prostorije, gdje sam zaula poznati ženski glas kako me doziva. Naglo sam se uspravila,shvativši da je to mili glasi moje najmilije majice. Navukavši na lice najlažniji,najplastiniji osmijeh, okrenula sam se kako bih je pozdravila. - Dobra veer, Clare. Dragomi je što te vidim. - Lažeš, lažeš... o i mi mažeš...

- I meni, Abigail, - rekla je poklanjajui mi svoje najtoplije klimanje glavom.Moja majka je izvana iznimno lijepa žena. Viša je od mene za par centimetara, ima kratkusijedu kosu, duge noge, visoke jagodice i vrlo duboke, zanimljive oi. Zamislite KatherineHepburn i bit ete sasvim blizu. Zamislite bijesnog polarnog medvjeda i bit ete vrlo blizunjezine osobnosti. - Napravila si nešto s kosom, - rekla je gledajui mi vrh glave, suženihiju i spuštenih kutova usana.

- Je li Sam ovdje? - pitala sam, pokušavajui se maknuti od moje kose i kritikekoja bi vrlo brzo uslijedila.

- Naravno da jest; nisi valjda mislila da u doi bez pratnje?- Nisam, samo...- Samo e najvee oajnice doi na ovakvo nešto bez pratnje.

Gdje je tvoj pratitelj, draga? - pitala me s odsjajem u oima i znala sam da je ula za prekidmoje veze.

im sam osjetila vrelinu u obrazima, za

ula sam: - Ovdje sam, - i Duffy mi jedotaknuo lakat.

Zahvalno se okrenuvši prema njemu, rekla sam: - Hej, pitala sam se kamo si nestao.iMorao sam ti donijeti pie. Željela si crveno vino, je li tako? - pitao je stavljajui mi

ašu u ruku.Potvrdno sam klimnula i osmjehnula mu se. Ha! Evo ti ga na, Claire! - Dobra veer, Duffy, - rekla je Claire zavr i nosom kao da je upravo

ponjušila odvratan prdež.- Claire. Dobro izgledaš, - rekao je Duffy uglaeno.- Hvala ti, - odgovorila je, jedva mu se nasmiješivši. - ujem da ti je sestra

uhvatila krupnu ribu. Zarunik joj je lijenik, nije li tako?

- Jest, Ellie si je našla dobrog ovjeka koji je uz to sluajno i lijenik, - rekao jeDuffy, stavljajui ruku na rub mojih lea i time mi odaslao trnce uz kralježnicu.





- Oduvijek smo znali da e se dobro udati. - Claire me opet odmjerila. - Abigail,možda bi trebala porazgovarati s Ellie i poslušati njezine savjete o tome kako ulovitimuškarca s potencijalom.

Poludjela sam i upravo namjeravala rei Claire kamo da si gurne svoj savjet kad jeDuffy uskoio: - O, vjeruj mi, Claire, Abby u zadnje vrijeme na tom podru ju ide vraški

dobro. Hajde, Abby; tamo su mi neki prijatelji s kojima te želim upoznati. Claire, kao i uvijek, bilo mi je zadovoljstvo. - Izgovorivši to, primio me za ruku i odveo na drugu stranu prostorije.- Veliki sam ti dužnik, - rekla sam mu kad smo zastali kod švedskog stola.- Sjajno izgledaš, - rekao je ignorirajui moju upadicu.- Hvala ti, - rekla sam i strašno se zarumenila. - Dugo si ve ovdje?- Ne, zaista to mislim, - rekao je, uhvativši me oko struka i privukavši k sebi. -

Uvijek si bila privlana, ali veeras... uhh! – I tada me poljubio u javnosti.Predala sam se samo na tren i odmah se potom povukla, govorei mu: - Hej, ne

možemo to raditi ovdje! Duffy se nacerio. - Abs, kad si u pravu onda si u pravu. – Zatim me ponovno primio za

ruku i nježno vukao kroz gužvu. Vidjela sam oca za šankom i prošla pored njega na svega par

metara, ali inilo se da me nije prepoznao, što je zaista tipino za Sama. Primijetila sam kakovrsto drži ašu s duplim viskijem i ledom. Pretpostavila sam da mu je ovo ve druga ili trearunda veeras.

Duffy me izveo iz sale i kroz predvorje dok nismo došli do stubišta preko kojeg jestajala ukrasna užad koja je sprjeavala penjanje. Otkopao ga je i pozvao me. Upitno sam ga

pogledala, ali svejedno sam pošla za njim. Na vrhu mi je Duffy opet primio ruku i odveo me niz još jedan dugi hodnik. Zastajui

ispred jednih vrata, stavio je prst na usta i rekao: - Šššš. - Potom je otvorio vrata i mahnuo mida ga slijedim niz još jedno spiralno stubište. Oprezno smo se na prstima penjali gore,

pazei da mi potpetice ne udaraju po podu. Na vrhu stubišta bila je mala kružna soba s prozorima. Iako je vani bilo mrano, pogled je bio sjajan. Ispred nas se širio golf teren, a udaljini se stjenjak uzdizao u svoj svojoj velianstvenosti nasuprot zalazeem suncu.Bilo je tako arobno da sam samo duboko udahnula, okrei se u krug i upijajui prizor.Dugo sam uživala u tome, potom se konano okrenula prema Duffyju, kojemu je iz oijuisijavala ista glad.

Nacerila sam se kad sam mu susrela pogled, ali nisam rekla ni rije.I sam je veeras poprilino zgodan, odjeven u tamnoljubiasti sako, toliko taman da jeizgledao gotovo crno preko zasljepljujui bijele košulje otvorenog ovratnika, crne hlae ikožnate izme. – Stvarno te želim poljubiti, - rekao je glasom promuklim od požude.

- Pa što te sprjeava? - pitala sam, izazovno podižui jednu obrvu.- Nisam siguran da je to dobra zamisao, - rekao je ozbiljno.-

Bila je prije jedne minute.- Da, ali minutu prije sam zaboravio da si trenutno ranjiva i da u samoiskoristiti injenicu da ti je neki kreten slomio srce.

I s time je arolija prekinuta. - Ah, - rekla sam, povlai se kao da me ošamario. -Tako dakle. Znai, sino je... što? Dogodila se rupa u pamenju?

- Ne, - rekao je, zakoraivši naprijed. - Sino je bilo odlino.Ustvari, bio je to prvi put da sam bio sretan što s nekim provodim no.

- Dobro za tebe, - planula sam. Osjeaji su mi buktali u prsima.- Drago mi je vidjeti da napreduješ.

Duffy je napravio još jedan korak prema meni. - Da, ali bilo je teško i zbog toga pokušavam biti pošten i dobar prema tebi.

- estitam, - rekla sam odmii se od njega kad sam iznenada leima udarila uzid. - Pobrinut u se da dobiješ medalju kad se vratim kui.





pokrenemo previše glasina.Krenuli smo u prizemlje i zastala sam u toaletu kako bih popravila šminku i frizuru.

Kad sam se vratila u salu, svi su sjedili i konobari su posluživali veeru. Nakratko sam seuspaniila pogledavajui okolo po sali, pitajui se kamo bih trebala sjesti. Gary je sjedio

pokraj Ellie i Eddieja za glavnim stolom, a iako je pored njega bilo prazno mjesto, nije bilo

šanse da odem tamo. Potom sam ugledala Claire i Sama za istim stolom s mojom sestrom,neacima i šogorom. Nasreu, tamo nije bilo slobodnog mjesta i u tom trenutku sam seodluila sjesti za stol s potpunim neznancima s desne strane, ali s druge strane prostorijezamijetila sam nekoga tko me mahanjem poziva k sebi. Duffy mi je sauvao mjesto za svojimstolom za kojim su sjedili neki neznanci i Viv. Brzo sam otišla do njega i mahnula Cat, kojami je bez glasa rekla, Gdje si bila? dok sam prolazila pored njezina stola.

Kasnije, jednako sam joj odgovorila i otišla do Duffyjevog stola.Smjestivši se upravo kada je ispred mene postavljena peena piletina, nasmiješila sam sesvima za stolom. Duffy mi je namignuo priajui nešto s Viv, koja ga je pitala jesu li njegovi

plivai imali dobru tjelovježbu.Uspjela sam zatomiti cerek, uzela meso i poela ga rezati. Krajikom oka, vidjela sam

da netko zuri u mene i kad sam podigla pogled, vidjela sam da je to Kelly koja je ubrzoskrenula pogled u stranu. Hmm. Pitam se koji je njezin problem? - Bok, Kelly, - rekla sam,

pokušavajui probiti led.- Hej, - rekla je ni ne pogledavši me.Christina, koja mi je sjedila nasuprot, nagnula se prema meni i prošaptala: - Nemoj joj

zamjeriti. Samo je bijesna jer ste ti i Duffy zajedno.- Nismo zajedno, - šapnula sam joj nazad.Christina je klimnula glavom, ali u oima sam joj proitala da mi ne vjeruje. - Jasno,

dušo. Kakogod ti kažeš.Razmislivši o onome što je Christina rekla o Kelly, nagnula sam se prema njoj i

šapnula joj: - Nisam znala da se Duffy svia Kelly.

- O, itekako, - šapnula mi je Christina. - Duffy ju je jednom poševio i više jenikad nije nazvao. Ja bih rekla da joj je još uvijek vrlo drag.

- Kelly je bila Duffyjeva djevojka za oporavak nakon Rachel? - pitala sam,iznenaena da bi Duffy kakao u vlastito dvorište.

- Da, kako znaš? - rekla je Christina, iznenaeno me pogledavši.- Uh... - rekla sam tražei objašnjenje koje Duffyja nee još dublje potkopati. -

Vidovnjakinja sam, sjeaš se?- Osim ako sam ja u pitanju, je li tako? - rekla je Christina, cerekajui se.

Nasmiješila sam se, posramljeno se prisjetivši sinonjeg dogaaja. - Izgleda, - reklasam lagano klimnuvši glavom.

U tom trenutku, svjetla u sali su se zatamnila i svjetlost je obasjavala jedino Eddieja sdruge strane prostorije. Stajao je za stolom za kojim su sjedili Ellie, roditelji i par kolega. -Želim vam svima zahvaliti na dolasku, - poeo je s ašom vina u ruci. - Kao što ve znate,ovog tjedna radimo sve natraške. Ovo je probna veera prije prave probne veere, koja e seodržati u etvrtak, zato svi vi pozvani na svadbu trebate biti u crkvi sv. Sebastijana naEverwoodu prekosutra tono u osamnaest sati.

U mraku sam osjetila Duffyjevu ruku kako poseže za mojom. Držao ju je dok je Eddienastavljao. - Za tri dana u postati najsretniji ovjek na svijetu dok budem gledao najljepšuženu na planeti kako hoda prema oltaru i postaje mojom suprugom...

U tom trenutku sam osjetila težinu na lijevoj strani tijela i alarmirano stisnulaDuffyjevu ruku. - Što je? - nagnuo se bliže i pitao me kao da mi je vidio poruku u oima.

Zatresla sam glavom i promrmljala: - Ništa. - Opet sam se pokušala usredotoiti naEddiejev govor.





- ... i zato sam pripremio nešto kako bih vas veeras zabavio.Radi se o dijapozitivima koje sam nazvao ‘Eddie i Ellie, Ljubavna pria’, i bez daljnjegodgaanja, pogledajmo ga! - završio je Eddie i svjetlost je nestala iznad njega i prešla naveliko platno s druge strane sale, na kojem se pojavila Elliena fotografija dok je bila beba,a u pozadini se ula glazba ‘Nije li ljupka’ od Stevea Wondera.

Koliko god sam se trudila fokusirati na dijapozitive, svejedno mi je svu pozornostzaokupljao osjeaj koji sam dobila kad je Eddie priao o vjenanju s Ellie. Znala sam da senjih dvoje nee vjenati ovako kako planiraju. Dok sam smišljala što uiniti s najnovijomintuitivnom porukom, Duffy se nagnuo prema meni i šapnuo: - Sranje!

Trgnuo me iz misli i pogledala sam ga. - Što?- Znam gdje je Gina, - rekao je i pokazao na platno.

Na platnu je trenutno bila fotografija Ellie, Eddieja i hrpe njihovih prijatelja, prljavih i blatnjavih, a Eddie je u rukama držao loptu. inilo se da se društvo sjajno zabavlja. U pozadini se vidjelo golemo polje, a na kraju tog polja stajala je zelena koliba s ruševnimkrovom i velikom bijelom zvijezdom na samom vrhu.

To mi je trebalo zadržati pozornost, ali nije. Bila sam previše šokirana i užasnuta što u

gomili vidim Sarino lice dok se smješkala i gledala u mene, spljoštena i plastina pokraj Gine,koja mi je izgledala jednako. - Oh, Bože... - promrmljala sam i okrenula se prema Duffyjurazrogaenih oiju i prestravljena.

- Abs? - rekao je, okrenuo se i položio mi glavu na ruke. - Što je?Što se dogodilo?

- Sara, - prošaptala sam suhih usta. - Gdje je Sara? - pitala sam malo glasnije dokmi je pogled lutao po stolovima u potrazi za crvenokosom djevojkom, ali bezuspješno.

- Nije ovdje, - rekla je Christina. - Naljutila se na Ellie ili tako nešto i sad senegdje duri.

Ponovno sam se okrenula Duffyju, srce mi je htjelo iskoiti iz grudi, a preplavljivaome i osjeaj munine. - Idemo, - rekao je, podižui me sa stolca i brzo me izveo iz krcate sale.Žurno smo izašli kroz stražnja vrata, gdje sam poela duboko udisati hladan veernji zrak. -Što se dogodilo? - pitao me trenutak kasnije kad je bilo jasno da sam uspjela doi do zraka.

- Sara, - promucala sam. - Duffy, ona na fotografiji izgleda isto kao Gina! I Sara je ubijena!

- Što? - zauo se šokirani glas s moje lijeve strane i kad sam se alarmantnookrenula, ugledala sam Ellie, skamenjena stoji na okviru vrata i promatra nas s razrogaenim,užasnutim oima.





XI. poglavlje

- Ellie... - zinula sam. Nisam je ula kad je došla.- Kako to misliš poput Gine, i Sara je ubijena?! - zahtijevala je Ellie

približavajui nam se s prestrašenim izrazom lica, ali djelovala je odluno u želji da uje oemu smo razgovarali.

- Nisam sigurna, Ellie, - pokušala sam. - Samo što mi intuicija...- El? Sto se dogaa? - pitao je Eddie, prilazei nam i s nelagodom sam

primijetila malu skupinu ljudi koja je došla za njim; svi su zurili u nas.- Abby misli da su Gina i Sara ubijene, - rekla je Ellie s dozom panike u glasu.- Što? - pitao je Eddie, zurei u mene. - O emu se ovdje radi?Pogledavala sam tren Ellie i tren Eddieja, pitajui se gdje poeti.Duboko udahnuvši, rekla sam: - Jedna od udnovatijih stvari koje se vežu za moje

šesto ulo je i sposobnost da pogledam u fotografiju i vidim je li osoba živa ili mrtva. -Zastala sam kako bih provjerila prate li me i oboje su klimnuli, zato sam nastavila. - Ellie, kad

sam prvi puta došla u tvoju kuu, na stubištu sam vidjela Gininu fotografiju. Odmah samvidjela da joj se nešto dogodilo. Da je... pa... umrla.

Izgovorila sam to što sam obzirnije i nježnije mogla, ali Ellie se svejedno oslonila naEddieja i rekla: - O, Bože, ne!

- Nemogue, - rekao je Eddie, pridržavajui svoju zarunicu. - Gina je prošlogtjedna otišla u Kaliforniju. Da joj se nešto dogodilo, bili bismo obaviješteni.

- Gina nije otišla u Kaliforniju, kompi, - rekao je Duffy. – Abby i ja to ve dvadana istražujemo. Njezin deko je prije mjesec dana zauvijek prekinuo s njom i otada se nisuuli.

- Možda je otišla onamo i samo eka pravu priliku da ga posjeti, - rekla je Ellie puna nade.

- Nije se ukrcala na avion, El. Nestala je. I nažalost, mislim da Abbyna intuicijaima pravo.

- Ali... kako je to mogue? - zahtijevala je odgovor, premještajui pogled sDuffyja na mene. - A sad misliš da je i Sara mrtva?

Nisam mogla podnijeti izraz užasa i šoka na Ellienom licu.Spustila sam pogled, osjeajui kao da me sve prisutne oi gledaju.Kako ovo objasniti? Kad sam se odluila pokušati, zaula sam: - Je li ovo šala?

Podigla sam pogled i ugledala Garyja, s drugom martini ašom u ruci, ljuljao se namlitavim nogama dok nam se približavao. - Naravno da nije, - planula sam. - Misliš li da bihuzrujala svoju prijateljicu s izmišljanjem ovako neega?

-

O, mislim da tebe openito napaljuje uzrujavanje ljudi, - urlao je Gary.

ak i s popriline udaljenosti, dah mu je sadržavao dovoljno alkohola da bi se pomou male iskrice

lako mogao zapaliti.- Ovo nije tvoja stvar, - rekla sam. - Zašto se ne vratiš unutra i pokušaš se

otrijezniti.- Dobro sam, - rekao je podižui prst prema meni. - U tebi je problem.- Gary, - upozorio ga je Eddie.- Ma daj, roe, - rekao je Gary Eddieju. - U pravu sam. Mislim da ova chiquita

namjerno uzrujava prijateljicu kako bi pridobila svu pažnju i zato namjerno zahuktava stvari.A koji nain je za to bolji od promatranja koga nema i proglašavanja toga istoga nestalim,tvrdei da mu se dogodilo nešto tragino? Ja osobno njušim prijevaru.

- Nisam sigurna koliko ti uope išta možeš onjušiti s takvim zadahom, - reklasam, mahnuvši rukom ispred nosa. - Ellie, poznaješ me. Ne izmišljam. Gini se nešto dogodilo.





I prilino sam sigurna da se nešto dogodilo i Sari.- Lažljivice! - vikao je Gary i ponovno u mene uperio svoj optužujui prst. - Ako

si toliko vidovita, zašto mi onda ne kažeš što ovog trenutka mislim!- Sad je dosta, - rekao je Duffy, stavši izmeu Garyja i mene.- Ne petljaj se, - rekao je Gary jedva zakoraivši naprijed i zastavši samo par

centimetara od Duffyja.- Ve sam umiješan, kompa, - rekao je Duffy potpuno se uspravivši. - Abby

poznajem puno, puno duže od tebe. I vjerujem joj.Ako ona kaže da se nešto dogodilo, onda možeš biti siguran u to.

Ellie je poela plakati. - Molim vas! - rekla je, maknula se od Eddieja i krenula premaDuffyju. - Molim te, nemoj se tui!

Gary i Duffy su se dugo gledali prije nego što me je Gary posljednji put nazvaolažljivicom i krenuo unutra.

Kad je otišao, okrenula sam se prema Ellie i rekla: - Dušo, žao mi je. Duffy i ja smoželjeli pronai dokaz prije nego što ti kažemo.

- Što im se moglo dogoditi? - pitala je Ellie dok su joj se suze slijevale niz

obraze.- To emo otkriti, - rekao je Duffy nježno. Obrativši se meni, rekao je: - Idemo,

Abs, - i odveo me kroz vrata. Hodali smo hodnikom pored zureih oiju dok su ljudi izlazili izsale vidjeti kakva je to strka nastala. Uspjela sam vidjeti Garyja u društvu nekolicine ljudi isvima koji su željeli slušati priao je da sam velika lažljivica.

- Abby? - rekla je moja sestra kad smo prošli pokraj nje. – Zašto te ovaj tipnaziva lažljivicom?

- Nazvat u te kasnije, - rekla sam i nastavila hodati. Zadnje što sam željela jestsve ovo objašnjavati Cat, još gore, Claire i Samu, koji bi sve grozne detalje proždirali poputdva gladna lava.

Duffy je zastao kod garderobe i uzeo naše kapute; potom me pogurao van i saekalismo da mu pred ulaz dovezu auto. Bez izgovorene rijei, uskoili smo u njega i poeo jevoziti. Nakon nekog vremena, pitala sam: - Kamo idemo?

- Pronai Ginu, - rekao je.- Oh. - Zurila sam u ruke, mrzei zbrku koju sam prouzroila.- Hej, - rekao je, primijetivši moje snuždeno lice. - Mislio sam svaku rije koju

sam tamo rekao, Abby. Za ništa nisi kriva.- A zašto se onda ovako osjeam?- Zato što je grozno biti glasnik kad je vijest loša. Predugo te poznajem i

jednostavno ti vjerujem. Isto kao i Ellie i zato mojoj sestri dugujemo pronai njezinu prijateljicu i suoiti se sa stvarnošu, a ne pitati se je li Gina živa ili nije.

-

Što je sa Sarom? - pitala sam uplakano.Duffy je dugo ostao šutjeti i gledala sam kako rukama vrsto stiše volan dok jerazmišljao o odgovoru. Nakon nekog vremena je rekao: - Prvo emo riješiti ovo s Ginom.Sara je druga po redu.

Ostatak putovanja prema odredištu prošao je u tišini. Gledala sam kroz prozor irazmišljala o ironiji da sam i sino bila na ovoj cesti i jednako se osjeala, mislei na Ellie kad

joj budem govorila istinu o Eddieju. Nisam joj željela govoriti više ništa zbog ega e plakati. Zaželjela sam da griješim u

vezi Gine i Sare. Uglavnom sam samo željela ii kui.Ubrzo smo stigli do velike livade i Duffy je sa strane ceste parkirao Mustang,

pokazujui nizbrdo i preko prostranog, otvorenog polja do zelene kolibe s fotografije, koja se

jedva nazirala u sumraku.Izašao je i iz prtljažnika uzeo malu kutiju s alatom, izme i kabanicu.





- Evo, - rekao je, pružajui mi izme. - Vjerojatno su ti prevelike, ali i to je boljeod probijanja kroz ovaj teren na tim štiklama.

- Hvala ti, - rekla sam drhtavim usnama, sagnuvši se kako bih se izula.Kad sam se sagnula, na leima sam osjetila težinu. Pogledala sam u lijevu stranu i

vidjela rukav Duffyjevog kaputa. - Ovo e te grijati, - rekao je.

Ustala sam se kad sam obula njegove izme i brzo se uvukla u debeli vuneni kaput,zamijetivši da on ispod ima svjetliji sako, koji je izgledao prilino smiješno preko ljubiastog pulovera. – Možda bismo sljedeeg puta najprije trebali stati kod kue i presvui se, -rekao je vidjevši moj izraz i potom pogledao dolje u sebe.

- Što? - Nasmijala sam se. - Pa da propustim ovaj trenutak modne katastrofe?- Idemo, lutkice, - rekao je, zakolutao oima, predao mi baterijsku svjetiljku i

upalio drugu, koju je prethodno izvadio iz kutije s alatom.- Idemo vidjeti imaš li dobar predosjeaj. - Slijedila sam Duffyja, trudei se

pratiti ga s njegovim prevelikim kaputom i golemim izmama dok su naše zrake svjetlosti poskakivale preko debelog sloja liša na polju.

Dok sam se s mukom probijala kroz korov, Duffy je uzeo mobitel i nazvao telefonske

informacije. Zatražio je broj jednog mještanina i oito su ga odmah prespojili jer je sljedeegtrenutka rekao: - Bok, pukovnie. Ovdje Duffy McGinnis. - Nastala je pauza dok mu je

pukovnik odgovarao i potom je Duffy nastavio: - Hvala, prenijet u sestri najljepše želje.Slušajte, nazvao sam vas jer bih želio pogledati u staru kolibu na vašem posjedu. Mogu lidobiti vaše dopuštenje da ju veeras pregledam?

Još jedna pauza dok je Duffy slušao odgovor, potom: - Ma nemojte mi rei. Nekiklinci su prije tjedan dana bacali petarde? Hmm. Pa, pukovnie, rado bih pogledao ako seslažete. Hvala vam na suradnji i želim vam laku no.

Duffy je prekinuo liniju i okrenuo se prema meni. - Bio je to pukovnik Pentwater.Kupio je ovaj posjed kad se prije par godina povukao iz vojske. Poprilini je udak. Obožavavojniku zelenu boju. Sve na svom posjedu ofarbao je u tu nijansu i na vrh postavio zvijezdu.ovjek bi pomislio da u se toga sjetiti kad sam pogledao u tvoj crtež, ali nisam sve povezaodok nisam vidio na ekranu.

- Što je pukovnik rekao o klincima i petardama?- Rekao je da je otprilike prije tjedan dana uo buku klinaca dok su se igrali

petardama. Kaže da je sišao s ceste i otjerao ih, ali jedna petarda mu je zapalila dio kolibe.Vatrica se ugasila jednako brzo kao što se i zapalila; valjda joj no nije dopuštala, hvala Bogu.Inae bi cijelo ovo podru je izgorjelo.

- To objašnjava onaj dio s ‘vruinom’ na mom crtežu, - rekla sam, prisjeajui sesvoje skice.

- Definitivno, - rekao je Duffy i tada smo stigli do kolibe. Ve sam se bila

dobrano umorila i zadihala od prilino teškog terena, ali svakako i od teške, prevelike obu

e iodjee.

- Jesi li dobro? - pitao me, okrenuvši se prema meni.Odmahnula sam rukom i sagnula se kako bih došla do zraka. Kad sam umirila i

stabilizirala disanje, u zraku sam primijetila smrad. - Isuse, - rekla sam i brzo se odmakla odkolibe jer se smrad osjeao iz tog smjera.

- Da, osjetio sam ga još dok smo bili dolje, - rekao je Duffy, usmjerivši svjetiljku prema drvenoj strukturi. Koliba je bila srednje veliine. Imala je kosi krov, a bijela zvijezda jeodudarala od tamnozelene boje. Duffy je pomaknuo svjetiljku u desno i oboje smo ugledalimali izgoreni dio. - Ostani ovdje, Abby, - upozorio me Duffy krei se prema vratima.

U tom trenutku se poskliznuo i posrnuo. Uspravivši se, usmjerio je svjetiljku na tlo i

sagnuo se kako bi pogledao predmet. Smrknuo se dok je posezao u kutiju s alatom po kliješta.Iz znatiželje sam mu se približila kako bih izbliza pogledala što je našao i ugledala





predmet od smee kože. - Novanik, - rekla sam mu.- Hmm, - odgovorio je oprezno podižui preklop novanika i unutrašnjost mu

osvijetlio svjetiljkom. Promatrala sam kako mu se usta lagano trzaju i jedna obrva spušta dok je posezao u svoju kutiju s alatom za plastinom vreicom, koju je stavio pored novanika.Ustao se i pogledao me s uplašenim i ozbiljnim izrazom lica.

Dobacivši mi svoj mobitel, rekao je: - Abby, pritisni broj dva za brzo biranje, zatraži DanaJenningsa; reci mu da doe s ekipom u country klub Valley Hill i odmah privede moju sestru!- Nakon toga je odmarširao do vrata kolibe.

- Što je? - pitala sam uhvativši mobitel, ali Duffy je ve posezao za kvakom.Pritisnula sam broj dva za brzo biranje i slušala zvonjavu dok je Duffy otvarao vrata, a onajužasan smrad otjerao me par koraka unatrag.

- Hej, Duff, - rekao je muški glas.- Dobra veer, - rekla sam i zakašljala se u rukav. - Jeste li vi Dan Jennings?- Jesam, - zauo se odgovor.- Ovdje Abby Cooper, ja sam prijateljica Duffyja McGinnisa.

- Pogled mi je i dalje uporno stajao na novaniku kojega je Duffy otvorio. Nešto u vezi tog

novanika nagnalo ga je na paniku za Ellie, a ja sam željela vidjeti o emu se radi. Dišui jedino kroz usta, hodala sam naprijed dok sam razgovarala s Jenningsom, saginjui sekako bih bolje pogledala.

- Kako vam mogu pomoi, Abby Cooper?- Duffy želi da odete u country klub Valley Hill i privedete njegovu sestru, -

rekla sam.- Što?Uperila sam svjetiljku dolje na vozaku dozvolu iz novanika i srce mi je poelo

mahnito lupati, a panika mi je obuzimala tijelo. Oi su mi se fokusirale na osmijeh na dozvolii ak sam ga i po mraku mogla lako prepoznati. - Istog trena morate odvesti Ellie McGinnis iztog country kluba! - rekla sam vrišteim glasom dok sam se uspravljala i gledala zrakusvjetlosti Duffyjeve svjetiljke u kolibi.Trenutak kasnije završila je na podu i zatim sam sa svog mjesta mogla jasno vidjeti plavuglavu i podizanje stisnute šake. - Mi smo u kolibi pukovnika Pentwatera! - vrisnula sam. -Žena je ubijena, a novanik Elliena zarunika nalazi se na mjestu zloina! Morate ju odmah

pokupiti i zaštiti! - završila sam i otr ala u obližnje grmlje povratiti veeru. Nekoliko sati kasnije, još sam sjedila u Duffyjevom Mustangu, a motor je radio kako

bi grijanje bilo ukljueno. Drhtala sam, iako je unutra moralo biti trideset pet stupnjeva. Na prozoru, kroz koji sam gledala van, stvarala se kondenzacija i neprestano sam ga morala brisati. Duffyjev sat pokazivao je da je tek prošla pono, ali meni se inilo da je puno kasnije.Promatrala sam ekipe forenziara kako dolaze i odlaze iz kolibe dok je Duffy s ostalim

zamjenicima radio na mjestu zloina. Stigao je i pukovnik Pentwater u svom vojni

kizelenom džipu i jednom od njih dao izjavu.

Sad smo sumnjali da ono što je uo prije tjedan dana uope nije bilo od petardi kojimasu se igrali nestašni klinci ve hitci kojima je Ginu usmrtio ubojica, pogodivši je tri puta u

prsa. Duffy me otpratio na brežuljak i rekao mi je da sasvim oito da je Gina ustrijeljena.Kaže da je bila gola i sumnja se na seksualno zlostavljanje, ali teško je išta procijeniti,uzimajui u obzir stanje trupla s obzirom na proteklo vrijeme otkad je ovdje. Progutala samknedlu i pokušala ne zamišljati prizor koji mi je opisivao.

Dok smo ekali zamjenike šerifa i ekipu forenziara, Duff i ja kratko smo vrijeme priali o nepobitnom dokazu koji je ukazivao na Eddieja. Nijedno od nas nije bilo spremno bez rezerve optužiti Eddieja, ali injenica da je njegov novanik pronaen na mjestu zloina i

krvave kirurške rukavice, pronaene u njezinu automobilu, uinile su Duffyja dodamoopreznim kad se radi o sigurnosti njegove sestre.





Kad smo iz daljine zauli sve glasnije policijske sirene, pitao me:-Javlja li ti se tvoje šesto ulo u vezi ovoga?

Zastala sam prije nego što sam mu odgovorila, želei dobro sastaviti odgovor. -Voljela bih ti rei da mi intuicija govori kako nema šanse da je Eddie ubio Ginu. Ali u Ellienuitanju otkrila sam dio u kojem sam osjetila da je Eddie uinio nešto vrlo loše zbog ega e

završiti u zatvoru.- Na primjer, ubojstvo?- Svim srcem želim rei ne, - rekla sam i odmah na lijevoj strani tijela osjetila

težinu. - Ali osjeam da Eddie, što god da je protuzakonito uinio, nije imao izbora. Kao da jenatjeran na zloin.

- Misliš li da sam ispravno postupio naredivši Ellieno privoenje?- Dok nismo sigurni kakvu je Eddie ulogu odigrao u ovome?

Kvragu, naravno, - rekla sam.Duffy je klimnuo, stisnuo mi ruku i potom pošao prema dolazeim ekipama.Jennings je pokupio Ellie iz country kluba, doveo je u stanicu i uli smo da nije

samovoljno pošla. Druga patrolna vozila dobila su nareenje pratiti Eddieja dok policija ne

uspije dobiti nalog za premetainu njegove kue, kojega je umorni sudac potpisao petnaestminuta ranije. Dok je drugi tim poslan u premetainu Elliena i Eddiejva doma, on je‘zamoljen’ da poe sa zamjenikom šerifa u stanicu na ispitivanje. Sve ovo saznala sam prekoradija u Duffyjevom autu. Veinu policijskih šifri nisam uspjela razumjeti, ali ponešto samshvatila iz razgovara zamjenika i ostalih ovlaštenih ljudi koji su stajali na cesti u bliziniDuffyjeva auta, odmarajui se izmeu skupljanja dokaza i rada na mjestu zloina.

Otprilike sat vremena nakon dolaska ekipe za oevid, Cat me nazvala na mobitel.Vidjela je Jenningsa kad je došao po Ellie i željela je znati što se dogodilo. Ispriala sam jojsve što sam znala, a njezina reakcija je bila žestoka. Rekla mi je da se strogo držim Duffyja da

bude sigurna da sam dobro i potom je rekla da kree u postaju biti podrška Ellie i McGinnisu.Malo kasnije me nazvala i obavijestila da je Ellie puštena roditeljima na uvanje i da

joj je zabranjen bilo kakav kontakt s Eddiejem prije nego što im Duffy javi da je sve u redu.Cat je rekla da je Ellie bila poprilino slikovita kad je zamjeniku, koji joj je prenosio poruku,govorila gdje si je tono može zabiti. Ipak su je Nina i Jimmy uspjeli nagovoriti da poe snjima kui, a Cat je saznala da jedno patrolno vozilo nadgleda njihovu kuu. Cat menapustila, rekavši da e se vratiti u hotel i nazvati ujutro.

Puno kasnije, baš kad su mi kapci postali preteški, Duffy je krenuo prema autu. Kadmi je prišao, umorno mi se osmjehnuo i uzvratila sam s jednakim entuzijazmom. - Hej, mala,- rekao je kad je ušao unutra.

- Hej i tebi, - rekla sam. - Gotov si ili se samo malo odmaraš?- Gotov sam, - rekao je teško uzdahnuvši dok je vezao sigurnosni pojas. - Hajde;

idemo odavde.- Kako je Ellie? - pitala sam kad smo se polukružno okrenuli i pošli niz cestu.- Mama je s njom, ali sumnjam da se veeras želi uti sa mnom.

Tajming svega ovoga ne može biti gori, - rekao je i uzdahnuo.- Jadna Ellie. Užasno se osjeam, Duffy. Mislim, osjeam kao da sam za sve

kriva.- Hej, - rekao je okrenuvši se prema meni s licem skrivenim u sjeni. - Nisi

inila ništa loše, Abs. Kvragu, ako se na kraju ispostavi da je Eddie ipak skrivio Gininu smrt,onda si zasigurno spasila Ellien život.

- Znaš, razmišljala sam o ovome i jednostavno ne mislim da ju je on ubio.- Nadam se da si u pravu, Abs.





- Ti ga poznaješ ve neko vrijeme. Misliš li da je to uinio?Duffy je ponovno udahnuo. - Ne znam što mislim. Želim vjerovati da Eddie s ovime

nema apsolutno ništa. Želim vjerovati da mu je netko ukrao novanik, zatim sluajno naišaona Ginu, pomislio da je vrlo privlana i htio pridobiti njezinu pozornost, a kad nije uspio,stvari su krenule nizbrdo. Želim vjerovati da nije dugo patila i da je to uinio potpuni stranac,

jer koliko je god strašno to da je Gina mrtva, još je tisuu puta gore kad znam da bi ubojicamogao biti netko koga poznajem.Dok je priao o tome kako je neki potpuni stranac naletio na Ginu, na lijevoj strani

tijela poela sam osjeati sve veu težinu. - Kvragu, - rekla sam, shvativši da je Ginadefinitivno poznavala svog ubojicu.

- Što?- Ništa, - rekla sam, ne želei dodavati sol na ranu. - Užasno se osjeam zbog

Ellie. Kad bih barem mogla nešto uiniti.- Možeš, - rekao je Duffy jedva ujno.- Što? - upitala sam.- Možeš mi pomoi pronai Saru.

- O, da, - rekla sam i depresija mi je postajala sve vea. – Skoro sam juzaboravila. Koliko sam zapravo površna?

- Imala si naporan dan. Daj, malo se poštedi, može?Upravo smo tada stali ispred kue tete Viv. Sva svjetla su bila pogašena i izgledalo je

kao da nema nikoga. Izašli smo iz auta i krenuli prema ulaznim vratima. Pokušao je ui, alivrata su bila zakljuana. - Misliš li da je kod kue? - pitala sam pogledavši na runi sat ishvativši da je skoro jedan iza ponoi.

- Vjerojatno je ostala prespavan kod mame kako bi joj pomogla utješiti Ellie i utoj zbrci sigurno zaboravila na tebe. Je li ti ostavila klju?

- Nije.- Doi onda, - rekao je i krenuo nazad prema autu.

- Kamo idemo?- K meni. Možeš spavati kod mene.- Ah, - rekla sam, pomislivši u što bi se to moglo pretvoriti.- Imam viška spavau sobu, a možeš se sklupati i kraj mene, ali ako to uiniš,

ne garantiram ti mirno prospavanu no.- Zvui dobro, - rekla sam, krenuvši za njim i potom sam u obrazima osjetila

vrelinu kad se okrenuo i pogledao me preko ramena jer sam shvatila da je zvualo kao da sam pristala. - Mislim, viška spavaa soba. To mi zvui dobro. Ne kažem da bi no s tobom bilaloša. Nije kao da je bila loša... Ustvari, mislim... – zamuckivala sam.

- Abby, - rekao je Duffy zastavši ispred vrata.-

Da?- Zaepi prije nego što mi do kraja skršiš ionako ve ranjeni ego, može?- Nema problema, - promrmljala sam i požurila sjesti u auto.Par minuta kasnije, stigli smo kod Duffyja. Ljupko mi je pomogao skinuti kaput i

posjeo me na stolac u kuhinji, gdje mi je natoio ašu vina i potom požurio u smjeru svojespavae sobe. Minutu kasnije vratio se plahtama, jastukom i velikom muškom pidžamom. –Žao mi je, mislim da nemam ništa tvoje veliine, - objašnjavao mi je.

- Ovo e sasvim odgovarati, hvala, - rekla sam još malo posramljena ranijimkrivim izražavanjem.

- Zašto ne odeš u kupaonicu osvježiti se, a ja u ti dotle spremiti krevet, - rekao je i niz hodnik otišao do odvojene spavae sobe.

- Sjajno, - rekla sam njegovim leima i s teškim uzdahom se ustala sa stolca.Otišla sam u kupaonicu i isprobala pidžamu. Bila mi je prevelika, ali potajno sam bila





zadovoljna što na sebi imam nešto Duffyjevo. Pogledala sam u zrcalo preveliku majicu nakojoj je stajao logo Mustanga i odmah sam se sjetila kad sam nedavno prespavala kod Dutchai u krevet odjenula njegovu majicu. Bila mi je jednako velika i jednako ugodna.

Okrenula sam se od zrcala osjetivši dobro poznati žalac tuge zbog prekida veze.Dovraga, što se tako brzo petljam s Duffyjem kad sam tek nedavno prekinula s Dutchem? A

kad sam ve kod toga, jesmo li Duffy i ja uope spetljani? Zatresla sam glavom na te misli.To je bilo zadnje na što bih trebala trenutno misliti. Posramljena, brzo sam se umila, prstimaoprala zube i potom skupila svoju odjeu i vratila se u kuhinju gdje sam pogledom tražilaDuffyja.

Trenutak kasnije, izašao je iz spavae sobe u boksericama i majici slinoj onoj koju jemeni dao. - Krevet je spreman, - rekao je, cerekajui se dok me gledao u svojoj pidžami.

- Još jednom se zahvaljujem. - Pokušala sam ga ne proždirati pogledom onakvog predivnog u boksericama.

- Nema problema. Želiš li odmah na spavanje ili možda još malo sjediti sa mnomi razgovarati?

- Mogla bih malo ostati sjediti, - rekla sam i opet sjela na stolac.

- O emu razmišljaš?- Razmišljam o onom tvom crtežu. Misliš li da bi mogla napraviti još jedan koji

bi nam pomogao pronai Saru? - pitao je i otišao si natoiti ašu vina.- Misliš da je i ona mrtva?Duffy je potvrdno klimnuo glavom i sjeo pokraj mene. - Dok si bila u autu, poslao sam

jednog zamjenika k njoj. Jedan od Sarinih najboljih prijatelja je gaj deko s kojim je cimerica još od koledža. Rekao je da je par dana boravio kod deka i kad se juer vratio, kua je bila prazna. Nije ju ni vidio ni uo puna dva dana, za što kaže da je sasvim neobino za nju, jer muse inae uvijek javlja. Nekoliko puta je on nju pokušao nazvati, ali uvijek bi mu se ukljuilaautomatska sekretarica. Rekao je zamjeniku da je sutra namjeravao okolo nazivati sve njezine

prijatelje i vidjeti gdje je.

- Šteta što je ekao, - rekla sam, shvativši koliko smo mogli ranije saznati danešto nije u redu da smo uope znali da je nestala.

- Pa da, u današnje vrijeme nitko ne želi narušavati tuu privatnost, - složio seDuffy. - Da se vratimo na onaj crtež. Misliš li da bi mogla napraviti još jedan?

Spokojno sam se nasmiješila. Dok je to izgovarao, zvualo je kao prava sitnica. -Mogu pokušati, - rekla sam i otpila još jedan povei gutljaj vina. Zažmirila sam, usredotoilase i pitala: - Možeš li mi donijeti papir i olovku?

- Mogu, - rekao je.Dok je Duffy petljao po kuhinji, tražei papir i olovku, ja sam se koncentrirala na

mjesto za koje sam pretpostavljala da bi Sara mogla biti. Pozvala sam svoju ekipu u pomo i

upitala ih da mi kažu gdje se Sara nalazi. Nakon jednog trenutka ugledala sam prizor. Jasnosam vidjela gusto drvee i korov koji okružuje malu istinu. Pogledala sam okolo po tojistini i s lijeve strane zamijetila kamenje za poploavanje posloženo u obliku križa. Ispredkriža je stajao poštanski sandu i na njemu moje ime, ABBY. ekala sam dodatne tragove,ali ništa drugo nije se pojavljivalo. Shvatila sam da je ovo drugi put kako mi se u podsvijesti

prikazuje sandu s mojim imenom. Odluivši kasnije razmisliti o tome, od ekipe samzatražila da mi daju neke smjernice kako bih shvatila što se Sari dogodilo i odmah u prsimaosjetila tri udarca.

Trgnula sam se i široko razrogaila oi. - O, Bože, - rekla sam dok mi je rukaautomatski poletjela prema srcu kako bi ga zaštitila.

- Što je?

- I ona je ustrijeljena. Triput u prsa. Bum. Bum. Bum, - rekla sam, podigla jednuruku kao pištolj i prst uperila prvo u srce, zatim desno ispod kljune kosti i potom u sredinu





prsa.Duffy je lagano otvorio usta. - Opa, - rekao je kad sam završila.- Što?- Tako je i Gina ustrijeljena.- Ovdje, ovdje i ovdje? - pitala sam, pokazujui mjesta.

- Tono tako, - rekao je.- Isti ubojica, - rekla sam, osjetivši laganu vrtoglavicu.- Zvui tako.- ekaj malo, - rekla sam i posegnula za papirom i olovkom. Brzo sam nacrtala

svoju viziju onakvu kakvu sam je maloprije vidjela i odmah papir predala Duffyju. - Evo, tuse nalazi truplo, - rekla sam, pokazujui prstom na skicu.

Duffy ju je dugo promatrao. - Ne znam gdje je to, - rekao je. – Ali kamenje stoji uobliku križa. Možda se radi o nekom religioznom luaku?

Osjeaj težine na lijevoj strani tijela. Ne. Zatresla sam glavom i odgovorila: - Ne.Mislim da se ne radi doslovno o križu.

- Ha?

- Mislim da se radi o metafori. Mislim da simbolizira mjesto, ali ne i stvarniizgled mjesta.

Duffy se poešao po glavi i opet pogledao moj crtež. - Zašto si na poštanski sandu napisala svoje ime?

Okrenula sam se i ponovno pogledala skicu. - Nisam sigurna.Danas popodne sam u snu vidjela isti takav sandu i znam da se uklapa u crtež, samo neznam kako.

- Kao zvijezda na krovu kolibe, - rekao je Duffy i klimnula sam.- Dobro, napravit u kopije i podijeliti okolo. Možda se netko sjeti neega pa saznamo gdje bito moglo biti.

Zijevnula sam i podigla ruke iznad glave. Bila sam strašno umorna i spremna zaspavanje. - Možemo li nastaviti ujutro? - pitala sam.

- Naravno, idi se odmori. Zaslužila si.- U redu, - rekla sam, ustala se sa stolca i krenula niz hodnik do spavae sobe.- Ako nešto zatrebaš, - ula sam Duffyja iza sebe, - još jednu deku ili ašu vode

ili masažu... - Tada se zaustavio dok nisam zastala i pogledala ga preko ramena. - Samo zovi,- rekao je i namignuo mi.

Naprijed de ko. Izviki sam ga pozdravila i oteturala dalje, ne želei otvoriti ustakako bih se sprijeila da upravo to i napravim.





XII. poglavlje

Ujutro me probudio mobitel. Sišavši s kreveta, oteturala sam do torbice, izvadilamobitel i brzo pogledala broj pozivatelja. Potajno sam se nadala da je Dutch, ali ekran je

pokazivao da me sestra pokušava dobiti. - Hej, Cat, - rekla sam sneno.- Gdje si? - zahtijevala je.- I tebi dobro jutro, - rekla sam drveno. - Dobro sam spavala, hvala na pitanju. A

ti?- Ozbiljna sam, Abby. Nemaš pojma kroz što sam prošla u zadnjih dvanaest sati.

Kad sam završila razgovor s tobom, u hotelu me doekala razjarena svjetina!- Što? Kakva svjetina? - pitala sam uzbueno.- Nekolicina hotelskih gostiju ide na svadbu. Sino, kad sam stigla, bili su

okupljeni u predvorju i nisu me htjeli pustiti u krevet sve dok im ne kažem što znam.Objasnila sam im da je tvoje šesto ulo odvelo policiju direktno do Ginina trupla i da je

pronaen neki inkriminirajui dokaz koji upuuje na Eddieja.

- Cat, - zastenjala sam. - Zašto nisi jednostavno rekla da nemaš komentara i to jeto?

- Bili su strašni, Abby! Morala sam im rei jer sam ih se bojala!Zakolutala sam oima i upitala: - Što se onda dogodilo?- Mislila sam da e se svjetina, budui da je saznala detalje, konano razbježati

po svojim sobama, ali onaj grozan ovjek, Eddiejev roak Gary, isto je bio tamo. Poeo je priati o tome kako se uvjerio da si nekakva vještica i da si iskoristila svoje vidovnjake moii njima uvjerila policiju da je Eddie ubio Ginu!

- Opa, - rekla sam, razrogaivši oi. - Ludost!- Slijedi još gore, - rekla je Cat.- Taj ovjek je pijanac, Cat! Kako ljudi mogu vjerovati takvom ljigavcu?- Ne radi se o tome da su mu povjerovali, Abby. Mislim, bilo je oito da je Gary

previše popio i zato mu zapravo nitko ništa nije ni vjerovao sve dok jedna djeveruša, mislimda se zove Chistina, nije ispriala kako si Ellie juer održala itanje. Kaže da si joj stalnogovorila kako je njezin zarunik uinio nešto užasno i nisi joj htjela rei tono što, a onda siotišla i rekla Duffyju i sad su svi bijesni na tebe jer si upropastila Ellieno vjenanje.

Koljena su me izdala i srušila sam se na krevet. - To je tako daleko od istine, Cat, dane mogu ni komentirati.

- Claire i Sam svima govore koliko im je neugodno. ula sam Claire kakogovori da si vjerojatno zamijenjena u bolnici.

- Što?! Kako to misliš? - pitala sam, preneražena od bijesa.-

Pa, jedna Ninina roakinja razgovarala je s Claire u hotelu i na

ula da je Clairerekla da nije imala povjerenja u medicinsku sestru koja te uvala u rodilištu i da je onda

pomislila kako postoji oita razlika izmeu bebe koju je rodila i one koju su joj za par satidonijeli u sobu.

Spustila sam glavu u ruke i osjetila prve znakove glavobolje. - Možda je u pravu, -rekla sam nakon jednog trenutka.

- Ma daj, Abby. Naravno da nije. Valjda znaš kakva je Claire; uvijek je plitka i površna.

- Ne, ozbiljno mislim, Cat. Možda sam zamijenjena nakon roenja. Ako je toistina, onda zasigurno objašnjava ovoliku razliku izmeu najdraže mamice i mene.

- Abby, nisi zamijenjena. Što je sjajno jer mi je izrazito drago da si moja sestra i

to nije samo zato što pokraj tebe izgledam super slatko...Smireno sam se nasmiješila u mobitel. - Isuse, baš ti hvala, - rekla sam.





Cat se cerekala. - Uostalom, gdje si?- Kod Viv, - rekla sam ležerno i odmah mi se ukljuio unutrašnji detektor laži.- Stvarno? - pitala me Cat i odmah sam, po tonu njezina glasa, znala da zna kako

nisam tamo gdje sam rekla da jesam. - U kojoj si sobi? Zato što sam upravo kod Viv, a odtebe ni traga ni glasa.

- Uf... - i mozak mi je poeo tražiti izlaz iz situacije. - Što ti radiš kod Viv?Mislim, ovdje?- Došla sam vidjeti kako si i uti što se još dogodilo. Viv kaže da je sino ostala

kod Nine i donedavno se nije vratila kui. Kaže da ti je zaboravila ostaviti klju i pretpostavljada si kod Duffyja.

- Uf...- Da? - rekla je Cat s ujnom lukavošu u glasu.Odglumila sam nekoliko zvukova u mobitel i nadala se da zvue kao smetnje na liniji.

- Oprosti, što si rekla?- Definitivno si kod Duffyja, - uporna je bila moja sestra.- Žao mi je, Cat, krrrrrc, ne ujem te, krrrrrc, mislim da se gubi veza,

kkkkrrrrrrrrrrcccccccd - i zatvorila sam poklopac telefona.- ‘Jutro, - rekao je Duffy iz hodnika.Malo sam poskoila jer nisam znala da stoji tamo. - Hej! Nije pošteno da mi se ovako

prikradaš, - prigovarala sam namještajui jastuk.- Kovr e ti ujutro dobro izgledaju, - rekao je Duffy lijeno razvlai.- Hvala, - rekla sam, spustila ruku i ustala se. - Jesi li dugo budan?- Par minuta. Može doruak? - pitao je.- Ti pripremaš? - pitala sam zadirkujue.- Ovisi u kojoj prostoriji želiš da ga pripremam. Mogu i ovdje ako hoeš, - rekao

je mirno me gledajui.- Ha! - rekla sam i poela se kretati okolo kreveta, nervozno ravnajui plahte. -

Volim palainke. Znaš li ispei palainke?- Aha, - rekao je Duffy, cerekajui se. - Ali onda eš ti morati oprati sue.- Dogovoreno! - brzo sam rekla.- Gola, - dodao je, odmii se od vrata.Kad je otišao, onesvijestila sam se. Ovaj deko je definitivno tip muškarca koji voli

jutarnji seks. Problem je u tome da je nevjerojatno sladak poslije spavanja.Kad sam pospremila sobu, uzela sam mobitel i nazvala Davea.

Pospano se javio: - Hej, dušo. Kako si?- ‘Jutro, Dave. Dobro sam. Jesam li te probudila?- Ma nisi, - rekao je, zijevajui u telefon. - Skoro cijelu no nisam spavao.-

Da? - pitala sam podignutih obrva. - Jesi dobro?Dave je još jednom zijevnuo prije nego što mi je odgovorio. - Dobro sam. Samo nemogu spavati.

- Nedostaje ti tvoja stara? - rekla sam s osmijehom.- Ma ne. U pitanju je tvoj mali prijatelj.- Eggy?

- Da. Morao je u krevet donijeti sve svoje nove igrake i otprilike svakih satvremena mora zagristi barem jednu od njih i provjeriti jesu li sve ispravne.

- Pa, užas! - rekla sam smijui se. - Sad znaš zašto mu ne kupujem takve igrake.- Znam, ali tako je sladak kad se igra s njima. Istovremeno pokušava nositi po

tri-etiri i jedva hoda. Urnebesan je.

- Vidjet emo koliko e biti urnebesno sutra nakon još jedne neprospavane noi,- rekla sam. - Inae je s njim sve u redu?





- Da, dobro je. Kako vjenanje? Jesi li ve hodala do oltara?- Dave, neu ja ni hodati do oltara. Moja prijateljica Ellie bi se trebala vjenati.- Hmm. Zvui mi kao da nee.- Izgleda.- Pusti da pogodim. Predvidjela si da e mladoženja postati gnjida i sad se ona

više ne želi udati za njega. Nasmijala sam se na injenicu koliko me Dave dobro poznaje. - Ne baš tako, ali vrlo si blizu.

- Znai li to da se ranije vraaš?Zastala sam na trenutak, razmišljajui o pitanju. Sljedei let imam tek za tri dana i

znajui da se moram suoiti s Ellie i ostalim gostima, bilo bi najzgodnije otii ranije iz grada.Ali onda sam se sjetila Sare i injenice da još ne znamo gdje je. Možda bih, dok sam jošovdje, trebala biti dio tog rješenja. - Ne, izgleda da ostajem do nedjelje. Moram nešto riješiti i

pomoi prijateljici. Na drugoj strani linije nastala je duga pauza i nakon nekog vremena, Dave je konano

upitao: - Abby, ne moraš uvijek biti heroj, znaš.

- Što bi to trebalo znaiti? - pitala sam.- Znai da si ti uvijek, kad neka osoba upadne u probleme, prva na bojišnoj liniji

branei tu osobu, a ponekad je bolje predati se i sretno stii kui.- Isuse, Dave. Sad mi stvarno držiš propovijed.- Samo kažem da znam kakva si.- Vidimo se u nedjelju, prijatelju, - rekla sam i prekinula liniju.Polako hodajui do kuhinje, namamljena divnim mirisom svježih palainki, pronašla

sam Duffyja kako pria na telefon. - Znai ništa od priznanja, ha? - rekao je i kad mezamijetio, mahnuo mi da sjednem na barski stolac. - Aha... da... u redu. Pa, daj mu da semalo odmori, stižem za dva sata. Najprije idem vidjeti kako mi je sestra.

Sjela sam za šank i raširila ubrus, usput slušajui Duffyja.Trenutak kasnije, prekinuo je i poeo slagati palainke na tanjur koji je potom stavio ispredmene. - Sjajno miriše, - rekla sam radosno se nasmiješivši.

- Kad se radi o hrani, ne zafrkavam se, - odgovorio je Duffy i nalio smjesu zasvoju porciju.

- Znai, Eddie nije priznao? - pitala sam, mažui maslac na doruak.- Ne. Uporno nijee bilo kakvu umiješanost. Ali još nema odvjetnika i zato idem

onamo vidjeti što u uspjeti izvui iz njega.Volio bih znati kako je njegov novanik završio na mjestu zloina i zašto su kirurške rukavice

pronaene u Gininom autu.- Vrlo udna sluajnost?-

Možda. Ali volio bih touti od Eddieja.Podigla sam obrvu. - Kako god okreneš, tebi je ovo vrlo nezgodno, ha?

Duffy je klimnuo i prošao rukom kroz svoju gustu, smeu kosu.- Tako je. Ako mi ne uspije dati razumno objašnjenje, morat u ga pritisnuti za Gininoubojstvo. Ako ga ne uspijem pridobiti da prizna, a na mjestu zloina pronaemo još dokazakoji ga povezuju s Gininim ubojstvom, onda ide na suenje. Ako je kriv i pukne, onda uriskirati ljubav svoje sestre.

- Ne možeš valjda vjerovati da je to uinio, - rekla sam. Što sam više radarusmjeravala na to pitanje, to sam postajala sve sigurnija da je Eddie nevin.

- Ne mogu si priuštiti nikakvo vjerovanje, Abs. Moram riješiti ubojstvo, aosumnjieni je u pritvoru. Budui da još nisam razgovarao s njim, ne mogu ti rei što mislim

o njemu.- A što eš uiniti u vezi Sare? - pitala sam, prebacujui temu s Eddieja.





- Prijaviti nestanak osobe, nakon toga pritisnuti Eddieja i vidjeti hoe li seslomiti. Ako ne bude, onda emo morati samo ekati i vidjeti hoe li se pojaviti ili hoemo liuspjeti skupiti nove tragove koji e nam rei gdje se nalazi.

- Imaš moju pomo ako je želiš; barem do nedjelje.Duffy se nasmiješio slažui palainke na svoj tanjur, nakon ega mi se pridružio za

šankom. - Cijenim to. Sad bih zaista želio da budeš uz Ellie. Prije nego što sam priao skolegama, nazvao sam mamu i Ellie strašno pati.- Misliš li da želi razgovarati sa mnom? Mislim, sestra mi je rekla da vlada ope

mišljenje kako sam za sve uglavnom jedino kriva ja.Duffy je prestao palainke zalijevati javorovim sirupom dovoljno dugo da me može

pogledati ravno u oi. - Abs, Ellie trenutno ni u koga ne upire prst. Upravo tuguje zaizgubljenom prijateljicom, a strašno je zabrinuta i za zarunika. Ako želim riješiti ovaj sluaj,ne smijem si dopustiti da na mene i injenice utjee njezina tuga i bol.Ovoj istrazi dugujem svoju punu pozornost, bilo da otkrijem da je Eddie Ginin ubojica ili da

je sve ovo velika sluajnost.- U redu, - rekla sam i klimnula. - Shvaam.

- Dobro, sad idi gola pod tuš dok sam okupiran dorukom kako ti se ne bih pridružio, a kad završiš, odvest u te k Viv.

- U redu, - rekla sam, osjetivši vrelinu u obrazima kad sam se ustala i odložilatanjur u sudoperu. - Odmah se bacam na to.

- Bolje požuri, - rekao je Duffy s punim ustima. - Brzo jedem.I tada sam otišla u kupaonicu.

Sat vremena kasnije, zaustavili smo se ispred Vivine kue i s poetka ulice vidjeliredom parkirana vozila uz cestu. - Izgleda kao zabava.

- Vidim da je Viv skupila trupe, - rekao je Duffy. - Hajde, vrijeme je zasuoavanje.

Nisam shvaala što pria dok nismo ušli unutra i u hodniku sreli Kelly i Christinu. -Bok, Duffy! Bok, Abby! - rekla je Christina, laktom podbovši Kelly pod rebra.

Nasmiješila sam im se, ali Kelly me mrko pogledala. - Nije li to ista haljina koju sisino imala? - planula je.

Prije nego što sam dobila priliku odgovoriti, iza ugla se pojavila Viv i izjavila: - O, tosu samo golupi! - im nas je ugledala. – Abby i Duffy su se konano ustali iz kreveta! -opet je povikala.

Okrenula sam se prema vratima, namjeravajui pobjei, ali Duffy me uhvatio iokrenuo nazad. - Hvala na izvještaju, Viv. Mislim da te u Kini nisu uli.

- Plivai ti naporno vježbaju, ha, Duffy? - pitala je i kunem se da su u kui svi

razgovori utihnuli.Duffy ju je promatrao s cerekom na licu - Mmm. Viv, njušim li ja to onaj tvoj posebnimesni umak?

I sama sam ponjušila po zraku kad je to rekao i osjetila nešto s ešnjakom; slasnaaroma ispunila je kuu. - Da, - rekla je Viv.

- Kad je veera? - pitao je Duffy.- U etiri i trideset.- Raunaj i na mene, - rekao je Duffy i prije nego što je izašao, poljubio me u

obraz.Kad je otišao, brzo sam se nasmiješila Christini, Kelly i Viv, a potom pobjegla u svoju

sobu. Otvorivši vrata, na krevetu sam ugledala sestru kako ita asopis. - Ah, ponovno se

sreemo, - rekla sam veselo.- Dobar dan, zloestoo, - rekla je i polizala prst prije nego je preokrenula drugu





stranicu. - Jesi li se sino dobro zabavila?- Jedva ekam uvui se u nešto udobno! - rekla sam ignorirajui

njezino pitanje, krei se prema svom kovegu.- A frajer, on je isto dobro?- Znam da sam sigurno ponijela hlae za jogu, - rekla sam, prekopavajui po

odjei.- Zaklela si se na uvanje tajne, zloestoo? - zadirkivala me Cat s kreveta.- Evo ih! - rekla sam, pobjedniki podigavši svoje hlae za jogu.- Abby, - rekla je Cat s nestrpljenjem.- Caat, - rekla sam, izrugujui joj se, okrei se ponovno prema kovegu u

potrazi za odgovarajuom majicom.- Ne možeš me ovako muiti! - jaukala je.- Hoeš se kladiti?- Ozbiljno mislim.- I ja, - rekla sam nakon ega sam uspjela pronai odgovarajuu majicu i poela

se izvlaiti iz haljine.

- Daj mi barem nešto, sitnicu, malu mrvicu! - rekla je, bacila asopis u stranu izatreptala prema meni.

Obukla sam majicu i poela navlaiti hlae. - Znaš onu svoju teoriju koju si uvijekimala o Duffyjevom madežu?

- O onom na struku? Onom za kojega sam oduvijek pretpostavljala da se spuštaniže?

- Da, - rekla sam, uvukavši se u udobne hlae i ugazivši u papue.- Aha... - rekla je, gestikulacijom mi pokazujui da ve jednom izgovorim.- Ne spušta se.- Što?- Ne spušta se niže.Cat je toliko glasno vrisnula da sam mislila kako e se otpasti sva žbuka sa zidova. -

Hoeš li se stišati! Isuse! - planula sam i pojurila provjeriti hodnik da ju možda netko nije uo.Ugledala sam Viv kako ulazi u hodnik i mahnula joj s vrata. I ona je meni mahnula,

držei veliku drvenu kuhau prekrivenu crvenim umakom. - Doi mi kasnije pomoi, - rekla je i potom se okrenula prema kuhinji.

- Ozbiljno, ništa ti ne mogu rei, - rekla sam Cat kad sam zatvorila vrata i prišlakrevetu.

- Da, da, baš ti vjerujem! - rekla je Cat dok sam sjedala. - I, je li ti bilo dobro? - pitala je.

- Dogovorili smo se, - rekla sam i prekrižila ruke i noge.-

Ti i Duffy ste se dogovorili?- Ne, nas dvije smo se dogovorile.- Što?- Zamolila si samo mrvicu. I upravo sam ti je dala, tako da je tema gotova.- Uope nisi zabavna, znaš?- Borba protiv kriminala nije nimalo zabavna ni laka, - rekla sam smrtno

ozbiljno. - Jesi li vidjela Ellie? - pitala sam, želei promijeniti temu.- Nisam. Kod mame je i odmara se. Nina e ju kasnije dovesti ovamo. ujem da

noas nije oka sklopila. Lijenik joj je prepisao neke tablete, ali ih nije željela uzeti.Jedino sam ja znala da Ellie nee riskirati svoju trudnou uzimanjem teških lijekova. -

Bit e dobro, - rekla sam. - Ipak je ona tvrd orah.

- Nisi mi odgovorila na pitanje od jutros.- Ništa ti više neu rei.





- Ne, ne radi se o tome. Mislim ima li još kakvih detalja o Gininom ubojstvu?- Da baš, kao da u ti rei sad kad znam da radiš za svjetinu, - rekla sam.- Kunem se da sam im morala rei! - požalila se.- Sjeaš se da imam unutrašnji detektor laži, je li tako?- Abby, nisi bila ondje. Nisi ih vidjela. Bili su ludi!

Zakolutala sam oima i smjestila se na krevet pokraj Cat. - Jedino znam da se Eddiedrži prie da nipošto i ni na koji nain nije povezan s tim.- Pa, kvragu, - rekla je Cat natmureno. - To sam ve znala.- To je sve što zasad znam, - rekla sam, oslonivši glavu na uzglavlje i zažmirivši.- Je li Duffy saznao još nešto o Sari? - pitala je Cat.- I ti si ula za Saru? - rekla sam podižui jedan kapak. Postoji jedan detalj

kojega joj nisam otkrila.- Naravno. Svi znaju i strašno su zabrinuti. Pola gostiju ju pokušava pronai, a

nitko je više nije vidio od onda kada ste joj ti i Ellie rekle da ode u duan s haljinama. Nina jenazvala malo prije nego što ste se vas dvije pojavile i svima obznanila da su Sarin auto

pronašli na parkiralištu trgovakog centra. Shvatila sam da je pozvan zamjenik da vidi je li

uspjela ui u njega ili ju je netko možda svladao vani.- Opa! - rekla sam i uspravno sjela.- Što? Što je? - pitala je Cat i zgrabila me za ruku.- Eddie, - rekla sam, prisjeajui se. - Onog dana kad smo otišle u trgovaki

centar. Eddie se vratio kui, sreli smo se na prilazu. Ellie mu je rekla kamo idemo i s kimeemo se nai. Otišao je prije nas.

- O, strašno, - rekla je Cat i prstima poela prtljati po svojoj ogrlici.- Misliš li da bi mogao biti povezan s onim što joj se dogodilo?

Osjeaj težine na lijevoj strani tijela. - Ne, - rekla sam, razmišljajui o tome. -Svejedno je to još jedna udna sluajnost. Uvjerena sam da postoji povezanost izmeu onogašto se dogodilo Gini i Sarinog nestanka, ali velika je zagonetka kako se Eddie uklapa u sve to.

- Jadna Ellie, - rekla je Cat i zatresla glavom.- Jadna Sara, - dodala sam i ponovno oslonila glavu na uzglavlje kreveta.Potom me Cat pitala: - Jesi li na ovaj sluaj ve usmjerila svoje vidovnjake žalce?- Što? - pitala sam.- Znaš. Vidovnjake žalce. Kako si pomogla Milu i onom ljigavom bivšem

deku, koji te nogirao na Valetinovo, s onim serijskim ubojicom iz Royal Oaka.- Misliš me pitati jesam li se ukljuila u istragu? - prevela sam, cerekajui se na

Dutchov nadimak.- Da.- Jesam. I rekla sam Duffyju sve utiske, valjda e mu korisnu, - dodala sam

neraspoloženo.- Ma daj, Abby. Nemoj biti takva. Ako te Duffy zamolio utiske, onda sigurnovidi njihovu važnost, je li tako?

- Valjda, - rekla sam.- A nisam li ula da si Duffyju nacrtala skicu koja ga je odvela do Gine?- ovjee, postoji li nešto što još nisi ula, Cat? - pitala sam široko razrogaenih

iju.- Ponosim se uspješnim iskopavanjem korisnih informacija.- Pa, skica koju sam nacrtala za Saru ne djeluje obeavajue.

Duffy ne prepoznaje krajolik.- Nacrtala si skicu mjesta gdje se Sara nalazi?

- Da.- Kako izgleda?





Umjesto da joj objašnjavam, otišla sam po papir i olovku i potom brzo nacrtala slinuskicu koju sam jutros nacrtala Duffyju. Kad sam je predala Cat, nastavila sam ju promatratidok je pomno pregledavala papir. - Hmm, - rekla je ubrzo. - Što je s ovim poštanskimsanduem s tvojim imenom?

- Nemam pojma.

- A ovi krugovi poslagani u obliku križa? Misliš li da je to grob?- Ako jest, onda je stvarno obilježen. Dobila sam utisak da je to kamenje.- udno...- Znam, - rekla sam i slegnula ramenima. - Nemojmo više priati o tome; od

cijele ove situacije dobivam užasnu glavobolju.- U redu, - rekla je Cat i ustala se s kreveta kako bi vratila olovku i papir u moju

torbicu. - Zašto se ne bi malo odmorila? Ja se moram vratiti u hotel i spasiti deke od predugog druženja s bakom i djedom. Znaš kakvi su Cooperi; obiteljsko okupljanje nije ništa bez neijeg jecanja, a Matty i Michael se ne mogu ravnati s Claire.

- Ostavila si deke same s njom?- Nisam. I Tommy je tamo. Ako stvari postanu zaista loše, potjerat e ih u sobu.

Uglavnom, moram ii. Obeala sam se vratiti za sat vremena. Do veeri smo u hotelu i potomgibamo kui.

- Ne ostajete na vjena... -I tad sam se zaustavila, shvativši što sam umalo pitala.Cat me tužno pogledala; potom je slegnula ramenima i rekla: - Vraam se oko etiri,

pozdravit u se s jadnom Ellie i zatim bježim na aerodrom. Claire i Sam odlaze otprilike satvremena prije nas, hvala Bogu. Jedva ekam da ih vidim kako odlaze!

- Konano si se popravila, - rekla sam sa smiješkom, mislei na situaciju od prijedva mjeseca kad je moja majka živjela u sestrinoj kui u Bostonu i uporno odbijala otii.

- Ponekad je bolje dvaput razmisliti, - rekla je Cat i namignula mi.Otpratila sam Cat do ulaznih vrata, zamjeujui nekolicinu gostiju udobno smještenih

u dnevnom boravku. Budui da sam crna ovca meu njima, nisam željela ui u prostoriju punu potencijalnih neprijatelja, a glavobolja se intenzivirala. - Viv? - rekla sam, prišavši jojstraga.

- Da, draga?- Imaš li tabletu protiv glavobolje?- U ormariu, - rekla je i uzela malu boicu s izlizanom etiketom i oprezno

izvukla mrvicu neeg smeeg i potom je ubacila u umak.Pošla sam uzeti tabletu i ašu vode kad sam krajikom oka ugledala Viv kako uzima

drugu boicu s police. I iz nje je izvadila mrvicu neega i potom je ubacila u umak.Kad sam popila tablete, okrenula sam se prema njoj, znatiželjno gledajui policu

ispunjenu raznim boicama. Metodiki je uzimala svaku od njih, mrvicu po mrvicu ubacivala

u veliku koliinu umaka i brzo ga promiješala tri puta.Kad je završila, prišla sam boicama, zamijetivši da na svakoj stoji naljepnica sa

ženskim imenom na sredini. Oito su neke bile starije od drugih, jer su im naljepnice izgledaleizlizanije, a i staklo je bilo druk ije debljine. Zagledala sam se u dosta istrošenu naljepnicuna prvoj boici, na kojoj je pisalo ‘Donna’.

Pogledala sam Viv tražei objašnjenje, ali ona se okretala po kuhinji, uzimajui istetanjure prije nego što je otišla do hladnjaka. Pogledala sam ostale boice i proitala imena:‘Connie, Diane, Hazel, Carol i Edna’. Ponovno sam pogledala Viv, sada sa zaista

probuenom znatiželjom, ali Viv, ili me nije ula ili se samo pretvarala da me ne primjeuje.Posegnula sam za Hazel, pitajui se je li ih Viv sama pakirala i ako jest, zašto bi ih

nazvala ženskim imenima. Znatiželjno sam odvrnula ep i pomirisala sadržaj. Uope nije bilo

nikakvog mirisa.- Hej, Viv? - pitala sam.





- Da, Abigail? - rekla je s laganim, dobro poznatim smiješkomna licu.

- Što je ovo? - pitala sam, podižui Hazel.- Moj tajni sastojak, - odgovorila je.Skupila sam obrve i namrštila se. To mi nije puno govorilo. - Mogu li kušati samo

mrvicu?- Slobodno se posluži, - rekla je Viv, cerekajui se.Oprezno sam istresla mrvicu na dlan. Izgledalo je kao zemlja. Polizala sam prst,

stavila ga na mrvicu i potom je podigla do jezika. Hmm. Takav je i okus bio. - Fuj, - rekla sami otpila gutljaj vode. - Ovo je kao zemlja.

- Zato što i jest, draga, - rekla je Viv, prišla mi i išupala Hazel iz ruke kako bi jevratila nazad s ostalima.

- Što? Zašto bi u umak stavljala zemlju? - pitala sam.- Zato što je to posebna zemlja.- Posebna zemlja?- Vrlo posebna.

- Molim te, nemoj mi rei da je to gnojivo, - rekla sam, ve spremna otr ati ukupaonicu isprati usta kiselinom.

Viv se nacerila. - O, sumnjam u to, Abby. Ne, ova zemlja je dar dobre stare Majke prirode. Testirala sam tvrdou i zbog nje je zlata vrijedna.

Nakrenula sam glavu i dugi trenutak je ostala promatrati dok mi se ona nastavilasmješkati. Intuicija mi se oglasila i oito je željela da odgonetnem njezine rijei, ali glavoboljame ubijala i uvelike otežavala. Konano sam se ukljuila i pokušala uti što mi vodii

pokušavaju rei i ubrzo zatim dobila sam viziju oluje. Opet sam pogledala u boice i lampicase upalila. - Uragani! - trijumfalno sam rekla. - To su sve imena uragana!

- Bingo, - rekla je, uperivši prst u mene i namignuvši mi. Nasmiješila sam joj se i potajno zahvalila vodiima na pomoi.Ali još me nešto muilo i upitala sam: - A zašto stavljaš zemlju od uragana u svoj

umak?- To nisu bilo kakvi stari uragani, Abby, - rekla je, uzimajui Hazel s police. -

Hazel me skoro ubila, - rekla je polako. - Ustvari, u toj oluji je Jimmy izgubio roditelje.Usta su mi se otvorila poput ladice na tu malu sitnicu. Ellie mi je jednom rekla da su

roditelji njezina oca poginuli kad je bio mali djeak, ali nikad nisam znala uzrok. - Tvoj brat išurjakinja su poginuli u uraganu?

Viv je potvrdno klimnula s vrlo tužnim izrazom lica. - Da, kua u kojoj su živjeli,samo par metara dalje od mene, urušila se i samo je Jimmy preživio. Beth, njegova majka,tada je bila u etvrtom mjesecu trudnoe. Bilo je užasno.

Zinula sam dok je priala. - Onda stvarno ne razumijem zašto bi željela zemlju iz teužasne oluje staviti u naše jelo. Ne misliš li da je to loša karma?

- Naprotiv, - rekla je Viv i pomilovala boicu. - Hazel je bila najsnažnija silakoju sam u životu vidjela. Bila je oluja etvrte kategorije i šibala nas je punih, nesnosno dugihetrnaest sati, zarobila nas u zemlju dok smo je preklinjali za milost, a neki od nas, koje jetoga dana izazvala, izgubili su živote.

- Radi se o toj snazi, o zaklju ku, Abby, koji obilježava tu zemlju.Zato je stavljam u hranu. Da nas nahrani Hazelinom snagom i da nam neustrašivost.

- Što te ne ubije, ojaa te, - prošaptala sam, shvativši na što Viv cilja.- Bingo, - rekla je opet i mi stisnula ruku. - I nemoj nikome rei za ove boice.

Ellien otac ne bi sigurno jeo zemlju iz oluje koja mu je ubila roditelje, uzimajui u obzir

njegovu tvrdoglavost.- uvat u tvoju tajnu, - rekla sam s osmijehom. - Reci, kako ti mogu pomoi?





Neko vrijeme sam radila s Viv u kuhinji, pripremajui salatu i hors d’oeuvres i gulei jabuke za desert. Izbjegavala sam dnevni boravak što sam više mogla jer su me svi zlobnogledali svaki put kad sam ušla unutra. Bilo je oito da su uvjereni kako sam ja umiješana uEddievo uhienje i jedino što me sprjeavalo da pobjegnem odavde, bila je pomisao na Ellie isve ono kroz što trenutno prolazi.

Željela sam pomoi prijateljici, a ne pobjei iz grada. Takoer sam, vrlo sebino, htjela popraviti naš odnos. Nisam znala što Ellie trenutno misli o meni, ali moram se uvjeriti da jojobjasnim kako ništa od onoga što sam intuitivno osjetila nije moglo utjecati na dogaaje kojisu je povrijedili.

U otprilike tri i trideset, stigle su Ellie i Nina. Obje su izgledale umorno i iscrpljeno,ali pokušavale su na lice navui hrabru masku.

Nina me odmah opazila i požurila do mene u hodnik, gdje sam stajala, želei pozdraviti nju iEllie. - Bok, Abby, kako se držiš? - pitala me ljubazno.

- Dobro sam, - rekla sam, saginjui se kako bih je zagrlila. – Samo sam zabrinutaza vas dvije. Kako je Ellie?

Nina me snažno stisnula i pustila prije odgovora. - Ima svojih trenutaka. Užasno je

bilo kad je saznala što je dogodilo Gini. A injenica da policija sumnjii Eddieja... pa, još neznam kako e to uope izdržati. Ellie je uvjerena da je nedužan i moram priznati da sam uznju.

- Kad bih barem i ja bila uvjerena u to, - rekla sam, namrštivši se.- Da, Ellie mi je rekla za ono itanje. Ali teško je vjerovati da je naš Eddie imao

ikakve veze s time, - ustrajala je Nina.- Znam, - rekla sam i uzdahnula. - Jedino što sigurno znam jest injenica da,

ukoliko je Eddie i imao nešto s time, uinio je to jer je bio prisiljen.- Kako to misliš? - pitala je.- Sigurno ti je Ellie rekla kako sam joj u itanju rekla da vidim Eddiejev odlazak

u zatvor. Potom sam vidjela da e mu trebati odvjetnik i to vraški dobar, a razlog tomu jeinjenica da je prekršio zakon, ali nije to uinio samovoljno. Intuitivno sam osjetila da je

bio prisiljen na situaciju nad kojom nije imao kontrolu i stvari su jednostavno izmaklekontroli.

Nina me pozorno gledala. Nakon dugog trenutka, prošaptala je: - Nikad mi se nijesvialo kako se Gina ponašala u Eddievoj blizini.

- Što? - pitala sam tiho kako nas nitko drugi ne bi uo. Nina je preko ramena pogledala u smjeru gdje je stajala Ellie i uživala podršku

prijatelja; potom se okrenula prema meni, primila me za ruku i odvukla u kuhinju. Klimnuvšiglavom prema Vivian, izvela me van na trijem. - Znam da je prohladno ovdje, ali baremimamo malo privatnosti.

-

Nema problema. Priala si o Gininom ponašanja prema Eddieju?- Ah, da, - rekla je Nina, klimajui glavom. - Gina je bila prava ljepotica. Za

njom su se okretale mnoge muške glave i Ellie i ona su bile pravi tandem kad bi izašle van.Muškarci su se trudili upoznati ih. Znale su mi priati neke zaista zanimljive stvari izzajednikih izlazaka.

- Onda je Ellie upoznala Eddieja i stvari su se promijenile. Vidiš, Gina je hodalas puno muškaraca, a Ellie je bila smirenija. Voljela je biti u vezi dok je Gina, za razliku odnje, bila divlja. Što je Ellie više vremena provodila s Eddiejem, inilo se da joj Gina to višezamjera.

- A prošlog ljeta, odmah nakon Eddiejeve prošnje, sve smo pozvali na proslavuzaruka kraj bazena. Sjeam se da sam se penjala na kat po iste runike kad sam kroz prozor

ugledala Ginu koja je za ruku vukla Eddieja prema garaži. Doimalo se kao da nevoljkoodlazi za njom i nestali su iz mog vidokruga na par minuta. Potom je Eddie istr ao odatle i





Gina je tr ala za njim, panino mu govorei da joj je žao. Eddie je u jednom trenutku zastao inikada neu zaboraviti što joj je doviknuo.

- Što? - pitala sam.- Rekao je: ‘Ako ikad više izvedeš ovako nešto, rei u Ellie kakva si ustvari

kurva’.

- Opa, - rekla sam, ostavši bez daha. - Što misliš da mu je napravila iza garaže?- Nisam sigurna, ali vjerujem da mu se nabacivala i da ju je Eddie glatko odbio.- Zna li Ellie za to?- Ma kakvi, - rekla je Nina. - Nikad joj ne bih rekla nešto tako strašno. A koliko

znam, i Eddie je ostao šutjeti.- Znai zato misliš da nije imao ništa s njezinom smr u. Nakon onog incidenta

sigurno se pazio da ne bude blizu nje.- To, a i injenica koju sam vlastitim oima vidjela koliko je odan Ellie.U tom trenutku je Viv provirila iz hodnika. - Hoete li vas dvije cijeli dan biti vani ili

ete ui i družiti se s ostalima?- Dolazimo, Vivian, - rekla je Nina i kriomice zakolutala oima.

Slijedila sam Ninu natrag u kuhinju, gdje je miomiris Vivina umaka postao zaistaslastan. - ovjee, Viv! - rekla sam. - Ako je ovaj umak jednako dobar kako miriše, prva samna redu za jelo!

Viv mi se smireno nasmiješila i zacvrkutala: - Osobno u se pobrinuti za to. Nasmijala sam se i pomogla joj s tanjurima i priborom za veeru.

Bilo je petnaest usta za nahraniti, a Viv mi je pokazala gdje drži poseban pribor. - Lijepazaliha, - rekla sam, mislei na veliku ladicu prepunu raznoraznog pribora, rasparenih vilica,noževa i žica.

- Volim ih skupljati odsvakuda. ovjek nikad ne zna kad e doi dan poput ovogdanas kad se tolika usta moraju nahraniti.

Nasmijala sam se, sjetivši se pribora koji je uzela iz country kluba.- Dobro doe, - složila sam se.

- Itekako. U gornjoj ladici eš pronai dodatne posudice za sol i papar. Pobrinise da ih bude dovoljno.

Otvorila sam ladicu i vidjela da ih ima više nego u dovoljnom broju. Svatko od gostiju bi po ovoj zalihi mogao imati vlastite posudice soli i papra - s još dvije rezerve, ukoliko bitrebalo.

Dok sam postavljala stol, jedna ruka mi je obujmila struk i plava kosa mi se prosula poramenu. - Hej, prijateljice, - rekla je Ellie.

Skoro sam vrisnula od olakšanja što se inilo da se ne ljuti na mene, okrenula sam se prema njoj i vrsto je stisnula u iskreni zagrljaj. Ne vjerujui vlastitom glasu, samo sam je

držala par trenutaka, zatim sam se uspjela sabrati i rei: - Ne mogu ti opisati koliko mi je žao.- Znam, - prošaptala je. - Jako mi je drago što si ovdje, Abs. Ne znam što bih

inila da me ovo udarilo iznenada i bez prethodnog upozorenja. Hvala Bogu da si mi reklada se katastrofa približava. Barem sam imala dan-dva da se pripremim.

S olakšanjem sam izdahnula i malo se odmakla. - Što god trebaš od mene, imaš to, uredu?

Ellie je klimnula i zamijetila sam suze kako joj klize niz obraze.- Trebam te da pomogneš Duffyju i saznaš tko je to uinio Gini. A to želim i zbog Gine i zbogsebe. Ne mogu dopustiti da otac mog djeteta i muškarac kojega volim završi u zatvoru zanešto što nije uinio. - Ellie je jecala i nesvjesno milovala trbuh.

- Znam, znam, - rekla sam, ponovno je povlai u zagrljaj. - Smiri se polako.

Obeavam ti da u uiniti sve kako bih pomogla Duffyju razriješiti ovo. Zaklinjem ti se.- Ellie? - zauo se glas iza nas i obje smo se okrenule i na vratima ugledale





krhku Kelly. - Oprosti, mislila sam da te ujem kako plaeš.Jesi li dobro?

- Hej, Kel, - rekla je Ellie, uspravljajui se i opet na lice stavljajui hrabar izraz. -Dobro sam. Samo malo preplavljena emocijama.

- Mogu li ti kako pomoi? - pitala je Kelly sve zabrinutijeg izraza lica kako je

prilazila Ellie da joj pogladi ruku.- Dobro bi mi došla aša vode, - rekla je Ellie.Kad je Kelly otišla po vodu, rekla sam: - Lijepo je imati prijatelje, ha?- Prava sam sretnica, - Ellie se nasmiješila. - Hajde; idemo vidjeti je li Viv dobro

izmiješala svoj umak. Ništa nisam jela od sino, a mislim da bih trebala zbog djeteta.Malo kasnije, svi smo imali pretrpane tanjure i razgovor se sveo na minimum, jednim

dijelom i zbog oaravajueg mesnog umaka, Vivina specijaliteta. Ja sam pak pokušala jesti polako kako bih se smirila. Kad smo poeli jesti, zaulo se zvono na vratima i uskoro nas se pridružila Cat.

- Dobar dan, svima! - rekla je okupljenim ljudima, potom prišla Ellie i kratko jezagrlila. Njih dvije su minutu-dvije priale i Cat je Ellie dala privatnu posjetnicu i rekla: -

Ellie, ako trebaš nešto... zaista mislim bilo što... samo me nazovi i pobrinut u se da to idobiješ. Ve sam nazvala svoj odvjetniki tim u Bostonu i preporuili su iz Denvera sjajnogodvjetnika. Nazvali su odvjetniki ured Jima Watsona, jednog od najboljih odvjetnika zakazneni zakon u zemlji.Želi preuzeti sluaj i sve što trebaš jedino je nazvati ga na broj koji sam zapisala na poleiniove posjetnice. Poetni honorar je na moj raun; smatraj to vjenanim darom.

Ellie je uzela Catinu posjetnicu i prislonila je na srce. - Kako u ti ikada zahvaliti?- Nema potrebe, Ellie. Ti si mi obitelj, a ja se brinem za svoju obitelj, - rekla je

Cat i namignula joj. Tad je zazvonio telefon i Viv je pojurila prema njemu. Nakon što jeuljudno odzdravila, dugo je samo šutjela i primijetila sam kako joj sva boja s lica nestaje.

- O, ne, - rekla sam kad mi se oglasila intuicija i osjetila sam užas.

- Što? - pitala je Kelly s moje lijeve strane.- Nešto se strašno dogodilo, - rekla sam, ekajui Viv da prekine liniju i kaže

nam što je ula.Umjesto toga, Viv je drhtavom rukom Nini predala slušalicu. - Duffy je, - rekla je i

Ellie je prestala priati s Cat kad je naula tetine rijei. - Bojim se da je loše.- Što je? - rekla je Ellie, poskoivši na noge i pojurivši prema svojoj majci za

telefonom. - Reci mi! - zahtijevala je Ellie.- Izbio je požar, - rekla je Viv.- Gdje? - pitala je Ellie.- U zatvoru. Mislim da je prilino loše.-

Eddie?! - vrisnula je Ellie panino.- Ne mogu ga pronai, - rekla je Viv i posegnula rukom za stolcem jer su je

koljena poela izdavati. - Izvukli su veliki broj zatvorenika. Eddie nije meu njima.





XIII. poglavlje

- O, moj Bože, - rekla je Nina i uzela slušalicu kako bi ula sina.

Ellie se poela tresti, a bljedoa njezine kože nagnala me da joj odmah dovuem stolacda sjedne. - Ellie, - rekla sam, pokušavajui pridobiti njezinu pozornost dok je prazno zurilaispred sebe, preplavljena ovom strašnom viješu. - Ellie! - ponovila sam i unijela joj se u lice.- Imaš li fotografiju sebe i Eddieja? - Nešto mi je govorilo da je Eddie još živ i morala sam seuvjeriti.

- Što...? - rekla je Ellie, gledajui me, ali ništa ne shvaajui.- Trebam Eddiejevu fotografiju! - rekla sam. Potom sam se ustala i gostima

rekla: - Ima li itko fotografiju na kojoj je Eddie?- U novaniku, - rekla je Ellie bez daha. - O, Bože, Abby. Molim te, pogledaj

me! Molim te reci mi ako je još živ!Kelly je skoila sa stolca i otr ala u hodnik vrativši se trenutak kasnije s Ellienom

torbicom. - Evo! - rekla je i predala mi je.Sve oi su bile uprte prema meni dok sam kopala po Ellienoj torbici. Kad sam ga

izvadila, pružila sam ga Ellie i ona ga je s drhtavim prstima otvorila i izvadila fotografiju nakojoj su samo njih dvoje. Pogledala sam fotografiju i od olakšanja zažmirila. – Živ je, El! -rekla sam.

Ellie je ispustila dug i bolan jecaj. - Hvala ti, Bože! - rekla je i poela plakati.- Pa gdje je? - pitala me Cat.- Ne znam. Možda bismo trebali krenuti do zatvora i vidjeti ima li što novo? -

ponudila sam.- Hajdemo svi, - rekla je Cat, preuzimajui kontrolu. - Vani me eka limuzina.

Viv, Nina, Ellie i Abby, vi ste sa mnom. Svi ostali, slijedite limuzinu.Bez daljnjeg odgaanja, svi smo izašli iz Vivine kue. Na stražnjem sjedalu su bili

nemirni Matt i Mike i moj vrlo umorni šogor. - Hej, Abby, - rekao je Tommy kad sam sjela.- Hej, deki. Cat vas je sve ostavila vani?- Rekla je da se odmah vraa, a to je bilo prije petnaestak minuta.- Gdje je zabava? - pitao je kad su ljudi poeli ulaziti u auto.- Idemo svi do zatvora! - izjavila je Cat, ušavši poslije Vivian.- Što si sad uinila? - pitao je Tommy kao da je to pitanje koje stalno postavlja.- Ja ništa! - rekla je Cat i mrko ga pogledala. - Ellien zarunik.- Dobro, - rekao je Tommy i pomaknuo se kako bi napravio mjesta za svoju

suprugu. - Jesi li pomislila na injenicu da emo vjerojatno zakasniti na let?-

Ima i drugih aviona, - rekla je Cat nestrpljivo. - Ellie, možeš li vozau datiupute?

- Mogu, - rekla je Ellie i pošla naprijed.Ja sam pogledavala okolo po limuzini i zamijetila neprisutnost mojih roditelja. - Claire

i Sam nisu bili raspoloženi za vožnjicu?- Otišli su ranijim letom, - rekla je sestra radosno. - Moj majstorski plan je

djelovao.- A kakav je to tono plan? - pitala sam.- Onaj kada moraju provesti par sati nasamo s blizancima i da zbog toga požele

pobjei prije nego što ih ponovno zamolim da ih priuvaju!- Dobro razmišljanje.

- Znam!- Šteta što se toga nisi ranije sjetila, recimo prije dva mjeseca, - dodala sam.





- Bolje ikad nego nikad, - frknula je Cat.Stigli smo u zatvor petnaestak minuta kasnije. Ispred su stajali poredani policijski

automobili, vozila Hitne pomoi i vatrogasaca, da se i ne spominju velike gomile ljudisastavljene od znatiželjnika, sluajnih prolaznika, novinara, reportera i bolniara.

Limuzina se zaustavila nekoliko stotina metara od okružnog zatvora jer nismo mogli

prii bliže od barikada koje je šerif postavio. Ellie je prva izašla iz auta, razrogaenih i preplašenih oiju promatrajui trokatnicu koju su zaposjeli plameni jezici. Slijedilasam je zajedno s ostalim lanovima našeg društva.

Primajui Ellie za ruku, povela sam je u smjeru kojega mi je pokazivao moj radar.Duffyja smo pronašli na istonoj strani zgrade, priao je s vatrogascima koji su pokazivali natrei kat, gdje je dim još izlazio kroz prozore.

Zadrhtala sam od grozote prizora. I sama sam prije par mjeseci imala požar u kui i odtog sjeanja još imam none more. Prošle smo iza policijske vrpce prema Duffyju i kad smose približile, pozvala sam ga i on se okrenuo i prišao nam.

- Hej, sestrice, - rekao je i povukao Ellie u vrsti zagrljaj.Jecala je kratko na njegovim prsima i nakon jednog trenutka se odmakla i rekla: -

Molim te, reci mi da ste ga našli.Duffyjeve oi su nam rekle i prije nego što je progovorio da nema dobre vijesti, a Ellie

je bila shrvana. - Još uvijek ga tražimo, El. Žao mi je, - poeo je. Nina nas je sustigla i posegnula za sinovom rukom. - Otac ti stiže. Idemo odvesti Ellie

da sjedne negdje gdje možemo priati.Slijedila sam trio, krei se prema rubniku gdje smo nježno posjeli Ellie. Naslonila se

na svoju majku, koja ju je zaštitniki zagrlila, dok je postavljala Duffyju pitanje. - Kako seovo dogodilo?

Duffy je izgledao slomljeno i jedva je smogao hrabrosti susresti majin pogled. -Imamo malo prostora i zato smo Eddieja stavili zajedno s Warrenom Bigginsom.

- Šališ se! - rekla sam, gledajui Duffyja kao da nije normalan. - Zašto si gasmjestio s tim luakom?

- Nismo imali drugog izbora. Bio sam na putu ovamo kad su mi javili. ini se da je požar krenuo iz Eddiejeve i Bigginsove elije. Biggins je poznati palikua. Nemam pojmakako je došao do potrebnog materijala, ali zapalio je svoju posteljinu i kad se elija otvorilakako bi se evakuirali zatvorenici, on i Eddie su svladali jednog uvara i pobjegli.

- Eddie je s Bigginsom? - pitala sam posve šokirana tom viješu.- Sudei prema nekolicini svjedoka, da.- Znai, Eddie je dobro? Samo je pobjegao? - pitala je Ellie.Duffy je pogledao svoju sestricu. Zadržavši njezin pogled, smrtno ozbiljno je rekao: -

Nadam se. Još ne znamo jesu li uspjeli.-

Nadaš se? Kako to misliš? - pitala sam, znajui da ova pri

a nije gotova.Duffy je duboko udahnuo, polako izdahnuo i rekao: - U pokušaju bijega, Eddie i

Biggins su se vratili u središte požara. Prije nego što su nestali u dimu, jedan od zatvorenikase zaklinje da je vidio kako vatra zahvaa Eddieve hlae.

- O, Bože, - rekla je Ellie i rukama prekrila lice.- Ellie, - rekla sam, sjetivši se dviju stvari koje bi joj mogle dati nadu. - Sjeti se,

vidjela sam njegovu fotografiju. Živ je-, znam to.Ellie je progutala bolan jecaj i provirila izvan ruku. - Jesi sigurna? pitala me gotovo

šapatom.- Da. Jesam, osjeam to. I sad znam što se neki dan dogodilo na prilazu. Sjeaš

se kad sam osjetila onu vrtoglavicu? I rekla sam nešto o Eddieju?

Ellie je sada odmakla ruke s lica.- Vidjela sam kako odlazi kod odvjetnika, zato mislim da emo ga nai i bit e





sve u redu. - To je bilo dosta klimavo, ali morala sam Ellie dati malo nade.Primila me za ruke. - Hvala ti, Abby, - rekla je i suze su joj se slijevale niz lice.Kad me dotakla, u glavi sam osjetila poznato upozorenje paljenjem žutu lampice. Ellie

je u opasnosti i kad sam pobliže pogledala njezinu energiju, znala sam da ju što prije moramoodvesti u krevet. - Nina, - rekla sam nježno. - Moramo maknuti Ellie odavde. Hoeš li je

odvesti kui?- Ne, želim ostati! - inzistirala je Ellie i primijetila sam koliko je blijeda i

iscrpljena. - Eddie je možda ozlijeen i trebat e me.- Ne! - rekla sam oštro, zamijetivši da se žuto svjetlo u mojoj glavi intenziviralo.

- Ellie, moraš se odmoriti. Ja u ostati ovdje s Duffyjem i vidjeli što e mi radar rei, ali samoako pristaneš odmah otii kui i prilei.

- Hajde, ljubavi, - rekla je Nina i pomogla Ellie podii se na noge.- Abby je u pravu. Moraš se odmoriti. Duffy, hoeš li nas nazvati kasnije ako

nešto saznaš?- asna rije, mama, - rekao je i salutirao.- Molim te, - rekla je Ellie preko ramena dok ju je Nina odvlaila prema

limuzini, - molim te, nai ga za mene, Abby.- Pobrinut u se da stigne kui, - rekla je Cat i tek sam sad shvatila da je pokraj

mene.- Hvala ti, Cat. Vi odlazite iz grada ili ostajete, budui da ste propustili let?- O, mislim da je vrijeme za odlazak. im ostavimo Ninu i Ellie, rei u

Tommyju da nazove aerodrom. Nazovi me im nešto saznaš, u redu?- Dogovoreno. Sretno, - rekla sam i zagrlila ju.Okrei se prema Duffyju, upitala sam: -I što sad?- Sad ekamo dok ne ugase požar i pretraže zgradu. Sigurna si da je Eddie živ?- Potpuno, - rekla sam, osjeajui to u kostima. Zatvarajui oi, usredotoila sam

se na njega i pustila radaru da me ispuni intuitivnim informacijama. - Živ je, ali desna nogamu je ozlijeena. Takoer primam i osjeaj panike u vezi s njim. Boji se, Duffy.

- Ne sumnjam u to, - rekao je Duffy. - Možeš li osjetiti gdje bi se mogaonalaziti?

Jae sam se usredotoila, dopuštajui intuiciji da se uzdigne iznad Eddieve boli i daosjeti njegovo okruženje. - U pokretu je, - rekla sam, zamijetivši promjenu u njegovojenergiji. - Mislim da je u autu.

- Možeš li opisati auto? - pitao je Duffy. Napravila sam grimasu. Bilo je to vrlo teško pitanje, ali svejedno sam ga ponovila u

sebi i strpljivo ekala odgovor. Sinula mi je misao ‘zeleno’ i progledala sam. - Zelen. Nalazise u zelenom autu. U limuzini, rekla bih. Ne u kamionetu ili SUV-u.

Duffy je s ramena skinuo svoj voki-toki. - Zapovjedništvo, ovdje šerif McGinnis.Trebam potragu u krugu oko zatvora, traži se zelena limuzina s moguim bjeguncima.U sljedeih petnaest minuta, potraga je obavljena, ali nijedna zelena limuzina nije

opažena. Bez modela automobila, sumnjala sam da emo pronai Eddieja. Otprilike u vrijemekad su se i zadnja patrolna kola prijavila da su se vratila i nisu opazila nikakvu zelenulimuzinu na ulicama okolo zatvora, dobila sam ideju i rekla: - Duffy, reci zamjenicima da oduu bolnicu.

- U bolnici e se nešto dogoditi? - pitao me.- Ne, reci im samo neka idu i pogledaju okolo po bolnici. Sjeaš se? Eddie je

ozlijeen. Sigurno ondje ima prijatelje, kolege koji su mu voljni pomoi bez pozivanja policije.

- Dobro razmišljanje, - rekao je Duffy s cerekom i ponovno posegnuo za svojimvoki-tokijem.





Nakon toga smo samo dugo ekali. Nekolicina ljudi, koje sam vidjela kod Viv, stiglo je pitati ima li kakvih novih vijesti. Veina njih je ipak otišla svojim kuama kad im je Duffyobeao javiti razvoj dogaaja.

Požar je ugašen i ekipe su poele sporu, metodinu potragu za ljudima koji nisu izašlina vrijeme. Slušala sam razgovor preko Duffyjeva radija dok su polako pretraživali sobu po

sobu, kat za katom. Oko deset sati, krajikom oka sam ugledala Christinu kako mi se približava. - Hej, - rekla je, prišavši mi.- Još si ovdje? - pitala sam s drhtajem. Duffy je meni posudio deku s kojom sam

se omotala i s njim nastavila ekati na hladnoi, ali sam svejedno zadrhtala ispod nje.- Aha, moj ujak ima restoran malo niže u ulici i im smo stigli, otišla sam

onamo. On obino ima bolje informacije od policije o svemu što se dogaa. Reci, jesi vidjelaKelly? Zajedno smo se dovezle i otišla je prije par sati do auta po torbicu i više se nije vratila.

Odmah mi se ukljuio alarm u glavi i srce mi je preskoilo otkucaj.- Nisam, Christina. Nisam ju vidjela. Koja je od vas vozila?

- Ona, - rekla je Christina, pogledom pretražujui po gomili okupljenih ljudi. -Kvragu, ona mi je bila jedini prijevoz kui. Možda me Duffy može povesti? - rekla je puna

nade.- O, naravno, - rekla sam, ali alarm u mojoj glavi i dalje je pištao. -Pitat u ga... Reci, pitam isto iz znatiželje, kakav Kelly vozi auto?- Saturn, zašto?Upozorenje! Upozorenje! Upozorenje! prostrujalo je kroz moju glavu tako snažno da

sam zatreptala, pokušavajui se fokusirati na naš razgovor. - Koje boje?- Svijetlozeleni... jesi ga vidjela?Disanje mi se ubrzalo, zgrabila sam Christininu ruku i odvukla je do Duffyja. - Znam

gdje je Eddie, - rekla sam, pridobivši mu pozornost.- Gdje? - pitao je Duffy, a Christina me šokirano pogledala.- Mislim da je kidnapirao Kelly. U njezinom su autu i mislim da je ona u velikoj

opasnosti.Duffy je izdao tjeralicu za Kellynim svijetlozelenim Saturnom i pozvao nas da mu se

pridružimo u potrazi. Ušle smo u njegovo patrolno vozilo i odvezli se od okružnog zatvora.- Stvarno misliš da je oteo Kelly? - pitao me Duffy.- udno je, - rekla sam, fokusirajui energiju na tu misao. - Sjeam se kad smo

Ellie i ja jurile za autom Hadley Rankin, kad ju je Biggins oteo i ta rije ‘kidnapiranje’ mi je bila stalno u mislima. I sad je isto s Kelly. Znam da je kidnapirana.

- Misliš li da je odgovoran Eddie ili Biggins? - pitao me Duffy. Napravila sam grimasu. Opet sam se usredotoila na Eddieja i energijom pokušala

doprijeti do njega. Dobila sam osjeaj da nije sam i da je on takoer u nekoj vrsti opasnosti. -

Mislim da je Biggins s njim, - rekla sam i na desnoj strani tijela odmah osjetila lagan, prozraan osjeaj, koji je potvrdio moju izjavu.- Imaš li pojma gdje bi mogli biti, Abby? - pitao je Duffy.Zažmirila sam i u potpunosti se usredotoila na Kelly. Dobila sam osjeaj mraka i na

trenutak sam se uplašila da bi mogla biti mrtva, ali onda sam osjetila i njezinu energiju i povezala se s njom. Osjeala sam se zarobljenom, stisnutom i preplašenom i osjeaj je biotoliko snažan da sam se morala odmaknuti. - Mislim da je u prtljažniku, - rekla sam nedugo

poslije.- Gadovi, - rekao je Duffy, vrše stisnuvši volan i poprimivši odluniji izraz

lica. - Možeš li nam rei kamo je odvoze?- Ne, ali daj mi još malo vremena da pokušam saznati.

Vozali smo se ulicama u blizini zatvora otprilike dvadesetak minuta i ekala sam da seenergija oko Eddieja promijeni. Konano sam osjetila bitnu promjenu i za oko deset minuta,





rekla sam: - Više nije s njom...- Gdje je? - pitao je Duffy.- Negdje gdje je toplo. Tu je i miris... - rekla sam dok su mi se nosnice

ispunjavale mirisom. - Nalazi se negdje gdje se osjeti... izbjeljiva.- Izbjeljiva?

- Negdje u neem velikom, - rekla sam, osjetivši veliinu zgrade koja meokružuje. - Postoji mnogo katova, a on je u prizemlju.- Nalazi se izvan grada? - pitao me Duffy.- Ne znam.- Ranije si rekla da misliš kako se nalazi u bolnici. Misliš li da bi se o tome

moglo raditi? Naglo sam progledala. - Da! Da, sigurno je tamo! Nisam sigurna gdje tono u bolnici,

ali stvarno mislim da je tamo!- Više nije s Kelly?Usredotoila sam se i pozabavila radarom. - Nije. Napustio ju je.- Znai, taj kukin sin ostavio je Kelly u prtljažniku s Bigginsom i otr ao u

bolnicu sebi po pomo? - mrmljao je Duffy. - Zavrnut u mu vrat kad ga pronaem. Isuse! - Nakon toga je Duffy grabio svoj radio i poeo urlati upute. Naredio je detaljnu pretragu bolnice i ukljuio svoju sirenu i rotaciju dok smo, jurei kroz grad, išli prema bolnici.

Kad smo stigli, pretraživali smo parkiralište za Kellynim svijetlozelenim Saturnom, aliod njega nigdje ni traga. Duffy se vratio na radio i zatražio nove saznanja svojih zamjenika.Bolnica je imala osam katova. Njegova ekipa je poela u podrumu i polako se penjala gore, ao njemu još ni traga ni glasa.

Duffy je pakirao i Christina i ja smo ga slijedile u bolnicu.Zaustavivši se u predvorju, Duffy me upitao: - Može li nam tvoj radar rei je li blizu?- Sumnjam. Nije to isto kao pas traga.- Možeš li barem pokušati? - pitao je.Oklijevala sam jednu minutu, posve nesigurna; na koncu, ovdje je puno na kocki. - Da,

- konano sam rekla. - Ali nemoj previše oekivati. - Krenuvši prema redu stolaca, sjela samna jedan i razmislila, te se opet usredotoila. Intuicija je varljiva stvar. Ima vlastiti jezik, koji

je, za mene, sastavljen od metafora, tihih misli i osjeaja koji se moraju interpretirati. Pronašlasam najuinkovitiji alat za nju, a to znai da je potrebno postaviti ispravna pitanja da bise mogao dobiti toan odgovor. Na primjer, ako postavite pogrešno pitanje za situaciju kojuželite riješiti, možete si samo otežati lošim odgovorom. Vrlo je važno biti što je mogu etoniji i odreeniji.

Znajui sve to, uzela sam trenutak kako bih sastavila pitanje za koje sam smatrala dae me usmjeriti na pravi put. U sebi sam pitala:

Gdje se Eddie to no skriva u ovoj bolnici? Odmah sam osjetila poznati miris izbjeljivaa, potom osjeaj vrtnje i galame. ekala

sam i rekla svojoj ekipi da mi je potrebno jasnije objašnjenje. Potom sam naglo otvorila oi.Znam tono gdje se nalazi. - U praonici rublja! - rekla sam uzbueno.

Duffy nije gubio vrijeme, odmah je pozvao zamjenike u bolnici, nareujui im dadou dolje u praonicu rublja. Christini i meni je naredio da ostanemo ovdje gdje jesmo dok jeon otr ao nai se sa svojim ljudima.

Nakon par minuta, Christina je rekla: - Abby, taj tvoj talent zaista je nešto posebno.Sramežljivo sam se nasmiješila. - Hvala ti. S vremena na vrijeme dobro mi doe.- Kladim se. Pa, zašto nije funkcionirao one veeri kad si mi trebala održati

itanje?

Nakrenula sam glavu, razmišljajui što odgovoriti. Zapravo nisam imala pojma. - Nisam sigurna, Chris, ali s obzirom da Elliene djeveruše nestaju jedna za drugom, moglo bi





biti pametno još jednom pokušati prije nego odem kui.- Zvui dobro. Ali ne veeras, djeluješ iscrpljeno.- U pravu si, - rekla sam s uzdahom naslonivši glavu nazad na zid.Christina i ja smo zurile u televizor postavljen u predvorju bolnice i inilo se da je

prošla cijela vjenost. Nekoliko puta sam pogledala na runi sat i zamijetila da je prošlo skoro

sat vremena bez traga i glasa od Duffyja.Onakva umorna kakva sam bila, ustala sam se i poela prešetavati.Što se dogodilo? Jesu li pronašli Eddieja? Jesam li pogriješila? Možda sam odvela policiju nakrivi trag? Možda Eddie uope nije ovdje.

Dok su mi te misli strujale glavom, postajala sam sve napetija.Odluila sam da sam ranije pogriješila. U pokušaju da zaista pomognem, zapravo sam samo

pogoršala situaciju jer sam odvratila dva zamjenika i šerifa od pokušaja da pronau Kelly injezin auto. Mogu samo zamisliti što joj se trenutno dogaa. Vjerojatno joj je hladno i

prestrašena je. Još jednom pogledavši na runi sat, shvatila sam da mi je dosta ekanja.Moram otii dolje, pronai Duffyja i ispriati mu se što sam ga poslala na krivi trag.

Upravo kad sam namjeravala rei Christini da ostane ovdje, došao je niz dugi hodnik,

za njim su išla dva zamjenika, nosei plastinu vreicu i vodei lijenika u bijeloj uniformi zaruku.

Duffyjev izraz bio je mrk i srce mi se slomilo dok sam mu prouavala lice.Zastajkujui kod recepcije, tiho je popriao sa sestrom na dužnosti, potom klimnuo glavom

prema svojim zamjenicima dok su s vreicom i lijenikom izlazili iz bolnice. Zatim jekonano krenuo prema nama. - Zasad, - rekao je, prišavši mi, - dobivaš istu peticu za test psatragaa.

- Našli ste ga? - pitala sam.- Ne baš.- Pa što se onda pronašli? - pitala je Christina.- Za poetak smo pronašli naranasto zatvorsko odijelo koje je Eddie imao na

sebi i znamo da je njegovo jer je na jednoj nogavici progoreno. Potom smo pronašli lijenikakoji mu je pomogao previri ranu. ini se da ima opekotine drugog stupnja na desnoj nozi...

baš kao što si rekla, - dodao je Duffy, gledajui me s malim smiješkom.- Je li sam? - pitala sam. Pitala sam se jesam li bila u pravu kad sam rekla da

Biggins nije s njim.- Koliko znam. Lijenik koji mu je pomogao je dr. Shevet, jedan od Eddievih

velikih prijatelja. Rekao nam je samo da je Eddie bio ovdje i to sam. Ni traga ni glasa ni odBigginsa ni od Kelly. Shevet kaže da ga je Eddie nazvao iz praonice rublja i uvjerio ga da mu

pomogne sanirati ozljede. Rana je bila prilino ozbiljna i potrebna mu je daljnja pomo ukoliko želi potpuno ozdraviti.

-

Shevet kaže da je tretirao ranu; potom je Eddie zatražio hranu.Shevet je otišao gore u restoran i kad se vratio, Eddie je nestao.- Pobjegao je, - rekla sam, gledajui niz dugi hodnik kao da u ga opaziti kako se

skriva negdje kod jednih vrata.- Izgleda. Uzeo je paket kirurških rukavica i pobjegao. Jedan od radnika u

praonici kaže da je nestao njegov kaput, kao i kapa i rukavice. Priveli smo Shiveta na daljnjeispitivanje. Možda nam ne želi otkriti gdje se Eddie nalazi, a možda nam govori istinu.

Nadajmo se da mu je Eddie usputno otkrio nešto o tome kamo ide dok mu je ovaj saniraoozljedu.

Osjeaj težine na lijevoj strani tijela. - Nije, - rekla sam.- Misliš da nam Shivet govori istinu?

Potvrdno sam klimnula. - Nee te odvesti do Eddieja, - rekla sam uvjereno. - Atrenutno ne vidim kako eš ga pronai ako mu je rana zavijena i ako se toplo obukao. Može





biti bilo gdje.- Možeš li ga opet pokušati pronai?Lagano sam spustila ramena. - Duffy, iscrpljena sam, - rekla sam.

- Osim toga, što god sad primila, bit e sasvim openito. Osjeam da ga neeš pronai prijenego što bude spreman za to i zato se samo nadajmo da e se urazumiti i konano se sam

predati.- Ali što je s Kelly? - pitala je Christina tiho.Pogledala sam je smrtno ozbiljno dok mi je intuicija odzvanjala u potiljku. - Voljela

bih ti rei da nisam zabrinuta za nju, da Eddie nee dopustiti da joj se nešto dogodi. Ali kad seusredotoim na njezinu energiju, osjetim da je okružena-opasnošu. Mislim da ju je Eddieostavio s Bigginsom.

- ovjee! - rekao je Duffy stisnuvši šake. - A misliš da nekog poznaš! Kako ju je mogao ostaviti s tim manijakom?

- Možda nije imao drugog izbora, - rekla sam i potom se sjetila Ellienog itanja i par dijelova slagalice se posložilo na mjesto.

- I što sad? - pitala je Christina.

- Odvest emo vas dvije kui i potraga za Kellyinim autom e se nastaviti. Uzmalo sree, pronai emo ih za par sati.

Nevoljko smo Christina i ja izašle iz bolnice i pošle prema Duffyjevim patrolnimkolima. Prije nego što smo otišli s parkirališta, Duffy je nazvao dispeera i rekao mu da ganazove na kuni telefon ako bude ikakvih novosti. Nakon toga, sjedili smo izgubljeni svatkou svojim mislima dok je vozio prema Christininom stanu. Skoro smo stigli kad mi se oglasilaintuicija i rekla sam: - Sama je.

- Što? - istovremeno su me pitali Duffy i Christina.- Kelly, mislim da je pobjegla. Osjeam da je izmakla opasnosti, - rekla sam.- Pa gdje je? - pitao me Duffy.- Ne znam, - rekla sam, tresui glavom. - Imam osjeaj da ide pješice i daleko je

od doma, ali zna gdje se nalazi.Duffy se naslonio na naslon svog sjedala i prstima nastavio lupkati po volanu prije

nego što je nazvao svoje zamjenike i rekao im da traže samu bjelkinju, koja odgovaraKellyinu opisu, i pješaci.

- Vani je hladno, - rekao je poslije nareenja. - Nadam se da e brzo stii dotelefona.

- Ako ikoga nazove, nazvat e mene ili Ellie, - rekla je Christina.- Oh! To je moja zgrada, Duffy. Otr at u i provjeriti poruke. Ako sam išta

dobila, odmah u vam se javiti.- I obrnuto, - rekao je Duffy lagano odmahnuvši kad je izašla iz auta. Saekali

smo dok Christina nije ušla u sigurnost svog stana, potom smo krenuli na drugu stranu grada.Gledala sam kroz prozor, razmišljajui i prazno promatrajui okolinu. - Dajem nov za tvojemisli, - rekao je Duffy.

Nasmiješila sam mu se i rekla: - Zar sam toliko jeftina?- U redu, što kažeš na deset milijuna za tvoje misli? - pitao je Duffy, ljupko mi

se nasmiješivši. Nasmijala sam se usprkos sebi. - Uvijek mi moraš jaati ego, ha?- Trudim se, - rekao je. -I, stvarno. Gdje si sad bila?- Iskreno? Bila sam kod kue. Nedostaje mi moj dom, Duff.

Nedostaje mi moj pas, prijatelji, klijenti i da, ak mi nedostaje i moj grad u kojem je vrlovjerojatno da u naletjeti na bivšeg.

Duffy je klimnuo i razmislio o onome što sam upravo rekla, te nakon kratke pauzerekao: - Znai, ne dolazi u obzir da te pitam da se preseliš ovamo, ha?





Iznenadila sam se. - Što?Duff je prošao rukom kroz kosu, zurei ravno ispred sebe na cestu i rekao: - Danas si

bila zapanjujue dobra, Abby. Ustvari, savršena si tijekom cijele ove istrage. Denverskomšerifu bi definitivno dobro došla osoba s tvojim sposobnostima.

Nakrenula sam glavu i suzila oi. - Ah. Znai, volio bih da se preselim ovamo iz

profesionalnih razloga, ha?Duffy je uzeo malo vremena prije nego što je odgovorio. – Ne u potpunosti.- Što ne u potpunosti?- Mislim da bih rado imao priliku izvesti te na veeru, - rekao je.- Ah, da? - rekla sam, opet se nasmiješivši.- I odvesti te na pravo razgledavanje grada, - dodao je.- Hmm?- I možda, jednom, kad budeš spremna... - rekao je i zaustavio se.- Da?- Volio bih priliku da te opet zaskoim, - završio je i nacerio mi se od uha do

uha.

- Tako dakle. Bože, kako romantino. Kako djevojka može odoljeti takvoj ponudi? - blebnula sam.

- Ne opiri se, dušo, - rekao je Duffy iskosa me pogledavši. - Neodoljiv sam.Istovremeno sam zakolutala oima i nasmijala se. - Barem ti je pušteno tako vjerovati,

- rekla sam. - Uh, jesmo li stigli do tebe? - pitala sam kad smo skretali na prilaz.- Aha. Možda te zatrebam da se opet igraš psa tragaa ako primim poziv usred

noi. Bit e puno zgodnije ako budeš ovdje. Nazvao sam Viv iz bolnice i rekao joj da eš ostati kod mene.

- Kako obzirno od tebe, - rekla sam izlazei iz auta. - Spavam u gostinjskoj sobi, -dodala sam samo za sluaj da je mislio druk ije.Uputio mi je tužan pogled preko ramena, ali nije protestirao i zatim se okrenuo otvoriti vrata.

Stajala sam iza njega, gledala mu lea i razmišljala o onome što je rekao u autu.Iskreno, nisam znala što osjeam za Duffyja. Svia mi se. Svia mi se kako izgleda. Svia mise njegov miris i, neka mi Bog pomogne, ak mi se svia i njegov okus, ali trenutno samemocionalna kanta. Prekid s Dutchom još uvijek je svjež. Trebalo mi je malo vremena i

prostora da sredim osjeaje. Moram prežaliti vezu koja sam neko imala s Dutchom i potomvidjeti što osjeam za Duffyja. Problem je u tome što nema šanse da dobijem dovoljnomira i prostora sve dok sam u Denveru.

Dok sam slijedila Duffyja u kuu, odluila sam promijeniti raspored i pokušati ulovitilet za sutra ili možda prekosutra. Nisam mogla ostati ovdje i trezveno razmišljati i zato jeraniji odlazak kui pravi pogodak.





XIV. poglavlje

- Dragi ožalošeni, okupili smo se danas ovdje kako bismo oplakali tragiangubitak voljene osobe, - govorio je duboki muški glas iza mene.

Odmakla sam pogled od umaka za špagete koji sam miješala umjesto Viv i privuena

glasom, otišla u dnevni boravak. Tamo su deseci ljudi bili zgurani u prostoru, iz kojega jeizvaen sav namještaj i zamijenjen crkvenim klupama. Sveenik je stajao na zaelju sobe.Srebrni lijes stajao mu je s desne strane. Pogledala sam prema lijesu, ali nisam uspjela vidjetitko je unutra.

Svi prisutni nosili su crninu. Mnoge žene su nosile veo koji im je skrivao lica. Svimuškarci su imali pognute glave dok je sveenik nastavljao. - Bila je lan naše zajednice. Bila

je žena koja je mnogima ovdje pružala utjehu i davala savjete.Jecaj je prekinuo sveenika i okrenula sam se u tom smjeru. Ellie je bila slomljena od

tuge. Ramena su joj se tresla i žalosno je jecala. Do nje me odvukla njezina tuga. Željela samutješiti prijateljicu, ali u tom trenutku se iz lijesa prolomio glasan jauk. Zvuk je biozastrašujui i trgnula sam se, okrenuvši se sada prema lijesu. Tamo je stajao Eggy, odmah

pokraj lijesa, i zvuk koji je izlazio iz njega bio je najžalosniji koji sam u živom ula. Kao da jeu nekoj užasnoj agoniji i potr ala sam preko njemu, govorei: - Eggy! Srce, što ti je?

Njegovo zavijanje samo je nakratko stalo i inilo se kao da pogledom pretražuje sobu,ali onda je opet podigao njuškicu i poeo tužno zavijati još glasnije. Došla sam do njega i

poela ga maziti, želei se uvjeriti da nije ozlijeen. Eggy nije obraao pozornost na mojemaženje i utješne rijei. Samo je nastavio cviliti i zavijati.

Sada sam stvarno zabrinuta. Ne shvaam što nije u redu s mojim psom. Podigla sam pogled kako bih vidjela zna li itko što uiniti i ugledala Davea na klupi odmah ispred mene.Sjedio je s najtužnijim izrazom lica koji sam ikada vidjela na njemu. Suze su mu ispunilei i zurio je u prazninu ispred sebe, kao da ništa ne vidi. - Dave! - zazvala sam i pucnula

prstima ispred njega. Nijeak ni trepnuo. - Dave! - viknula sam iz sveg glasa. Opet, nije mi se javio niti je ikako reagirao.

Eggy je u tom trenutku prestao cviliti i poeo se okretati u krug, potom se sklupao,legao na pod i opet poeo zavijati. Još sam pokušavala pridobiti Daveovu pozornost kad samzamijetila Cat, koja je sjedila samo malo dalje od Davea. Histerino je jecala. Lice joj je bilocrveno i nateeno, kosa neuredna i odjea zgužvana. Tommy ju je jednom rukom zagrlio inešto joj je nježno šaputao. I on je bila slomljena srca.

Nešto se užasno dogodilo i shvatila sam da je osoba koja leži u tom lijesu otišla uzveoma tragine okolnosti. Poela sam se ustajati kad mi je grudi ispunio beživotni osjeaj.Zabrinula sam se, ali nisam znala što uiniti. Stajala sam dok je sveenik nastavljao.Promatrala sam okupljene ljude, shvativši da svakoga od njih poznajem. Krv mi se po ela

lediti u žilama kad sam se poela okretati i vrsto sam se primila za postolje na kojem jestajao lijes, dok mi se pogled spuštao na srebrnu kutiju s tijelom duše koja spokojno po ivaondje.

Ugledala sam vlastito lice.- O, Bože... - rekla sam i osjetila klecanje koljena. - Ne, ne, ne, ne, ne! -

zamuckivala sam. - Kako se ovo dogodilo? - Vrištala sam i okrenula se prema ljudima. - Kakose ovo dogodilo?! - opet sam zavrištala i osjetila ruke na ramenima koje su me nježno tresle.

- Abby? - netko je rekao.- Što se dogodilo! - zajecala sam, odgurujui te ruke. - Tko mi je ovo u inio?! - Abby! - viknuo je Duffy i naglo sam otvorila oi. - Sanjaš, dušo.

Hajde, probudi se.

- Budna sam, - rekla sam i prestala se boriti.- Isuse, što si to sanjala?





i su mi se pokušale fokusirati na Duffyjevo lice. Tresla sam se od straha i obrazi sumi bili prekriveni ledenim suzama. – Sanjala sam da mi se dogodilo nešto užasno, - prošaptalasam, za sebe zadržavši sve detalje.

- Ah. To je razumljivo, - rekao je Duffy, sjedajui na moj krevet. -Tjedan je bio pun dogaanja. Ali dobro si; ovdje si i na sigurnom... pa, sigurna si koliko jedna

djevojka može biti u dva ujutro dok spava u sobi pored moje, - rekao je u pokušaju šale. Nisam bila raspoložena za šalu. San je bio previše stvaran, previšerealan. - Duffy? - pitala sam, posesivno posežui za njegovomrukom.

- Da?- Ako te pitam mogu li spavati u tvom krevetu, ali ne želim s tobom ništa,

hoeš li se uvrijediti?- Apsolutno, - rekao je i potom me povukao u zagrljaj, naslonivši bradu u

moju kosu i nježno me poljubivši u tjeme. - Ali za tebe sam spreman jednom to uiniti. Hajde.Uzmi jastuk i idemo.

Polako smo ušli u njegovu sobu i brzo sam se zavukla pod plahte dok je on gasio

svjetlo. Kad je ušao u krevet i legao na lea, sklupala sam se kod njegove ruke i pokušalazaustaviti drhtavicu. - Jesi dobro? - pitao me.

- Jesam. Samo malo potresena. Bila je to jedna od onih nonih mora koje ti nedaju mira.

- Bio je to samo san, Abs. Obeavam ti, živa si i zdrava i na sigurnom.Ostatak noi sam preležala budna, osjeajui težinu lijeve strane tijela koja se samo

pojaala kad je Duffy rekao da sam živa i zdrava i na sigurnom. Nekad je biti vidovnjakužasno sranje.

Svjetlost se probila kroz zastore oko sedam i trideset. Duffy se promeškoljio pokrajmene kad mu je zraka obasjala lice i otvorio oi. - Hej, - rekao je, ugledavši me.

- Hej i tebi, - odgovorila sam.

- Nisi oka sklopila, ha? - pitao je kad mi je pogledao oi.- Možda u treptaju, - rekla sam. - Telefon ti nije zvonio.- Nije, - rekao je i zijevnuo. - To znai da još nisu pronašli Kelly.- Živa je, Duff, - rekla sam, znajui duboko u sebi da je još s nama.- Dobro je znati, - rekao je Duffy, odmaknuvši mi kosu s oiju.- Hajde. Idi se istuširati i srediti da te mogu ostaviti kod Viv, ja moram u postaju.Ustala sam se i odjurila pod tuš dok je Duffy pekao tost s grožicama, koji sam jela

dok je se on tuširao. Telefon mu je zazvonio dok se brijao i odjurila sam k njemu ukupaonicu. Javio se i istog trenutka me pogledao kad je netko s druge strane linije poeo

priati. - Gdje? - pitao je pozivatelja. - Prije koliko? – rekao je nakon stanke. Pogledala sam

ga s podignutim obrvama. Možda mi pokretima da neki znak. - Gdje je sad? U- hmm. U redu,kreem. Vidimo se za petnaest minuta.Duffy je prekinuo liniju i opet uzeo britvicu, brzo napravivši tri pokreta i potom

ostatak pjene obrisao s lica. - Halo? - mahnula sam mu. - ekam detalje. Tko je to bio?- Pronašli su Kelly, - rekao je Duffy.- Mili Bože! Je li dobro? Gdje je bila? Jesu li našli i Eddieja? Ideš sad k njoj?Duffy mi se nacerio, brzo navukao košulju i poeo je zakopavati.- Ako ti vidovnjaka praksa ne bude dobro išla, uvijek se možeš prebaciti i postati

dražbovatelj, znaš, - rekao je. Zakolutala sam oima i poela nestrpljivo lupkati nogom. -Dobro, dobro. Našli su je kako hoda autocestom Osamdeset sedam. Nemam detalje,samo znam da je pješaila i prebaena je u bolnicu, kamo upravo kreem.

- Sjajno. Idem po kaput i kreemo.- Ostavljam te kod Viv, - povikao je Duffy za mnom dok sam žurno izlazila iz





kupaonice.To me zaustavilo. - Zašto ne mogu i ja s tobom? – zahtijevala sam, okrei se prema

njemu.- Ne možeš sa mnom jer je sve ovo poelo utjecati na tebe.

Noas nisi spavala, je li tako? - pitao me.

- Mnoge noi ne spavam, - rekla sam, branei se.- Da, pa, veeras nee biti jedna od njih. Mislim da je vrijeme da se malo

povueš, Abby.- Nema šanse, - rekla sam i ostala stajati u hodniku. - Idem u bolnicu. Dovde

sam došla, Duffy. Ne možeš me sad iskljuiti.Duffy mi je uputio pogled kojim mi je rekao da hoe ako uspije, ali zadržala sam

njegov pogled sve dok konano nije zatresao glavom i rekao: - Dobro. Hajde. Ali ekat eš uhodniku dok ne obavim razgovor s njom.

- Dogovoreno.- Nazvat emo Ellie i nai se s njom u bolnici. Kelly e je možda trebati

pored sebe.

- Trebamo li nazvati i Kellyne roditelje? - pitala sam dok smo se kretali prema vratima.

- Ona je siroe, - rekao je Duffy, odlazei na vozaevu stranu patrolnogvozila.

- Što?- Da. Majka joj je umrla od raka kad je bila stvarno mala, a tata joj je umro tri

godine kasnije. Poinio je samoubojstvo. Objesio se u kupaonici. Kelly ga je pronašla.- ovjee! Ta djevojka je proživjela pakao, ha?- Da, stvarno jest. I nikad nije ovrsnula koliko je trebala. Puhneš u nju i

mislim da bi se srušila.- Jadnica, - rekla sam, žalei ju.Duffy je nazvao Ellie; ona i Nina su se složile da odmah krenu u bolnicu i pruže Kelly

potporu. Maknuo je mobitel i upravo kad smo krenuli niz cestu, njegov radio je oživio idispeer je izgovorio neke šifre koje nisam razumjela. Duffy je djelovao zapanjeno izjavomi odmah posegnuo za radijem. - Dispeeru, ovdje tri-osamdeset- jedan, prijem.

Promatrala sam ga dok smo se vozili prema bolnici i tada mi se oglasila intuicija, znalasam da neemo uspjeti doi do parkirališta.

Dispeer je izgovorio još jedan set šifri, mogla sam razaznati jedino rijei ‘... bjegunacu zgradi State Banka na Lincolnu’ i ‘molim da odgovore sve jedinice na podru ju.’

Duffy je usporio, brzo pogledao u retrovizor, polukružno se okrenuo i ukljuio sirenu.- Drž’ se, - rekao je i nagazio gas, a ja sam se tijelom zalijepila za sjedalo dok smo jurili

cestom. Usporio je samo malo kako bi skrenuo desno, a ja sam mu promatrala zabrinutolice dok se probijao kroz promet u centru grada.- Eddie je, - rekla sam kad mi se intuicija ukljuila.- Da, - rekao je Duffy, još jednom oštro skrenuvši udesno.- Ne dopusti mu da nastrada, Duffy, - rekla sam kad smo uz škripu konica stali

ispred ogromne smee zgrade s velikom reklamom DRŽAVNA BANKA COLORADA.- Ostani ovdje, - rekao je s odlunim izraz lica, posezui za pištoljem kojega je

držao pokraj radija.Zinula sam kad je iz futrole izvadio pištolj. - Duffy, - rekla sam, - zar ti je to stvarno

potrebno?- Ozbiljan sam, Abby, - rekao je, uputivši mi oštar pogled. - Ostani ovdje dok se

ne vratim. Jesi me ula?- Jesam, ula sam, - mrzovoljno sam rekla i tad je Duffy izašao iz auta i otr ao





prema zgradi.Prekrižila sam ruke i naslonila se na naslon sjedala, promatrajui kako ostala patrolna

vozila opkoljavaju zgradu i izvode ljude van. Nerado sam razmišljala o težini situacije koja seodvija unutra. Ne daj Bože da je Eddie ozlijeen - ili još gore - da ga policija ozlijedi.Zadrhtala sam pomislivši što bi to uinilo Ellie, posebice ako bi joj brat bio umiješan.

U tom trenutku zamijetila sam veliki kombi kako se zaustavlja kod zgrade i kad su sestražnja vrata otvorila, petorica muškaraca, u plavim vjetrovkama s natpisom FBI, iskoila suvan i utr ala u zgradu.

Napravila sam grimasu, shvativši da e Eddie, ukoliko unutar državne banke izvedekakvu nepodopštinu, poiniti federalni zloin, povrh svega ostaloga za što ga se tereti.Pogledala sam gore u zgradu, škiljei zbog jakog jutarnjeg sunca, kako bih provjerilamogu li išta vidjeti kroz prozore, a potom sam pogledala do krova. Tamo mi se malo

posreilo, ugledala sam mali pokret, ali ništa znakovito. Povuena znatiželjom, izašla sam izauta i pošla prema rubniku, nadajui se da u uloviti djeli akcije.

Hodala sam s rukom štitei oi od sunca, zurei u krov, kad sam naletjela na nekoga slijeve strane. - Oprostite, - ispriala sam se i zatim pogledala na koga sam to naletjela.

Poskoila sam prepoznavši lice koje me gledalo uspanienim i razrogaenim oima.- Poi sa mnom, - rekao je Eddie i snažno me zgrabio za lakat. - I da nisi ni

pomislila na vrištanje, - dodao je zlobno.- Uh... uh... uh... - bilo je jedino što sam uspjela procijediti.- Hodaj! - procijedio je i povukao me za lakat.Preplašivši se njegovih divljih oiju, nisam se opirala i brzo smo se kretali cestom, sve

dalje i dalje od sigurnosti policije. - Zašto si me oteo? - pitala sam ga drhtavim glasom.- Traže samog bijelca. Nee ni posumnjati u par koji šee ulicom,- odgovorio je. Zastenjao je kad smo se popeli na rubnik i zamijetila sam da se

vraški trudi sakriti šepanje.- ula sam da si opekao nogu, - rekla sam. Ako ga uspijem navesti na

razgovor, možda ga uspijem i urazumiti.- Dobro sam, - rekao je i povukao me u sporednu ulicu.- Eddie, - rekla sam, pokušavši mu pomoi. - Zašto si dodatno kompliciraš

situaciju? Ako se sad predaš, uvjerena sam da e biti blaži nego ako te uhvate kasnije.- Nee biti blagi prema meni, Abby. I sama si to rekla kad si itala Ellie. Rekla

si da me vidiš u velikoj nevolji. Misle da sam ubio Ginu, a neu ii u zatvor za nešto štonisam uinio.

Zatim smo stali i Eddie me povukao iza kontejnera sa stražnje strane restorana.Gurnuo me uza zid dok smo zurili gore-dolje niz uliicu, ekajui bilo kakav znak

predstavnika zakona. - Ne, - rekla sam jednolinim i smirenim glasom. - Rekla sam Ellie daeš trebati dobrog odvjetnika. Kojega, priznajmo, sad trebaš više nego ikad prije.- Nisam imao izbora, - zagrmio je Eddie i potom se brzo stišao.

- Moj cimer, Biggins; znaš ga kao tipa koji je kidnapirao Hadley Rankin;uzrokovao je požar u našoj eliji. Spavao sam kad je to izveo i sljedee ega se sjeam je

puno dima, buke, vike i vrata su se otvorila. Poeo sam tr ati s ostalim zatvorenicima kad meBiggins zgrabio i povukao u drugom smjeru. Bili smo skoro na izlazu kad nas je opazio jedanuvar i krenuo za nama. Tad ga je Biggins zaskoio i skoro mu oteo pištolj. uvar seoslobodio i poeo pucati - na nas obojicu. Nisam ostao objašnjavan ve sam slijedio Bigginsa.

- Znamo da si dobro opeen, Eddie, - rekla sam upirui prstom u njegovu nogu. -Zašto ste krenuli u požar?

- Zato što su pucali na mene, Abby, i to mi je bio jedini izlaz.

- Znai, izašli ste iz zgrade i što onda? Vidjeli ste Kelly i oteli ju?Eddie je problijedio. - Izašli smo i krenuli prema prednjoj strani zgrade. Noga mi je





bila u lošem stanju i morao sam do bolnice. Tada me Kelly ugledala i nju je Biggins takoerzaskoio. Oteo joj je kljueve i strpao ju u prtljažnik. Sjeo sam na suvozaevo mjesto kad jeušao u auto i rekao mu da idem s njim. Mislio sam da jedino tako mogu zaštiti Kelly.

- Kako si završio u bolnici? - pitala sam.- Biggins je vidio moju nogu i rekao mi da sam mu vea smetnja nego pomo.

Zaustavio se par ulica dalje od bolnice i rekao mi da izaem. Rekao sam da ne odlazim bezKelly i tad me poeo udarati u nogu sve dok nisam ispao iz auta.Eddiejevo lice zgr ilo se od osjeaja krivnje i znala sam da govori istinu.- Pobjegla je od Bigginsa, - rekla sam mu. - Trenutno je u bolnici, živa i na

sigurnom.- Da?- Da. Duffy i ja smo bili na putu prema njoj kad je primio dojavu da se nalaziš u

susjedstvu.- Hvala Bogu, - rekao je Eddie i teško izdahnuo. Tad smo zauli glasove s jednog

kraja uliice i Eddie mi je spustio glavu dok smo ali iza kontejnera. Kad je zrak bio ist, ponovno se uspravio, i dalje mi vrsto držei ruku, nervozno okolo pogledavajui.

- Jesi li imao ikakve veze s Gininim nestankom? - pitala sam.Eddie se okrenuo kako bi me pogledao ravnu u oi i rekao: - Nisam, Abby. Nisam

imao ništa s time.- Vjerujem ti, - rekla sam i tek sad shvatila što su mi vodii itavo vrijeme

pokušavali rei za Eddiev zloin. Nije imao veze s Gininim ubojstvom. Bijeg je zloin na koji je moja ekipa mislila. - A u itanju koje sam održala Ellie, nisam te vidjela da zauvijek odlazišu zatvor. Možda bi bilo bolje da se predaš i sve im lijepo objasniš.

- Neu tako riskirati, - rekao je odluno. - Možda i ne uspiju dokazati da samubio Ginu, ali siguran sam da e mi prišiti bijeg.

- A što je s tvojom karijerom? itav život si radio da bi postao lijenik. Zašto bi se sad toga odrekao?

- Na zapadu postoji mnogo ruralnih podru ja koja jedva ekaju imati lokalnoglijenika i nee mu postavljati puno privatnih pitanja. Morat u se odrei modernog ilagodnog života, ali ionako nisam zbog toga postao lijenik.

- Što je s Ellie? - pitala sam.Eddie me pogledao i donja usna mu je zadrhtala dok je govorio: - Bolje joj je bez

mene.- Ali što je s bebom?Eddie mi je odmah pustio ruku, zinuo i upitao me: - Kakvom bebom?- Onom koju Ellie nosi. estitam, djevojica je, - rekla sam i nasmiješila mu

se.-

Lažeš, - rekao je dok su mu se suze formirale u kutovima oiju.- Eddie, - rekla sam blagim, umirujuim glasom. - Zar nisi primijetio znakove?

Nain na koji Ellie u zadnje vrijeme tr i u kupaonicu? I višak kilograma koji je dobila? A kad je zadnji put imala menstruaciju? Vas dvoje živite zajedno i zato sam sigurna da znaš onenjezine dane u mjesecu.

- Trudna je? - pitao me Eddie dok je pogledom pretraživao moje oi u potraziza malom naznakom laži.

- Da. Sada ve skoro tri mjeseca. Ali užasno sam zabrinuta za nju. Ve je sad pod prevelikim stresom, a još ako ti nestaneš, bojim se da bi je to moglo gurnuti preko ruba.Želi biti uz tebe. Treba oca svog djeteta, ak i ako mu se sudi. ak i ako je u zatvoru. Trebate.





- Moram priznati, šerife, - rekla sam cerei se zbog izraza njegovalica. - Možda i nisam baš ostala unutra kad si otišao u banku.

Sat vremena kasnije još sam ekala Duffyja u predvorju policijske postaje. Dvaputsam pokušala nazvati Ellie, ali njezin mobitel me uporno prebacivao na automatsku

sekretaricu. Znala sam da bi voljela znati da je Eddie na sigurnom i da se vratio u zatvor. Da, pa možda i ne onaj dio Vratio se u zatvor’, ali barem je na sigurnom.Kad smo stigli u policijsku postaju, Eddie je izjavio da e razgovarati jedino s

Duffyjem. Rekao je da je voljan dati izjavu o svom bijegu, ali saekat e svog odvjetnika prijenego što bilo što komentira o Gininu ubojstvu. Osim, naravno, rei da nije kriv.

Dok sam ekala Duffyja da uzme Eddiejevu izjavu, pretraživala sam torbicu u potraziza neim što bi me moglo zabaviti. Naišla sam na malu knjižicu uputa za mobitel i dosaujuise do iznemoglosti, poela sam je itati. - Hmm, - rekla sam stigavši do dijela BRZOBIRANJE. - Znai tako se to radi. - Izvadila sam mobitel i sve koje poznajem namjestila na

brzo biranje. To je bilo samo osam brojeva i teško sam uzdahnula, pomislivši kako je malisvijet u kojem se kreem.

Istina je zapravo da, otkad se moja najbolja prijateljica Theresa, preselila u Kaliforniju prije par mjeseci, ja sam se uvukla u neku ljušturu. Živjela sam iskljuivo preko mog deka inisam se uspjela natjerati izai i upoznati nove ljude.

Palo mi je na pamet da, ukoliko se odluim preseliti u Denver, bih mogla iskoristitimnogobrojna Elliena poznanstva. Ona poznaje puno ljudi i stalno mi pria o zabavama koje

priprema.Možda je druženje s takvom osobom nešto što mi je hitno potrebno. Možda, ako mi

Ellie bude mentor, uspijem proširiti svoj društveni život. Na koncu, u Michiganu mi ni nijeostao nitko za druženje, budui da je s mnom i Dutchom finito.

Kad smo ve kod toga, ako unesem njegov broj u brzo biranje, imat u barem devetosoba u imeniku. Namrštila sam se na tu ideju. To bi moglo biti preveliko iskušenje. Ipak, štoako me, na primjer, udari autobus i policija pone pregledati moj mobitel u potrazi za ljudimakoje bi trebali kontaktirati i vide da poznajem samo osam ljudi? Naravno, jedan od tih osam

brojeva je i moj drugi broj, ali svejedno, nee li misliti da sam jadna što imam tako malo prijatelja?

To me raspalilo. Iz tog razloga sam unijela broj njegova mobitela i pritisnula tipku 9kako bih ga namjestila na brzo biranje. – Koga zoveš? - ula sam glas s desne strane.

Podižui glavu, nasmiješila sam se ugledavši Duffyja kako mi prilazi. - Hej, ti. Nikoga, - rekla sam i naglo zatvorila mobitel. – Sve se rašistilo?

Duffy je sjeo na stolac u rukama vrsto držei fascikl. - Trenutno.Pozvali smo lijenika da mu opet pregleda nogu. Možda e mu trebati transplantacija.

-

Transplantacija kože?- Da. Postoji jedan mali komad na njegovoj nozi koji užasno izgleda.- Joj, - rekla sam, trgnuvši se. - I, je li ti ispriao kako ga je Biggins natjerao na

bijeg?- Da i sigurnosne kamere potvr uju njegovu priu.- Vrpce su preživjele požar?- To su napredne kamere i rade druk ije snimke. Možemo ih pogledati i preko

daljinske mreže.- Mo visoke tehnologije, - rekla sam i zatresla glavom.- To znai da e Eddie biti slobodan ovjek kad se razjasni da nije imao

nikakve veze s Gininim ubojstvom?

- Uvjerena si da nije ubio Ginu? - pitao me Duffy.- Jesam. Nije imao veze s tim. itava intuitivna poruka o njemu svodila se na





taj bijeg iz zatvora.- Ne volim što te moram razoarati, dušo, ali našli smo još jednu poveznicu

izmeu Gine i Eddieja.- Što? - pitala sam i intuicija mi se oglasila, govorei mi da mi se ovo nee

svidjeti.

- Kreditna kartica, s kojom je plaena Ginina karta za Kaliforniju, registrirana je na Eddieja O’Donnella i nalazila se u novaniku pronaenom na mjesto zloina.- Ne! - rekla sam i srce mi se slomilo. - Kako je to mogue? - mrmljala sam,

razmišljajui o tome jer je moja intuicija ustrajala na Eddiejevoj nevinosti. Potom sam sesjetila neega. - Što ako je Gina ukrala Eddiejev novanik i upotrijebila njegovu kreditnukarticu kako bi rezervirala kartu? To bi takoer mogao biti razlog zbog kojega je pronaenana mjestu zloina! - rekla sam uzbueno.

Duffy je klimnuo glavom razmislivši o tome. - Možda, a siguran sam da e se njegovodvjetnik poslužiti tom taktikom. Ali to ne objašnjava ostale dokaze pronaene na mjestuzloina.

- Koje? - pitala sam i srce mi se opet slomilo. Ovo je djelovalo sve lošije i lošije

za Eddieja.- Kirurške rukavice pronaene u Gininu autu imale su na sebi plave vlasi.

Izgledaju jednako, i po dužini i po nijansi, kao da su Eddiejeve.- Jeste li napravili DNK analizu?- Pokrenuo sam papirologiju za traženje sudskog naloga za uzimanje Eddiejeva

uzorka. Moram saekati njegovog odvjetnika da stigne ovamo. On e sigurno uložiti žalbu,onda e sudac presuditi u našu korist, ali za sve je to potrebno neko vrijeme.

- I, što e sad biti s Eddiejem?- Kasnije e se održati saslušanje. S obzirom na rizik od bijega, trebalo bi se

presuditi da e ostati u pritvoru do poetka suenja. Ne želim ni pomisliti na to kako e Ellie primiti tu vijest, - rekao je i teško uzdahnuo. Nakon jednog trenutka, rekao je: - Hajde. Idemo do bolnice saznati što se dogodilo Kelly. Jesi lispremna?

Išla sam za Duffyjem dok smo izlazili iz postaje. Opet smo sjeli u njegovo patrolnovozilo i krenuli na drugu stranu grada. – Pokušala sam dobiti tvoju sestru, - rekla sam mu dok

je vozio. - Nije se javila na mobitel.- Ionako je najvjerojatnije bolje da joj osobno kažemo, - rekao je Duffy s

uzdahom. - ovjee, ve mi je dosta javljanja loših vijesti.- Barem sad zna gdje je Eddie, - rekla sam, pokušavajui biti optimistina.- Da, ali svejedno, najljepši tjedan njezina života ispada najvee sranje. -

Nasmijala sam se usprkos sebi. Duffy vraški dobro zna kako sumirati stvari.

Stigli smo u bolnicu i pošli tražiti Ellie i Ninu. Umjesto njih, u predvorju smo našliJimmyja i Duffy je toplim osmijehom pozdravio oca. - Hej, stari, - rekao je.- Duffy! Gdje si bio, sine? ekamo te ve dva sata.- Žao mi je; skrenuli smo negdje, - rekao je Duffy. - Gdje je Ellie?

Moram odmah razgovarati s njom.- Ona i tvoja majka su kod Kelly. Ima li kakvih vijesti?- Ima, ali najprije bih ih trebao rei Ellie. Hej, Abby? - rekao je, okrei se

prema meni.- Da?- Možeš li tati ispriati sve o Eddieju dok razgovaram sa sestrom?- Naravno, - rekla sam i nasmiješila se Jimmyju.

Kad je Duffy otišao potražiti Ellie i Ninu, uputila sam Jimmyja u detalje, izostavljajuionaj dio da je Ellie trudna, naravno. To je bila vijest koju je Ellie trebala ispriati, a Eddieju





sam rekla samo zato što sam ga oajniki pokušavala urazumiti.Takoer sam izostavila dio o Eddiejevoj kreditnoj kartici koja ga povezuje s Gininim

nestankom. Nešto tu definitivno ne štima. Moja intuicija nije povjerovala posljednjimdokazima koji povezuju Eddieja s ubojstvom i nisam željela komentirati dok ne saznamoviše.

Otprilike kad sam završila, na hodnik je izašla Nina, djelujui iscrpljeno i zabrinuto.Jimmy se odmah ustao i pomogao svojoj supruzi da sjedne na stolac pokraj mene, u koji je,inilo se, isti trenutak utonula. - Kako se držiš? - pitala sam ju, gladei joj ruku.

- Bit u dobro, - rekla je s umornim smiješkom. - Zabrinuta sam za Ellie.- Kako je ona primila vijest? - pitala sam.- Bolje nego što sam mislila. Sad kad zna da je Eddie u pritvoru i na sigurnom

i da je uinio sve kako bi spasio Kelly, bolje joj je. Posebice kad Kelly podupire Eddiejevu priu.

- Kelly podupire Eddieja? - rekao je Jimmy.- Da. Kaže da joj je sino, odmah nakon našeg dolaska u zatvor, jedan

vatrogasac rekao da mora preparkirati auto. Kad je pošla, vidjela je Eddieja i još jednog

zatvorenika kako izlaze na stražnji izlaz. Zazvala ga je i tad ju je zgrabio onaj drugizatvorenik, oteo joj kljueve i ugurao u prtljažnik.

- To se podudara s onim što mi je Eddie rekao, - rekla sam.- Kasnije je Kelly ula svau iz auta i ubrzo nakon toga auto se zaustavio.

Kaže da je ula još vikanja; potom je Eddie bolno jauknuo i auto je jurnuo.- Sigurno je bila prestrašena, - rekao je Jimmy.- Jest. Ali ta djevojka je pametnija nego što izgleda. Kaže da je onaj grozni

ovjek kojega je Abby pomogla uhvatiti... kako se ono zove?- Warren Biggins, - rekla sam.- Tako je; to je ime Duffy spomenuo kad nam je priao o Eddieju.

Uglavnom, rekla je da ju je taj Biggins odvezao u šumu, gdje joj je rekao da e od njenapraviti pravu ženu, baš kao što je radio i ostalim djevojkama.

- Ostalim djevojkama? - rekli smo Jimmy i ja istovremeno.- Da. Navodno je taj užasan ovjek oteo i silovao nekoliko drugih žena i cijelo

vrijeme se hvalio Kelly dok ju je tjerao da hoda po šumi.- Kako je pobjegla? - pitala sam.- Rekla je da ju je Biggins uhvatio za ovratnik i kad se spotaknuo na drvo i pao,

otrgla se od njega i nestala u tami. Potom je uspjela izai iz šume i prohodati nekolikokilometara prije nego što je našla pomo.

Intuicija mi se ukljuila i skoro sam se iskljuila iz Ninina razgovara, ali tada je reklanešto što mi je ulovilo pozornost. - Jimmy, - rekla sam. - Mislim da bi taj grozan ovjek

mogao biti Ginin ubojica.Jimmy je klimnuo. - To bi mogao biti razlog zbog kojega je Eddiejev novanik pronaen blizu njezina tijela. Niste li rekli da je Biggins kod sebe imao ukradene kreditnekartice? - pitao me.

Klimnula sam. - Tako je. U trgovakom centru je sve kupovao na ukradene kreditnekartice.

Nina i Jimmy su klimnuli. - Poznati je lopov. Lako je mogao ukrasti Eddiejevnovanik i ostaviti ga na mjestu zloina kad je ubio Ginu, - rekao je Jimmy.

Jednu minutu sam razmišljala o tome, mislei kako je to jedno od objašnjenja. Aliopet, zašto je Ginina avionska karta kupljena Eddiejevom kreditnom karticom? I zašto jeEddiejeva kosa pronaena na kirurškim rukavicama u Gininu autu? Biggins, prisjetila sam se,

ima tamno smeu kosu, ne plavu. Još me nešto muilo, a to je Sarin nestanak i moja pretpostavka... ubojstvo.





- Pa, ispriala sam Duffyju svoju teoriju, - nastavljala je Nina, prekidajui mitijek misli.

- Što je rekao? - pitala sam.- Rekao je da e malo dublje prekopati po Bigginsovoj prošlosti kad se vrati u

stanicu nakon uzimanja Kellyne izjave.

- A kako je Kelly? - pitala sam.- Jadnica izgleda užasno loše, zaradila je masnicu na oku i nekoliko ogrebotini

i modrica, a ima i naznaku hipotermije; ali doktor kaže da je njezino psihiko stanje lošije odfizikog.

- Barem je sad na sigurnom i toplom i okružena je ljudima koji je vole, -komentirala sam, pomislivši da je Kelly prava sretnica.

- Da. Uskoro e je otpustiti i Ellie i ja emo je odvesti k nama doma. Može bitiu staroj Duffyjevoj sobi dok se oporavlja od traume.

- Lijepo od tebe, dušo, - rekao je Jimmy.- To je najmanje što možemo uiniti. Osim toga, imamo viška sobu, s obzirom

da svi gosti odlaze, - dodala je Nina, spustila ramena i suze su joj ispunile oi.

- Ah, dušo, nemoj plakati, - rekao je Jimmy i zaštitniki je zagrlio.- Samo sam željela da Ellien veliki dan bude savršen. A zapravo je postao

prava nona mora! - jecala je Nina.Istovremeno sam se osjeala i užasno i bespomono. Nina i Jimmy su mi bili više

roditelji od mojih pravih, bioloških roditelja, i kad ih vidim ovako uzrujane i jadne zbogerkine boli, moram zaplakati. Ustala sam se, brzo otišla do kutijice s maramicama i

ponovno se vratila k njima. - Evo, Nina. Molim te, nemoj plakati. Sve e biti u redu; kunemse.

- Hvala ti, Abigail, - rekla je i uzela maramicu. - Tako sam sretna što si namdošla. Velika si utjeha Ellie. Pretpostavljam da i ti, kao i ostali gosti, uskoro odlaziš?

Klimnula sam, odluivši da je najbolje biti iskrena s njom. - Da, odluila sam sutraotii. Mislim, Eddie je na sigurnom, Kelly takoer...

- Ali još ništa ne znamo o Sari, - podsjetila me Nina, upitno me pogledavši.- Znam, - rekla sam, gladei joj ruku i blago joj se osmjehnuvši.- Ali ne znam što još mogu uiniti za nju, Nina. Dala sam sve od sebe. Ostalo je na

tvom sinu i njegovim zamjenicima da shvate.Imam predosjeaj da e ju uspjeti pronai.

- Ali uvjerena si da je mrtva, je li tako? - ustrajala je Nina.Uzela sam malo vremena kako bih skupila potrebnu hrabrost za potpunu iskrenost s

njom. - Jesam, - rekla sam. - I vjerujem da su Ginino i Sarino ubojstvo povezani. Nina je jauknula i stisnula Jimmyjevu ruku. - Biggins, - rekla je polako. - On ih je

ubio. Jimmy je izgledao vrlo zabrinuto, pogledavajui od svoje supruge prema meni iobrnuto. - A to znai da je još bolje što e Ellie i Kelly biti kod nas, dušo. Držat emo ih naoku dok god se ubojica ne pronae.

- Pa, sve je ovo užasno, - rekla je Nina. - Užasno je morati misliti da je netko vani, posve slobodan, u blizini naše obitelji i prijatelja, sklon takvim stvarima. Ne znam što bihinila da se Ellie dogodilo nešto takvo.

- U njezinoj budunosti uope ne vidim te stvari, - rekla sam Nini, pokušavajui jojolakšati na jedini nain koji sam znala.

Nina mi je klimnula i oi su joj se opet napunile suzama, kad mi je rekla: - Da, reklami je. Hvala ti što si joj to poklonila.

- Ljudi, jeste li spremni odvesti Kelly odavde? - uli smo Duffyja iza nas.Jimmy, Nina i ja ustali smo se kako bismo ih pozdravili u hodniku.





- Otpuštaju je? - pitao je Jimmy.- Upravo sreuju papire. ujem da e odsjesti u mojoj bivšoj sobi, - rekao je Duffy

zaigrano pogledavajui prema svojoj majci.- Pa, ne mogu ju staviti u garažu, Duffy, - rekla je Nina.- Tamo smo Duffyja trebali smjestiti dok je živio s vama, - rekla je Ellie i

prstom bocnula brata.- Joj, pazi, El, ošteuješ robu.- Oprosti, nisam znala da tako lako dobivaš modrice, - rekla je Ellie.

Nasmijala sam se i ubacila: - Nije on zabrinut zbog modrica. Ve se radi o jednomvrlo osjetljivom mjestu ispod rebara na desnoj strani i ako ga tako diraš, skvii kao prase! -Svi pogledi su se odmah okrenuli prema meni, prilino šokirani mojom izjavom i tek sad tadshvatila u što sam se uvalila. - Uh... nije da ja ustvari znam da on ima to osjetljivo mjest...mislim... ovaj... Duffy, nisi li mi ti rekao za to mjesto ili tako nešto? - zamuckivala sam,osjeajui vrelinu u obrazima.

Tri para skeptinih oiju pogledala su sad Duffyja, koji me mirno promatrao i klimaoglavom. - Opa. ovjee, ti kad previše izbrbljaš, ne znaš stati ve ideš sve dublje i dublje, ha?

- Hmm, - ula sam iza Duffyja i svi smo se okrenuli i pogledali Kelly, koju jeu kolicima gurala medicinska sestra. - Spremna sam za polazak, - rekla je slabašno.

- Kelly! - rekla sam osjetivši veliko olakšanje što je vidim. - Bok, prijateljicemoja! Daj da ti pomognem, - i potr ala sam odgurnuti sestru kako bih zgrabila njezina kolica ikrenula prema izlazu. Iza sebe sam jasno ula hihotanje.

- Što je ovo bilo? - pitala je Kelly, nakrenuvši glavu prema meni.- Spašavaš mi dupe.- Ha?- Ništa. Drago mi je da si dobro, - rekla sam.- Hvala, - rekla je i ponovno se okrenula naprijed.- Hej, - rekla sam, pokušavajui razbiti led meu nama. - Ako se preselim

ovamo, možda bismo mogle nekad zajedno na ruak?Opet je nakrenula glavu prema meni i upitala: - Preselit eš se ovamo?- Razmišljam o tome, - rekla sam kad smo stigle do vrata i pritisnula dugme

kako bi se automatski otvorila. - Reci, znaš li da se iznajmljuje neki dobar stan?- Ima jedan lijep u mojoj zgradi, - rekla je ljubazno. - Ako se preseliš ovamo,

možemo biti susjede. Nasmiješila sam joj se, bilo mi je drago što mi se odluila malo otvoriti. - To bi bilo

super, - rekla sam i kod rubnika saekala ostale.Kad je Jimmy otišao po njihov auto, imala sam vremena zagledati se u nebo i

razmisliti o onome što sam maloprije rekla. Ovdje je definitivno lijepo. Možda preseljenje i

nije tako luda zamisao. Odluila sam sutra oti

i ku

i i stvarno razmisliti o tome. Ozbiljnorazmisliti o promjenama u živom. Dok sam gledala u te purpurne planine u daljini, nisam

imala pojma kolike me promjene oekuju.





XV. poglavlje

Te veeri sam bila kod Viv, užurbano pakirajui stvari i dogovarajui jutarnji let. Viv je ulazila i izlazila iz moje sobe, ostavljajui mi sitnice koje je smatrala da e mi trebati na

putovanju, kao što je, na primjer, lijepi paketi papira s monogramom koji je pronašla meustarim stvarima. Ili set Prve pomoi koji je ‘pokupila’ kod prijateljice. Ili kemijska olovkakoju je ‘spasila’ s pulta u banci. Poela sam ozbiljno shvaati da se Viv opasno navukla naskupljanje.

S obzirom na to, odluila sam detaljno pregledati sve svoje stvari i potom sam pocijeloj kui morala tražiti novo sjenilo za oi, svileni šal i srebrnu narukvicu koju mi je Elliedala. Viv mi je uvelike pomagala u potrazi, govorei mi da mi je taj poklon možda paos ruke kod Duffyja gdje sam ‘njegove deke’ vodila na ‘plivanje’. Pronašla sam narukvicunakon konzultacija s radarom, koji me usmjeravao prema klaviru u njezinom dnevnom

boravku. Konano sam ju pronašla kad sam ga otvorila, stajala je na tipkama.- Kako je završila ovdje? - pitala me Viv preko ramena.

- Možda su je mali zeleni stavili unutra, - rekla sam i znalaki je pogledala.- Hmm, - rekla je i odšetala.Zakolutavši oima, vratila sam se u svoju sobu i još jednom provjerila prtljagu. Još

uvijek mi nedostaje arapa, ali odluila sam da mogu živjeti i bez nje. Potom sam izvadilamobitel i nazvala Davea kako bih mu javila da stižem sutra poslijepodne.

- Hej, lutko. Kako stoje stvari?- Nisko i na lijevo kao uvijek, Dave. - Nasmijala sam se u mobitel.

Bilo je lijepo ponovno uti njegov glas.- Drago mi je. I, kako je tamo? Je li vjenanje bilo bajno?- Nije baš, - rekla sam.- Netko se napio i izbljuvao ti cipele? - rekao je.- Fuj! - odgovorila sam, odmii mobitel od uha i pravei grimasu. - To je

stvarno... fuj!- Meni se to jednom dogodilo na vjenanju.- Ti si bio na vjenanju? - pitala sam.- Jesam, mlada damo.- Isuse, Dave, mislila sam da bježiš od njih k’o vrag od tamjana.- Samo vlastito. Na tue sam više nego spreman otii, - rekao je.- Dobro da znam, - rekla sam uz cerek. - Slušaj, ujutro kreem, to znai da sam

oko tri kod kue. Hoeš li biti slobodan da pokupim Eggyja?- Uh, naravno, - rekao je, gotovo ostavši bez zraka. - Valjda...

Nasmijala sam se njegovom manjku entuzijazma. – Nedostajate ti moj mali prijatelj,ha?

- Nekako ti priraste srcu, - rekao je Dave.- Možeš nas posjetiti kad god poželiš, - rekla sam.- Da, znam, - odgovorio je Dave. Primio je ovo teže nego što sam se nadala. -

Samo što sam navikao spavati s njim.- Mislila sam da te cijele noi držao budnim?- Samo malo. A svejedno bui manje od moje stare. Kako ta žena hr e.Opet sam se nasmijala. Nedostajat e mi Dave kad se preselim. - Reci, - rekla sam,

sjetivši se neega. - Zašto ne biste ti i tvoja draga sutra došli k nama na veeru? Ja u kuhati,možemo se družiti, gledati hokej ili tako nešto.

- Ti eš kuhati? - pitao je oprezno.- Dobro kažeš, - rekao je Dave. - Što kažeš da naruim pizzu?





- Sad si ona stara, - rekao je Dave. - Samo što se moja stara nije vratila u grad,tako da emo biti samo ti, Eggers i ja.

- Eggers? - pitala sam, podigavši obrve na novi nadimak.- Zna on o kome priam, - rekao je Dave, branei se.U tom trenutku mi se oglasio mobitel. - Ups, - rekla sam. - Moram ii, Dave. Mobitel

e mi se uskoro isprazniti. Moram ga napuniti prije nego odem iz grada.- Vidimo se sutra, Abby, - rekao je i prekinuo liniju.Prije nego što sam stavila mobitel na punjenje, provjerila sam poruke. - Nemate

poruka, - rekla je automatska sekretarica.Prokletstvo. Iz kovega sam izvadila punja i pošla prema utinici.

Službeno je prošlo tjedan dana od Valentinova, a od Dutcha ni traga ni glasa.Da vam iskreno kažem, stvarno sam bila iznenaena. Mrzila sam pomisao da sam

toliko zaboravljiva i bezvrijedna da u tjedan dana nije uspio nazvati i u poruci rei nešto poput: ‘Hej, baš sam te se sjetio.’ Kvragu, mogao je ostaviti i onu dobro poznatu: ‘Možemoli se dogovoriti za vrijeme kad emo si vratiti stvari?’ i bolje bih se osjeala nego ovako bezijedne rijei.

Željela sam se ljutiti na njega - za njegovo bezobrazno ponašanje i zato što je uope prekinuo sa mnom. Ali ustvari se uope ne ljutim na njega. Još se nalazim u joj-slomljeno-mije-srce-oprez-potreban fazi. Zapravo, injenica da me Dutch uspio tako brzo zaboravitisamo mi je pogoršavala glavobolju.

Vraajui se nazad do kreveta, legla sam i ostala zuriti u strop.Baš kad sam osjetila da bih se mogla zdravo isplakati, ula sam zvonjavu telefona i potomVivine korake u hodniku. Pokucala je na moja vrata i rekla sam: - Ui, Viv.

- Duffy je; treba te na telefon.- Hvala, - rekla sam, sjedajui i pružajui ruku prema slušalici.- Nježno ga odbij, Abby, - predložila mi je dok sam podizala slušalicu na uho.- Hvala ti, Viv, potrudit u se, - rekla sam, prethodno rukom prekrivši donji dio

slušalice.- Prvo Rachel, sad ti, - mumljala je Viv i izašla iz sobe. – Taj jadniak nema

sree sa ženama.Saekala sam da Viv zatvori vrata prije nego što sam maknula ruku i rekla: - Bok,

Duff. Zoveš da mi poželiš sretan put?- Mogu li te nagovoriti na ostanak?- Ne. - Nasmijala sam se. - Ali možda me možeš nagovoriti na povratak.- Kelly kaže da razmišljaš o preseljenju.- Palo mi je na pamet, - rekla sam.- Pa kako onda da tu ideju zadržim tamo?

Nasmijala sam se. - Dobrotom prema meni iestim nazivanjem kad se vratim uMichigan.

- Izvedivo, - rekao je. - Kad imaš let?- U deset.- Trebaš li prijevoz do aerodroma?- Dogovorila sam taksi, - rekla sam. Iskreno, mislila sam u se, ako pitam Duffyja

da me odveze na aerodrom, u jednom trenutku predati i javiti Daveu da mi pošalje stvari iEggyja.

- Dobro. Slušaj, - rekao je ozbiljnim glasom. - Pronašli su Kellyn auto.- Jesu?- Aha. Otprilike dva kilometra od one pukovnikove kolibe.

- Ima li traga Bigginsu?- Ne. Ali njegovi otisci su posvuda u autu. Znaš, sve mi se ispravnijom ini ona





mamina teorija da je Biggins ubio Ginu i da je najvjerojatnije najvei sumnjivac za Sarinnestanak.

- Jesi li ga provjerio?- Jesam. I sve o njemu je ružno. Izmeu ostalih stvari, tip je serijski silovatelj.

Sredinom devedesetih tri puta je završio iza rešetaka. Zadnji unos u dosjeu star je osam

godina kad je u Kansasu silovao blizanke. Jedna od njih je toliko pretuena da ima ošteenmozak.Trgnula sam se i pitala: - Za koliko je izašao?- Pušten je bio šest tjedana, uvjetno.Intuicija mi se odmah ukljuila i nešto mi se ovdje kod Bigginsa kao ubojice nije

uklapalo. - Znai, sad je promijenio metodu i ubija žrtve?- Jedna od onih groznih statistika o ponovljenim prijestupnicima kaže da serijski

ubojice koji budu uhvaeni prije naue da ne trebaju ostavljati žive žrtve i svjedoke iza sebe isljedei put kad siluju, brzo se iz serijskog silovatelja pretvaraju u serijske ubojice.

- Ah, - rekla sam, zadrhtavši od te injenice. Razmišljajui o onome što jeDuffy rekao, pitala sam: - Pa ako upotrijebimo tu teoriju kako se onda Eddie uklapa? Mislim,

kako to da je Ginina avionska karta kupljena s Eddiejevom kreditnom karticom, koja je pronaena u njegovom novaniku, naenom pak na mjestu zloina?A što je s krvavim rukavicama naenim u Gininom autu i vlasima?Biggins ima smeu kosu.

Na drugoj strani linije ula sam Duffyja kako teško otpuhuje. - Kad bih morao pogaati tu teoriju, rekao bih da je Gina pomou Eddiejeve kartice napravila rezervaciju.Provjerio sam njezino financijsko stanje i saznao da je prešla limit. Ustvari, ve je imala trikartice u kolekciji. Osim toga, na tekuem nema više od par stotina dolara, a Ginu je pratioglas da posuuje novac od prijatelja koji nikad ne vraa.

- Stvarno? - rekla sam, ostavši iznenaena. - Mislila sam da dobro zarauje.Kamo joj odlazi sav novac?

- Vidjela si njezin ormar. Djevojka voli kupovati. A ima skupocjen ukus.- Znai, ukrade Eddiejev broj kartice; i što onda?- Ve znamo da je Biggins džepar. Mogao je otii u bolnicu, prekopati

Eddiejev ormari, ukrasti njegove rukavice i novanik te kasnije napasti Ginu.- To bi bila zaista zapanjujua sluajnost, - rekla sam uporno pokušavajui

spojiti dijelove slagalice. - injenica da su Eddie i Gina prijatelji, a potpuni stranac njemuukrade stvari i onda kasnije napadne nju?

- Možda je Biggins uhodio Ginu i vidio ju s Eddiejem. Možda ga je to naveloda od Eddieja ukrade rukavice i novanik. Možda je Eddieju smješteno.

Osjeaj lakoe na desnoj strani tijela. - Znaš, Duffy, mislim da si na tragu neemu.-

A ako je Biggins uhodio Ginu, imao je nebrojeno šansi odmjeriti i Saru.- Ellieno društvo se ne druži previše, - promrmljala sam. - Znai, stvarnomisliš da je Biggins ubojica?

- Ako ovako posložim stvari, onda je odgovor potvrdan. Nešto me je još uvijek muilo i nakon trenutka tišine, potražila sam pomo svojih

voa. Ubrzo zatim sam rekla: - Ako je Biggins stigao promotriti Saru, onda je imao priliku promotriti i ostale djeveruše.

- Zbog ega si sigurno primijetila patrolno vozilo kako se stalno vozi ispredVivine kue. Jedno sam poslao i u ulicu mojih roditelja, a tree prati Christinu.

- Jesi li joj rekao za Bigginsa? - pitala sam.- Prije nego što sam tebe nazvao, zvrcnuo sam je i ostavio poruku na

automatskoj sekretarici. ekam njezin odgovor.Željela sam se opustiti kad mi je rekao za patrolna vozila, ali ekipa mi je još davala





obraze.Ellie je stravino zajecala i okrenula se k ocu, koji ju je primio u zagrljaj i milovao po

kosi.- Žao mi je, - rekla sam, pruživši ruku prema njoj. Ali bila je neutješna.- Hoeš li napraviti crtež? - rekao je Duffy ozbiljnog izraza lica dok je otvarao

notes i uzimao olovku.- Hou, - rekla sam i prišla stolu. Sjela sam i zagledala se u prazan papir. Ovo

je užasno. Zažmirila sam, poželjevši da se ništa od ovoga nije dogodilo. Željela sam se vratitinazad u vrijeme kad su djevojke još bile žive i rei im za opasnost koja ih vreba. A sad sam semorala usredotoiti na mjesta gdje im leže beživotna tijela.

Ellie je nastavila plakati u pozadini dok sam kopala dublje, želei se koncentrirati iusredotoiti. Ovi ljudi trebaju moju pomo i možda, ako budemo imali sree, pronaemoChristinu, možda pronaemo i trag koji e nam pokazati gdje da ulovimo tog kukinogsina. Koncentrirala sam se na pitanje koja sam postavila voama i konano sam rekla:"Pokažite mi podru je gdje je skriveno Christinino tijelo. Dajte mi tragove i znakove za

pronalazak. ’

Odmah sam u glavi ugledala prizor, otvorila oi i poela crtati po papiru. U sredinisam napravila mali kvadrat i iznad njega neke duge linije. S desne strane sam nacrtala neštošto je izgledalo kao ogromna gljiva, a s lijeve križ. Vraajui se u središte skice, nacrtala sam

još jedan kvadrat unutar prvoga i na njega sam smjestila zvijezdu.Zatim sam stala i okrenula papir prema Duffyju, koji ga je pozorno promatrao i potom

rekao: - Majko Božja!- Što? - pitao je Jimmy. - Što je, sine?- Znam gdje je to! - rekao je Duffy i pomaknuo skicu prema ocu. - Vidiš ovo?

To je pukovnikovo polje. A ovo je vodeni toranj na kraju njegova posjeda. Abby, ovo imasmisla. Biggins je skrio Ginino tijelo u pukovnikovu kolibu. Potom je ostavio Kellyn autodva kilometra odavde. Sigurno je ondje vodio sve žene koje je kidnapirao!

- I Sara je u blizini, - rekla sam tupo. Još sam se oporavljala od šoka zbogChristinine smrti.

Ellie je zinula. - Moramo ih pronai, - rekla je. - Moramo ih pronai i donijeti kui.Duffy je s ramena skinuo svoj voki-toki i poeo davati naredbe.

Kad je završio, sve nas je pogledao i rekao: - Svi vi ostajete ovdje.Organizirao sam potragu i javljat emo vam najnovije vijesti.

- Nema šanse, - rekla sam i otišla po kaput. - Idem s tobom.Duffy me iskosa pogledao. - Ne možeš. Moraš na avion.- Bit e i drugih aviona, - rekla sam, citirajui sestru. - Osim toga, trebaš me

tamo na terenu.-

Zaboravi, Cooperice, - rekao je Duffy, isprsivši se. – Sudei prema svemu,Biggins je vjerojatno naoružan, opasan i vreba po šumi. Ne želim riskirati još jednu otmicu.

- Nije tamo, - rekla sam smirenim glasom.- Kako znaš?- Šesto ulo mi kaže da se ne mota oko tog posjeda, ve vreba okolo u potrazi

za novom žrtvom. Osim toga, trebaš me da se ponašam poput psa tragaa. Ako budem stobom, pronai eš ih puno brže.

Svi su gledali Duffyja dok je odvagivao što sam upravo rekla.Konano je rekao: - U redu, ali moraš ostati sjediti u autu, samo što eš ovaj put stvarno ostatiunutra, uješ me?

Salutirala sam mu i dok sam se uvlaila u kaput, Ellie je rekla: - Idem i ja.

Duffy ju je brzo pogledao. - Nema jebene šanse, - rekao je.- Bila je moja prijateljica, Duffy! - vrisnula je Ellie i zbog tona njezina glasa





svi smo se trgnuli.- El, - rekao je smireno, gledajui u njezine pomalo divlje oi. -

Prošla si kroz toliko toga. Zašto se ne odeš kui odmoriti?- Moram biti tamo za njih! - vikala je Ellie, ali ovog puta ipak malo tiše.- Mogu ja ii umjesto tebe, - rekla je Kelly glupavo. - Mogu ja biti tamo za njih,

Ellie. Ellie je pogledala Kelly i emocije su je opet preplavile, suze su joj se slijevale niznateene obraze.

- Znaš, - rekao je Duffy, gledajui u Kelly, - to i nije tako loša ideja.Mislim, ako si zaista spremna za to. Biggins te vjerojatno odvezao tamo one veeri kad teoteo. Možda eš se uspjeti sjetiti neega?

Kelly je potvrdno klimnula glavom s krupnim smeim oima fiksiranim na njemu. -Mogu pokušati, - rekla je.

- Onda smo se dogovorili. Mama, tata, odvezite Ellie kui i pazite na nju. Abby,Kelly, vi idete sa mnom.

- Što je sa mnom? - viknula je Viv kad smo krenuli prema vratima.

- Hajde, teta Viv, možeš s nama, - rekla je Nina s nekarakteristinom ljubaznošu prema ovoj starici. Morala sam zatomiti cerek ugledavši iznenaenje na Vivinu licu dok jegledala Ninu.

- Pa, ako ne smetam, - rekla je Viv.- Tono tako i držim te za rije, - odgovorila je Nina.

Na putu prema kolibi, Duffy je pozvao svoje trupe i potom nas izrešetao pravilima. -Ovako, kad stignemo, vas dvije ete ostati u autu dok ne obavimo rutinsku pretragu podru ja.- Vozili smo se u Duffyjevom Mustangu i naprezala sam se sa stražnjeg sjedala kako

bih ula priu s njegova radija. - Pokušat emo obaviti pretragu od ruba do ruba zaBigginsom. Ako ga ulovimo i pronaemo Christinu, onda nam nee trebati tvoj radar, Abs.Ako ne pronaemo ni njega ni Christinu, vratit u se po tebe pa emo vidjeti možeš li osjetitinešto s polja. Jesmo li se dogovorili?

- Što je sa mnom? - pitala je Kelly s prednjeg sjedala.Duffy joj se nasmiješio poput starijeg brata. - Ti eš ostati u toplini i sigurnosti moje

koije, mlada damo, - rekao je Duffy i namignuo joj. Kelly se zahihotala i morala sam setruditi što manje kolutati oima. - Osim toga, vani je strašno hladno. Vjeruj mi, inimti uslugu što te ostavljam u autu.

Kad je Duffy završio, vratio se na radio i provjerio status svojih zamjenika. Sjedilasam na stražnjem sjedalu i kopala po torbici, tražei nešto na što mogu pisati. Našla sam skicukoju sam nacrtala Cat kad me pitala što mislim gdje je Sara i jedan trenutak sam ostala

gledati u nju, okrenula je naopako i poela duplicirati ono što sam nacrtala u Vivinoj kuhinji.Dugo vremena sam gledala u najnoviji crtež.

Imala sam udan predosjeaj u vezi tog podru ja. ula mi je obuzela mješavinaišekivanja i nervoze i što smo se više približavali pukovnikovom posjedu, inilo se da se umom trbuhu pojavljuje sve više leptira. Nije mi se to svialo, a nisam znala zašto.

Malo kasnije, Duffy je parkirao skoro na isto mjesto kao one veeri kad smo pronašliGinu. Tamo su ve stajala troja patrolna vozila i ubrzo nam se pridružilo još etiri. Zamijetilasam da su muškarci, koji su izašli iz potonjih, na sebi imali plave vjetrovke, a preko lea im jevelikim žutim slovima pisalo FBI.

- Pozvao si federalce? - pitala sam Duffyja.- Biggins je tražen izvan granica ove države, a ako se iz serijskog silovatelja

pretvorio u serijskog ubojicu, kao što mislim da jest, potrebna nam je sva pomo kojumožemo dobiti, - odgovorio je, potom uzeo futrolu s kontrolne ploe i nešto municije iz





pretinca pokraj mjenjaa. Zatim se iskosio u svom sjedalu i obje nas strogo pogledao,govorei: - Zapamtite, ostanite u autu dok se ne vratim po vas. Bit emo povezani voki-tokijem za vrijeme potrage, zato, ukoliko želite znati što se dogaa, morate samo slušatirazgovore, - rekao je, pokazujui na radio. - Ostavljam kljueve u autu da možete imatigrijanje, u redu?

- Razumjele, - rekla sam i mudrijaški salutirala.- Tako je, - rekla je Kelly za mnom.Duffyjeve vjee su se spustile i bilo je kao da nam time govori kako iskušavamo

njegovo strpljenje, ali kad je izlazio iz auta, dodao je na lice i smiješak.Kelly i ja smo promatrale Duffyja dok je oko sebe okupljao svoje zamjenike i FBI

agente i pokazivao im moju, rukom napravljenu, kartu. Vidjele smo kako pokazuju na desnustranu posjeda i u daljini smo mogli razaznati vrh vodenog tornja kojega je Duffy ranijespomenuo. Muškarci su hodali kao jedan. Kad su pregledali kolibu, izašli su i poeli hodati

jedan uz drugog, tvorei dugaku liniju, pogledavajui lijevo i desno, pretražujui polje. Nakon nekog vremena, ušli su u šumu i skupina je nestala iz našeg vidokruga.

Kelly se okrenula kad je i zadnji zamjenik nestao i rekla: - Dosta je jezivo sad kad su

svi nestali, ha?- Dosta, - rekla sam dok mi se osjeaj nelagode penjao kralježnicom. - Ni meni

se ovdje nimalo ne svia, - dodala sam.- Ni meni. Hvala Bogu da si ovdje. Ako me ostavi da ekam u autu, a tebe

povede, ne znam što u raditi.- Barem je dan, - rekla sam i lagano zadrhtala.- Hladno ti je? - pitala me i poela pojaavati grijanje. Kad je to uinila, na

zapešu sam ugledala odbljesak od sunca.- Je li to narukvica koju ti je Ellie dala? - pitala sam.Kelly je rekla: - Da. Obožavam je. Ellie mi ju je poklonila, - rekla je i poigravala se s

narukvicom. Zamijetila sam da i ona ima privjesak u obliku srca. - Uvijek misli na mene.

- Znam, - složila sam se. - I meni je dala jednu, - rekla sam podižui je kako bi je Kelly vidjela.

- Opa, - rekla je. - Tvoja je predivna. Svakoj je dala malo druk ije srce, nešto posebno za svaku od nas.

Povukla sam ruku nazad nakon što ju je Kelly pregledala i opet se meu nama pojavilatišina. Tražei teme razgovora, upitala sam: - ime se ti baviš, Kelly?

Nacerila se i rekla: - Ja sam frizerka. Trebala sam Ellie napraviti frizuru za vjenanje.Tako je tužno jer izgleda da se nee održati.

- Da, jest, - rekla sam. - Barem ne dok Eddie ne izae iz zatvora.Kelly je zaustila kako bi komentirala, ali u tom trenutku se radio glasno javio i obje

smo se okrenule kad je uzbueni glas rekao: - Ovamo! Imam ga! Ovdje je!- Opa, - rekla sam naginjui se bliže prednjem sjedalu kako bih bolje ula. -

Mislim da su našli Bigginsa!Kelly i ja smo se naprezale uti uzbueni razgovor prepun policijskih kodova. Nakon

nekog vremena, uli smo Duffyja kako govori: - Abby i Kelly, ako slušate, pronašli smoBigginsa. Još imamo nekog posla, ali ostanite na mjestu i uskoro stižem.

- Pff! - rekla je Kelly, naslonivši se nazad na sjedalo. – Osjeam velikoolakšanje što su uhvatili kukinog sina!

Malo sam se iznenadila zauvši psovku iz njezinih usta.Jednostavno nije izgledala kao tip osobe koja psuje. Svejedno, pozorno sam promatrala polje,ekajui Duffyja da se pojavi sa svojim timom i Bigginsom u lisiinama. - Hej, je li to. tvoja

skica? - pitala je Kelly, gledajui komad papira koji sam još vrsto držala u šaci.- Da, - rekla sam odsutno, tražei pokrete. Iako je Duffy tvrdio da je uhvatio





Bigginsa, nelagoda u mom trbuhu nije se smanjivala.- Mogu li pogledati? - pitala je.- Evo, - rekla sam i predala joj papir. Dok je gledala moju skicu, posegnula

sam u torbicu i izvadila mobitel. Morala sam nazvati Davea i javiti mu da ne idemdogovorenim letom.

Kad sam namjeravala nazvati, Kelly je zinula i rekla: - Mili Bože!Znam gdje je to!Podigla sam pogled i vidjela kako pokazuje na kamenje posloženo u obliku križa koje

sam nacrtala u gornjem lijevom kutu papira. - Stvarno? - pitala sam dok mi se osjeaj nemira pojaavao kako je lupkala prstom po papiru.

- Da! Zašto ovo nisi pokazala Duffyju?- Pokazala sam mu. Nacrtala sam onog dana kad smo saznali da je Sara

ubijena.Kelly je uvukla dah. Sekundu je razrogaenih oiju zurila u mene prije nego što je

izletjela iz auta takvom brzinom, kao da joj život ovisi o tome, i otr ala preko polja.- Kelly! - vikala sam iz auta.

- Kelly! Vrati se! - Na moje veliko zaprepaštenje, ignorirala me i nastavilatr ati. Nakon trenutka neodlunosti, dok sam razmišljala da uzmem Duffyjev mikrofon ikažem mu da je Kelly otr ala iz auta, zakljuila sam da e ona otii daleko dok on uspije doiovamo. Zastenjavši, otvorila sam vrata automobila i potr ala za njom što sam brže mogla,odluivši nazvati Duffyja s mobitela kad je sustignem.

Kelly mi je ve dala stvarno dobar trag i za nekoga tako krhkog, tr ala je k’o vrag.Dok sam tr ala za njom, uspjela sam staviti slušalicu u uho i otvoriti telefon, brzim pogledima

pretražujui Duffyjev broj na brzom biranju. Nisam se mogla sjetiti pod kojim brojem sam gamemorirala i što sam više pokušavala tr ati, gledati mobitel i na oku držati Kelly, vrtoglavicase sve više pojaavala.

Nisam imala pojma što je ušlo u nju, ali ako me odvue u šumu, Duffy nee znati gdjesmo, ukoliko mu se ne javim. Iživcirana, podigla sam mobitel ispred sebe, nadajui se da umoi duže gledati u njega, ali spotakla sam se na granu i pala na tlo. Psujui poput koijaša,ustala sam se i vidjela kako Kellyn kaput ve nestaje meu drveem.

Teško sam disala kad sam se ustala i opet jurnula za Kelly. vrsto držei mobitel,odluila sam nazvati Duffyja nakon što sustignem Kelly. Pokušavati gledati u mobitel dokistovremeno jurim teškim terenom jednostavno mi je trenutno nemogue s mojom, ve ionako, poljuljanom koordinacijom.

Par metara od šume, potpuno sam izgubila Kelly. Psujui izmeu dahtanja, ušla sam ušumu i odmah se ponovno spotakla. - Prokletstvo! - viknula sam, ustala se i pogledala dolje uono o što sam se spotakla. Ispod moje noge stajala je ženska štikla i dok je moj izmoreni

mozak pokušavao shvatiti što se dogaa, opet sam krenula u smjeru u kojem sam pretpostavljala da je Kelly otišla.

Ovdje je grmlje bilo gusto, a šuma mrana i opasna. - Kelly! - uspjela sam viknuti kadsam lagano usporila. Moja plua su bila na izmaku. - Kelly! Prestani! Hajde! Izai i prestanitr ati! - Ispred sebe sam zaula vrisak od kojega se ledi krv u žilama. - Isuse! - rekla sami potr ala prema buci dok su mi grane šibale lice i ruke. - Kelly! - opet sam viknula. Nitko senije javio.

Daši i otpuhujui, jurila sam sve dublje u šumu prema Kellynom vrisku. Srce mi jetako snažno udaralo u prsima da sam mislila kako e mi iskoiti. Pogled mi je divljaki lutao s

jedne na drugu stranu dok sam tražila bilo kakav znak njezina crnog kaputa ili smee kose.Tada sam morala stati. Ne mogu napraviti ni koraka dalje dok se malo ne odmorim. Trude i

se doi do zraka, sagnula sam se i podboila rukama o koljena. Izmeu udaha, uspjela sam još jednom dozvati Kelly, ali to mi je oduzimalo previše snage, zato sam odluila prije doi





do daha i onda je ponovno pozvati.Dok sam otpuhivala, nešto sjajno ulovilo je tanku zraku sunca i bacilo mi odsjaj u oi.

Pojurivši naprijed, podigla sam predmet i odmah shvatila da je to jedno od onih Tiffany srcakoje je Ellie poklanjala zajedno s narukvicama.

- O, ne, - jauknula sam, pokušavajui se uspraviti. Jedva sam to uspjela;

slabine su me ubijale. Nekoliko puta sam trepnula dok su mi zvijezde lebdjele pred o ima, aliuhvatila sam ravnotežu i pobliže pogledala srce. Znala sam da e na njemu pisati Kellyno ime.Vrisak joj je bio prepun panike. Otela ju je ista osoba koja je otela i ostale djevojke ivjerojatno se, ve sada, bori za život, ako nije mrtva.

Potpuno sam pogriješila. Na narukvici je pisalo Christina. - Znaš, za jednu vidovnjakinju stvarno si loša, - rekao je glas iza mene u istom

trenutku kad je nešto metalno odzvonilo klik. Taj zvuk mi je bio poznat. S Dutchom sam bilau akciji dovoljno puta da znam kad je s velikog, zastrašujueg pištolja maknut otponac.

- Ne! - rekla sam bez daha. - Ne ti!- Da.- Zašto?

- Sve u to rei, ali najprije baci srce. - Uinila sam to i sekundu kasnije naleima osjetila cijev pištolja dok se ubojica saginjao pokupiti ga. - Tražila sam ovo; hvala štosi mi pronašla. – Sekundu kasnije, cijev s mojih lea se maknula i potom je glas rekao: - Sadhodaj.

Lea su mi bila potpuno ispravljena, bol u slezeni odmah zaboravljena dok sam slušalanaredbe, znajui da mi je pištolj uperen u lea, a ovako duboko u šumi nema ni traga od

pomoi.- Kamo da idem? - pitala sam.- Malo ulijevo, zatim ravno. I ništa ne pokušavaj, - rekao je glas dok me

metalna cijev bockala u sredinu lea.Mozak mi je poeo mahnito raditi. Kako u se izvui iz ovoga?

Stisnula sam šake i shvatila da još držim mobitel u šaci. Potajno, koliko sam mogla,upotrijebivši tijelo kao štit, palcem sam opipala tipku. Pravei se da sam se spotakla, uspjelasam pritisnuti tipku ZOVI i saekala da mi se javi dispeer u slušalici u uhu.

Srce mi je poelo još jae lupati i adrenalin mi je prošao kroz noge, ostavljajui ihdrhtave i slabe dok sam slušala prvu zvonjavu, drugu i u sljedeem trenutku, duboki bariton jerekao: - Rivers.

Zgrabila sam granu kako bih se pridržala zbog zvuka tog glasa, dok su mi emocije preplavile živce. - Rivers, - ponovio je Dutch, postavši nervozniji kad mu nitko nije odgovorionakon prvog javljanja. Imala sam dva izbora: mogu diskretno prekinuti i još jednom pokušatis 911 ili ga mogu pokušati upozoriti na ovo što se dogaa. Odluila sam se za zadnje.

-

Kamo tono idemo? - rekla sam glasno. - Mislim, uperila si mi pištolj u le

a;mislim da zaslužujem znati kamo idemo.

- Edgare? - pitao je Dutch.- Vidjet eš.- Zašto si ih ubila? - pitala sam. - Zašto si ubila svoje prijateljice, Kelly?- Abby, nije smiješno, - rekao je Dutch. - Ma daj, reci što je.- Nisu mi bile prijateljice, - rekla je Kelly.- Ali ubila si ih, - ustrajala sam jezivim i drhtavim glasom. – Ubila si ih bez

razloga. Hladnokrvno. A potom si pokušala smjestiti Eddieju. Zašto?Dutch je šutio na liniji i mi smo se nastavile kretati naprijed.

Mogla sam ga osjetiti kako pokušava odluiti poigravam li se to s njim ili sam u ozbiljnoj

nevolji. - Ellie je moja najbolja prijateljica! - rekla je Kelly. - Ona i ja smo puno bliže nego što je ijedna od vas! Ona me razumije! Treba me! Ne treba nijednu od vas! Zato sam se riješila





svega nevažnoga iz njezina života, pojednostavila sam stvari. Sad se nas dvije možemousredotoiti jedna na drugu. Mi smo sestre, barem emo biti kad se udam za Duffyja.

- Znai ti si one noi izmamila Ginu iz stana?Kelly se nasmijala, oduševljena što sam poela povezivati. - A ti i Duffy to niste mogli

otkriti. Poslala sam joj poruku da me nazove jer sam znala da e Duffy pregledavati njezine

telefonske pozive. Ona me nazove, ja joj kažem da Ellie namjerava pobjei iz zemlje jer se neželi udati za Eddieja i Gina odjuri na aerodrom, gdje sam ju susrela na parkiralištu.- Tamo si je ubila?- Nisam, samo sam podmjestila neke dokaze. Tog vikenda sam boravila kod

Ellie. Dok je Ellie vani obavljala nešto, Eddie se vratio kui, skinuo rukavice i pitao me moguli ga ošišati. Dok sam istila, on se tuširao. Ukrala sam mu rukavice i malo kose i tek kad samstigla doma, shvatila sam da je ostavio novanik u džepu od hlaa. Previše mi je

pojednostavio.- Znai, izmamila si ju iz stana; što onda?- Ušla je u moj auto i bez previše truda, uspjela sam ju odvesti daleko odande;

jasno, pored sebe sam imala pištolj.

- Ali nije otišla s tobom u šumu, - rekla sam. - Znala je da eš ju ubiti.- Da. Ta kuka mi je pokušala pobjei, zato sam je ubila ispred kolibe i sakrila

je unutra. Željela sam da izgleda kao da je Eddie pokušavao sakriti dokaze, zato sam se sjetilazapaliti kolibu, ali te veeri je bilo previše vlage. Zadovoljila sam se ostavljanjem Eddiejevanovanika u blizini, natrljala sam rukavice s njezinom krvi i pošla nazad prema aerodromukako bih ih ostavila u njezinu autu.

- I nekako si saznala da je Sara krenula u duan s vjenanicama i nju si skrenulas puta, - rekla sam.

- Ona je ustvari mene nazvala. Rekla mi je da e se nai s vama.Ta glupa crvenokosa.

- A Christina? - pitala sam, razmišljajui o njezinom srcu koje sam maloprije pronašla.

- Vratila sam se do Christine nakon što me Biggins oteo. Pustila me unutra i sva je bila razdragana, tipa: ‘Ti jadnice! Prošla si kroz užasnu traumu!’ Glupa kuka. Ode u svojusobu meni po topli pulover, a kad se vratila, izvadila sam pištolj. Mislim kako e i s njom

bili lako kao i sa Sarom, ali ta krava me odluila napasti. Možda nije mislila da u jeustrijeliti. Smrtno je pogriješila, - rekla je Kelly i zahihotala se.

- Tako si zaradila modrice, - procijedila sam. - Nije te Biggins napao; ve Christina!

- Da. Zbog toga sam je još par puta ustrijelila.- A one veeri kad si me odvezla kod Duffyja, - rekla sam, prisjeajui se kad mi

se u glavi posložio još jedan djeli. – Nisi me vozila kod Viv! Vozila si me ovamo, zar ne?Zato si bila toliko bijesna kad sam nazvala Duffyja i rekla da sam s tobom. Morala bi puno

objašnjavati da se nisam pojavila kod njega.- Nisi glupa kako izgledaš. - Prosiktala je. - Sad stani!Zastala sam. Dutch je ostao šutjeti cijelo vrijeme dok smo razgovarale. Oi su mi se

napunile suzama dok sam razmišljala je li prekinuo liniju. - Sad eš i mene ubiti, - rekla samglupavo dok sam ispred sebe gledala u malu kamenu strukturu, staru i urušenu. Bili su toostaci male opatije. I sada sam znala zašto je u mojim snovima, poštanski sandu ispredkamenja poslaganih u obliku križa, imao ispisano moje ime. U sredini ruševine vidjela samdvije noge. N jednoj je stajala lijepa štikla. Druga je bila bosa i zadrhtalasam shvativši da gledam u Christinino posljednje poivalište.

- Ellie ne treba više nitko ometati. Kao ni Duffyja, - rekla je Kelly.- Kelly, - rekla sam, trudei se održati smiren ton. - On je ovdje s nekoliko





desetaka drugih agenata! Mora nas pronai! Znat e da si ti!Kelly se nasmijala. - O, isto sumnjam. Trenutno se ti ljudi nalaze najmanje kilometar

od nas i petljaju s Bigginsom. ak nas ne mogu ni uti. Sad se okreni, - naredila je i znala samda mi je vrijeme isteklo.

udne se stvari dogode kad znaš da eš umrijeti. Dobijete osjeaj zastajanja vremena i

zatomljenih zvukova. Nije to osjeaj mira koliko prihvaanja. Polako sam se okrenula i dokmi je zvuk Dutchova glasa glasno odzvanjao u uhu, ništa od izgovorenoga nisam registrirala.Potpuno sam se usredotoila na Kellyne oi.

Kad sam joj se zagledala u oi, odlutala sam u mislima. Pitala sam se zašto ranijenisam shvatila da je ona ubojica. Pitala sam se zašto me moji voe nisu upozorili i sprijeilime da doem ovamo u Duffyjevom autu. Istina, osjeala sam neku nelagodu, ali ništa

poput velike uzbune koja me trebala upozoriti.Pomno sam se zagledala u Kelly. Odmjerila sam njezino krhko, tanko tijelo. Njezino

djetinje lice. Nain na koji još uvijek izgleda tako ranjivo, ak i dok drži pištolj u sitnoj ruci ishvatila sam da me zavarao njezin izgled. Svejedno, to ne iskljuuje injenicu zašto nisamznala, na nekoj intuitivnoj razini, ipak sam profesionalac. Trebala sam znati da je ona ubojica.

I tada je Kelly povukla obara i prije nego što sam uspjela shvatiti što se dogaa,odletjela sam unazad. Metak me pogodio strašnom silinom da me odbacio na tlo. Osjetila samispuštanje daha i jedva sam uspjela procijediti. - Jooooj!

Svijet se okretao dok mi je vatra izlazila iz grudi, bila je to bol koja nije ni slinaniemu što sam u životu osjetila. Ruka mi je zaštitniki prekrila ranu na prsima dok mi sekrvava mrlja širila izmeu prstiju i jauknula sam u agoniji.

Dutch je sad urlao, glas mu je bio pun panike, ali mozak mi je bio prepun boli da bihmogla reagirati na njega. Ionako je ve prekasno. Kelly je stajala ponad mene, upirui mi

pištolj direktno u srce. Pogledi su nam se sreli i jedan djeli sekunde je oklijevala doksam klimala glavom. Znala sam da je gotovo i da ne mogu više ništa uiniti.

Kelly se zlobno smijala zbog toga što sam se tako brzo predala.- Ista si k’o Biggins, - rekla je. - Kad sam pobjegla od njega, vratila sam se nazad. Preklinjaome i preklinjao da ga ne ustrijelim, ali kad sam mu pucala u jaja, poeo je pjevati s višimglasom od par oktava.

- Potom je suzila oi i naciljala. Osjetila sam da su mi se udovi oduzeli, nekavrsta paralize zaustavila mi je dahtaje i iznenada je sva bol nestala. ini se da sam se ustala sda i odlebdjela za par centimetara u zrak i zadnji zvuk koji sam ula bila je eksplozija koja

je proparala šumu.





XVI. poglavlje

Odlebdjevši gore, vidjela sam grane, potom vrhove drvea, zatim plavo nebo i ubrzose oko mene formirao tunel. Dok sam putovala tunelom, gledala sam posljednji tjedan mog

života kao da se nalazim u mranom kinu i kad je to završilo, opet sam postala svjesna tunelai svjetla. Bio je to jeziv osjeaj, lebdjeti kroz prostor u šupljoj cijevi koja kao da je živa odenergije. Na samome kraju bila je žuta svjetlost i toliko me zasljepljivala da sam moralarukom prekriti oi.

Nekoliko puta sam trepnula, želei da mi se oi priviknu i kad konano jesu, zamijetilasam da se više ne nalazim u tunelu, ve u golemom, otvorenom vrtu. Zinula sam od iznenadne

promjene okoline, upijajui ljepotu mjesta. Trava je bila najljepše zelene nijanse koju samvidjela. Pod nogama je bila meka i podatna, malo me škakljala i tad sam zamijetila da sam

bosa. Ponovno sam podigla glavu i pogledala okolo po vrtu. Ugledala sam egzotino cvijeeza koje sam bila sigurna da nikad prije u životu nisam vidjela u tako živim i divnim nijansama

boja koje su, ini se, svijetlile unutrašnjim sjajem.

U pozadini sam vidjela slap izrazito plave boje i voda se spuštala niz liticu u kristalnoist bazen. - Opa! - rekla sam dok su mi oi pokušale upiti zvukove, prizore i mirise ovogmjesta.

- Prelijepo je, zar ne? - rekao je glas pokraj mene.Skoila sam zbog iznenaenosti s glasom pokraj mene i zbog injenice da sam

prepoznala kome pripada. - Bako! - rekla sam nakon što sam se oporavila od poetnog šoka ivrsto zagrlila baku.

Nakon što sam ju jako stisnula uz sebe, odmakla sam se kako bih je pogledala,upijajui prizor najdraže bake. Uvukla sam dah; bila je tako prelijepa i živa, izgledala je kaoda nema više od trideset. Zadnji put sam ju vidjela kad sam imala šest godina i bila jeizmuena od prethodne borbe s rakom.

Ovdje izgleda prelijepo. Lice joj je mladoliko i svježe, kosa predivne boje lješnjakaumjesto sijedih kojih sam se sjeala. Haljina joj je bila divna, bijelo-ružiasta kombinacijacvjetnog uzorka na svili. - Ne mogu vjerovati da si ti! - rekla sam i ponovno je vrstozagrlila.

Smijala se u moje uho i vrsto me držala blizu sebe, osjetila sam njezinu snažnu ljubavda me ispunila od glave do pete.

- Hej, Abby-gabby, draga moja, slatka, divna curice! - rekla je. - ekala sam te.Odmakla sam se malo. - Prelijepa si!Baka se nasmijala i izljubila mi obraze. - Doi, - naredila je, primajui me za ruku. -

Moram ti nešto pokazati.

Sretno sam ju slijedila, uživajui u osje

aju njezine ruke u mojoj.Baka mi je uvijek strašno nedostajala. Bila mi je jedna od najdražih uspomena iz djetinjstva,

biti opet s njom bilo je nešto nezaboravno.- Kamo idemo? - pitala sam, hodajui za njom.

- Ovamo, - rekla je i zastala ispred bijelog zida koji se, inilo se, stvorio niotkuda.Trepnula sam jednom ili dvaput i rekla: - Odakle se ovo stvorilo?

- Kad ovjek tek stigne, može mu biti vrlo teško vidjeti nešto što mu se nalazi prednosom, - rekla je baka dok smo hodale uz cijelu dužinu bijelog zida sve dok nismo došle dovrata prelijepe boje lješnjaka sa staklenim dijelom i zlatnom kvakom.

- Što je ovdje? - pitala sam, a baka je za to vrijeme posezala za kvakom.- i pa eš saznati, - rekla je, ljupko mi se nasmiješivši kad je zakoraila unutra.

Pošla sam za njom i na vlastito iznenaenje, shvatila da sam se nalazimo u dugakomhodniku. Zidovi su bili nježne žute nijanse da su se inili kao da vibriraju od energije. Na





zidovima ispred nas visjeli su okviri s ornamentima. Neki su bili od zlata, neki od srebra, alisvi su uvali portrete ljudi koje poznajem. Zakoraila sam naprijed kako bih dotakla jedan odnjih. - Ovo je Candice Fusco. Moja klijentica.

Baka mi se ohrabrujue nasmiješila, odmahujui rukom prema ostalim portretima.Prišla sam sljedeem i rekla: - Nora Brosseau, Joan Rogers, Kristen Laprade i Debbie

Huntley. I to su sve moje klijentice.Baka se nasmijala i pljesnula rukama. - Da! - rekla je.- Pa zašto su sve ovdje? - pitala sam, pogledavši niz cijelu dužinu hodnika.Baka je zakoraila prema meni i prišla mi dok sam promatrala portrete. - To nisu samo

tvoji klijenti, Abigail. To su ljudi koje si srela na životnom putu. Mnoge od ovih duša bi se jošnalazile na raskrižjima da im kroz svoj posao i predanost nisi jasno prenosila svoje poruke.

U obrazima sam osjetila vrelinu. Bila sam posramljena od bakine pohvale. - Ali ipak bi jednom i same stigle tamo, - rekla sam.

- Nemoj si to radin, dušo. Uloga koju si odigrala u njihovim životima prilino je važna.

Promeškoljila sam se. - Da, da. Ali zašto su ovdje njihovi portreti?

- Nedostajat eš im kad odeš, - rekla je baka.- Ha? - rekla sam, gledajui je. Nisam razumjela što pokušava rei.- Ako se ne vratiš, Abigail, ovi ljudi e se morati sami snalaziti.- Želiš rei da se mogu vratiti? - pitala sam.- Naravno.- Ali ako sam ovdje, ne znai li to da sam umrla? - pitala sam i poešala se po

glavi.- Postoje mnoga lica smrti, draga. Ovo je samo jedno od privremenih.- Ali, bako, ovdje je tako sjajno! Mislim, vau! Osjeam se predivno!

I ništa me ne boli. Mogu osjetiti stvari, travu pod tabanima, tvoje ruke, hladnou ovog zida, -rekla sam i posegnula rukom prema zidu, iznenaeno primijetivši da uope nije hladan, ve naprotiv, topao. - Dobro, izbriši onu hladnou zida. Vau! Ovdje je tako divno! – rekla sam,shvativši koliko sam sretna. Bilo je udno; iz dubina moje duše osjeala sam ljubav, toplinu isreu koja me oaravala. Osjeala sam se lagano, poletno i slobodno, lišena brige, boli i

bijesa. Ukratko, bila sam euforina.- Ovo je nevjerojatno mjesto, Abigail. Ali pitam se je li ovo pravo vrijeme za

tvoj dolazak.- Ovdje sam! - izjavila sam, mahnuvši rukom ispred sebe. – Mora biti moje

vrijeme.Baka mi se nasmiješila isto onako kao kad sam bila klinka koja ju je nagovarala na

kola prije veere. - Vrlo je važno razmisliti o tome.

Jedan trenutak sam oarano gledala u baku, pomalo zbunjena.Zvuala je kao da me ne želi ovdje. - Bako, - rekla sam, - pokušavaš me se riješiti? Jer ako je

tako, moram ti rei, razmišljam o ostanku. Mislim, pogledaj dobro ovaj vrt. Jesi li ikada prijevidjela nešto tako predivno?

Baka je klimala glavom i smijala se dok sam nabrajala ove ljepote.- Znai, ipak si odluila, ha? - pitala me.

Zastala sam pogledavši portrete na zidovima. Nedostajali bi mi svi moji klijenti, istina,i posebno moja sestra, i Eggy, i svi prijatelji. Ali da vam iskreno kažem, osjeala sam kao daih mogu uvati i s ovog mjesta. Dok sam bila na Zemlji, esto sam znala oko sebe osjetiti

bakinu energiju. Zašto ne bih i ja mogla initi isto ljudima koje volim? - Bako, samo tigovorim da se nikad... ali nikad nisam osjeala ovako živom! Je li se i ti cijelo vrijeme tako

osjeaš?Baka se nasmijala. - Da, to je jedna od sjajnih stvari boravka ovdje. Ali želim biti





sigurna da znaš ega se sve odrieš. Tvog slatkog ljubimca, Eggyja, on ti se dugo, dugogodina nee pridružiti.

Srce mi se slomilo, potom sam se sjetila neega i rekla: - Da, ali Dave e se dobroskrbiti za njega.

- A tvoja sestra, bit e shrvana tvojom smr u.

- Cat je vrsta žena, bako. Sjeaš li se kakvo je derište bila kao mala?- Sjeam se da je bila vrlo odlu no dijete, - rekla je baka i nasmiješila se.- Tako je.- Ah,- rekla je baka dok me promatrala kao što bi majka inila kad bi pokušala

odluiti je li njezino dijete dovoljno staro da donosi vlastite odluke. - Svejedno, želim da imašsve potrebne informacije kako bi donijela ispravnu odluku.

- Kako to misliš? - pitala sam.- Slijedi me, - rekla je, podigla prst i povela me niz hodnik prepun portreta.

Stigle smo do kraja i baka je zastala ispred drugih vrata. Položila je ruku na kvaku, okrenulase prema meni i rekla: - U sobi, što god odluiš, bit e konano i ne samo da eš zapeatitivlastitu sudbinu, ve i sudbine mnogih drugih.

- Zvui teško, - rekla sam, pokušavajui malo ublažiti ozbiljan izraz u njezinimima.

- I jest, Abigail. Zasigurno jest. - S time, baka je otvorila vrata i ušla sam zanjom.

Kad sam prošla kroz vrata zamijetila sam malu, ugodnu sobu svijetloplave boje. Nazidu je stajalo još nekoliko portreta; ni približno onoliko kao u hodniku, ali dovoljno da menatjeraju da zastanem i zagledam se u njihova lica. Prvi portret je bio portret žene koju nisam

prepoznala. Mahnito sam razmišljala, pokušavajui joj se sjetiti imena, ali jednostavno nisammogla. - Poznajem li ju? - pitala sam, prouavajui portret.

- Ne, - rekla je baka. - Barem ne još.Okrenula sam se i upitno je pogledala, ali ona se samo smiješila i klimanjem mi

pokazivala na drugi portret. Pomakla sam se i zagledala se u prelijepu Dutchovu fotografiju.Izgledao je jako zgodno dok je onako s platna gledao u mene. Njegove plave oi bile susavršeno uhvaene, a smiješak, kojim me uvijek obarao s nogu, majstorski je izraen. - Bože,kako mi nedostaje, - prošaptala sam.

- Da. Znamo. Zato nitko od nas ne može shvatiti zašto si ga ostavila.- Molim? - rekla sam, okrei se. - Kako to misliš da sam ga ostavila?- Na Valentinovo, - rekla je, upitno me gledajui. - Sjeaš se?

Zamolila si ga da ode i više mu se nisi javila.- ekaj, ekaj, ekaj! - rekla sam podižui ruku kako bih joj dala znak da stane.

- On je prekinuo sa mnom!-

Stvarno? - pitala je sa smiješkom. - Tvoj djed i ja jasno se sjeamo da je onsamo rekao kako mu treba malo vremena da bi se posvetio poslu. Trenutno radi na iznimno

teškom sluaju i njegova želja za koncentracijom nama se inila sasvim opravdanom.Razrogaenih oiju sam zurila u nju i konano shvatila da sam otvorila usta. - Bako, -

rekla sam nakon što sam obradila ono što je rekla. - Dutch je bio taj koji je htio zahladiti našodnos. Osim toga, nisam samo ja njega odbijala nazvati. Ni on mene nije zvao!

- Tako dakle, - rekla je baka sa širim osmijehom. - A kako tono znaš da jeDutch htio prekinuti s tobom?

- Zato što, kad sam pogledala u njegovu energiju, mene tamo više nije bilo! - promucala sam. Nisam mogla vjerovati da je sve krivo shvatila.

- Ah, - rekla je klimajui. - Samo zato što u Dutchovoj energiji nisi vidjela svoj

odraz, zakljuila si da je s vama gotovo?- Pa, što bi drugo moglo znaiti? - pitala sam.





- Jesi li se potrudila pogledati u energiju svoje sestre? - rekla je baka.Dvaput sam razmislila i konano rekla: - Nisam, zašto?- Zato što se ni tamo ne bi vidjela. Više se ne vidiš u niijoj energiji. Ni u

Daveovoj, ni u Dutchovoj, pa ni u Eggyjevoj. Ve neko vrijeme nitko tebi blizak nema te usvojoj energiji.

Tada mi je sinulo i težina spoznaje me natjerala da opet zinem. - Zato što u umrijeti?Zbog toga me nije bilo u Dutchovoj energiji?Baka je klimnula. - Da, bojim se da je tako.Potom mi je još nešto sinulo i rekla sam: - Zato nisam mogla Christini itati! Trebala

je umrijeti i nije bilo budunosti koju bih mogla vidjeti!- Tono, - rekla je baka.- Pa, ako je sve to istina, onda se definitivno ne mogu vratiti, - razmišljala sam i

mali dio mog srca postao je teži od tog zakljuka.- O, ljubavi, još imaš izbora. Samo sam se željela uvjeriti da imaš sve

informacije prije nego što odluiš. Sada, kao što vidiš, ovdje su neka lica. Neka prepoznaješ, aneka ne, ali svi su smješteni ovdje, jer sudbine ovih ljudi ovise o tebi, samo puno više od onih

u hodniku.- Dobro... - rekla sam, ekajui da završi.- Ako odluiš ostati s nama, - rekla je baka i zakoraivši naprijed primila me

za obje ruke i zagledala mi se ravno u oi, - onda e ti se svi ovi ljudi vrlo brzo pridružiti.Uvukla sam dah i okrenula se prema Dutchovoj fotografiji dok mi je strah obuzimao

srce. - Ne, - rekla sam.- Da, - ustrajala je baka. - Ako se odluiš vratiti i nastaviti živjeti zemaljskim

životom, onda eš ove živote spasiti.Suze su mi ispunile oi i kliznule niz obraze. Gledala sam fotografije u maloj sobi i

plakala sam jer ako sebino odluim, a to sam zaista željela uiniti, rastavit u obitelji iiznevjeriti prijatelje i voljene.

Opet sam pogledala baku koja me promatrala puna ljubavi. - O, bako! - zajecala sam. - Nedostajat eš mi! - I bacila sam se u njezin zagrljaj, vrsto je stisnuvši uza sebe.

- Znai, vraaš se? - pitala me u zagrljaju.Potvrdno sam klimnula i promrmljala: - Moram.- To je moja Abby-gabby. - Nježno se nasmijala. - Hajde, ljubavi moja.

Vratimo se u vrt. - Primila me za ruku i izvela iz male sobe u dugi hodnik, a potom u vrt.Šutke smo prošle stazu sve do slapa, držei se za ruke dok sam se strašno trudila upiti

sva osjetila s bakom: njezin miris, njezine osjeaje, hod. I iako sam bila tužna da bih mogla plakati, neka posebna toplina ispunila mi je srce i znala sam da nikada neu istinski to ponovno osjetiti dok se moje tijelo ne vrati na zemaljsku razinu.

Kad sam ugledala slap, vidjela sam pokret s druge strane i brzo se okrenula premanjemu. Tri visoka muškarca stajala su pored goleme rupe, koja kao da se pojavila niotkuda. Nakon jednog trenutka, iz rupe iz izašla osoba djetinjeg izgleda. Žena smee kose, ne viša oddjevojice, stala je široko otvorenih oiju i preplašena ispred muškaraca i dok smo se

približavale, vidjela sam kako drhti.Osjeala sam kao da ju poznajem, ali u glavi mi se sve poelo magliti.

Protresla sam je, pokušavajui prepoznati ženu, ali magla se samo intenzivirala.- Ne zuri u nju, draga, - rekla je moja baka. - Bit e joj još teže.Poslušavši bakino upozorenje, odvratila sam pogled. Hodale smo još malo i zatim je

baka zastala i okrenula se prema meni. - Zapamti, - rekla je, držei mi ramena. - Nije ti potrebno odobravanje roditelja kako bi znala da si sjajna žena i trebaš se ponositi sobom.

Zacrvenila sam se i pognula glavu. - Hvala ti, bako, - rekla sam.- Mislim to, Abigail. Claire je oduvijek imala zbrkane prioritete.





ak je i kao dijete bila nemogua kad bi se našao brat ili sestra koji bi je u neemu zasjenili.injenica da si ovako posebna samo znai da se ne može mjeriti s tobom i to ju najviše mui.Ti si joj došla kao dar s neba, ali ona te nije prepoznala i samo te odbacila. Darovanasi joj da bi ona mogla nauiti uzvišenu karmiku lekciju, koju još nije uspjela, bojim se, avjerojatno je nee nikada ni nauiti kako vrijeme prolazi.

- Shvaam, - rekla sam, pogledavši je. - Ali definitivno nije lako odrastati kad ti je majka Ledena kraljica.- Znam, dušo, znam, - rekla je uz cerek dok mi je s lica odmicala kovr u i

stavljala je iza uha. - Samo se sjeti onoga što sam ti govorila svaki put kad si znala doi kmeni nakon što bi Claire bila zlobna prema tebi.

- Glavu gore, ne predaj se? - Nasmijala sam se, prisjetivši se jedne od njezinihnajdražih uzreica.

- Tako je. A ako me ikada zatrebaš, sjeti se pogledati u svoje srce i pronai ešme. - Tada me prstom ubola u prsa i kad je to uinila, elektrina bol mi je probila grudi.

- Joooj! - jauknula sam, protrljavši prsa. - Boli me kad to radiš!- Ovo? - pitala je i još jednom me ubola, osjeala sam se kao da me kroz prsa

probilo tisuu igala.- Prestani! - rekla sam i brzo se odmakla, pokušavajui izbjei njezin sljedei

ubod, ali baka je bila prebrza za mene i uinila je to još jednom i opet me vraški zaboljelo. -Hoeš li prestati? – rekla sam, pokušavši podii ruke kako bih se obranila, ali odjednom su

postale preteške, a tijelo mi se zaledilo. Kapci su mi postali sve teži i više nisam mogla priati.

- Imamo napredak! - neko je povikao s moje lijeve strane. - Poinje disati iosjeam dobar ritam! - dodali su.

- Vratila se! - rekao je drugi glas. - Pozovite helikopter; vozimo je na polje!Oko mene se sve uskomešalo i bez upozorenja sam osjetila kako mi zrak nasilu tjeraju

u plua i u ustima mi je stajalo nešto udno što se spuštalo niz grlo. Željela sam tu stvarizvaditi, ali nisam se mogla pomaknuti. Oko vrata sam imala ogromni ovratnik i bila samsvezana. Opet sam osjetila širenje plua i željela sam vriskom izraziti svoju nelagodu, aliuspjela sam samo slabašno zastenjati.

- Drži se, - rekao je muškarac iznad mene. - Drži se, Abby. Možeš ti to, -ohrabrivao me. Zatim sam osjetila ruke kako podižu lijevu stranu nosila i cijelo tijelo mi senakrenulo.

Trgnula sam se i zagledala ravno u Kellyno beživotno lice. Bila je tek nekoliko metaraod mene, ležala je na tlu. Oi su joj bile razrogaene i iznenaene. Njezino djetinje tijelonagr eno je velikom rupom nasred ela dok joj se oko glave formirala lokva tamne krvi.

Trenutak kasnije sam opet spuštena kad su mi još jednom utisnuli zrak u plua; potom

su nosila opet podignuta s tla i osjetila sam kako me nose kroz šumu. Zažmirila sam,osjeajui veliku slabost, ne mogavši shvatiti sve što mi se dogodilo. Više nisam osjealaagoniju u prsima od maloprije, što je dobro, ali sve se inilo zbrkano i zamršeno, a to je ipakgrozan osjeaj.

- Agente Rivers, jeste li još ovdje? - rekao je muški glas. – Ponovno imamo puls, ali rana u prsima je prilino loša. Helikopterom ju šaljemo u Denver i iskreno, ne znamhoe li preživjeti.

- Preživjet e, - zaurlao je drugi glas, a taj sam prepoznala. – uješ li ovo,Abby? - rekao je Duffy. - Nare ujem ti da preživiš!

Poželjela sam klimnuti glavom, jer naravno da hou, nije bilo potrebe za zabrinutošu,ali ovratnik me sprjeavao, a iskreno, bila sam i previše umorna da se miem. Zadovoljila sam

se malim pomicanjem ruke kad sam otvorila oi i namignula Duffyju, koji je bio blijed k’okrpa. Tada mi je nešto uhvatilo pozornost i usredotoila sam se na to kao u nekom sanjarskom





deliriju dok su mi oe gubile fokus. Preko Duffyjeva ramena ugledala sam slabašan prizorcrvenokose. Nisam joj mogla vidjeti lice, ali oito se nalazi u Duffyjevoj energiji i zapitalasam se je li to samo ostatak odraza od Rachel.

Ponovno se usredotoivši, pozorno sam ga gledala i opet mu namignula. Kad jeshvatio da gledam u njega, povikao je: - Idemo! - ostalim muškarcima koji su odmah ubrzali

korake, nosei me prema helikopteru.Ponovno sam zažmirila i dopustila tami da me odvede u svoj topli, ali još uvijekitekako živ, zagrljaj.





XVII. Poglavlje

- ... sanirali smo to zajedno s desnom stranom. Imala je veliku sreu što je pogoena u desnu stranu prsnog koša. Takav hitac u lijevu stranu prsa uzrokovao bitrenutanu smrt, - rekao je ženski glas kojega nisam prepoznala.

- Kako e se oporavljati, doktorice? - pitao je bariton.- Bit e na intenzivnoj još najmanje dvadeset etiri sata. Pod jakim sedativima

koji e ju paralizirati...- Paralizirati? - pitala je moja sestra.- Da, ali samo kratkotrajno. Bol je iznimno jaka i zadnje što želimo jest da troši

energiju na tu borbu. Jednostavno e joj trebati malo vremena da zacijeli. Kad utvrdimo da bez problema može samostalno disati, maknut emo joj aparat i motrit na monitorima jošnajmanje dva tjedna; a ako ju onda budete htjeli odvesti kui, moi emo ju pustiti bezikakvog straha od daljnjih komplikacija.

- Znai, moi e se vratiti kui za otprilike dva tjedna? - pitao je drugi muški glasi u sljedeem trenutku sam shvatila da je Daveov.

- Da, najvjerojatnije je tako.- A što nakon toga? - pitao je Dutch opet.- Nakon toga e joj trebati samo vremena za oporavak. Tijelo joj je proživjelo

veliku traumu i nije neobino za ženu Abigailine grae tijela da joj budu potrebni mjeseci ukrevetu.

- Tako dugo? - pitala je moja sestra.- To je tipino, - rekla je lijenica. - Negdje u budunosti možda poželi posjetiti i

plastinog kirurga zbog ožiljka na prsima. Ali osim toga, vjerojatno e se u potpunostioporaviti.

- Hvala ti, Bože, - rekao je drugi muškarac s druge strane sobe.

Duffy.- O, jadna Abby, - jecala je žena. - Za sve sam ja kriva, Duffy! - Ah, i Ellie je

ovdje. Isuse, pomislila sam, koliko je uope ljudi stalo u moju bolni ku sobu? Pokušala samse pomaknuti. Ništa se nije dogodilo. Pomislila sam ispustiti glas, ali smetala mi je ta stvar uustima. Konano sam se zadovoljila samo s otvaranjem oiju - inilo se da je to jedino štomogu napraviti sa svojim tijelom.

inilo se da nitko ne primjeuje da sam se probudila i zato nisam imala drugog izboranego pokušati s glasanjem. Saekala sam dok mi zrak ne ue u plua i potom pokušala s: -Uuumf!

Prema meni je zakoraila jedna veoma lijepa žena intenzivne crvene kose i oiju bojekonjaka. - Ah, - rekla je skidajui stetoskop s vrata i stavljajui ga u uši. - Vidim da se naša

pacijentica probudila. Abigail, - rekla mi je, - ja sam dr. Amstader i nalaziš se u bolnici.Prikljuili smo te na aparat koji ti zbog lakšeg disanja u plua utiskuje zrak. Ako merazumiješ, molim te, trepni jednom.

Trepnula sam.- Vrlo dobro, - rekla je s osmijehom. - Sada u ti dati jedan lijek od kojega e ti se

jako spavati kako bi se mogla odmoriti i neeš osjeati cjevicu u grlu dok spavaš, dobro?Opet sam trepnula.- Dobro, - rekla je i posegnula rukom u džep svog bijelog ogrtaa i izvadila iglu, te

potom došla na drugu stranu mog kreveta. Ubola je cjevicu od infuzije koja je visjela nametalnom stalku pokraj kreveta i polako ubrizgala tekuinu.

Dok je to radila, uspjela sam pogledati sve u sobi koje volim najviše na svijetu i oni su

u mene zurili s jednakim odsjajem u oima i tad sam shvatila da sam sigurno ispravnoodluila kad sam se poželjela vratiti i biti s njima. Svaki atom snage unijela sam u jedva





vidljiv pomak ruke i svi u sobi su se nasmiješili. Par sekundi kasnije, otišla sam u zemljusnova.

Ako vam itko kaže koliko im brzo vrijeme leti, predložite im da odu u lokalnu bolnicuna dvotjedni boravak i vide hoe li umrijeti od dosade. Dobra stvar kod cjelodnevnih ležanja i

konstantnog prebacivanja televizijskih programa jest injenica sam bila rijetko kada budna. Ucijelom životu se nikada nisam osjeala tako iscrpljeno i inilo se da me sve umara.Skinuli su me s aparata otprilike trideset šest sati nakon operacije.

Izvlaenje cjevica bilo je bolno iskustvo i dali su mi tucani led za ublažavanje boli u grlu.Dutch, Cat, Duffy i Ellie su svi jedan po jedan sjedili pored mene, neprestano. Spoznaja dasvatko od njih želi i ima volje toliko vremena utrošiti na mene, bila je zaista zapanjuju eugodna. Dave je ostao dok nisam skinuta s aparata; onda je otišao kui izvui Eggyja iz hotelaza pse i nastaviti se skrbiti za njega dok se ne oporavim.

Od Duffyja sam saznala da je u njihov ured stigao panini poziv. Drugi agent se javio isaznao da FBI agent iz ureda u Michiganu odmah treba pomo. Ono što nisam znala kad mi jeDutch za Valentinovo poklonio mobitel jest da to nije standardan model ve jedan drugome

prenose GPS signale. Dutch je primio moju tonu lokaciju s mobitela s kojega sam ganazvala. Na njegovo zaprepaštenje i veliko olakšanje, saznao je da su ostali agenti teknekoliko stotina metara udaljeni od mene.

Vijest da sam na nišanu proširila se meu grupom okupljenom kod vodenog tornja,gdje su pronašli Bigginsovo truplo i Duffy je sa zamjenicima i ostalim FBI agentima došao donas što je brže mogao.

uli su Kellyn hitac i brzo nas našli. Jedan od agenata, snajperist, skinuo ju jetisuinku prije nego što je ponovno uspjela povui obara, što objašnjava zašto sam mislila daujem njezin drugi hitac. Ona uope nije pucala dvaput.

Takoer sam saznala da je Kelly rezervirala Ginin let za Kaliforniju, znajui da,ukoliko se Ginino tijelo nikad ne pronae, Ellie može misliti da ju je prijateljica jednostavnonapustila.

Kelly je takoer napisala tekstualnu poruku Ellie sa Sarinog mobitela i napisala joj daSara nee doi na djevojaku veer. Izgledalo je kao da je Kelly namjeravala sve namjestitikako bi Ellie mislila da su je sve prijateljice napustile, barem dok nismo našli Ginu; zatim je

promijenila taktiku da izgleda kako je ona jedina koja je preživjela. Kelly nije bilo važno tkoe biti okrivljen za ubojstva, mogao je biti Eddie ili Biggins. Duffy mi je rekao da je sve ovosaznao iz Kellyna dnevnika koji je držala u stanu, izmeu desetaka Ellienih slika. Jadnica je

bila opsjednuta s prijateljicom. Kopajui dublje, otkrio je da je Kellyn psihiki poremeajnastao onog dana kad je pronašla obješenog oca. Njezin krhki mozak nije se mogao nositi stime i Duffy je otkrio da je imala dva živana sloma u zadnjih šest godina.

Kelly brat je rekao policiji da ve dugo nije imao nikakve veze s njom, daju

i doznanja da je ‘poludjela’ kad su prije dvije godine on i Ellie prekinuli.

Takoer sam nauila ponešto i iz vlastita života i odluila napraviti neke promjene.Poelo je drugog dana nakon što sam skinuta s aparata, kad je Cat upala u moju sobu skovegom gotovo njezine veliine. - Iznenaenje! - rekla je kad je ušla.

- Hej, - rekla sam iz kreveta. - Što je to?- Stvari za tvoje raspoloženje, - izjavila je Cat, otvorila koveg i poela vaditi

sitnice iz mog doma. Donijela je tri Eggyjeve fotografije (zbog njih sam zaplakala; nedostajemi!), zatim fotografiju Cat i blizanaca i Daveovu šalicu. Takoer je donijela i par mojihomiljenih DVD-ova, zajedno s potpuno novim DVD playerom, figuricu anela koju imam ve godinama i omiljenu dekicu iz Dutchove kue. - Ah! - rekla sam dok je po sobi slagala

uokvirene fotografije. - Cat, nisi trebala! - rekla sam i lijevom rukom zagrlila Eggyjeyu sliku.- Važna je vedrina tvog duha. Jutros sam odletjela u Detroit, spakirala ove





stvari što sam brže mogla i potom se vratila!- Hvala ti, - rekla sam suznih oiju.- Oh! - rekla je. - Ovo sam skoro zaboravila! - U ruku mi je ugurala stari

mobitel. - Bio ti je u radnoj sobi, još uvijek na punjau od zadnjeg puta kad si ga punila.Mislim da imaš poruke na automatskoj sekretarici jer se stalno oglašava.

Pogledala sam u ekran i u desnom kutu vidjela malu kovertu.Otvarajui poklopac, pritisnula sam tipku I, programiranu za govornu poštu i saekala pristiglu poruku. - Imate osam novih poruka, - rekao je snimljeni glas. Iznenaena, još jednomsam pritisnula jedinicu i poslušala. - Prva poruka, - rekao je glas. Potom sam ula: - Hej,Edgare. Oprosti što ti se dva dana nisam javio. Slušaj, ne svia mi se kako smo okonali onuveer. Zaista želim razgovarati s tobom. Hoeš li me nazvati? Uskoro?

Poruka je pristigla onog dana kad sam otišla u Colorado.- Sljedea nova poruka, - ponovio je glas.- Edgar, - rekao je Dutch. - Ja sam. Ma daj, mala. Nazovi me, može? Mislio

sam onu veer zapisati tvoj novi broj, ali nisam dobio priliku prije odlaska, zato me nazovi snovog broja kako bih ga mogao memorirati u brzo biranje. Ozbiljno. Nazovi me.

- Sljedea nova poruka, - rekao je snimljeni glas.- Abby Cooper, - rekao je Dutch opet, pjevušei moje ime. - Dušo, ovo je

glupo. Nedostaješ mi! Htio bih razgovarati o ovome, može? Ne možeš me samo tako ostaviti ine htjeti razgovarati o problemu, zato te molim da me nazoveš s novog mobitela.

- Sljedea nova poruka, - rekao je glas.- Abigail. Dutch je. Slušaj, Milo i ja veeras idemo u Guzzoline Alley. Mogli

bismo se nai i malo popriati o svemu? Milo je rekao da e mu biti drago stati na tvojustranu, - šalio se Dutch. - Rekao sam mu da to nije nikakva novost. - I nasmijao se. - Hajde,dušo. Molim te, doi s nama. Ne želim da odeš na prijateljiino vjenanje dok me ovakomrziš. Možda uspijem dobiti slobodno pa ti se pridružim u Denveru. Doi pa emo se svedogovoriti, dobro? Molim te?

Zatvorila sam mobitel i pogledala u sestru, koja me mirno promatrala. - Dutch?- Nije znao moj novi broj, - rekla sam i suze nakupljene u oima sada su poele

kliziti niz obraze. - Isuse, Cat! Sve je bio jedan veliki nesporazum!- Promjena položaja Merkura, - rekla je moja sestra, prišla mi i zatakla mi

pramenove kose iza ušiju. U tom trenutku sam na njezinu licu vidjela odraz bake.- Drago mi je što si ovdje, - rekla sam joj.- I meni je drago, - rekla je i njezine oi su se zamutile. – Strašno si nas

preplašila, znaš.Kasnije je naišao Duffy i dovukao si stolac do mog kreveta kako bi mi pravio društvo.

- Kako napreduje prebacivanje programa? - pitao je.-

Ide. Što si naumio?- Pobrinuti se da Eddie brzo izae, na slobodu.- Još ga optužuju za Ginino ubojstvo? - pitala sam zaprepašteno.- Ne, ali državni odvjetnik mora odluiti hoe li ga okriviti za bijeg iz zatvora.

Pretpostavljam da nee, s obzirom na okolnosti. Takoer ima i vraški dobrog odvjetnika,državni odvjetnik još nije dobio nijedan sluaj protiv njega. Eddie bi trebao uskoro bitiosloboen od svih optužbi. Konano e Ellie i on odahnuti.

- Šteta što se nisu uspjeli vjenati kako su planirali, - rekla sam.- Sad e to uiniti negdje drugdje, a po meni je to jedina ispravna stvar.- Dobar dan, Abigail; kako se osjeaš? - pitala je dr. Amstadter kad mi je

uletjela u sobu. Opet sam ostala zateena njezinom ljepotom.

Trenutak kasnije, zamijetila sam da nisam jedina.- Dobar dan, doktorice, - rekao je Duffy, ustajui se kad je ušla.





- Ah, šerif McGinnis. Lijepo vas je opet vidjeti. Kako se drži naša pacijentica?- Sasvim dobro. Ja pazim na nju.

Nasmiješila sam s promatrajui ih. Iskre meu njima bile su sasvim oite. I tad sam sesjetila onog prizora u šumi kad sam na Duffyjevu ramenu ugledala crvenokosu. Zapanjujuekako neke stvari funkcioniraju, zar ne?

Kad je dr. Amstadter otišla, okrenula sam se prema Duffyju i rekla: - Šerife, moramorazgovarati.Dvadeset minuta kasnije, okonala sam Duffy i Abby priu. Budui da je takav sjajan

tip, Duffy je uspio pokazati razoarenje. Ipak je rekao da razumije i da je onog trenutka kad jeupoznao Dutcha znao da je on pravi muškarac za mene. Kasnije sam mu rekla da sam, imsam ugledala dr. Amstadter, znala da je ona prava za njega.

Puno kasnije te iste veeri bila sam bunovna od drijemanja kad sam po sobi zaulalagane korake. Progledala sam i ugledala one divne, plave oi. - “Veer, Edgare, - rekao jeDutch.

- Bok, - rekla sam sramežljivo. - Kako si?Dutch se nasmiješio, sjedajui na stolac do mog kreveta. – Važnije je, kako si ti?

- Bolje sad kad si ovdje.- Isto tako, - rekao je Dutch i pomilovao mi kosu. – Nedostajala si mi, znaš.- Isto tako, - rekla sam i nasmiješila mu se.- Još namjeravaš odustati od nas? - pitao me malo kasnije.- Hoeš li vjerovati da zapravo nikad nisam?- Nisi odgovarala na moje pozive, - rekao je. - Zvao sam te kui, u ured, na

mobitel...- Sve do danas nisam znala za te pozive. Kod kue sam ostavila stari mobitel i

otišla u Denver, a nisam uspjela provjeriti govornu poštu.Dutch je izgledao iznenaeno, a potom uz cerek zatresao glavom.

- Kako sam mogao biti tako glup i za Valentinovo ti pokloniti mobitel i novi broj, aonda ga ne zapisan.

- Misliš da je bilo glupo za Valentinovo mi darovati mobitel ili ne zapisati novi broj? - rekla sam sa smiješkom.

- Vjerojatno oboje, iako ti je jedno od toga spasilo guzu.- Najbolji prokleti poklon koji sam ikada dobila, - brzo sam rekla i potom smo

oboje zašutjeli. Nakon par sekundi, Dutch je rekao: - Želim da sa mnom poeš kui i ostaneš kod

mene dok se ne oporaviš, Edgare.- Pa i duguješ mi nakon što sam izigravala medicinsku sestru kad si bio

ustrijeljen, - rekla sam i pogladila mu ruku. - Jesi li siguran da to želiš?-

Brinuti se za tebe? Naravno.- Nee ti uništiti koncentraciju? - pitala sam.- Valjda sam ovo i zaslužio.- Valjda jesi.- I, hoeš li prihvatiti moju ponudu?Duboko sam udahnula. Moram mu nešto rei jer nisam samo tako mogla otii k

njemu, u njegovu kuu i pustiti mu da me njeguje, a ne rei mu nešto što se dogodilo i što bina koncu moglo presuditi našoj vezi. - Najprije ti želim nešto priznati, - poela sam i unato mom velikom naporu, glas mi je zadrhtao.

- Što?- Vidiš, stvarno sam mislila da smo nas dvoje prekinuli. I kad sam došla ovamo, bila

sam pod dojmom da sam slobodna. Bila sam tako povrijeena i trebala mi je utjeha, da to takokažem. Drugo tijelo kako bih...





- Edgar, - rekao je Dutch, prekidajui me dok se svojim krupnim plavim oimazadubio u mene.

- Da? - pitala sam.- Što je bilo, bilo je, u redu?- Ne mrziš me? - pitala sam dok su mi se oi punile suzama.

- Ne, ti ludice mala, - rekao je sa smiješkom i zatim usne naslonio na moje. - Volimte, mala. Stvarno te volim. - I nježno me poljubio.Kad se odmaknuo kako bi me pogledao, uspjela sam jedino procijediti: - Isto tako,

kauboju.

KRAJ

http://www.balkandownload.org




BILJEŠKA O AUTORICI

Profesionalna vidovnjakinja Victoria Laurie je iz svoje karijere nadarene policijskevidovnjakinje uspjela stvoriti lik Abigail Cooper. Živi u Arlingtonu u državi Massachusetts sa

svoja dva razmažena jazavara, Lilly i Tobyjem.

http://www.balkandownload.org

Victoria Laurie - Instinkt ubojice.pdf

Documents

Transcript of Victoria Laurie - Instinkt ubojice.pdf