Gerald L - Schroeder - Bozja znanost.pdf

8/18/2019 Gerald L - Schroeder - Bozja znanost.pdf

1/202


2/202

G E R A L D S C H R O E D E R

Božjaznanost

POMIRBA

Z N AN S T V E N E

I BIBLIJSKE

MUDROSTI


3/202

Nebesa slavu Božju kazuju, naviještasvod n ebeski djelo ruk u njegovih.

- PSALMI 19,2

Jedini put prema poznavanju Bog a jeproučavanje znanosti — i upravo zato Biblija započinje opisom stvaranja.

- MAIMONIDES, VODIČ ZA SMETENE (1190.)


4/202

S A D R Ž A J

Popis ilustracija

Pr olo g: Kol ega je navršio šezdesetu 11

1. Je li znanost zamijen ila Bibliju? Ve li ka raspr ava 13

2. N o v o približavanje: znanost, znan stve nici i Biblija 31

3. Starost sve mir a: šest dana i petnaest mi lij ar di god ina 51

4. Šest dana postank a 68

5. Božja narav: biblijska očekivanja za neograničenog

i posv uda prisu tnog Stvoritelja 79

6. Život: počela i raz voj 89

7. Evo luci ja: statistika nasupr ot nasumičnih mutacija 106

8. Ura r i ur a 119

9. Pod rije tlo čovječanstva 129

10. Znano st slob odne volje 149

11. Zašto se zb ivaju loše (i dobre) stvari 168

12. K r u h sa Zemlje : sve mir ugo den za život 177

Ep il og : Dob ro, a što je s dino saur ima? 191

Božja znanost • 7


5/202

S A D R Ž A J

Dodatak:

a. Kozmičko poz adi nsk o zračenje kao un iv er zal ni sat 196

b. Potešk oće u proc jeni starosti sve mir a 199

c. Raz log postojanja bibli jskog kalend ara 201

d. Dugovječnost u vrijeme A d am a i Eve 202

e. Treći dan post anka 203

f. Poto p i No in o doba 205

8 • Božja znanost


6/202

P O P I S I L U S T R A C I J A

SL IK A 1. Do b u vrijeme rađanja i smr ti osoba posli je

A d am a i Eve 27

SL IK A 2. Učinak rela tivn og gibanja i rastezanja prost ora

na opaženu frekv enciju va lov a svjetlosti 64

S LI KA 3. Ekspon encijaln a spiral a: kri vul ja koju često

vi di mo u pri rodi 72

S LI KA 4. D v a koncep ta evolucije 94

S LI K A 5. Sličnosti ud ov a četveronožaca 136

S L I K A 6. Ne ko li ko kralješnjačkih zametaka 137

SL IK A 7. Zbi van ja od Stvaranja do A br ah am a 139

SL IK A 8 . Va lo vi prolaze kroz lukobranske prolaze

dv ij u veličina 153

SL IK A 9. Uz or ak svjetlosti na zaslon u posl ije prola ska

kro z pu ko ti nu 155

S L I K A 10. Čovjek ne može zam isl iti svijet s više od

četiri dim en zije koje opaža sv oji m osje tilim a 189



7/202

P R O L O G

Kolega jenavršio

šezdesetu

Na dan kad je moj kolega navršio šezdesetu imao sam sreću das nj im čekam autobus. "Sve dok nisam napunio šezdesetu," rekaomi je, "nisam shvaćao koliko mi je malo vremena preostalo." Ugodinama koje su sl i jedile promatrao sam kako žustro pokušavaotk rit i zašto je rad io ono što je radio u pr ote kli h šezdeset go din a.

Nij e se tu radil o o desetljećima koje smo zajedno pro ve li u viso-kotehnološkoj f iz ic i pokušavajući f ino ugodit i n iskotehnološkopol jodjelstvo. U nekol iko područ ja nerazvi jenog svi jeta uspjel ismo s mal o i l i čak bez ik ak vi h do da tn ih ulaganja udvostručiti pr inose. Raz lo g za naše napore bio je očit: gla d je po sv ud a vrl o lošastvar.

Njegovo je pitanje bilo mnogo temeljiti je. Zašto se truditi i biti"dobar"? Postoj i l i transcedentni vid našeg života koj i zahti jevada budemo dobri , što će možda dati smisao našim životima koj isu posve različiti od života drugih životinja?

Za nekoga tko do dobi od šezdeset godina čeka na postavljanjepitanja o značenju života, o tome što život zapravo jest, buđenjemože biti prilično zastrašujuće.

Godine 1894. Albert Michelson održao je glavni govor na otvaranju RYersonovog laboratori ja na Čikaškom sveučil ištu. Iskoristio je priliku da izjavi kako "su otkriveni svi važniji zakoni i



8/202


9/202

P O G L A V L J E 1

Je li znanostzamijenila

Bibliju?Velika rasprava

A što je s dinosaurima?Ako je Bibli ja istinita, zašto ne spominje dinosaure? To sam pi

tanje čuo na stotinama mjesta na suprotnim stranama svi jeta ,pr imjer ice u Jeruzalemu, Los Angelesu, Adela id i i Capetownu.

Čini se kako se radi o univerzalnoj (ili , skromnije, barem svjetskoj) bibli jskoj nedoumici.Dinosauri su, naravno, tek krinka za temeljiti je pitanje: "Je li

znanost zamijenila Bibli ju kao konačni izvor istine?"Ni etz che je tvr dio da su otkrića Ko per nik a, Gali le ja i Da rw in a

posvema uklonila Boga i Bibli ju. U proljeće 1960. časopis Time se,kad je na naslovnicu postavio naslov "Je li Bog mrtav?", zapitaonema l i Nietzche pravo.

Nietzcheov zaključak nije nov. Voltaireu se činilo smiješnim dase bibli jski Bog bavi pitanjima života u tankom sloju biosfere kojiobavi ja Zemlju. On je posve krivo shvatio bibl i jski pojam bes

konačnog Stvoritelja, a da i ne govorimo o značaju naše biosfere.U usporedbi sa svemirom, je l i 10 24 ki lograma naše Zemlje znatnomanje od 10 53 kilograma svemira? Za njega je, međutim, i Koper-nik bio dostatan. Mi nismo u središtu svemira, pa prema tome iBibl i ja počiva na krivim postavkama.

Krive postavke su zapravo ono oko čega se i vodi vel ikarasprava.



10/202

Sveučilišta su danas puna kolegija na kojima se uči o svim me

hanizmima svemira, od crnih jama do bakteri ja . Na nesreću, znanstvena istraživanja prestaju na osnovama rada svemira. Ona nemogu dal je. Pokušaj određivanja postoj i l i svrha postojanja ostavljen je svakome na volju, i to se pitanje obično preskače.

I tako potraga na kojoj se temelji pitanje o dinosaurima ostaje.Radi se o temi koja uvijek privuče mnogo slušatelja.

Ono što veliku raspravu održava na životu je činjenica da objestrane imaju mnogo činjenica na koje se mogu pozvati. Na nesreću, u žarkoj želji da zaštiti zamišljeni biblijski prostor, crkva neri

jetko t v r d i m n o g o viš e o Božjem djelovanju u p r i r o d i i m n o g o m a nje o Božjim zako nim a prir ode neg oli to piše u samoj Bibli j i .*Pom isao o su ko bu religije i znan osti ne počiva na z d ra vi m teme

ljima. Suvremena istraživanja javnog mnijenja pokazuju da većinastanovnika zapadnih zemalja (više od 70 posto) vjeruje u neki oblik evolucije ali i u Božanskog Stvoritelja. Međutim, u tom vjerovanju je i pogrešna pretpostavka da znanost i religija tvore dihotomi-

ju , a ne dvojnost: postoji znanstvena istina i p ostoji d u h o v n a ist ina.A te dvije istine potječu iz posve različitih izvora, gdje znanost i umstvaraju prvu istinu, a vjera je temelj druge, duhovne istine.

Usprkos svim sukobima Bibl i je i znanost i , usprkos borbama

koje su se vodile zbog srednjoškolskih udžbenika i dvojbama ostajalištima države u načinu podučavanja evolucije, činjenica je dadanas i znanost i religija cvjetaju.

Stoljećima su se vodile rasprave o značenju različitih dijelovaBibli je. Neka su tumačenja bila nepri jatel jska za znanost, drugaprema samome tekstu. To sve lošije razumijevanje Biblije je tragično, a mi zbog toga skupo plaćamo. Ne treba nam svećenik ilisveuči l i šni f i lozof da ustanovimo narušavanje ustro ja našegdruštva. Sve veći broj razor eni h bra kov a i sve više brava na ula zn im vrat i ma vrlo dob ro sažimaju ovu tem u.

Ova knjiga ne prihvaća ni Bibli ju ni znanost kao dovoljne znatiželjnom umu koji traži objašnjenja i svrhu života. U tom je smislu ona namijenjena i skepticima i v jernicima. Ti naizgled nesukladni izvori znanja povezani su u jedinstvenu bazu podataka izkoje se izvlače poopćeni zaključci. Ono što se u biblijskim i znanstvenim opisima stvaranja svemira , početka ž ivota na Zeml j i i

*Kad spominjem Crkvu, zapravo mislim na organiziranu zapadnu religiju, a ne neku

određenu vjeru ili sljedbu.



11/202

nastanka l judske vrste čini posve su pr ot nim , zapra vo je ista stvarnost, samo prom atra na s vrlo različitih motrišta. K a d se ta mot ri

šta prepoznaju, ona žive zajedno, uza svu znanstvenu provjeru itradicijska vjerovanja koja itko može pred njih staviti.

Srednjov jekovni f i lozof Moses Maimonides pisao je da sukobznanosti i Biblije nastaje zbog nedostatka znanstvenih saznanja ilizbog lošeg razumijevanja Bibli je. To je stalna poteškoća. Priznatiznanstveni stručnjaci ponekad pretpostavl ja ju kako je za znanstvena istraživanja potreban trajni umni napor, a da je za biblijskumudrost dovoljno samo čitanje Biblije. Slično tome, teolozi koji sedesetl jećima bave proučavanjem dubina bibli jske mudrosti svojuznanstvenu znatiželju nerijetko zadovoljavaju čitanjem članaka u

po pu lar nom t isk u pa pot om pretpostave da na t im temel j ima mogu procjenj ivati val janost znanstvenih otkrića. "Oporba" se promatra kr oz leću razine znanja dob ive nog ti jeko m srednjoškolskogil i čak rani jeg školovanja. Nije stoga čudno da "druga strana" izgleda vrlo površno, čak i naivno . Svrhovita uspor edba ov ih dv a

ju pol ja l jud skog znanja tra ži v r l o d ob ro poznavanje obi ju. D o b i t nik Nobelove nagrade Stephen Weinberg, f izičar visokoenerget-skih čestica, ni je nimalo sklon pomisli da su davni pisci Bibli jemogli predvidjeti suvremene pojmove o stvaranju našeg svemira.Pa ipak, u svojoj knjizi Snovi o konačnoj teoriji, izravno kaže: "Trebalo bi svima biti jasno da u razmišljanjima o toj temi.. . ne posje

dujem bi lo ka kv u posebnu stručnost. "Za vjernika , vri jeme je da Eins tein u da Eins tein ovo : znanost je

dala mnoštvo načina za proučavanje života kakva znamo. Znanstvenici nemaju uvi jek pravo, al i su vrlo dobri u ispitivanju vlasti tih teori ja i ispravl janja pogrešaka. Njihova otkrića svaki namdan otvara ju nove prozore u način d jelovanja našeg svemira .Pomisao da znanstveno pojašnjenje prirodnih čuda umanjuje veličinu stvaranja istodobno je i apsurdna i posve na lošim temeljima. Ispravno shvaćeno u kontekstu, to znanje poslužit će kao izvor vel iko g nadahnuća.

Pokoj ni profesor Richa rd Feynma n, obl ikovatel j dobr og di je lasuvremene fizike, u uvodnom svesku svoga klasičnog udžbenikaFeynmanova predavanja iz fizike, opisuje što znanost može omogućiti rel igij i :

Pjesnici govore da znanost oduzima ljepotu zvijezdama — ko je postaju tek nakupine atoma plinova. Ništa nije "tek". I ja vidim

Je li znanost zamijenila Bibliju? Velika rasprava • 15


12/202

zvijezde na noćnom pustinjskom nebu i osjećam ih. Ali vidim li jamanje ili više? Veličina neba širi moju maštu — moje oči,zarobljene na našem vrtuljku, vide svjetlost staru milijun godina.Golemi uzorak, a ja sam njegov dio. Možda je moju tvar izbacilaneka zaboravljena zvijezda, slična onoj koja baš sad tamo izbacujetvar. Ali pogledajmo ih velikim Palomarovim okom i vidjet ćemoih kako sve bježe od neke točke u kojoj su se nekoć možda svenalazile zajedno. Kakav je to uzorak, kakvo je značenje, kakvo jezašto? Zagonetki ne šteti ako o njoj nešto znamo. Jer istina ječudesnija od svega što je mogao zamisliti neki umjetnik iz

prošlosti! Zašto o tome ne govore suvremeni pjesnici? Kakvi su

ljudi pjesnici koji govore o Jupiteru kao da je čovjek, ali kad saznaju da je golema vrteća kugla od metana i amonijaka ušute?

Znanost , međutim, ima ograničenja pa skeptic i i to mora jushvatiti . Ona ne može govoriti o svrsi života, o "zašto" koje jeFeynman tako naglasio . Kolege koj i s l i j ede Einsteina moral i b iBibliji dati ono što joj pripada, a to je potraga za svrhom.

Koristeć i logiku, znanstvena saznanja i drevna bib l i j ska ob ja šnje nja g o v o r i m o dvo jnost i , a ne d i h o to m i j i zn an ost i i Bib li je.

Kao znanstvenik, promatram svemir i nastojim pronaći temeljnanačela po kojima on djeluje. Pouz daje m se u svojstvenu dosljedn ostprirode. Ako prirodni zakoni nisu čvrsti, ako se na njih na neki čudesan način djeluje, tada je znanost bekorisna. Dosljednost prirodetemeljna je postavka svakog znanstvenog istraživanja.

Dosl jednost prirode također je temeljna postavka bibli jske rel igi je. Pri je osam stotina godina kabalist Nahmanides napisao jekako "od vremena postanka svi jeta Božj i blagoslov ni je stvorioništa novog iz ničega, već umjesto toga svijet djeluje na temeljusvoj ih prir od nih načina ." Govoreći sv jetovnim jezikom, kabal ist

je iz ja vio ka ko su p r i r o d n i z a k o n i d o v o l j n i za usmje ravanje našeg

svemira prema razvoju i održavanju života.Profesor Weinberg je zakleti skeptik, ako ga dobro razumijem,

ali čak se i on slaže s Na hm an id es om . "Život koj i poz na mo ," pišeWeinberg, "b io b i nemguć kad bi b i lo koja od nekol i ko f iz i ka ln ihveličina imala malo drukčiju vrijednost.. . Jednoj je konstanti, činise, potreb no nevjerojatno f ino ugađanje." Ta konstanta pove zan a

je s energi jom V e l i k o g praska . Weinberg procj en ju je to ugađanjena jedan djelić od 10 12 0 . Znanstveno pisanje brojeva izgleda vrlo



13/202

potcjenjivački, pa ću taj eksponent proširiti u dekadski napisani

broj . Da je energi ja Velikog praska bila različita za samo jedandjelić od njih1000000000000000000000000000000000000000000000000000000

000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000u svemiru ne bi bilo života. Svemir je ugođen za život od samanjegova početka. Knjiga postanka slaže se s tim: kad se trećegdana javlja život, ri ječ stvaranje uopće se ne spominje. Naprostonam je rečeno kako je "Zemlja iznjedrila" život. Zemlja je u sebiveć imala svojstva potrebna za procvat života.

Michael Turner , često navođeni astrof iz ičar Čikaškog sveu

č i l i š ta i Fermilaba, ugađanje je opisao usporedbom: "Potrebnatočnost," izjavio je, "takva je kao da strelicu ispaljujemo preko ci

je log s v e m i ra i tamo poga đa m o središ te mete prom jera jed nogmilimetra."

Zn a n stv en i c i sv a kod n ev n o o tkr i v a j u č ud esn e č i n j en i c e . B ezobzira jesu li to fizičari koji shvaćaju kakva bi mala razlika temperature u vri jeme Vel ik og prask a onemogućila poj avu života, i l i sera di o biokemičarima koj i otkriv aju nevjerojatno složeni, f ino uravnoteženi mehanizam grušanja krvi , svi se oni vrlo izravno sučeljavaju s čudima našeg postojanja.

Pa zašto onda tvrdu jezgru glasnih znanstvenika tvore zakletiateisti koj i svoja otkrića čuda pri rod e smatraju do vo l jn im završetkom po sebi?

Moj a supru ga, kn jiževnica Barbara Sofer , imala je pr i l ik u v i d jeti b i l ješke s p r i v a t n o g susreta ko j i su na P r i n c e t o n u od ržalipokojni izraelski premijer David Ben-Gurion i Albert Einstein.Njihov je razgovor mogao krenuti u smjeru pol i t ike tada mladeizraelske države. Umjesto toga oni su se odmah usredotočil i naono što ih je zaista zanimalo, a to je postoji li dokaz o višoj sili ko

ja up ra vl ja s v e m i ro m . Slo ži li su se da posto j i ta kva s i la , središnjasnaga. Uspr kos tome, ni Ben-G uri on ni Einstein nisu ima l i sklonosti pre ma formalno j rel igi j i .

Iskra se nalazi u sv ima nama. Ipak, intelektualno možemoodbijati baš ona objašnjenja za koje nam osjećaji govore da su istinita.

Pri je 2300 godina Aristotel j e iz javio da ništa ne dolazi izničega, i pretpostavio da ništa nikad ni neće — ili već jest. Zbogtoga je svemir odr edi o kao vječan. To je bilo posve sup rotn o tv rd -



14/202

nji koja je tisuću godina ranije izrečena u uvodnoj rečenici Biblije,

da svem ir ima početak: "U početku. . ." (Kn jiga Postanka 1,1). Ar is totel nije vidio sukob između vječnog svemira i vjerovanja u nadnar avn og boga. On je vjerovao u cijelo mnoštvo bog ova .

Biblijska tvrdnja o postanku i Aristotelovo nijekanje te činjenicepotakle su nekoliko ranih pokušaja određivanja starosti svemira.Najčešće spominjani od tih pokušaja ozloglašeni je proračun Jame-sa Usshera, nadbiskupa Armagha u Irskoj (1581. — 1656.).

Zbrajajući naraštaje popisane u židovskoj Bibliji i potom procjenjujući duljinu vladavine vladara poslije njih, stigao je do jesenskog dana stvaranja: 23. listopada 4004. prije Krista. Naglašena toč

nost na tom se mjestu u svako m slučaju čini biz arn om . A l i kako bisvećenik i znao bilo što o stvaranju svemira? Ne iznenađuje stogada se Johannes Kepler (1571. — 1630.), Ussherov suvremenik, znanstvenik koji je otkrio da se planeti oko Sunca okreću po eliptičnim, a ne kružnim stazama, ni je se slagao s nadbiskupovom procjenom. Kepler je smatrao da se stvaranje dogodilo u proljeće!

Danas n am se nj ihova up orab a Bibli je za znanstvene svr he činiu najmanju ruku promašenom. Što Bibli ja ima sa znanstvenomstvarnošću? Jedno se bavi duhovnim, drugo fizičkim, tako su nasbarem uči l i . Zapravo, ako Bibl i ju pravi lno shvatimo, ona možepostat i pomoćnica znanost i ( i obrnuto) . S toga je vrlo poučno

pr i m i j e t i t i ka ko su Uss h er ov i i Ke pl e ro v i prora č un i o sv em i rustarom otpril ike šest tisuća godina neusporedivo bliži današnjojprocjeni proteklog vremena od trenutka Velikog praska te bližinam i od Aristotelova mišljenja ili mišljenja dvije trećine američkih astronoma i fizičara koji su se, po jednom istraživanju obavl jenom 1959., slagali s Aristotelom. L judska se log ika složila s A r i -stotelom, al i ni je imala pravo. Bibli jska sl ika postanka svemira,stvaranja, bi la je isp ravn a. Pogreška u bibli jskoj do bi sve mira ni jepotjecala iz Biblije, već iz načina kako su Ussher i Kepler rabilinjezine pojedi nosti pr i l ik om obavl janja svoj ih proračuna.

Premda je Kepler bio kršćanin, njegov je rad imao natruha hereze. (Pomisao da bilo kakvo otkriće može biti heretičko posve mi

je strana, a l i j e C r k v i uspjelo u k l o n i t i popriličan broj z n a n s tv en i hheretika. Ga li le o je izbjegao smr ti samo zbog dugogodišnjeg pri jateljstva s papom.) Keplerovo otkriće eliptičnih staza planeta nijese sviđalo tadašnjoj C r k v i . Kružnice su savršeni geome tri jski obl ici , el ipse to nisu. Od beskonačno moćnog Boga očekuju se "savršen e" planetne staze. To ne tv rd i Bibli ja , to je us tvr dil a Cr k va .



15/202

Isaac Newton (1642. — 1727.), odani kršćanin, zakone gravitacije i inercijskog gibanja primijenio je na planetne staze. Ta svojstva, koja je pr vi osm islio Gal i leo Ga li l ei , govore da ti jelo nastavl jatrenutnim stanjem gibanja ili mirovanja, sve dok se na njega nedjeluje vanjskom silom poput gravitacije ili trenja. Vjerojatno muse činilo poput groma iz vedrog neba kad ga je nitko drugi doGottfried Leibniz, suotkrivač diferenci jalnog računa, optužio da"u fi loz ofi ju uv od i oku ltna svojstva i čuda" . Lei bn iz u se činilo dagravitaci ja "potkopava postojeću vjeru". Kakva okultna svojstva?Ka kv o potkopa v an j e? P rem a L e i b n i z u , pr i h v a t i m o l i in erc i jskogibanje planeti se u svojim stazama mogu vječno nastavljati gibatibez potrebe za Božjom rukom koja ih stalno gura. Naravno, Bibli

ja ne g o v o r i niš ta o s ta ln om Božje m guranju planeta . P r i r o d n i z a koni, kao dio paketa stvaranja, bi l i su i jesu posve dovoljni zaobavljanje te zadaće. Postoji li danas teolog koji smatra da gravitacija potkopava veličinu biblijskog Boga?

Kad bih morao odrediti glavnog krivca za stalne sukobe vjere iznanosti te zbog toga smanjene biblijske uvjerljivosti, morao bihkriv nju pripisat i vodama organizirane vjere. Još od doba kad je N i kola Kopernik (1473. — 1543.) imao hrabrosti ustvrditi da se Sunce,a ne Zemlja, nalazi u središtu našeg Sunčeva sustava, njihova uspaničena reakcija na svako znans tveno otkriće koje se tiče našeg ko zm i

čkog podrijetla bila je poricanje njegove vrijednosti. Tek poslije,ponekad stoljećima poslije, potrude se da bolje prouče činjenice.

Ko pe rn ik je bio kršćanin vjernik, uz to i po zna ti astron om. Nje govo otkriće ni je mu uzdrmalo v jeru. Kakve veze ima položa jZemlje s vjerovanjem u Stvoritelja svemira ili istinitost Biblije? Unjoj nigdje ne piše da se Zemlja nalazi u središtu bilo čega. Zapravo, prva rečenica Bibl i je — "U početku stvori Bog nebo izemlju." (Knjiga Postanka 1,1) — postavlja nebo ispred zemlje.

Međutim, previše revni klerici , pokušavajući obraniti neku zamišljenu biblijsku istinu, proširili su Postanak na nešto što se unjemu ne može naći: položaj Zemlje.

Skupljanjem sve veće količine znanstvenih podataka o središn jem položa ju Sunca Crkva je morala zauzeti obrambeni stav .

Javnost je to doživ je la kao d o k a z zna nost i o neistinosti Bibli je . Ustvarnosti , međutim, tvrdnja o središnjem položaju Zemlje nemaveze s Bib li jo m.

Prošlo je stol jeće pri je negoli su se teolozi nevol jko prilagodil iNewtonovim zakonima gibanja i svemiru koj i se ne okreće oko



16/202

Zemlje. Tada se na pozornici , kako bi dodao sol na ranu, pojavio

Ch a r l es D a rw i n s d j e l om O postanku vrsta, kojom je postavio teori ju evolucije. G o d i n a je b i la 1859.

Pomisao da je život općenito, a l judski život posebno, nasu-mičnim promjen ama nastao od nižih obl ika života za Cr k v u je bi la posve neprihvatl j iva. (Ti jekom posl jednja tri desetl jeća otkril ismo da je također u ve li ko m di jelu neprih vatl j iva i znan ost i , al i to

je tem a za s ljedeća poglavl ja .) P o j a m evolu ci je osuđ en je ka oheretički, bez obzira na činjenicu da je u završnim recima svojeknj ige Darwin evoluci j ski tok ž ivota pripisao "s i lama koje jeStvori tel j izvorno udahnuo u nekol iko obl ika [ž ivota] i l i samo

jed a n " . U s p r k o s tome, ru k a v i c a hereze b i l a je bačena. D a r w i n o v isl jedbenici , pre md a ne i on sam, spre mno su je pod ig li .

Thomas Henry Huxley (1825. — 1895.) , poznat kao "Darwinovbuldog" , n i je trat io vri jeme. Godine 1860 . , samo godinu danaposlije objavljivanja knjige O postanku vrsta, krenuo je u žestokinap ad. Činjenica koja se pripi suje, al i se ne može naći u uv o dn ompoglavl ju Postanka, poslužila mu je da pokaže kako je svaka vrsta posebno stvorena. To je bilo u posvemašnjoj supro tnos ti s Dar-winovom zamisli postupnog razvoja vrsta. Za Huxleyja su fosili ,č i je današnje bogatstvo dovodi u pi tan je mnoštvo Darwinovihpostavki, b il i apsolutni dokaz da je Darwinova pretpostavka is

tinita. Njegovim ri ječima: "Povi jest je za nas [fosil ima] balzami-rala nagađanja o podrijetlu živih bića."

Huxley je morao znati da Darwin svoju teori ju ni je temelj io nafos i lni m nalaz ima. Da rw in je shvaćao da isprek idana narav fosi l ni h nalaz a ni na koj i način ne potvrđuje evolu ci ju pu te m prir od neselekci je. Umjesto toga, D ar w in je primijet io morfološke promjenekoje su postigli uzgajivači goluba i drugih domaćih životinja te natemelju toga zaključio (vrlo vjerojatno pogrešno) da kroz desetkenaraštaja mršavo rasplodno jato i l i krdo stvara plodne potomkekoji se postupno, kroz desetke mili juna naraštaja mijenjaju još

više, pa nastaju promjene koje vrstu uspinju na zamišl jenomevoluci j s kom stablu.

Takvo evoluci jsko stablo do danas ni je pronađeno u fosilnimnalazima. Za Huxley ja , međutim, pukotine u fosi lnim nalazimanisu predstavl jale nikakvu poteškoću. Imao je svoje već stvorenomišljenje i njemu nisu mogle na putu stajati nikakve činjenice. I tako je napisao : " M i t o v i pogana [mis lio je na židovsku Bibli ju] mrt vi su poput Zeusa, a čovjeka koji bi ih pokušao oživjeti nasuprot



17/202

svim znanstvenim dokazima našeg vremena s pravom treba ismi ja ti. .. U 19. stol je ću , ko zm ogoni ja p olu barbarsk ih Žid ova sramota

je pravovjern ih . . . D o k tr i n a posebnog stv ara nja [s vak e vrst e] u vel ikoj je mjeri posl jedica pretpostavl jene potrebe usklađivanjaznanost i sa ž idovskom kozm ogo ni jo m." To gov ori i s t i Hu xl eykoji je posli je promicao falsificirane fosilne nalaze koji su, navodno, dokazivali neprekinutu evoluci ju suvremenog konja.

Sumnjam da je autor židovske Bibl i je bio pogan i l i barbar.Tekst je previše pametan za barbarskog autora. Što se t ičepoganstva, temelji zapadnog društva imaju korijene u MojsijevihPet knj iga. Bez nj ih ni Huxley ne bi bio Huxley. Osim toga, Hux-leyjevo oslanjanje na fosilne nalaze radi dokazivanja Darwinove

postavke o neprekinuto j evoluc i j i naposl je tku će se pokazat ipogrešnim. Izjava koju Darwin u O podrijetlu vrsta nekol iko putaponavlja, "natura non facit saltum" — priroda ne čini skokove —naprosto nije istinita. U fosilnim nalazima temeljne razine koljenauopće nema pri jelaznih oblika, a u razredima ih ima malo i l i ihtakođer nema. Tek po dobrom uspostavljanju tjelesnog plana po

javlj uju se fo s i ln i pri jelazi . D a r w i n bi b io m nog o bli ži i s t in i da jenapisao "natura solum facit saltum", odnosno da priroda samočini skokove. Po ri ječima Nilesa Eldredgea, kustosa Američkogprirodoslovnog muzeja u New Yorku, "Fosi lni na laz i za ko j imatragamo posljednjih 120 godina [posli je Darwina] ne postoje."

Na nesreću, premda Huxleyjev grubi napad na B ibl i ju ni j eimao temelja, imao je pravo kad je raspravljao o površnom razumijevanju uvodnih poglavlja Postanka. Bibli ja ne spominje da jesvaka vrsta posebno stvorena, što za zaklete evolucioniste predstavl ja pravu anatemu. Zapravo, pri l ikom glavne rasprave o kopnenim životinjama posljednjeg od šest dana stvaranja riječ stvaranje uopće se ne spominje.

Tu se susrećemo s temeljnim neskladom religije i znanosti: doslovnim shvaćanjem Bibl i je . Nisu l i oni koj i zahti jevaju doslovnočitanje Postanka primije ti l i kol iko u njemu ima suprotnosti? Ka ko

se takav čudesan i pjesnički tekst uopće može čitati doslovno? Pri je dvije ti suć e g od ina , m no go pri je n ego li su pa le ontolo z i o tk r i l ifosile dinosaura i spil jskog čovjeka, mnogo prije negoli su Hub-bleov i Ke ck ov i teleskopi uk aza li na svem ir star mil i jarde godina ,Talmud je izrič i to naveo da su uvodni di jelovi Postanka, svih 31stih, napis ani tako da sakriju inform aciju . Kabalistička tradicijagovori o tome što se nalazi u tim stihovima. Kabala je logika, ne



18/202

misticizam, al i tako duboka logika da se neupućenima čini poput

mist ic izma. Doslovno č i tan je ni je učinkovit način saznavanjaznačenja Biblije.

Navedimo primjer. Opis svakog od tri prva dana stvaranja završava s "Tako bude večer, pa jutro.. ." (Knjiga Postanka 1,5, 8,13)Ništa u tom nema neobičnog, ali kad dođemo do četvrtog danaotkrit ćemo da autor tek sad stvara Sunce (Knjiga Postanka 1,14 —16). Postojanje večeri i jutra u pr va tr i dana , a sve bez Sun ca, na vo di čitatelja da počne tragati za dubljim smislom teksta (kao što mikasnije i činimo).

Evo još jednog primjera: Adamu je rečeno "Sa svakog stabla uvrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! Uonaj da n u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrij eti ." (Knjiga Posta nka 2,16,17). Glagol je u židovskom tekstu ponovljen kako bi se naglasila kazna za prijestup, stoga se u tekstu javlja "zacijelo umrijet i " . I što čini Ad am ? Ka o tipičan čovjek, jede sa stabla. I pot om živi

jo š 930 godina (Knjiga Postanka 5,5). Je li mi nešto prom aklo? M i s lio sam da će umrijeti onog dana kad pojede sa zabranjenog stabla.

Je l i a utor , b ožanski i l i d r u g i , z ab orav io što je napisao n e k o l i k oreda ka pri je? Uz doslo vno čitanje drug a rečenica Bibli je u supro tnosti je s prvom rečenicom. Bez obzira smatramo li Bibli ju izravnom Božjom ri ječi i l i je plodom l judskih napora, njezine ni janse i

patos tisućl jećima su zadržavale zanimanje Zapada. Autor je biovr lo pametan . Te supr otno sti nisu slučajne, a svak ako nis u pogreške. To su svjetionici koji nas pozivaju na traženje dubljeg značenja sadržanog u tekstu, baš kao što značenje tražimo i u profinjenost ima prirod e.

Pr vi korak u po mi rb i znano sti i Bibli je je razumijevanje proble ma suprotnog tabora. Udal javanjem Bibli je od nekoliko znakovaraspozna vanja post avl jenih na kr iv o mjesto mog la bi učiniti čudau obostranom razu mi jevanju.

Ja sam već sp om e n uo neka od n jih. Za preživlj avanje b ibli jske

religi je ni je potrebno da se Zemlja nal azi u središtu sve mira . Ka ošto se govori u Knjizi Postanka 1,1, najprije je stvoreno nebo, a poto m Zem lja. Zapadnjačka religi ja naučila je napus titi pogrešnu za misa o okretanja svemir a oko Zemlje, prih vat iti gravitaci ju kao dioprirode, a ne izmišl jotinu bolesna uma i , najvažni je, naučila ječitati Bibliju kako je to Mojsije izrekao tri puta na dan svoje smrti:kao pjesmu, kao tekst koji u sebi skriva mnoštvo značenja (Ponovljeni zakon 31,19,30; 32,44).



19/202

Neutemeljeni glasovi prosvjeda o zamišl jenoj herezi gravitaci je p r e t v o r i l i su se u v r l o udal jen u i t i h u jeku . K a o št o govore kasni ja poglavl ja, sl ično će se dogoditi s novi jom teološkom pobuno m usmje renom na evol uci ju . Bibli js ki opis razvoja životinja, ko

ji obuhvaća samo osam st ihova (!), neće b i t i u n e sk la d u s k o n a čnim znans tve nim sazn anjima o evol uci j i životinjskog svijeta. Naobje je strane potrebno strpljenje, a ne harange T. H. Huxleyja ilimudrovanje b ib l i j skog l i tera l izm a.

Znan stve no određenje evoluci je već je obuh vati lo ono na čemu je u straja o već i sam D a r w i n , a stolj eće posli je nj ega John M a y n a r dSmi th i Stephen Jay G o u ld : tok života usmjeren za ko nim a ugrađen im u tki vo sve mira . Zna nos ti ostaje od red iti ra zi nu na kojoj to

usmjeravanje postaje presudno i gdje ono postaje podložno nesigu rn im vrludan j ima ovis nim o lok aln im uvjet ima. To je usmjeravanje, koje biologi j i i evoluci j i ostavl ja ograničen prostor djelovanja, vr lo očito čak i zak let im znans tven icima nevjer nicima .

Pri je otpri l ike 250 mil i juna godina 95 posto morskih ž ivotinjskih vrsta izu mr le su. Ekološki sustav otvo rio se za no vin e,pa ipak se na pozornici života nije pojavio nijedan novi tjelesniplan koji bi popunio ekološki prostor. Zašto? Prije gotovo četirimi l i jarde godine pojavio se izvanredan, vrlo učinkovit sustavšifriranja i pri jenosa informaci ja potrebnih za upravl janjem razvoja organizma od njegova začetka do odraslosti. Taj isti sustav,dvo str uka spirala naše genetske D N K i danas upr avl ja razvo jemsv ih živih bića od algi do hrastova, od mik ro sk op sk ih bakterija dove lik ih slonova i l ju di. Za r može postojati samo jedan genetskisustav? Može l i samo nekol iko t je lesnih planova zadovol j i t iprirodne zakone? Temeljeno na postojećim biološkim i paleontološkim sazna njima , čini se da je baš tako. A l i zašto?

Ta ograničenja nis u slučajna. Ona otk rivaju g rani cu, određenje,zap rav o kanal širine izbo ra dos tup nog raz voju živih bića. Otkrićamolekularne biologi je i paleontologi je gotovo svakodnevno produbljuju taj kanal . (Na primjer, otkriveno je da razvojem vizual

ni h sustava svih životinjskih kol jena upra vl ja isti gen. Pon ov no sečini da je moguće samo jedno rješenje, o čemu ćemo više govoritiu posl jednjim poglavl j ima knjige.) Veliki raskol između znanostii rel igi je koj i je vlada o posl jednjih pet stotina go din a naposl je tkuse možda ipak smanjuje.

Očito je da bibli jski koncept neograničeno moćnog Stvoritel jazahtijeva da u toj neograničenosti On po volji može stvoriti i up-



20/202

rav ljati životom. A l i u Bibli ji se nigdje ne kaže da je taj na dz or sta

lan. Umjesto toga, pogledajmo još jednom što kaže Nahmanides:"Svi jet [koj im upra vl ja ju pri ro dn i zako ni] djeluje na svoj pr ir od ninačin." N ave st ću tri primjera, a ima ih mno go više, koj i zorn o po

ja šnja vaju tu činje nic u.

1. Kako bi pomogao u osvajanju Kanaana Bog je obećao nepri ja te lj a is t jerati s trš ljenovima (Ponovl jen i z a k o n 7,20). E v o Bogakako nadzire prirodu. Samo dva st iha dal je (Ponovl jeni zakon7,22) čitamo: "Malo će pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništitione narode [zašto malo pomalo?].. . da se zvijeri ne bi protiv teberazmnožile." Primjećujete l i problem? Ako Bog može upravl jatistrš l jenovima pri l ikom uništavanja nepri ja tel ja , zašto ne možeobuzdati n j ihovo nekontrol i rano razmnožavanje? Djelovanje sena toj razini prepušta prirodi.

2. Od dvanaest Jakovl jevih plemena, samo je Levi jevo plememoglo izravno služiti u Hramu. Za tu službu morali su biti t jelesno spr em ni. Bibli ja n u di popis urođenih man a koje Le vi j im a toonemogućuju (Levitski zakonik 21,17-23). Zašto uopće postojeurođene mane? Bibli jski koncept svemoćnog Boga je Bog koj i bisve l jude mogao učiniti savršenima. Kad bih ja bio bog, mislim,htio bi h tako učiniti. A l i svijet op isa n u Bib lij i ne djeluje pr em a

našim zahtjevima. Većina se djece rađa zdrava i fizički normalna,ali ne sva. Pr iro da ima svoj stupanj slobode .

3. "I vidje Bog da je svjetlost dobra" (Knjiga Postanka 1,4); "lvidje Bog da je dobro [kopno i more]" (Knjiga Postanka 1,10); "Iv id je Bog da je dobro [počelo b i l jn ih vrsta]" (Knj iga Postanka1,12); i tako dalje.* Na početku prvog poglavlja Knjige Postanka— poglavlju o stvaranju — u trideset i jednom stihu, Bog je sedamputa vidio "da je dobro". Gotovo četvrtina stihova u tom di jeluBiblije posvećeni su Božjem otkriću "da je dobro". Nije li Bog odsam og početka znao da će bit i dobro? Možda. A l i to nigdje ne

piše.

U Tori se stalno naglašava da svemogući biblijski Bog nije stalno nadzirao svijet, već je dopustio da se razvija na svoj način. Uztakav božj i pristup upravl janju svi jetom-rezultati nisu uvi jek bil i"dobri". Stvaratel j je tada preusmjerio tok zbivanja.

* "Da je dobro" je loš prijevod židovskog teksta koji zadovoljava

hrvatski ali nema kozmičku namjeru.



21/202

Adam i Eva su stavl jeni "u edenski vrt, da ga obraduju i čuva

j u " . N i t k o se n e b u n i z b o g p os la — iz g l ed a da A d a m n ij e očekivaokr u h bez motike. "Jahve, Bog , zapovje di čovjeku: 'Sa svak oga stabla u vrtu slo bodn o jedi . '" Jedini zahtjev je bio, " al i sa stabla spo znaje dobra i zla da nisi jeo!" (Knjiga Postanka 2,15-17). Bilo je topreviše iza zo vno . A d a m i Ev a jel i su s tog stabla pa ih je Bog izba cio iz Ede na. Ostatak svi dobro zna mo.

Adam i Eva su imali dva sina, Kajina i Abela. Po biblijskomopisu l judskog ž ivota do tog trenutka, to je sve. Ka j in je ubioAbela (Knjiga Postanka 4,8). O stvaranju društva utemeljenog nabratskoj l jubavi ne može se trošiti mnogo riječi. Bog je izgnao Ka

jina. A d a m i E v a su o b n o v i l i postupak trećim s i n o m , Setom .Možda najsveobuhvatni je novo Božje ugađanje bio je Potop:"Vidje Jahve kako je čov jekova pokvarenost na zeml j i vel ika . . .

Jahve se pokaja i u s v o m srcu ražalo sti što je načinio čovjeka nazemlji. Reče Jahve: 'Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje — od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku — jer sam sepokajao što sam ih napravio.'" (Knjiga Postanka 6,5-7)

Što bi se poslije ovoga imalo još dodati?U svakoj se fazi Bog suzdržavao, u većoj ili manjoj mjeri, od

uplitan ja u stvari . To je svi jetu dopu sti lo da se razvi ja u sk la du spr i rod n i m z a kon i m a s tv oren i m u poč etku te prem a m ora l n o j

odg ovo rno sti ugrađenoj u l ju ds ku dušu (životinje su po defin ici j inemoralne). Započeo je ograničeni eksperiment. Ako ni je uspiooba vilo se Božje preusmjeravanje (primjerice potop ). K a d je po ku suspio, Bog je bio zadovoljan: "I vidje Bog da je dobro." Taj vidprir ode post igao je božansku svr hu (Nahma nides o Kn j iz i Postanka 1,4,10,31).

Moshea Chayima Luzzattoa, kabalista iz 18. stol jeća, zaokupio je taj Božj i nedostatak s v e u k u p n o g n a d zo ra . Svoju kn j igu Umnosrce (oko 1734.) zamislio je kao raspravu između svjetovnog umai izvantjelesne nešame ( l judske duše). Um, djelo prirode (Knjiga

Postanka 1,26), razumije da Bog (Elokim) djeluje kroz koordinatei ograničenja vremena, prostora i materije. To je zakon postojanjau našem svem iru . A l i baš ta ograničenja dopušta ju otklone odonoga što bi inače bilo savršenstvo. Nešama, p l od i z ra v n o g stv a ra nja (Knjiga Postanka 1,27), zbunjena je. Zašto postoje otkloni, pitanešama um. Zašto nije stvoren savršeni svijet s Vječnim koji njimestalno upravl ja? Kr oz nj ihov u ras pra vu pr on ala zi se r ješenje para doksa svemogućeg Stvoritel ja koj i proizvodima svog stvaranja ne



22/202

nameće apsolutni nadzo r. Zak on i prirode usmjerava ju stvari , a l i

od tog smjera im a i otkl ona , vi juganja ovi sno g o neposre dnoj oko l i n i , baš kao što su vi juganja rijeke ovisn a o ok ol no m terenu. Premd a na svo m put u ponekad stvori mr tv i rukavac , r i j eka naposljetku stigne do mora. Na ta se lutanja u ti jeku zbivanja može gledatikao na odstupanja svojstvena evoluci jskom procesu s određenimkonačnim cil jem. U l ju di se ta lutanja nazi vaju slo bod no m vol jom .

Bibl i ja b i l j ež i j ednu evoluci j sku promjenu l judskih t je lesnihsvojstava, dugovječnost (Knjiga Postanka 5 i 11). Biblijski podacigovore o promjeni kakvu bismo mogli naći u nekoj suvremenojkn jiz i o uzgoju životinja.

U vri jeme ka d je pri je Poto pa živio No a l jud ski vi jek spom injanih osoba kreće se od 365 do 969 godina, s prosjekom od 840 godina. Spolnu zrelost (dob u kojoj žena može začeti dijete) dostizalo se sa 65 do 187 godina (prosječno 115 godina). Oba prosjeka suotpril ike deset puta veća od današnjih vri jednosti za razvi jenezemlje, očito vrlo daleko od današnje stvarnosti . Bez obzira štomi sl i l i o dugovječnost i u vri jeme No e, do Ab ra ha mo vo g vremena,samo deset naraštaja poslije Noe životni se vijek tako smanjio daBibli ja zahti jeva pravo čudo kako bi Abraham u dobi od 99 godina, i Saraja, u dobi od 89 godina, začeli dijete (Izaka, od židovskeri ječi za smijeh, jer se Abraham nasmijao kad mu je anđeo navi

jestio da će sa Sara jom sljedeće g o d i n e posta t i ro d i te l j ; K n j i g aPostanka 17,17).

Uzrok za tako dramatično smanjivanje očekivane životne dobine spominje se. Dobro je, međutim, proučiti stvarne podatke o dobi ispisane u Bibli j i (vidi sl iku 1) . Pri je Noe životni vi jek se nesmanjuje niti ne povećava. Posli je N oe to je vr lo očito. Pro las ko mnaraštaja životni je vijek sve kraći . Po bib li js kim za pis ima , pr om

jena se događa p ostu pn o , k r o z naraštaje, baš kao što se svi je t postupno mijenjao u prvom poglavl ju Knjige Postanka.

Skraćivanje životnog vi jeka i brže dostizanje spolne zrelosti

sl ično je onome što vidimo kod domaćih životinja. Posli je mnogonaraštaja uzgoja, pilići danas veličinu za klanje dostižu za tridesetdan a, a ne tri do šest mjeseci, a ko d teladi se to dog od i za go di nuumjesto za dvije. I Maimonides u 12. stoljeću i Nahmanides u 13.stoljeću smatraju da su promjene u okolišu poslije potopa pogodovale ( "odabirale" u s uvrem enom znans tveno m žargonu) kraćojživotnoj dobi. Raspon životne dobi u ljudi koji su živjeli prije potopa, i po dosezanju spolne zrelosti i po dugovječnosti, otkriva da



23/202

SLIKA 1 : Do b u vr i jem e rađanja i smrt i osob a posli je A d a m a i Eve (Knji

ga Postanka 2,11)

je b i lo mogućnosti za odabiranje m e d u l j u d i m a kraće živ otne d o bi . Takva je vrsta selekci je danas temel j uzgoja i populaci jskegenetike.

Postupna evolucija nasljednog svojstva koja samo malo mijen ja m o rfologi ju ži voti nje n a z iv a se m ikro evoluc i ja . Promjena ži votnog vi jeka l judi u razdobl ju posl i je Potopa je mikroevoluci ja .Nju redovito opažamo na farmama i u biološkim laboratorij ima.U Bibl i j i se ne tvrdi niš ta suprotno. Makroevoluc i ja , evoluc i ja

jednog tj el es nog p lana u d r u g i — crva , ku k ca i l i mekušca u r i b u ,na primjer — nema potvrdu u fosi lnim zapisima, u laboratori j imaili u Bibliji.

Kako bismo, dakle, trebali razumjeti kreacionizam? Po Bibl i j i ,stvaranje je božanski akt citncuma, sažimanja — duhovnog sažimanja u kojem Stvaratelj uzima dio Svog beskonačnog jedinstva("Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan." Ponovljeni zakon6,4). Tamo gdje je nekoć bila Jahvina nerazlučiva jednostavnost,



24/202

sad se pojavljuje složenost. Što je cimcum veći, veća je složenost iveća je odgovarajuća mogućnost za nesavršenosti.

Izaija objašnjava taj koncept u dvije rečenice: "Ja sam Jahve inema drugoga; ja tvorim sv jet lost i s tvaram tamu. Ja stvaramsreću i dovodim nesreću..." (Izaija 45,6,7). Beskonačni izvor svjetlosti se povlači i stvorena je tama. Beskonačni izvor mira ( šalom,od kori jena šalaim, što znači cijelo, potpuno) se povlači i stvara sezlo (nedostatak savršenstva). Pr v i bibli j ski cimcum (Knjiga Postanka 1,1) dopustio je pojavu fizičke složenosti svemira sa svoj imprirodnim zakonima. Potom je s l i j edi lo stvaranje nefeša — dušeživotinja — koji je životinjama dopustio izbor temeljen na in

stinktima i sklonostima (Knjiga Postanka 1,21). Treće i posljednjestvaranje bila je l judska duša — nešama — koja je l judima dala slobodnu volju (Knjiga Postanka 1,27).

Mi l judi biramo unutar ograničenja što postoje u našemokolišu. Lutanja pr iro de i društva stvaraju iza zov e ovisne o tomegdje se nalazimo. To kako na n j ih reagiramo daje im duhovniznačaj . Moralni odabir Nijemca 2000. mnogo je lakši nego odabirNijemca 1936. Premda čovjek ne može upravl jati okolišem il i čaksud bin om, v ladanje mu je posvema u v last i t im ruka ma.

Sa svak im aktom cimcu ma, govo ri nam Bibli ja , kanal kro z koj iprotječe cijela priroda se proširuje. Također se povećala i slobodavijuganja.

Sukob između znanosti i Bibli je je ironičan. Posvuda u Bibli j iBož je se d jelo uspoređuje s čudima prirode. Kako je l i j epoizrečeno u Psalmima (19,2): "Nebesa slavu Božju kazuju, naviještasvod nebeski djelo ruku njegovih."

P r i j e osa m s to t i n a god i n a sred n j ov j ekov n i j e f i l oz of M a i -monides napisao kako je znanost ne samo najsigurni j i , već i jedini put spoznaj i Boga, pa upravo zato Bibl i ja počin je opisomStvaranja. U ne ki m je zajednicama ta misao bila dovoljna za

spaljivanje njegovih knjiga.Nisam tako naivan da ustvrdim kako današnja znanost može

objasniti sve bibli jske događaje, i l i da je bibli jska mudrost predvidjela sve ono što je otkrila suvremena znanost. Imajući sve to uvidu, posve je jasno prib l ižavanje , između mnogih tema i područja, u biolo gi j i , paleonto logi j i i ko zmo log i j i .

Mai mo nid es ova tvrdnja se dokaza la . Bog se pon ovn o pojavl ju je u r a z g o v o r i m a o zna nost i , i to s p r a v o m .



25/202

Percepcija da religija traži samo vjeru nije dobra. Religija traži

vjeru, a vjera se temelji na znanju. Što se tiče znanosti, živimo uvrlo pogodno vrijeme. Otkrića posljednjih nekoliko desetl jeća uastronomij i , f iz ic i visokih energi ja i paleontologi j i posve su promijenila razumijevanje nastanka svemira. Dovela su nas na pragvremena i početak života.

Saznali smo da je bilo vrijeme prije vremena, prostora i materi je. Otk ri ća povezana s e k s p l o z i vn im razvojem ži vota nat je ral a suznanstvenike na ponovnu procjenu procesa i smjera evolucije.

Premda većina ima posve druge utiske, unutar profesionalneznanstvene zajednice većina shvaća da se Bibli ju ne može zami

jeniti f o r m u l o m koj a stan e na majicu s k r a t k i m r u k a v i m a . Čestospominjano priznanje te činjenice pojavilo se u članku harvard-skog profesora Stephena Goulda : "Znanost naprosto ne možeospor iti pitanje o mogućem Božjem upravl janju pr ir od om ." Po znavanje temeljnih mehanizama djelovanja svemira, koliko god dasu profinjeni i čudesni, nešto je posve drugo od otkrivanja njihovesvrhe.

Tok vremena i zbivanja od Velikog praska do pojave čovječanstva izloženi su u trideset jednom stihu na samome početku Bibli je: u Knjizi Postanka 1. Tih nekoliko stotina ri ječi opisuje šesnaest mili jardi godina povijesti našeg svemira, teme o kojoj su napisane knjižnice pune knjiga. Površnim čitanjem Knjige Postanka, asvakako površnim čitanjem prevedenog teksta, o razumijevanjupodrobnosti ne može biti govora.

Ipak, površnost je u konačnici uvijek gubitnik. Da smo se pouzdali u površna opažanja prirode još bismo uvijek vjerovali da seSunce okreće oko Zemlje. To je sigurno naj jednostavnije objašnjenje onoga što se od izlaska do zalaska svakodnevno zbiva uprirodi oko nas.

Nasuprot apstraktnim vjerskim konceptima, bibl i jska rel igi jaima zapise koje se može provjeriti . Kao što je tako domišljato uo

blič io Paul Jones, Bibl i ja je najrani j i prepoznatl j ivi izvor vel ikihpojmovnih otkrića na kojima se temelji civilizacija: jednakost predzakonom, svetost života, osobni dignitet, osobna i društvena odgovornost, mir kao ideal, l jubav kao temelj pravde.

Ne postoji l i , kao što su na zajedničkom susretu zaključili Einstein i Ben-Gurion, plan, domišl jate smjernice koje nadilaze ipovezuju sve vidove postojanja i prožimaju znanstveni labirintkoj i nazivamo našim svemirom?



26/202

Umjesto da takvo motrište zanemarimo kao neval ja lo , i l i ga

prihvatimo kao logičnu i očitu istinu, Bibli ja i znanost postupaju jed nako: prouče pod a tke i s motrišta poz n av an ja s tv a r i od red evjerojatnost da su se u neupravl janoj prirodi pojavile baš takvesmjernice.

Proučimo svemir , n jegov kozmički postanak, i ustanovimomožemo li u stvaranju otkriti neki trag povi jesno aktivnog trans-cedentn og Stvaratel ja . Ak o to otkri jemo, kren imo dal je i proučimokako da uhvatimo tako rijetki osjećaj sreće doživljen kad se susretnemo s transcedentnim. Umjesto da pasivno čekamo da se todo go di , zam isl im o da na m je ta radost stalni partner u životu. To

bismo u svakom slučaju mogli nazvati najbol j im iskorištavanjemživota.U sl jedećim poglavl j ima nastoj im izbjeći subjektivnu sklonost

priklanjanja Bibli je znanosti i priklanjanja znanosti Bibli j i . Kakobih ostvario taj cil j navodim samo znanstvena mišljenja objavljena u na jpoznati j im znanstvenim časopisima. Teološki izvori suprvenstveno ograničeni na radove nastale stoljećima prije suvremenih znanstvenih otkrića. To su u prvom redu židovska Bibli ja ,Talmud (zbirka komentara na židovsku Bibli ju obrađena u dvi jefaze, 300. i 500.) te kabalist iz 13. stoljeća Nahmanides. Nahmani-des ne samo da je vodeći kabalistički komentator Knjige Postanka

(i cijele Tore), već i jedan od prvih kabalista čije je djelo napisanora zu ml j iv i m židovskim jeziko m.

Božja znanost se bavi Knj igom Postanka, nasl jeđem svih zapadnjačkih religija.



27/202

P O G L A V L J E 2

Novo približavanje:znanost,

znanstvenicii Biblija

P od r i j e t l o suv rem en e z n a n ost i n a l a z i se u ra d ov i m a v e l i k i hm i s l i l a c a , ta kođ er i v j ern i ka , l j ud i poput Kopern i ka , B a c on a ,Gali lea, Keplera, Newtona i Leibniza. Ironično je da je djel imice

baš njihovo djelo uzrokovalo sukobe znanosti i religije, i to ne kaoposl jedica neznanja i l i zbo g veze s neko m određeno m školom bibl i jskog tumačenja. Jedna točka sukoba je Božja sveprisutnos t. M a lo je znanstvenika koj i mogu prihvatiti koncept uplitanja Boga unaše živote, po vol j i mijenjajući zakon e priro de. T ri ve lik a pitanjao početku — svemira, života i čovječanstva — također su svjetovnjake podijelila od vjernika. Do šezdesetih godina 20. stoljeća većina je znans tven ika vjerovala da sve mir nem a početak. Većina jevjernika ustrajala na tome da ga je imao. Većina je znanstvenikatakođer vjerovala kako su se život na Zeml j i i l ju di raz vi l i post up no. Mnogi su vjernici tvrdili da se radilo o iznenadnim djelima

stvaranja.Ta su sta ja l išta izgledala gotovo nepomirl j iva . Na jednoj se

strani nala zi vrlo aktiv ni Bog, koj i ne može pri hva ti t i pos tup nuevolu ci ju pa narušava vlastita pra vil a. S dru ge je strane bio vječnisvemir s v last i t im "samostalnim" matematičkim zakonima. Međutim, otkriva njem pojed inosti ustroja svemir a i nastanka života,razlike su se dobrano smanji le, a u nekim važnim slučajevima

Novo približavanje: znanost, znanstvenici i Biblija • 31


28/202

mišl jenja su se počela podudarati . Pomirba je počela u f izici i po

lako se širi na biologi ju. Približavanje ne zahti jeva da svakiznanstvenik postane v jernik , n i t i da svaki v jernik prihvati svaznanstvena mišl jen ja . Pomirba će b i t i potpuna kad prihvatimopotrebu za čitanjem i razumijevanjem Bibli je pod njezinim uvjetima — da se radi o tekstu sa skrivenim značenjem koji traži tumačenje — i kad znan stven ici , koj i su već shva ti l i da postoj i grani ca znanja , prizna ju da je znanost nemoćna u potvrđivanju i l iodbacivanju svrhe života.

A ps ol ut ni dok az za i l i pro tiv postojanja Stvaratel ja ni ka d nećemo dobi t i g ledanjem kroz mikroskop i l i te leskop. Možemo, međutim, proučavati znanstvene trendove i odrediti teže l i sukobuil i približavanju s bib li j ski m nepr omje njivim po gl ed om na svi jet.

MEHANIZAM. ODNOSNO SVRHA SVEMIRA

Roger Penrose, profesor matematike na Oxfordskom sveučil ištu, između ostalog je i stručnjak za svemir odmah po njegovomnastanku. Za svoj anal i t ički opis Vel ikog praska, temel j svakekozmologi je koja počin je t im događajem, dobio je Wolfovu nagradu.

Penrose je pronašao kako su zakoni prirode ugođeni za život.Ta ravnoteža zakona prirode tako je savršena i tako je malo vjero

ja tn o d a b i b i l a slu ča jn a da je Penrose pr iz n a o ka k o ih je m o ra ooda bra t i int el ig ent ni "Stvor i te l j " . Čovjek kao da je od sam ogpočetka upisan u jednadžbe svemira i l i , kako je to rekao fizičarPaul Davies, "ugrađen u shemu zbivanja na temeljnoj razini ."

S time se ne slaže svaki proučavatelj prirode.Nobelovac Weinberg također proučava f iz iku ranog svemira .

Za ra zl ik u od Penrosea Weinberg a rastužuje činjenica da , prem dazakoni prirode pokazuju "nevjerojatno dobro ugađanje", iz nje

govih istraživanja ustro ja i mehanike ranog svemira nalazi dasvemir nema svrhe, da je život samo "malo iznad razine farse."Proučavanje ustroja svemira, načina njegova fizikalnog djelo

vanja, može voditi vrlo različitim zakl jučcima o njegovoj svrhi .Sve je pitanje motrišta. Vjerujemo l i da je svem ir pr ir od ni rezulta tgravitaci je i nuk learn e f izike , s kv an tn im promje nama koje su svezapočele, možemo ga promatrati i na taj način. I l i ga možemosmatrati božanskim.



29/202

POČETAK SVEMIRA

Još od v r em e n a A r i s to te l a , pri je 2300 g o d i n a , z n a n stv e n a jeteorija svemir smatrala vječnim. Nepromjenjive slike zviježđa nanebu bile su nep obi tni dok az te vječnosti . Einst ein je čak, pr em dane previše samouvjereno, tvrdio da je dokazao njegovu vječnost.Usprkos sve većem broju dokaza o suprotnom, još početkom šezdesetih godina 20. stoljeća dvije trećine ispitanih vodećih američk ih zna nst ven ika v jerovalo je u v ječnost sve mir a . Bib l i ja toopovrgava više od 3300 godina, od vremena dobivanja Božj ih zapovjedi na Sinaju, ustrajući u postojanju početka našeg svemira.

Pitanje vječnog svemira znanost je razriješila tek u posljednjih

tr idesetak godina. Na temel ju podataka dobivenih opažanjemsvemira i proučavajući čestice u ubrzivačima, ustanovilo se da sunavodi Knjige Postanka 1,1 oduvijek bil i točni . Početak je posto

ja o. Staro, saz na li smo, ne m or a iz ić i iz m od e .Veliki dio privlačnosti aristoteli janske teori je v ječnog svemira

temeljio se na činjenici da svemir s početkom postavlja pitanja ko ja graniče s teologi jom. K a o št o je W e in b e rg napisao na završetkusvog klasičnog djela Prve tr i minute , "N ek e kozmolo ge f i loz ofsk iprivlači oscil irajući model [svemira], posebice zato što poput[vječnog] modela stalnog stanja li jepo izbjegava problem Postan

ka." "Problem Postanka", naravno, je pitanje početka. Weinberg,a i mnogi fizičari poslije njega, nastavili su na teoretskom poljudokazivati da zakoni prirode traže posto jan je početka našegsvemira, vremena kad ni je postojalo ni vri jeme ni prostor ni materija.

S obzirom da posl jednj ih tr idesetak godina ž iv imo uz jakedokaze o postojanju Velikog praska, činjenicu o početku svemirapočeli smo prihvaćati kao očitu, svi ma pozn atu . A l i nemo jmo gu bi t i perspektivu. Ta j pomak u znanstvenom mišl jen ju, posl i jetisućljeća negiranja, najveća je znanstvena promjena koju znanostmože učini t i prib ližavajući se b ib l i j skoj f i lozof i j i . Ev oluc i ja , d i -nosauri i špil jski l judi beznačajna su pitanja kad se usporede skonceptom početka . Premda početak ne potvrđuje posto jan jeOnoga koji je sve započeo, u svakom slučaju otvara vrata takvojmogućnosti . Stoga je pra vo malo čudo ka d priz na ti svjetovni profesor John Maddox, nekadašnj i g lavni urednik na jut jeca jni jegz n a n stv en og č a sopi sa Nature, V e l i k i p r a s a k n a z i v a " f i l o z o f s k ineprihvatl j ivim."



30/202

Za svaku je pohvalu znanstvenog načina rada da znanstvenici

spremno prihvaćaju podatke koji su isprva izgledali logički neprihva tljiv ima . Temelj hipoteze nerijetko su mašta i intuicija. Međutim,skupljanjem podataka mašta ustupa mjesto stvarnosti . Veličinaznanosti je u tome što počiva na činjenicama, a ne na mišljenjima.

Čak je i tako izuzetni znanstvenik kao što je Albert Einsteinmorao naučiti tu lekciju.

Godine 1917., koristeći zakone opće teorije relativnosti koje jeobjavio dvi je godine pri je, Einstein je razvio niz jednadžbi opisastanja svem ira. O ne su poka ziv ale nešto naizg led nelogično, da jesvemir dinamičan. Vesto S l ipher s Lowel lovog opservatori ja uFlagstaffu, Arizona, već je objavio astronomska mjerenja koja sugov or ila da se svemir širi . Sl i phe ro vi pod aci posv ema su počivalina Einste ino vim zakonim a relat ivnost i . A l i Einsteinov a usmjerenost na pojam v ječnog svemira b i la je pre jaka. Opovrgnuo jeS l ipherove podatke, sub jektivno promi jenio jednadžbu tako daopisuje statični svemir i objavio taj iskvareni oblik, čuvenu koz-mološku jednadžbu. Sve više skupljenih podataka govorilo je upri log svemira koj i se š i r i . Svom kolegi nobelovcu Maxu BornuEinstein je napisao kako je opovrgavanje vlastite teorije bila njegova "najveća pogreška u životu."

Zašto najveća pogreška? Einstein je shvatio da ako se svemir

stalno širi i postaje sve veći, što je onda bilo jučer, prije godinudan a i l i pri je tisuću god ina , i l i čak pri je nek oli ko mili jar di godi nakad je morala postojati točka, točka koja označava početak. Einstein je vlastita otkrića mogao iskoristiti za predviđanje najvažni

je iz ja ve ko ja se tiče čovjeka i s v e m i r a : postojanje stvaranja .Uprskao je to. Svoje mišl jenje ni je htio uskladiti s činjenicama.Žel jeni aksiomi teško umiru čak i kad skupl jeni dokazi govoreposve supro tno.

POKRETANJE VELIKOG PRASKA PRIJE POČETKA VREMENA

Možda će nekoga iznenaditi da vjerovanje u početak ne zahti jeva vjerovanje u O n o g a ko j i je započeo s tva r i . Z a k o n i p r i r o d edopuštaju stvaranje svemira bez potrebe za stvoritel jem. "Kvantna nesigurnost" , v id f iz ike nazvane kvantna mehanika, dopuštamalu ali konačnu vjerojatnost postanka nečega iz ničega putemmeh aniz ma nazva nog kvantna f luktuaci ja . S obzi rom da kvantn a



31/202

mehanika već šezdeset godina uspješno predviđa i objašnjava

opažene f izi kaln e pojave, teorija kvantne f luktuaci je/početka Ve l ikog praska također može biti ispravna.Posto je , međutim, temel jne poteškoće s takvim konceptom.

Pri je svega, kvantne f luktuaci je su pojave povezane sa zakonimaprirode unutar našeg svemira. Početak našeg svemira označavapočetak vremena, prostora i materije. Čini se, također, da je Veliki prasak također početak naših zako na pri rod e. A k o je tako, tadapri je nastanka svemira ni je b i lo prirode pa ni zakona kvantnemehanike koj i bi pozvali potrebne kvantne f luktuaci je.

S druge pak strane, možemo vjerovati da su zakoni prirode vječni. To pretpostavlja postojanje zakona za svemir koji ne postoji.

Besmisleni zakoni. Tim e se svakako napreže mašta. A k o , pak, pr ihvat imo da su ti vječni zako ni dio nečega većega, vraćamo se na Bi bliju. Teologija zaista tvrdi da su zakoni prirode vječni. Oni su diobeskonačnog, vječnog biblijsk og Boga. Zak on i pri rod e su neka svojstva Beskonačnosti projicirana u naš svemir. Vrijeme, na primjer,možda je projekcija beskonačnosti na konačni materijalni svemir.

Čak i uz vječne zakone prirode sama zamisao o f luktuaci jamakoje potiču stvaranje vo di pr ob le mu uzr ok a i posl jedice. Posl jedice su od uz ro ka razdvojene vre me nom . A l i pri je sve mira nije postojalo ni vrijeme. O nepostojanju vremena prije stvaranja teologi

ja i znanost posve se sla žu. Pre m a tome, početak sv em ira ne m ož ebi t i posl jedica uzroka. Svemir mora naprosto "b i t i " . Kao što jetako uspješno sažeo urednik časopisa Nature J oh n M a d d ox , " ra d ise o posl je dici či ji uz ro k ne može mo spozn ati nit i o njemu go vo ri t i . " Nje gov a misao uopće ni je izvo rn a. To su prije više od tisućugodina tvr dil i i Tal mud i kaba la.

A potom se susrećemo sa sl jedećom poteškoćom: kvantne f luktuaci je u čemu? Ne u pra zn om pro stor u, ne u vrem enu , a svakakone niti u materi j i . Sve to ni je postojalo pri je svemira. Nije bilopraznine u kojoj bi se pojavio svemir. I u tome se znanost iteologi ja posvema slažu. Kolega matematičar Dennis Turner to jepitanje postavio na Internetu. Odgovori koje je dobio ne zaslužu

ju p oz o rn os t . S p om e n u t ću sam o p o z n a t u šalu k o j u je n ap isaomatematičar/fizi,čar John Baez s MIT-a: "To je jedno od onih pitanja na koje odgovor dobiješ kad položiš doktorat, a tada te zakunu da ga nikome ne saopćiš."

N a p o s l j e t k u , k v a n t n a v a k u u m s k a f l u k t u a c ij a m o ž e s t v o r i t isamo zatvor eni sve mir, t j. su per mas ivni sve mir koj i bi se vjerojat-



32/202

no sažeo vrlo brzo posl i je Vel ikog praska. Nema podataka koj i

podržavaju pretpostavku da je naš svemir zatvoren. Jed in i "sv je to v n i" način premošćivanja poteškoća s početkom

je teoretiziranje o postoja nju beskonačno v e l i k o g , v je čnog m a k ro -sve mir a unutar kojeg se nal azi beskonačni broj konačnih sve mir a.Usporedba bi se mogla stvoriti beskonačnim zapjenušanim morem u kojem se stalno stvaraju i šire bezbrojni mjehurići. Svakimjehurić bio bi svemir svojstvena trajanja s vlastitim zakonimapr i rod e . N eki m j eh ur i ć i propupa j u i s tv a ra j u n ov e m j eh ur i ć e .

Jedan od t a k v i h mje hurića b io bi i naš svem ir .Reći da nema opaženog dokaza postojanja takvog makrosve-

mira veliko je precjenj ivanje. Zakoni prirode iskl jučuju mogućnost gledanja izvan svemira čak i kad bi izvan njega nešto posto ja lo. To je teorij a ko ju n i k a d nećemo moći p o t v r d i t i opažanjem.

U ovom se trenutku možda čini da teorija vječnog Stvoritelja iteori ja beskonačnog svemira počiva ju na v jerovanju. Bib l i ja(Ponovljeni zakon 4,39) tvrdi da je moguće "znati" ispravni smjernagađanja — znati ne u smislu apsolutnog dokaza, već znati "izvan svake razumne sumnje". A kako to možemo znati? Ironično

je da Bibli ja p o n o v n o u sp o re d b om pokazuje da potrebno znanjemože doći od navodnog nepri jatel ja : proučavanjem prirode.

Godinama sam se nalazio u tom nepri ja tel j skom taboru. Kao

znanstvenik izobražen na Massachusettskom tehnološkom inst i tutu (MIT-u) bio sam uvjeren da posjedujem informaci je dovol jneda Ga — il i Nju ? — iskl jučim iz vel ike sheme života. A l i u svakom koraku prema otkrivanju zagonetki svemira naslućivala seprožimajuća pamet, nešto što je prodiralo kroz sve i povezivalosve vidove postojanja u skladno jedinstvo. Premda taj sklad nedokazuje postojanje Stvoritel ja , u svakom slučaju zahti jeva ob

jašnje nje .

SLUČAJNI NASTANAK

Nastanak u nasto jan j ima prirode da stvori ž ivot može b i t iposve slučajan. Možda smo ovdje jer se sudbina nasmiješila i odmnoštva događaja potrebnih za poticanje ž ivota iz Vel ikog jepra ska slučajno stvor ila život. Bilo bi to pop ut dob itka na lut ri j i smi li j un — i l i čak mi li j ar du — srećki . Čudo. Ne mo ra bit i — netkomora dobiti, a to ste baš vi.



33/202

Podrobni je proučavanje pokazuje nedostatke ove analogi je .

Vidite, ako na lutri j i dobi jete ovaj t jedan, pa sl jedeći , i opetsl jedeći , v jerojatno ćete pri je ubiranja treće nagrade završiti uzat vor u zbog namještanja rezultata . Vjerojatnost dobivan ja tri pu ta zaredom, i l i tri puta u životu, tako je malena da je možemozanemari t i . " A l i , " branite se pred sucem, "vjerojatnost n i k a d nekaže nika d. Bi o je to vr lo ri jedak sku p oko lno sti ." Istina je da vjerojatnost nikad ne kaže nikad, al i ci jela f izika, a to znači ci jelapr iro da, počiva na činjenici da se "vr lo vrl o vr lo ri jetko " ne dog ađa nikad. Bez tog temeljnog saznanja nema nikakvih pretpostavki za postojanje f izi ke i l i kozmo logi je.

Sa svemirom nismo samo jednom dobili na lutri ji . Dobili smo

na izboru jačine elektromagnetske si le (koja atome povezuje umole kule) . Do bi l i smo na jačini jake nuklearn e sile (koja na ok u pudrži atomsku jezgru; kad bi ona bila malo jača, glavni sastojaksvemira ne bi bio vodik već diproton, a bez vodika ne bi bilo nizvijezda). Druge dobitne srećke bile su jačina slabe nuklearne silei jač ina gravi tac i je (koja upravl ja svemirom na udal jenost imavećim od mol ek ul a i skup lja masu u galaktike, zvi jez de i planete) ,masa i energi ja Vel i ko g praska, temperatura Ve l ik og praska, brz i na širenja svem ira i mno go drug oga . Lutr i ja za lut ri jo m, i sve smodobili. Sve su se prožele i stvorile prekrasni svijet u kojem živimo.

Slučajno? Ne ako je naše razumijevanje zakona prirode i približnotočno. Ovom promatraču prirode naš svemir izgleda kao namješteni posao.

U ta kv om m i š l j en j u n i sa m usa m l j en . M ol ekul a rn i b i o l og ipraktični vjernik profesor Mic ha el Behe izraz io je stajal ište vjernika b iologa: "Možete b i t i dobar katol ik i v jerovati u darvinizam[slučajne mutaci je gena probrane izborom prirode]. Biokemija je,međutim, jako otežala da razumni znanstvenik vjeruje u njega."

UGOĐEN ZA ŽIVOT

Pogle dajmo ugl j ik, element broj šest u pe ri od no m sust avu. Pr i je nj eg a su v o d i k , heli j , l i t i j , beri li j i bor . Poslije njega d olaz e dušiki kisik te ostatak od 92 prirodna elementa. Život kakav poznamotemelj i se na ugl j iku . To je jedini element koj i može st vori ti dug ei složene lance potrebne za životne procese. Na drugim mjestimau sve mi ru život može bit i temeljen na nekoj drugoj tekućini osim



34/202

vode, a l i ugl j ik je potrebni neophodni sasto jak ž ivota . On jetakođer neophodna lego-kockica za stvaranje 86 prirodnih elemenata težih od njega sama.

Međutim, nastanak ugl j ika je gotovo slučajnost. Da se stvoriugl j ik , radi oa kt ivn i beri l i j (element broj 4) mora apso rbira ti jezg ruhelija (elementa broj 2) i stvoriti element broj 6 (ugljik). To se činivrlo jednostavnim: 4 + 2 = 6. (Tko kaže da je f izika teška?)Međutim, beril i j ni je naročito postojana tvar. Srednje trajanjeatoma radioaktivnog beril i ja je 10 -1 6 sekunde.

Da shvatimo ko l iko je 10 - 1 6 ma len broj , pogle dajmo broj nap isa nuobičajenim decimalnim zapisom: 0,0000000000000001 sekunde.U tom djeliću vremena helijev atom mora pronaći, sudariti i sto

piti se s beri l i jevim atomom te se tako pretvoriti u atomski sasto ja k živ ota.

Je d in i način da se jezgra helija a psorbira u tako k r a t k o m vremenu prije negoli se berili j raspadne jest da im potrebne energijepobude budu posvema usklađene. Usklađene i j esu. Ugl j ik ječetvrti najčešći element u svemiru i najčešći element u krutomstanju kod temperatura tekuće vode. Kad ta reakci ja ne bi bilausklađena, sve mir bi sadržavao vod ik i heli j i ne mn ogo dr ugo ga.Ele men ti života ne bi se stv ori l i .

D iv im o se l jepoti di jamantnosjajnih zvi je zda na satenskoj cr nini noćnog pustinjskog neba. To je naš osjećajni odgovor.Zna nstv ena otkrića nud e nam brojčani temelj divote. Sv em ir u ko

jem živimo v r l o je poseban.

POČETAK ŽIVOTA

Vjerska pitanja ne postavljaju samo fizika i kemija. I biologija jeu tom krugu. Biolozi za jaz zahvaljuju ne Aristotelu, već Darwinu.A njih i danas napadaju protudarvinistički nastrojeni teolozi. Stoga ne začuđuje da i kod njih možemo naći neprijateljstvo. Tijekom

nekoliko posl jednjih desetl jeća, u koj ima na prvu crtu biologi jedo la zi mole kul arn a biologi ja, počeli su se u njoj nazira ti elementikoji su i neke fizičare natjerali na prihvaćanje ustrojenog svemirskog reda: čudo staničnog mehanizma života, otpor naporima dase ukloni svaki trag svrhovitosti .

Sve do 1970-ih znanstvena je teorija počela života tvrdila kakosu se na novoohlađenoj Zeml j i mi l i jardama godina nasumično



35/202

spajali i razgrađivali anorganski elementi, sve dok se poslije ne

brojenog broja tih nasumičnih poku sa ni je stvori la samop onavl ja- ju ća m o l e k u l a koja je započela p r i m i t i v n i živ ot.

Test te teorije bila je potraga među najstarijim stijenama kojemogu stvoriti fosi le (taložne sti jene). Na veliko čuđenje znanstvene zajednice pronađeni su fosili koji su pokazali da je život naohlađenoj Ze mlj i nastao ne poslije nekol iko predviđenih mili jar digodina, već odmah. Teori ja o potrebnim mili jardama godina zastvaranje života morala se odbaciti. Sve do 1970-ih bila je to vodeća i najlogičnija znans tven a teorija. A l i ka ko je on da život nastao ako ne postupno, brojnim nasumičnim reakci jama? Nobelov

ci su se u svojim člancima poetski nadmetali u objašnjavanju kako je život nastao na su m ičn im reakci jam a iz p r i m o r d i j a l n e anorganske juhe. N i s u im al i pra vo.

Kako bi se objasnila brza pojava života na Zemlj i današnjeznanstvene teorije zahtijevaju dolazak života iz vanjskog svemira(!) i l i postojanje neobičnog svojstva molek ula rne sa moo rgan izaci -

je koja je potrebne kemijske sa st oj ke b rz o po v ez a la u sam opon a v-l ja juće molekule i potom, uz još neotkrivene katal izatore, teplodne molekule pretvorila u sam život. Najoptimistični j i scenariji otkrivaju da samo nasumične reakcije ne mogu stvoriti život uraspoloživom vremenu čak i kad bi cijeli svemir postao laboratorij

za njih.Tije kom 3300 god ina postojanja Knj iga Pos tanka na m je dav ala

svoju prikaz početka života. Na Zemlj i se pojavila tekuća voda iživot se pojavio odmah posli je toga (oba događaja zbila su setrećeg dana Stvaranja). Biblija nam (ispravno) ne govori samo otrenutku pojave života (kad je na Zemlju stigla tekuća voda), većpredlaže i mehanizam nastanka: "Neka prokli ja zemlja. . . " (KnjigaPostanka 1,11). Uz početak života ne spominje se poseban činstvaranja. Zemlja u sebi nosi potrebna svojstva za začetak života.U suvremenom znanstvenom jeziku ta su svojstva opisana kao

samoorganizirajuća i/ili katalizatori.Prvi dio bibli jske teori je podri jetla života dokazano je istinit :

život se na Zem lj i pojavio o dm ah iza vod e. Može, dak le, biti da jei d rugi d i o , potreb a z a sa m oorga n i z i ra n j em i ka ta l i z a tor i m a ,također istinit. U Bibliji se nigdje ne spominje da je život na Zemlju presađen iz vanjskog svemira.

Znanost je načinila dva najvažnija koraka u približavanju svo ji h gle dišta b i b l i j sk im a: (1) svem ir i m a svoj početak i (2) život je na



36/202

Zeml j i počeo brzo, a ne posl i je mnogih t isućl jeća nasumičnih

kemi jskih reakci ja . To su š i roki v idovi priče . Ni janse o našimpočecima jednako su tako poučne.

U EVOLUCIJI NEMA POSTUPNOSTI

Razvoj života jednako je zagonetan kao i njegov neposredninastanak. Prema fosi l nim nalazim a, postupn a evoluci ja pokazalase pogrešnom u svakoj veliko j promjen i obl ika .

Prvo, jednostanični život pojavio se na Zemlji čim se na njoj po javi la tekuća v o d a , o d n osn o prij e 3,8 m i l i j a r d i g o d i n a . M o g l o b i s eočekivati kako su višestanična bića potom nastajala u neprekinuto m redosli jed u. Umjesto pos tup nog stalnog razvoja složenih bićamoralo je proći 3,2 mili jardi godina ti jekom kojih su na Zemlj ipostojali samo jednostanični organizmi, poslije čega je prije 650mili juna godina usli jedilo doba jednostavnih kuglastih bića nesigurnog identiteta nazvanih edi jakaranska fauna.

Potom se pri je 530 mili juna godina, u kambri ju, bez ikakvognagovještaja u rani j im fosil ima, u svim oceanima istodobno po

j a v i l a temeljna an atom i ja ž ivota k a k v o g p oz n a j e m o d a n as .Kambri j ska eksplozi ja ž ivota jedno je od na jvećih znanstvenih

otkrića 20. stoljeća.Bibli jska paralela ovom prikazu iznenađujuća je. Knjiga Pos

tanka 1 najavljuje početak života trećeg dana, nakon čega se naZe ml j i od ma h pojavl juje i tekuća voda (također trećeg dana Stvaranja). Moglo bi se očekivati da će se u biblijskoj žurbi nastankaživota odm ah početi pojavl j iv ati i životinje. A l i nije tako. Posto j iprekid, stanka. Tijekom cijelog četvrtog dana Stvaranja život seuopće ne spominje.

Potom, petog dana, Knjiga Postanka opisuje eksplozi ju života.Vo da je, piše u Bibl i j i , "za vr vi la živim st vo ro vim a" (Knjiga Postan

ka 1,20). U sljedećim poglavljima govorim o relativnosti vremenai točnosti bibli jsk og svem irsk og sata prem a zemaljs kom vrem enu .U ovom pregledu ograničit ću se na raspravu o sli jedu događaja.

Poslije eksplozije višestaničnih bića na početku kambrija zbognekog se zagonetnog razloga nikad ni je pojavi lo ni jedno novokoljeno (temeljni anat oms ki oblik) životinja. Unu ta r svako g kol jena razvi jal i su se nov i raz red i, al i oni su uvi jek zadržavali temeljnitjelesni plan svojeg koljena.



37/202

Dodatnu zagonetku predstavl ja evoluci ja unutar kol jena. Noviorg ani zmi , bez obzir a radilo se o bi l jkam a i l i ž ivotinjama, u fosi l ni m su nala zima uvi jek visokos peci jal izira ni i posve razvi jeni , tra

ju određeno vrijeme i p o to m nestanu. V r l o se rij etko i l i n i k a d medu fosilima nalaze tragovi o tome kako je novi bolje prilagođenirazred životinja istri jebio i l i prevladao drugu rasu u borbi zahran u, zak lo n i preživl javanje, pa je predak izum ro . Fo si l i na m, upravilu, ne pružaju nikakve dokaze da je na temeljnoj anatomskojraz ini razlog tome bi la promjena obli ka.

Klasični primje r paleo ntolo ga i bio loga je razvo j kr il a. U fosi l ima nema nikakvih tragova nj ihova evoluci jskog podri jetla . Fosili odmah ispod (tj . stari j i) letećih kukaca uopće nemaju krila. Kri

la se pojavl juju iznenada, posve razvi jena i pri l ično vel ika —dosežu raspon od 30 centimetara. Morski gmaz ihtiosaur ima ti jelo slično ribi. U fosilima se pojavljuje ti jekom jure, i to s posverazvijenim perajama i kljunom. Više od 100 mili juna godina kasnije, u vrijeme izumiranja, zapravo je jednak. U bil jnom carstvu,prije 140 mili juna godina doslovni procvat doživjele su kritosje-menjače (cvjetnice). U starij im fosilima nema nikakva nagovješta

ja n jihovoj eksplozi j i .

Točan opis makroevolucije kakvu daju fosili je objašnjen timeda se ona zbivala negdje drugdje, a nama su ostale samo puko

tine. Darwin je to svaćao mnogo bolje od svojih previše zagrijanihsljedbenika. U Podrijetlu vrsta on čak sedam puta moli čitatelja dazanemari fosile kao negaciju njegovog koncepta evolucije ili da"maštom upotpu ne pukot in e" . Fosi lni skoko vi , tvrd io je , posl j ed ica su njihove nepotpunosti.

Premda Darwinove isprike u svjetlu danas postojećih paleontoloških dokaza mogu zvučati prilično šuplje, možda postoje dobr i raz loz i zbo g koj ih nema pri jela znih fosi ln ih oblika . Pri jelaz semožda dogodio u izoliranoj udaljenoj populacij i . Ili je prijelaznavrsta, kako još nije bila dovoljno otporna, možda bila mnogo ma-lobrojnija od konačnog oblika životinje. Manje članova skupine

znači i manji broj fosila. Možda su iznenadne promjene oblikauz ro ko va li vir us i , prenoseći gene preko crta kol jena i l i razreda. Utom slučaju nikad nisu postojale prijelazne faze. Kisela tla, česta ušumama, razgrađuju kosture prije negoli dođe do procesa oka-menjivanja.

Prekrasni Pr i rodoslovni muzej u Londonu c i j e lo j edno kr i loposvećuje prikazu evolucije. Tu se vidi kako se ružičaste tratinčice



38/202

pretvar aju u plav e tratinčice, kako si vi lept iri postaju crni , kak o je

u samo nekoliko tisuća godina u Viktori j inom jezeru nastao veliki broj vrsta riba cik lid a. Sve je to vrlo do jmlj iv o.Dojmljivo, sve dok ne izađete i ne razmislite o onome što je tu

zapravo zabilježeno. Tratinčice su ostale tratinčice, leptiri su ostali leptir i , a c iklidi su ostali c iklidi . Takve promjene zovemomikroevoluci ja. U svom postavu osobl je muzeja ni je prikazalo ni

j e d a n n e o s p o r n i slučaj v e l i k e p o s t u p n e m o rf o loške p rom jen eživog bića.

Pat položa j između postupne evoluci je i naglog, skokovitograzvo ja podsjeća nas na vri jeme u f iz ic i neposredn o pri je uspos tave kvantne mehanike. Klasična f iz ika je govori la ka ko se podi za

njem temperature ti jela spektar izračene energije morao mijenjatipostupno i glatko. To je bilo jedino logično očekivanje. Tada sustigli eksperimentalni podaci koji su pokazivali skokovite, kvan-t iz i rane promjene. Posl i je mnogo intelektualnih muka, kvantnamehanika je, koliko god bila nelogična i neintuitivna, zamijenilaklasičnu fiziku. Skokovite morfološke promjene su također nelogične, al i ih vi di m o u fos il im a. N i s u l i i one točan opis procesa ko

ji upra vl ja ju raz vo jem života, ča k i ako ih danas ne m ožem o ob ja snit i?

Za razliku od zračenja, važenje povi jesti evoluci je fosilnim za

pisima ne može se prov jeri t i . Najb l iže čemu u takvom pokusumožemo težiti je sl ičnost genetičkog materi jala (DNK) među divergentnim živ im bić ima i ontogeni ja zametaka. Prvo odspo men uto g ima i do br ih i loših strana jer neki geni pok azu ju veliku sličnost među vrlo različitim životinjama, a drugi je — gdjese sl ičnost očekuje — po ka zu ju vr lo mal o. Onto geni ja zaistaprikazuje nešto sl ično evoluci j i . Kod čovječjeg zametka, na prim

jer, posto ji pri je laz k r o z faze ko je v i d i m o k o d zam eta ka r ib a , p o to m gm azo va , a naposl je tku i sisavaca. Pr em da u tome ništa neukazuje na poticanje promjena ( jesu l i posl jedica nasumičnihtočkast ih mutaci ja DNK?) i kojom su se brzinom one odvi ja le ,ukazuje na neke činjenice.

Među znanstv enic ima koj i se akt ivno bave evoluci j skom biolog i j om , pr i m jer i ce Gou l d om i D a wk i n s om , E l d red geom i S m i th om ,sukobi se vode o tome je li postupne evolucije ikad bilo, a ako jest,zašto se to ne vidi u fosilnim nalazima. Žestina te bitke ponekadnameće zakl jučak da iznenadni skokovi znače izravno Božje upravl janje evoluci jom, dok postupni razvoj znači nasumičnost koja



39/202

ne traži Boga. To je glupost. Posve suprotno mišljenju većine lai

ka, Bibl i ja ne govor i ništa o me ha niz mu koj i pokreće ma kro evo lu-ciju. Petog dana stvoreno je nekoliko temeljnih tjelesnih planovaživotinja, i to je posljednje što Biblija govori o stvaranju životinja.Šest rečenica posli je, kad se govori o šestom danu Stvaranja, opisevoluci je i l i razvoja života završen je . Bibl i jsko vri jeme pri jeAdama tako je jako sažeto da naprosto nema prilike za opisivanjeprocesa (ili slijeda zbivanja, osim u najširim crtama) kojim je životod naj jednostavnijih oblika napredovao prema složenim. Bibli jaželi što prije prijeći na priču o čovječanstvu. Od Adama nadaljebibli jsko je vrijem e on akv o ka kv o pozn ajemo, nije više sažeto. A l iod Adama do današnjih dana prošlo je manje od šest tisuća godi

na, ni izbl iza dovol jno za makroevoluci ju, čak ni uz najekstremnija tumačenja isprekidane evolucije.

Evolucijska biologija i bibli jska teologija su po samim svojimnaravima retrospektivne, teorije o prošlosti. Obje su ograničenenašim nepotpunim poznavanjem prošlosti .

Kozmologija se složila da postoji početak (Knjiga Postanka 1,1).Biologija je otkrila kako je život na Zemlji zaista započeo ubrzoposlije pojave tekuće vode (Knjiga Postanka 1,9-12) te da je tri mili jarde godina posli je toga u morima došlo do eksplozije vodenih

organizama (Knjiga Postanka 1,20-22) u kojoj su nastala sva idanas postojeća koljena. Ti se podaci odnose na fizičke vidoveživota, ali što je s duhovnima? Dopušta li znanost prostor za bibli jski sine qua non čovještva: slobodnu volju?

Teori ja determinizma, koju je postavio markiz Pierre Simon deLaplace (1740. — 1827.), nije ostavljala opciju izbora. Kemija ifizika utvrdile su ishod svakog uzročnog djela. Posljedica je u potpunosti bi la određena uvjetima u svi jetu u trenutku zbivanja događaja. Tako su barem smatrali skeptici.

Potom je došla kvantna mehanika i otkriće da jednaki uzroci nestvaraju uvi jek jednake posl jedice. Na naj temel jni j im razinama

podatomske materije svijetom ne upravljaju uzroci i posljedice. Jedan k v a n t sv jetlost i , fo ton , u d a r o m u m režnicu o k a m o ž estvoriti signal koji odlazi u mozak. To znači da je naš mozak os

je tlj iv na kvantne pojav e. Posl jed icom kvantne pojave ne u prav l jauvijek fizički svijet. Neizbježni zaključak je da naša umna aktivnost nije uvijek funkcija fizike i kemije mozga i ti jela u trenutku prije razmišljanja. Kvantna mehanika ne samo da je groblje de-



40/202

terminizma, ona je uvela pojam slobodne vol je kao uvaženu temu

intelektualno prosvi jećenih. Naklo njen i Bib l i j i n ikad je n isu do vodili u pitanje.

Us pr ko s sve mu tome, stare zam is li održavaju se čak i u svjetlusuprotnih dokaza. Biološka je činjenica da pjesma koju vrabacnauči u mladosti ostaje njegovom pjesmom za cijeli život. Mi l judi se po tome ne razlikujemo mnogo.

Što podaci uvjerljivije govore protiv uvriježenog mišljenja, tose pletu zakučasti je priče za održavanje pretpostavl jene sl ikestvarnosti . Ako smo većinu života proveli u dokazivanju upitnepostavke, duševni ulog vrlo je velik. Spoznajna neusklađenost,urođena čovječja sposobnost da zan ema ri neugod ne činjenice, po maže u održavanju pogreške naših motrišta. Medu evolucionisti-ma to se najjasnije vidi u slučaju Charlesa D. Walcotta.

Evo priče, istinite priče, o spoznajnoj neusklađenosti. Priča jeposebna jer ukl jučuje jednog od najvećih stručnjaka na svompol ju, baš kao i u m n u nesreću koju smo svi pretrpje l i zbo g te pre više l judske slabosti . Nažalost, radi se samo o naglašenom prim

jeru pojave koja se s v a k i d a n događa u z n a n s tv e n im i re l ig i j s k imumovima.

Charles D. Walcott se naposl jetku popeo na pri jevoj Burgess.

Doline su se s obje strane nalazile kilometar i pol ispod njega. Walcott je volio kanadski Stjenjak. To je veličanstven krajolik. Nalaziose na ko mb ini ra no m l jetnom od mo ru i terensko m izle tu, s konjemlutajući plan ina ma istočne Britanske Kolu mbi je u pot raz i za fosilima. A što se tiče fosila, hrbat koji je povezivao planine Wapta iField blizu prijevoja Burgess postat će vrlo posebno mjesto. Škri-l jevci preko kojih se Walcott penjao otkrit će najvažnije ikad otkrivene fosile. On i će otk riti podri jetlo svi h suvre men ih živih bića.

Priča o prijevoju Burgess počinje prije oko 560 milijuna godina,kad je to područje bilo dio tropskog mora. Premda ga danas vidi

mo kao kanadsku planinu oko 2400 metara iznad mora, mjestogdje snijeg počinje padati sredinom rujna, a otopi se kasno u srpnju, prije 560 mil i ju na godi na bilo je područje mulja is po d pli tk ihvod a tropsko g kontinentskog praga. Gran icu praga označavao jevapnenjački greben. Iza njega prag se strmo rušio u dubinu od200 metara.

Plitka voda uz tropsko sunce i mnogo hranjiva znači život, aživota je tu stvarno bilo u izobil ju. Suncem okupano more um-



41/202

jerenih z em l jo pi sn ih šir in a bujalo je m o r s k i m bi l jka m a i živ otin ja ma. Tlo, ispirano s obližnje obale, stalno je nadomještalo hranjivapotrebna toj živoj zajednici . Povremeno bi nakupljena težina mulja i ostataka premašila nosivost grebenske stijene pa se talog odlomio. Naglo oslobođeni mul j obrušio b i se niz strmi podvodniobronak, a pokrenuta lavina ruši la je sve pred sobom i zarobl javala svoj pli jen u omot

Gerald L - Schroeder - Bozja znanost.pdf

Documents

Transcript of Gerald L - Schroeder - Bozja znanost.pdf